{"id":18004,"date":"2017-04-24T07:00:45","date_gmt":"2017-04-24T06:00:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=18004"},"modified":"2021-02-25T10:58:41","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:41","slug":"nevolje-s-drzavom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=18004","title":{"rendered":"Nevolje s dr\u017eavom"},"content":{"rendered":"

Kriza koncerna Agrokor donekle je raspravu o odnosu dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ta izbacila iz uobi\u010dajenog kolosijeka. Jedan od politi\u010dkih simptoma tog pomaka neobi\u010dna je “koalicija” slobodnotr\u017ei\u0161nih tribuna i podre\u0111enih klasa.<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to je to slu\u010daj i \u0161irom Europe, doma\u0107e su javne rasprave o ekonomiji i dru\u0161tvenom razvoju proteklih godina tako\u0111er bile o\u0161tro obilje\u017eene neupitnom i jasnom podjelom na dr\u017eavu i tr\u017ei\u0161te. O\u0161trina podjele se o\u010ditavala u krajnje suprotnim vrijednosnim konotacijama: dok se dr\u017eava svodila uglavnom na nu\u017eno zlo ili na ispunjenje vi\u0161estoljetnog sna, tr\u017ei\u0161te se tretiralo kao neprijeporni dru\u0161tveni arbitar i jamac uspjeha. Drugim rije\u010dima, uplitanje dr\u017eave u ekonomiju ne mo\u017ee donijeti ni\u0161ta dobroga.<\/p>\n

Jo\u0161 je prerano za ozbiljnije predvi\u0111anje eventualnih pomaka u toj prili\u010dno stabilnoj dru\u0161tvenoj optici, no kriza koncerna Agrokor barem je donekle ugrozila neupitnu prevlast tuma\u010denja svijeta koji iz nje proizlazi. \u010cak su i poneki okorjeli promotori demonizacije dr\u017eave morali barem malo ustuknuti ili svoju zada\u0107u obavljati zaobilazno: na primjer, tuma\u010de\u0107i da udio i utjecaj Agrokora u nacionalnoj ekonomiji nisu ba\u0161 toliki da bi dr\u017eavna intervencija bila neophodna. No, oni naj\u017ee\u0161\u0107i su svoje neslaganje s dr\u017eavnim mije\u0161anjem u slu\u010daj, oli\u010denom u tzv. Lexu Agrokor, iskazali pozivanjem na kr\u0161enje na\u010dela slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Politi\u010dka zanimljivost pristupa zasnovanog na nepovredivosti slobode tr\u017ei\u0161ta o\u010dituje se u podudaranju s onim plebejskog prijezira izra\u017eenog na dru\u0161tvenim mre\u017eama ili u TV anketama: za\u0161to spa\u0161avate tajkuna Todori\u0107a, a ne tisu\u0107e blokiranih gra\u0111ana?<\/p>\n

Iako su im zahtjevi u ovom konkretnom slu\u010daju gotovo identi\u010dni, njihova dru\u0161tvena ishodi\u0161ta sasvim su razli\u010dita: dok tzv. objektivni analiti\u010dar polazi od dru\u0161tvene fantazije “slobodnog tr\u017ei\u0161ta”, samohrana majka ili biv\u0161i radnik T-coma polaze od gorkog iskustva dru\u0161tvene realnosti. S obzirom na to da je politi\u010dka aktivnost gra\u0111ana u prili\u010dnoj mjeri svedena na ispunjavanje glasa\u010dkih listi\u0107a, niti reakcije politi\u010dkih stranaka nisu previ\u0161e odudarale od takvih zahtjeva. S jedne strane pritisnuti oporbenim refleksima i nadolaze\u0107im lokalnim izborima, a s druge manjkom politi\u010dkih i intelektualnih kapaciteta, oporbene su stranke pristup cijelom slu\u010daju iscrpile na dokazivanju pristranosti rje\u0161enja koje je nudio vladaju\u0107i HDZ. To vrijedi i za najja\u010du oporbenu stranku u parlamentu, SDP, kao i za najja\u010du oporbenu stranku na vlasti \u2013 MOST.<\/p>\n

