{"id":18089,"date":"2017-04-28T00:20:35","date_gmt":"2017-04-27T23:20:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18089"},"modified":"2021-02-25T10:58:39","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:39","slug":"bandicev-izbor-under-construction","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18089","title":{"rendered":"Mikijev almanah: predizborni broj"},"content":{"rendered":"

Zagreba\u010dkom gradona\u010delniku Milanu Bandi\u0107u predstoji bitka za \u0161esti mandat na \u010delu gradu. Pored “nervoznih” reakcija koje obilje\u017eavaju kampanju, kao \u0161to je slu\u010daj parka na Savici, uo\u010dljiv i uspostavljeni obrazac devastacije javnih kulturnih resursa. Uime umre\u017eenih interesa pod pla\u0161tom spomenarskog ki\u010da.<\/strong><\/p>\n

“Ne daj Bog i Majka Bo\u017eja Bistri\u010dka da to netko dovede u pitanje”, rekao je Milan Bandi\u0107, zagreba\u010dki gradona\u010delnik u petom mandatu prilikom medijske najave vlastite kandidature za \u0161esti mandat kao kandidat stranke Bandi\u0107 Milan 365 \u2013 Stranka rada i solidarnosti.<\/span> Invokacija je poslu\u017eila kao (auto)komentar njegova obe\u0107anja da \u0107e se “kona\u010dno i\u0107i u adaptaciju Paromlina”. A zagreba\u010dki Paromlin oduvijek je meko simboli\u010dko mjesto susreta okorjele gradske administracije, aporijskih mi\u0161ljenja konzervatorske struke i prosvije\u0107enih gra\u0111ana koji dijelom na\u010delno, a dijelom iz sentimentalnih razloga taj spomenik industrijske arhitekture s po\u010detka 20. stolje\u0107a smje\u0161ten s ju\u017ene strane \u017eeljezni\u010dke pruge koja presijeca grad, dr\u017ee zna\u010dajnim motivom otpora barbarizmu i klijentelizmu.<\/p>\n

Bandi\u0107 je dakle rutinski obavio javnu “prezentaciju” jedanaest budu\u0107ih gradskih projekata u novom mandatu “koji nisu farsa, nisu iluzija, oni su sada nezaustavljivi”. Pred kamerama je najprije skinuo sako, zavrnuo rukave i odradio preferencijalnu ideolo\u0161ku prugu. “Ja sam svjetonazorski antifa\u0161ist, ali majka mi je dala mlijeko da budem socijalno osjetljiv i da volim svoju domovinu. Kada je u pitanju nacionalno, nitko ne mo\u017ee biti nacionalniji od mene”. Publici navikloj na Bandi\u0107eve hijazme i bombastiku spoja motiva Rade Kon\u010dara i Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke, “ponovno bacanje rukavice aktualnoj vlasti”, najave izgradnje “najmodernijeg hospicija u Europi” ili “kongresnog centra u okviru Paromlina” \u2013 svi ti la\u017eni Milanovi performativi sveukupno i pojedina\u010dno sada opasno idu na \u017eivce. A je li pasivna senzacija jedini trag otpora gra\u0111ana, pokazat \u0107e se uskoro, na lokalnim izborima 21. svibnja.<\/p>\n

Paromlin kao mjera taktike iscrpljivanja<\/strong><\/p>\n

Pou\u010dno je, ipak, shvatiti za\u0161to je gradona\u010delniku Paromlin, vi\u0161e bogec nego heroj-spomenik industrijske arhitekture, omiljena lopatica u \u017eivom pijesku gradskih problema. Stvar je pak vrlo jednostavna, kao i mnogo\u0161to u bandi\u0107evskoj politici. Paromlin je idealtipska prazna forma, spin i paravan aktualnosti zagreba\u010dkoga \u017eivota u korist sveprihva\u0107enom spomenarskom ki\u010du na koji gradona\u010delnik uvijek igra. Evergrinski “problem”, nikad doista u fokusu interesa, a uvijek zalog za mnogo ve\u0107u i skuplju igru, Paromlin je mjera bandi\u0107evske taktike iscrpljivanja svih sudionika zamr\u0161ene utakmice s dalekim, ali uglavnom jasnim ciljem. Klju\u010dni element te taktike je, razumije se, zajedni\u010dko fizi\u010dko vrijeme: u pet mandata Bandi\u0107eve vlasti mre\u017ea posredni\u010dkih usluga i obaveza se toliko razgranala, da se ne isplati kopati “originalnu”, startnu verziju problema.<\/p>\n

