{"id":17690,"date":"2017-03-31T00:24:43","date_gmt":"2017-03-30T23:24:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17690"},"modified":"2021-02-25T10:58:48","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:48","slug":"kultura","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17690","title":{"rendered":"Kulturni rad: sni\u017eavanje cijene i klasna devastacija publike"},"content":{"rendered":"

Dok su ideolo\u0161ka previranja posljednjih godina u hrvatskom Ministarstvu kulture nailazila, s pravom, na o\u0161tru reakciju aktera u polju, srozavanje njihovog materijalnog statusa prolazi uglavnom bez zna\u010dajnije politi\u010dke reakcije.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Jedan nedavni doga\u0111aj, \u0161to je u interpretaciji javne televizije imao snagu objave radosne vijesti, dobro ilustrira aktualnu dimenziju fleksibilizacije rada na kapitalisti\u010dkoj periferiji. Iz Karlovca i “drugih gradova Karlova\u010dke \u017eupanije” u Zagreb je sredinom o\u017eujka stiglo “sedam autobusa s 350 nezaposlenih, na\u00a0Sajam poslova u turizmu<\/a>“. Sajam se “prvi put odr\u017eao zbog pove\u0107anih potreba za sezonskim radnicima na Jadranu”. Na Sajmu se predstavio 51 poslodavac, a cilj je bio “da se nezaposleni izravno prijave poslodavcima kod kojih \u017eele raditi”. Uz nezaposlene osobe, Sajam su, po prvi put u sajmenoj praksi i op\u0107enito povijesti rada u Hrvatskoj, obi\u0161li\u00a0i maturanti “koji su spremni raditi u sezoni”. Organizatori Sajma bili su, nagla\u0161ava HTV, <\/strong>“Ministarstvo rada i mirovinskog sustava uz Ministarstvo turizma, a Sajam je financiran\u00a0iz europskih fondova s ciljem zapo\u0161ljavanja u turizmu, osobito ranjivih skupina”.<\/p>\n

Prevedeno na jezik prosje\u010dnog doma\u0107eg radnog \u010dovjeka, totalna fleksibilzacija polja rada zavr\u0161ena je u onoj mjeri u kojoj dr\u017eava sezonske radnike regrutira iz redova starijih tinejd\u017eera. U toj reporta\u017ei iz srca tame sezonskog rada koju javna televizija obavlja s optimizmom prilike za dobru zaradu, nastupaju protagonisti s burze rada i maturanti, starija djeca na pragu zrelosti, kao na izletu karijernih prilika za najni\u017ei oblik sezonskog radapod pokroviteljstvom dr\u017eave. Ne postavlja se pitanje o statusu maturanata kao “ranjive skupine” dru\u0161tva. Pitanje: otkad su (jedva) osamnaestogodi\u0161njaci “ranjive skupine” u polju rada u Hrvatskoj? Otkad Ministarstvo rada uvodi tinejd\u017eere u radni pogon metodom sajmenog javno-privatnog partnerstva? Otkad su dakle tinejd\u017eeri pogonsko gorivo sezonskog rada u Hrvatskoj?<\/p>\n

Upravo od ovoga Sajma, koji manifestira vladinu “aktivnu politiku zapo\u0161ljavanja uz 1, 5 milijardi kuna predvi\u0111enih sredstava”, i to “radi provedbe mjera i kori\u0161tenja sredstva u okviru Garancije za mlade i Inicijative za zapo\u0161ljavanje mladih financiranih iz Europskog socijalnog fonda”, gdje se usput “predla\u017ee ograni\u010denje dobne skupine do navr\u0161enih 30 godina \u017eivota, pro\u0161iruju\u0107i obuhvat mjere stru\u010dnog osposobljavanja na sve nezaposlene osobe sa zavr\u0161enim srednjo\u0161kolskim obrazovanjem”.<\/p>\n

Fantomska publika: tinejd\u017eeri sezonski radnici<\/strong><\/p>\n

Starije trinejd\u017eere, zna\u010di, dr\u017eava otvoreno motivira da u svijet rada u\u0111u kao prekaljeni sezonci, otvoreno ih poti\u010de da ne nastavljaju \u0161kolovanje nego da se oslone na aktivni model poduzetni\u010dke samozapo\u0161ljivosti i pripadnih kreativnih radnopravnih rje\u0161anja. U politi\u010dkom, strate\u0161kom i prakti\u010dno-tr\u017ei\u0161nom smislu u Hrvatskoj, naravno, nije oportuno pozivati nekada\u0161nju pop-krilaticu “zemlje znanja”. Ako se negdje navodno “proizvodi previ\u0161e visokoobrazovanih”, ondje se i drasti\u010dno poskupljuje cijenu rada, \u0161to nije konkurentna situacija.<\/p>\n