Ishodi\u0161ta krivih procjena<\/strong><\/p>\n

Dakle, bez obzira na ishodi\u0161ne motivacije i moralnu ekonomiju, sve su se kritike pona\u0161anja vlasti u slu\u010daju Agrokor svele na privilegiranje tog koncerna u odnosu na neke druge aktere: ostale kompanije, blokirane gra\u0111ane ili dr\u017eavni prora\u010dun. Tako\u0111er, u velikoj su se ve\u0107ini te zamjerke zasnivale na izjedna\u010davanju interesa samog koncerna s interesima Ivice Todori\u0107a kao osobe i njegove obitelji. To jest, dr\u017eavni upliv u razrje\u0161avanje krize izjedna\u010davan je s izravnim pogodovanjem vlasniku i obitelji. Iako je posrijedi sasvim pogre\u0161no mije\u0161anje poslovnog subjekta kao aktera na tr\u017ei\u0161tu \u010diji je cilj ostvarivanje profita i pojedinca kojemu\u00a0je cilj osigurati materijalno blagostanje sebi i obitelji, ne mora nas previ\u0161e \u010duditi takva pogre\u0161ka. Ne samo zbog ispla\u0107ivanja vlasni\u010dkih dividendi i \u017eivota u dvorcu, ve\u0107 zbog proste \u010dinjenice da smo u posljednih tridesetak godina imali tu “privilegiju” da pratimo oblikovanje kapitalisti\u010dke ekonomije sa svim nu\u017enim “prljavim” elementima koje to oblikovanje prate.<\/p>\n

Koliko god poslovni krah Agrokora bio vezan uz konkurencijske pritiske i posljedi\u010dne “pogre\u0161ne” poslovne odluke \u2013 famozni pravi kapitalizam \u2013 prevlast moralne kritike u javnom prostoru nije bez svog dru\u0161tvenog i povijesnog ishodi\u0161ta, koliko god bila analiti\u010dki pogre\u0161na i politi\u010dki nedjelotvorna. Naime, stvaranje “slobodnog tr\u017ei\u0161ta” i privatnog kapitala po\u010detkom devedesetih u prili\u010dnoj je mjeri bilo odre\u0111eno politi\u010dkim odlukama. Te\u0161ko je i moglo biti druk\u010dije, ako se doga\u0111ala politi\u010dka promjena dru\u0161tvenog ure\u0111enja. No, konkretnije, s obzirom na prirodu prethodnog dru\u0161tvenog ure\u0111enja, lokalni akteri nisu mogli imati dovoljan kapital iza sebe da se proces privatizacije izvr\u0161i “pravedno”. Tako su kompanije i resursi manje-vi\u0161e dijeljeni podobnima (HDZ-u). Za razliku od slu\u010daja kolapsa Agrokora \u010dije obja\u0161njenje uklju\u010duje i razumijevanje konkurencijskih odnosa u sektoru, kao i politike kamatnih stopa na financijskim tr\u017ei\u0161tima, njegov po\u010detak da se razumjeti iz perspektive najo\u010ditije dru\u0161tvene nepravde.<\/p>\n

Dometi dr\u017eavnog upliva<\/strong><\/p>\n

Pored “uvezene” ideolo\u0161ke ofenzive sa Zapada i potpunog kolapsa jugoslavenskog dr\u017eavnog aparata u osamdesetima, upravlja\u010dkog i legitimacijskog, proces pretvorbe i privatizacije bitno je odredio ovda\u0161nje razumijevanje uloge dr\u017eave u kapitalisti\u010dkoj ekonomiji, svedene u prili\u010dnoj mjeri na demonizaciju. Zbog svojih inicijalnih grijeha u procesu privatizacije ona ostaje nu\u017eno pristrana: ili ometa tr\u017ei\u0161ne zakonitosti privilegiranjem odre\u0111ene kompanije u odnosu na druge i tako ko\u010di optimalni razvoj koji iz neutralnog tr\u017ei\u0161nog okvira navodno mora proiza\u0107i ili brani bogatu elitu u odnosu na siroma\u0161ne gra\u0111ane. Iz te neprincipijelne “koalicije” izme\u0111u mokrih snova slobodnotr\u017ei\u0161nih tribuna i moralne ekonomije podre\u0111enih klasa, sazdani su mahom i politi\u010dki programi stranaka (u opoziciji): nesmetano odvijanje tr\u017ei\u0161nih procesa otklonit \u0107e uhljebe, nelojalne konkurente na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n