Na primjeru za\u0161ti\u0107enog kulturnog dobra i remek-djela industrijske arhitekture koji od 1990-ih uz pomo\u0107 kolebljivih gradskih vlasti projektno lavira izme\u0111u prenamjene u “poslovni objekt”, svrsishodne restauracije ili ru\u0161enja, dovoljno je istaknuti historijski najbli\u017eu kronologiju. Dugogodi\u0161nja (ciljana) nebriga za sanaciju prostora Paromlina dovela je 2011. do izrade sanacijskog plana koji je napravilo Poglavarstvo Grada. Plan je “uklju\u010divao ustupanje prostora investitoru koji bi se obavezao sanirati, restaurirati i staviti prostor u funkciju”, ali taj prijedlog u realitetu jednostavno “nije za\u017eivio”. \u0160tovi\u0161e, u velja\u010di 2013. <\/span><\/span>najprije se iz \u010dista mira uru\u0161io \u010ditav ju\u017eni zid glavne zgrade Paromlina, a potom se u studenom iste godine dogodilo “daljnje uru\u0161avanje glavne zgrade dogodilo pred jakim naletima vjetra, kada su se uru\u0161ili skoro cijeli sjeverni i dobar dio zapadnog zida\u201d. Krnje ostatke zgrada Paromlina zatim su u lipnju 2014. ilegalno nastavili ru\u0161iti bageri neke privatne gra\u0111evinske firme, ali po slu\u017ebenom nalogu iz nekog ureda Grada Zagreba.<\/span><\/p>\n

Svakom prolazniku uz put paromlinske relikvije, koju je Grad sabotirao do karikaturalnog, arhitektonski jedva prepoznatljivog profila, danas mora pobje\u0107i barem kiseli osmijeh. Gradona\u010delnik, zna\u010di, danas obe\u0107ava veliku kulturnu investiciju kao spasonosnu intervenciju u industrijsku arhitekturu koja u realitetu vlastite materije gotovo ne postoji. I to kao zalog senzibilnim bira\u010dima kojima je stalo i do ba\u0161tine i do kulturnih sadr\u017eaja i do Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke, a koji se ne\u0107e, simultano, prisjetiti ogromnog broja jednako zapu\u0161tenih objekata industrijske arhitekture u Zagrebu \u010diju je prenamjenu, sanaciju ili privremeno kori\u0161tenje gradska vlast, u sprezi s kojekakvim privatnim paravanskim firmama, sistemski ubijala godinama. <\/span><\/p>\n

Puka osveta<\/strong><\/p>\n

Kakvu vrstu gentrifikacije, s kojim to\u010dno investitorima ili interesnim grupama, za koji kapital ili \u010diju korist gradona\u010delnik Bandi\u0107 primjenjuje u gradu, nije neophodno znati u detalje. Va\u017eno je, me\u0111utim, znati u kojoj je mjeri i u kojoj proceduralnoj to\u010dki taj model formatiranja grada “nezaustavljiv”. Zasad Bandi\u0107ev sistem “dela” po planu. Princip bagera je isti, ali se nijanse polako mijenjaju pod sve ve\u0107im pritiskom sve ve\u0107eg broja upornih gra\u0111ana. <\/span>Primjerice, na dan najave Bandi\u0107eve kandidature, dok je gradona\u010delnik formulirao bul\u0161it-fraze o “Zagrebu kao socijalno najosjetljivijoj europskoj metropoli”, gra\u0111ani naselja Savica probdjeli su ve\u0107 drugu no\u0107 \u0161tite\u0107i javnu zelenu povr\u0161inu od devastacije bagerima koji su, bez nalaza Gra\u0111evinske inspekcije ali s nalogom iz Grada, po\u010deli prekopavanje javne povr\u0161ine u \u010detiri sata poslije pono\u0107i. <\/span><\/p>\n

Zaumni simultanitet tih doga\u0111aja potkrijepljen je istoga dana, kada je gradona\u010delnik odbio izjavu o problemu Trnjanske Savice za javnu televiziju, jer je taman nekom drugom, prijateljskijem TV-mediju demonstrirao kako se peku \u0107evapi, i to u neposrednoj blizini “problemati\u010dne” livade na Savici. <\/span>Gra\u0111ani okupljeni u “Incijativi za spas parka Savica” ranije su izvojevali pobjedu protiv gradnje crkve na tom podru\u010dju, \u0161to je gradona\u010delnik zdu\u0161no forsirao. Zato aktualna bagerska intervencija odnosno agonija novoga parka u parku na Savici predstavlja \u010distu, aktualnu gradona\u010delnikovu osvetu. <\/span>Ako je to nekome te\u0161ko shvatljivo, neka se testira na sljede\u0107im umre\u017eenim primjerima iracionalnog, malicioznog i tendencioznog upravljanja kulturnim institucijama u Gradu. <\/span><\/p>\n