Plasti\u010dan, a ne drasti\u010dan, primjer takve radne prakse nama je emotivno porazan, ako su “takvi fokusi” ovoj materiji uop\u0107e primjereni. Doma\u0107i tinejd\u017eeri, maturanti koje dr\u017eava otvoreno odgovara od slobode odabira studija u zemlji znanosti, tehnologije i znanja; ovo \u0107e ljeto biti sretnici s akreditacijom pomo\u0107nog radnog osoblja u hotelima, na privatnim bazen\u010di\u0107ima i festivalskim \u0161ankovima u primorskim gradovima gdje \u0107e se sliti deseci tisu\u0107a mladih Europljana ili maturanata s konzumacijom vlastite “gap year” (godine odmora prije studija) iz \u010ditavog svijeta.<\/p>\n

U sretnijim godinama, doma\u0107e obrazovne i kuturne politike su makar retori\u010dki afirmirale visoko\u0161kolsko obrazovanje. A tinejd\u017eerima se sada strate\u0161ki, pod visokim pokroviteljtsvom dr\u017eavnog tijela za rad i mirovinski sustav, inducira kolonijalni kompleks i socijalnoklasni start-up u formi sezonskog rada, kao (tobo\u017ee privremeno) dno klasne ljestvice koje se uz dobru motivaciju lak\u0161e mo\u017ee ste\u0107i poduzetni\u010dkim, freelance<\/em>, fleksibilnim, radnim anga\u017emanom.<\/p>\n

U takvoj konstelaciji politike rada u Hrvatskoj, s tako ranjivim koordinatama i profilima radne snage, pitanje distinkcija u fleksibilizaciji rada u kreativnom sektoru, kreativnim industrijama i op\u0107enito shva\u0107enom pogonu doma\u0107e kulture, te\u0161ko je uvjerljivo predstaviti \u0161irem javnom krugu. Za razliku, naime, od polja najnje\u017enije i nesvjesne inauguracije u fleksibilnost radnog sta\u017ea kakva \u010deka suvremene tinejd\u017eere na periferiji Europske unije, status fleksibilizacije kulturnog polja nezavisne, ali i (dijelom) institucionalne doma\u0107e kulture u jednom je smislu plod samoskrivljenog politi\u010dkog dega\u017emana, komocije sitnih privatnih interesa i nedostatka solidarnog, \u0161ireg plana, a u drugom rezultat fatalnog izostanka organski potrebne suradnje s doma\u0107im obrazovnim sistemom.<\/p>\n

Udar porezne reforme<\/strong><\/p>\n

Od davnih dana socijalisti\u010dkog modernizma kada je kultura (Jugoslavije) doslovno izrasla iz umjetni\u010dkih, dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih i arhitektonskih kabineta i, mo\u017eda, kratke epizode mandata SDP-ovog ministra kulture Antuna Vuji\u0107a \u2013 kad se (ideolo\u0161ki) kulturna politika ipak oslanjala na kapital doma\u0107eg obrazovanja, a ne turisti\u010dkog operatera \u2013 do suvremenih tendencija tihe pobune kulturumjetni\u010dkog prekarijata radi neodr\u017eivosti sistema suvremene proizvodnje, put je bio poplo\u010dan dobrim namjerama i ni\u010dime vi\u0161e.<\/p>\n

Danas, naime, govorimo o profesionalcima kulturnog pogona kao zainteresiranoj “stranki” nacionalne kulturne politike, a ne njezinim djelatnim i misle\u0107im, ravnopravnim \u010dlanovima. Dijagnostika takvog statusa je pri tome salonski dekorativna, prespora u odnosu na akcidentalije u reljefu politike rada u kulturi.<\/p>\n

Stav aktualne ministrice Obuljen Kor\u017einek, kao nedvojbeni prototip neoliberalnog pogleda na nacionalnu kulturu u svim aspektima njezine proizvodnje i\/ili organizacije, kombinira konzervativni retori\u010dki patos tradicijske kulture s “moderno” skop\u010danim tendencijama u radnom pravu projektne kulture EU-e. Idejni koncept takve politike, kao jedini materijalni dokaz promjene u dosada\u0161njoj politici u kulturi, dobio je svoje strate\u0161ko uzemljenje primjenom takozvane porezne reforme po\u010detkom ove godine, zbog \u010dega su smanjeni iznosi autorskih honorara umjetnicima, novinarima, svim profesionalcima kuturne proizvodnje.<\/p>\n