Kao \u0161to smo napomenuli na po\u010detku, slu\u010daj Agrokor \u0107e vjerojatno u odre\u0111enoj mjeri dovesti do pomaka u razumijevanju uloge dr\u017eave u ekonomiji, makar i prebacivanjem te\u017ei\u0161ta na drugi tip pogre\u0161nog pristupa. Nakon po\u010detne konfuzije, narativ koji je prevladao u javnom razumijevanju ekonomske krize iz 2008. godine zasnivao se na izjedna\u010davanju dr\u017eave i ku\u0107anstva. U pozadini pri\u010de je dr\u017eavna rastro\u0161nost, istaknuta kao uzrok krize. Kao recept nudilo se zdravorazumsko obja\u0161njenje: kao \u0161to u ku\u0107anstvu ne mo\u017eete tro\u0161iti vi\u0161e nego \u0161to zaradite, tako i u dr\u017eavnom prora\u010dunu prekomjerni rashodi u odnosu na prihode donose propast. Pored toga \u0161to je kao okida\u010d za krizu poslu\u017eila upravo kreditna zadu\u017eenost ku\u0107anstava u svrhu generiranja potra\u017enje, proma\u0161enost recepta o\u010ditovala se i na strukturnoj ravni. Banalan primjer: kada se zadu\u017eite da kupite namje\u0161taj zbog otpla\u0107ivanja kredita, va\u0161 se prora\u010dun stanjuje i prisiljeni ste manje tro\u0161iti na druge stavke. Ne postoji na\u010din da vam taj namje\u0161taj bilo kako generira nove prihode. No, kad se dr\u017eava zadu\u017ei da primjerice ulo\u017ei u infrastrukturu ili subvencije, pove\u0107ana ekonomska aktivnost mo\u017ee podi\u0107i razinu prihoda kroz poreze i tako servisirati dug bez zadiranja u rashodovne stavke. Naravno, to se ne mora dogoditi, ali ta je mogu\u0107nost strukturno na raspolaganju.<\/p>\n

Razine prote\u017eiranja<\/strong><\/p>\n

Tip pogre\u0161nog pristupa koji prevladava u razumijevanju slu\u010daja Agrokor, pomalo ironi\u010dno u odnosu na prethodni, jest onaj zasnovan na izjedna\u010davanju poduze\u0107a i ku\u0107anstva. On velikim dijelom proizlazi iz spomenutog izjedna\u010davanja Todori\u0107a i Agrokora. Kao i slu\u010daju dr\u017eave, iako jo\u0161 izravnije, zadu\u017eenja poduze\u0107a, za razliku od onih ku\u0107anstava, faktor su potencijalnog profitabilnog poslovanja i eventualnog ukupnog ekonomskog rasta. Poduze\u0107a se u tr\u017ei\u0161noj utakmici ne mogu osloniti na vlastite prihode, jednostavno nemaju vremena za to, ve\u0107 moraju posegnuti za kreditima kako bi \u0161irili proizvodnju, pove\u0107avali produktivnost i istiskivali konkurenciju. Ako zbog niza razloga u tome ne uspiju, npr. predvi\u0111ena razina potra\u017enje za njihovim proizvodima ne ispuni o\u010dekivanja, slijede problemi sa servisiranjem dugova i potencijalni ste\u010daj. Ne\u0161to sli\u010dno se dogodilo i Agrokoru. No, za razliku od ku\u0107anstva koje vi\u0161e ne mo\u017ee otpla\u0107ivati svoje dugove, ovdje u problemima nije samo vlasnik ve\u0107inskog udjela ve\u0107 svi zaposleni, dobavlja\u010di i banke koje nastoje naplatiti svoja potra\u017eivanja. Drugim rije\u010dima, propast Agrokora stvorit \u0107e novi val blokiranih.<\/p>\n

Premda optu\u017ebe za prote\u017eiranje Agrokora u odnosu na blokirane gra\u0111ane nisu analiti\u010dki ispravne, ne zna\u010di da nisu politi\u010dki razumljive. Ako dr\u017eava u ovom slu\u010daju “mora” prote\u017eirati Agrokor u odnosu na socijalno ugro\u017eene gra\u0111ane, ne zna\u010di da ne postoje drugi mehanizmi kojima se njima mo\u017ee pomo\u0107i u no\u0161enju s te\u0161kom egzistencijalnom situacijom. Pored izravne pomo\u0107i putem promjene ovr\u0161nog zakona, na repertoaru je cijeli niz mjera i poteza kojima dr\u017eava mo\u017ee ubla\u017eiti socijalne posljedice: od svima dostupnih zdravstvenih usluga i obrazovanja preko pove\u0107anih naknada za nezaposlene do socijalne stambene politike. No, svima su ve\u0107 poznate reakcije predstavnika poslodavaca \u010dak i na aluzije ovakvih politika. Tako\u0111er, kao \u0161to je poznato, na te reakcije ustukne odmah i dr\u017eava. I tu treba ciljati problem pristranosti dr\u017eave koja nije samo plod banalnog potkupljivanja du\u017enosnika, ve\u0107 je strukturne naravi.<\/p>\n