U gustom medijskom vremenu najave kandidature za gradona\u010delnika Milan Bandi\u0107 je, kao poklon kulturno senzibilnim gra\u0111anima, ponovno otvorio Kinoteku. Rije\u010d je o danas posve tehnolo\u0161ki i prostorno zapu\u0161tenom, a od 1960-ih do 1990-ih kultnom mjestu filmskog, kinote\u010dnog programa na kojemu su doista odrastale generacije stanovnika Zagreba. Kinoteka je 1990-ih jedva \u017eivotarila da bi sredinom 2000-ih trajno prekinula s radom jer je prostor \u010ditave zgrade kina vra\u0107en katoli\u010dkoj crkvi. Svejedno: \u201cKinoteku treba vratiti Zagrep\u010danima\u201d, rekao je gradona\u010delnik, dogovorio najam prostora od 12 tisu\u0107a kuna koje \u0107e odsad (bilokoja?) gradska uprava pla\u0107ati Crkvi i prikva\u010dio Kinoteku pod upravlja\u010dko kormilo Centra za kulturu i film August Cesarec u vlasni\u0161tvu Grada. <\/span><\/p>\n

Za\u0161to je napravio takav iracionalan i licitarski potez jasno je svima: zbog “efekta Paromlin”. Zato da nostalgi\u010dari bira\u010di, kojima kultura predstavlja jedino mladena\u010dke i lajfstajl historijske sentimente staroga Zagreb-grada, budu svjesni (la\u017ene) kulturalizacije kvarta i nesvjesni spina kojim se uz reanimaciju Kinoteke zamu\u0107uju razlozi otkazivanja gradskih ugovora dvama nezavisnim, ambicioznim, uspje\u0161nim i dobro postavljenim kinima u gradskom vlasni\u0161tvu, ali ne i pod izravnom gradskom upravom. <\/span><\/p>\n

Predratna imovina<\/strong><\/p>\n

Mjesecima, naime, prije otvorenja starije i ljep\u0161e Kinoteke, uprave kina Tu\u0161kanac i Europa dobivale su dvosmislene i poluprijete\u0107e dopise iz Grada kojima im se o\u010dito sugeriralo zahla\u0111enje poslovnih odnosa. Formalni razlog? Preispitivanje “stanarskog prava” tih kino-prostora u vlasni\u0161tvu Grada zbog procedure povrata imovine. Bandi\u0107evskom formulacijom, stvar je takva da je “<\/span>grad Zagreb ostao bez velikog dijela prostora koji su u povratu imovine oduzete za jugoslavenskih komunisti\u010dkih vlasti pa se sada treba racionalnije postaviti”. A zapravo je rije\u010d o tome da je Grad Zagreb, ba\u0161 kao na primjeru Paromlina, namjerno sabotirao sanaciju prostora kina Tu\u0161kanac (\u0161to je savez filmskih udruga koje upravljaju tom temeljnom kinote\u010dnom institucijom napravio iz vlastitih sredstava) i postupno smanjivao dotacije tom kinu do apsurdno niske svote u 2017. godini. <\/span><\/p>\n

Na primjeru kina Europa \u2013 za koje je 2007. godine, na incijativu \u201cDaj mi kino\u201d u organizaciji filmskih udruga i profesionalaca, Grad Zagreb otkupio dvoranu i zatim uz desetogodi\u0161nji ugovor povjerio upravljanje udruzi Zagreb Film Festivala s namjerom da kino postane “regionalni centar filma” \u2013 ponavlja se jednako reketarski motiv prijetnje “povrata predratne imovine” i postupnog, ali zna\u010dajnog smanjivanja gradskih dotacija. Iako je kino <\/span>Europa, uz Tu\u0161kanac najzna\u010dajnije nezavisno zagreba\u010dko kino, lani posjetilo 125 tisu\u0107a gledatelja kada je dobilo i va\u017eno priznanje “Europa Cinemas” za najbolje europsko kino; gradona\u010delnik nije impresioniran.<\/p>\n

Filmske udruge, profesionalci i racionalni gra\u0111ani okupili su se zato u nedavnoj inicijativi “Daj mi kino 2<\/a>“<\/u><\/span>, jer je kao dan jasno da gradske vlasti namjeravaju uni\u0161titi zdravu, nezavisnu i profesionalnu upravlja\u010dku bazu kina Tu\u0161kanac, a mo\u017eda ga posve istjerati iz gradskog prostora koji \u0107e biti lako prenamijenjen u lukrativnije svrhe. Ista je stvar i s kinom Europa, filmskog i le\u017eernog, festivalskog i svekulturnog prostora iz srca centra grada. Ugovor Zagreb Film Festivala kao upravitelja s Gradom isti\u010de krajem 2018. godine, pa bude li Majka Bo\u017eja Bistri\u010dka na razini zagovarateljskog zadatka, Bandi\u0107 \u0107e vrlo izgledno prika\u010diti tu lokaciju gradskoj upravi – pak bude razmislil kaj bude s njenom namjenom.<\/p>\n