Skica poli\u010dkog okvira<\/strong><\/p>\n

U osnovnim crtama. Dr\u017eava se financira kroz poreze (i zadu\u017eivanje). Visina prora\u010dunskih prihoda ovisi o ekonomskom rastu i razini ekonomske aktivnosti op\u0107enito. Tko u kapitalizmu ima monopol na odluke o investiranju? Kapital. Ako kapital ne odlu\u010di investirati i krene u tzv. investicijski \u0161trajk, recimo zbog visine poreza ili zajam\u010dene minimalne pla\u0107e, past \u0107e ekonomska aktivnost, a samim time i prihodi u dr\u017eavnom prora\u010dunu. Osim \u0161to trenutna vlast gubi legitimitet, dr\u017eava ne mo\u017ee ispunjavati svoje osnovne funkcije. Dakle, dr\u017eava je strukturno pristrana jer je ovisna o kapitalu. Iz toga ne slijedi nu\u017eno fatalizam, ve\u0107 se samo ocrtavaju prepreke i manevarski prostor. Kao \u0161to ne slijedi ni da se trebaju zanemariti izravna potkupljivanja i korupcijski slu\u010dajevi (u ovom slu\u010daju HDZ-a, iako ni drugi nisu imuni) jer je cijela stvar strukturno pode\u0161ena.<\/p>\n

Tako\u0111er, osim \u0161to je pristrana u odnosu rada i kapitala, dr\u017eava je pristrana u odnosima izme\u0111u pojedinih kapitala ili frakcija kapitala. Ona jam\u010di reprodukciju cijelog sistema i zadu\u017eena je za \u0161iru sliku koja naprosto nije na raspolaganju kapitalima koji su nu\u017eno u konkurenciji. Upravo zbog te konkurencije, premda je u poziciji tzv. kolektivnog kapitalista koji se brine o op\u0107em interesu kapitala, svojim politikama nu\u017eno privilegira odre\u0111ene frakcije kapitala. Pa tako te\u010dajnom politikom ili me\u0111unarodnim trgovinskim sporazumima mo\u017ee privilegirati izvoznike ili uvoznike, a subvencijama, poreznim olak\u0161icama ili infrastrukturnim zahvatima jedan sektor u odnosu na drugi. Nekad su te odluke rezultat no\u0161enja s me\u0111unarodnom konkurencijom podjelom rada, a nekad su plod neposredne bliskosti politi\u010dkih elita s predstavnicima pojedinih kapitala, kao u slu\u010daju Zdravka Mari\u0107a iz Agrokora na mjestu ministra financija. U medijima o ovim prvima \u010ditamo uglavnom kao o sudbini, a o drugima u izvje\u0161tajima sa su\u0111enja za korupciju.<\/p>\n

Nabrojana pogre\u0161na tuma\u010denja uloge dr\u017eave proizlaze uglavnom iz niza proturje\u010dnosti same te uloge. Zato nije ni \u010dudo da Lex Agrokor nije u skladu s Ustavom, kako upozoravaju pravni stru\u010dnjaci. Bez obzira na svu \u0161lampavost HDZ-ovih kadrova na vlasti, on to ne mo\u017ee ni biti: nema tog Ustava koji mo\u017ee istovremeno \u0161tititi slobodu tr\u017ei\u0161ta i sanirati dru\u0161tvene posljedice te slobode.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao \u0161to je to slu\u010daj i \u0161irom Europe, doma\u0107e su javne rasprave o ekonomiji i dru\u0161tvenom razvoju proteklih godina tako\u0111er bile o\u0161tro obilje\u017eene neupitnom i jasnom podjelom na dr\u017eavu i tr\u017ei\u0161te…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":11804,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,228],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-18004","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18004","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18004"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18004\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18037,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18004\/revisions\/18037"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11804"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18004"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18004"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18004"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=18004"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=18004"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=18004"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=18004"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}