Ali ovim primjerima evidentnog Bandi\u0107evog udara na javni prostor kulture s ciljem jednostavne instrumentalizacije \u010ditavog zagreba\u010dkog kulturnog pogona, prethode jo\u0161 (najmanje) dva vrlo sli\u010dna. Najprije je pro\u0161le godine nezavisna uprava Zagreba\u010dkog plesnog centra progla\u0161ena, ukratko, “nekompetentnom” pa je odlukom Grada Zagreba taj jedini profesionalni centar suvremenog plesa u Hrvatskoj (smje\u0161eten u adaptiranom prostoru nekada\u0161njeg kina u centru grada) pripojen Zagreba\u010dkom kazali\u0161u mladih, instituciji tako\u0111er u vlasni\u0161tvu Grada. Zatim je po\u010detkom ove godine manji, ali profesionalno vrlo agilan ured Koncertne direkcije Zagreb, \u010diji je nekada\u0161nji ugled gradona\u010delnik vrlo otvoreno minorizirao delegiraju\u0107i im organizaciju pu\u010dkih sajmova i\u0107a i pi\u0107a; jednostavno pripojio Koncertnoj dvorani Lisinski, iz prostih razloga holdingizacije sistema. To sada zna\u010di da Koncertna direkcija Zagreb, uspje\u0161na ku\u0107a sa 70-godi\u0161njim sta\u017eom iz centra grada, formalno vi\u0161e ne postoji, jer gradona\u010delnik smatra da je “preskupa” i neracionalno postavljena, dakle nepotrebna.<\/p>\n

Pa kaj?<\/strong><\/p>\n

I da, gotovo smo zaboravili napomenuti. Zagreba\u010dkom kazali\u0161tu mladih, instituciji iz centra grada, latentno nad glavom visi Damoklov ma\u010d “povrata predratne imovine”, jer Grad Zagreb nije vlasnik \u010ditave zgrade u kojoj je teatar. A i da jest. U teroru bandi\u0107evske taktike iscrpljivanja rije\u010d je o la\u017eima, podmetanjima, reketima i ucjenama dugoga trajanja. Aktualni gradona\u010delnik je lijepo rekao: “procesi su nezaustavljivi”. To bi moglo zna\u010diti da se gradska vlast dobro pobrinula da u proceduralnom smislu ote\u017ea svaku borbu za eventualni povratak ovakve kulture, na kakvu smo dosad navikli u centru Zagreba, ako i\/ili kad se dogodi da Milan “napusti fotelju”. To bi moglo zna\u010diti da je Bandi\u0107evo totalno preuzimanje kulturnih institucija jednako instrumentalizaciji njihova sadr\u017eaja, jednako njihovom apsolutnom izgonu, u neki pretpostavljeni periferijski centar – ili \u010dak niti to.<\/p>\n

Jedino pitanje svih pitanja ostavljeno je senzibilnim gra\u0111anima. Onima, koji \u0107e u lipnju u\u017eivati u festivalskom dizajnerskom distriktu centra grada, provjeravati kako napreduje eksperiment sadnje palme iz kontinentalnog asfalta, kako se prodaju dizajnerski notesi i cekeri po uzoru na “kumice s placa” i kako se kulturnja\u010dki le\u017eerno \u017eivi en plain air<\/em>, uz manifestacije kulturnih industrija. Ako vi\u0161e ne bude kina, ni drugoga kina, niti plesnog centra, niti kazali\u0161ta, niti koncertnog prostora za ozbiljnu muziku, senzibilni gra\u0111ani \u0107e ipak imati barem jednu, tako tipi\u010dno licitarsku, olakotnu historijsku analogiju. Nekad su, naime, Ilicom i Jela\u010di\u0107-placom konji vukli ko\u010dije, a bordeli i kabarei nizali se centrom grada. Toga vi\u0161e nema: pa kaj.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Ne daj Bog i Majka Bo\u017eja Bistri\u010dka da to netko dovede u pitanje”, rekao je Milan Bandi\u0107, zagreba\u010dki gradona\u010delnik u petom mandatu prilikom medijske najave vlastite kandidature za \u0161esti mandat kao kandidat stranke Bandi\u0107 Milan 365 \u2013 Stranka rada i solidarnosti…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":6184,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-18089","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18089","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18089"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18089\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36616,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18089\/revisions\/36616"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6184"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18089"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18089"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18089"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18089"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18089"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18089"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18089"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}