Na kraju prvog kvartala porezne godine primje\u0107uje se, eto, \u010dist efekt ve\u0107eg poreznog optere\u0107enja poslodavaca prema autorskom djelu. Rije\u0161en je na \u0161tetu autora i njegovog rada, \u0161to zna\u010di daljni pad cijene rada ali i puzaju\u0107u demotivaciju, sporiji proizvodni proces. Pad cijene rada u nezavisnoj ili izvaninstitucionalnoj produkciji odrazit \u0107e se, vrlo izgledno, i na novi tretman upotrebe Pravilnika o radu umjesto dosada\u0161njih odredbi Kolektivnog ugovora u kulturnim institucijama, \u0161to pokazuje aktualni primjer neuspjelih lokalnih pregovora Sindikata djelatnika u kulturi i Grada Rijeke<\/a>. Dinamika spojenih posuda u problematici politike rada nastavit \u0107e se predvidljivim ritmom, uz jasnu razliku hladnog i toplog pogona: institucionalne kulture s mogu\u0107no\u0161\u0107u sindikalnih pregovora i one projektne, suvremenoumjetni\u010dke akvizicije poduzetni\u010dkih proletera bez sindikalne podru\u017enice, koji vi\u0161e nemaju ni kontrolu nad procesom rada, niti nad sredstvima za proizvodnju. A takvu su kontrolu, naime, imali njhovi srednjoklasni prethodnici po radnome pravu, utemeljitelji samostalnog, poduzetni\u010dkog rada u 19. stolje\u0107u, kad je vlastiti obrt bio na\u010din srednjoklasne emancipacije izme\u0111u kapitalista i proletera. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Dostupnost kulture i sni\u017eavanje cijene rada<\/strong><\/p>\n

Ipak, ne \u010dini se da deklasiranim doma\u0107im kulturnim profesionalcima jako smeta aktualni status. Logi\u010dno i posve legitimno, dokle god ima izglednih potencijala projektne, stipendisti\u010dke, rezidencijalne i nagradnja\u010dke kulture iz nadle\u017enog ministarstva, njihov se glas ne\u0107e di\u0107i protiv postulata ovakve kulturne politike i njezine prve protagonistice, spomenute Obuljen Kor\u017einek. To bi bilo, uostalom, posve besmisleno iz najmanje dva razloga: globaliziranog sistema ekonomije rada gdje po definiciji procesa najprije strada kultura \/ili obrazovanje i statusa prostog “prodava\u010da kulturnih usluga” na \u0161to je svaki suvremeni profesionalac u izvaninstitucionalnoj kulturi i kreativnoj industriji navikao kao na dinamiku dana i no\u0107i.<\/p>\n

Bilo bi, kona\u010dno, besmisleno buniti se protiv aktualne kulturne politike i zato \u0161to se desetlje\u0107ima ne zna za bolji kulturno-politi\u010dki spoj pasivnosti i ceremonije, pa se lijepa i ofucana figura “kulture dostupne svima” koju \u010desto upotrijebi ministrica Obuljen Kor\u017einek kad najavljuje neki projekt decentralizacije kulture ili generacijski ba\u017edarenog istra\u017eivanja kulturnih praksi koje financira EU, opovrgava u svakom udaljenom kvartu, da ne spominjemo seosku provinciju.<\/p>\n

Problem javne dostupnosti kulture, me\u0111utim, prvi generira statuse zapo\u0161ljivosti, cijene rada i radnih prava u \u010ditavom “sektoru”. To najbolje znaju upravo kulturni profesionalci koji vrlo \u010desto odgovaraju zahtjevima europskog tr\u017ei\u0161ta na zadanu temu o “suvremenom problemu publike” svojim razli\u010ditim umjetni\u010dkim i edukativnim projektima, umjesto da se neposredno obra\u0107aju generaciji budu\u0107e publike u \u0161kolskim klupama, tinejd\u017eerima kojima je obrazovni sistem od 1990-ih prepolovio satnicu umjetni\u010dkih predmeta.\u00a0 Umjesto da se, uostalom, najglasnije mogu\u0107e obrate ministrici koja je u ovogodi\u0161njem bud\u017eetu smanjila iznose programskih sredstava namijenjene razvoju umjetni\u010dke produkcije<\/a>, \u010dime je efekt porezne “reforme” oja\u010dan socijalnoklasnim “brisanjem nosa”. Kao kad tinejd\u017eerima na burzi poslova u turizmu mali poduzetnici nejasnih profila bri\u0161u nos ridikuloznim poslovnim posjetnicama, ministrica kulture profesionalcima nezavisne kulture dvaput, u prvoj godini svoga mandata, sni\u017eava cijenu, kapacitete i potencijale njihova javnoga rada.<\/p>\n

Fragmenti klasne svijesti<\/strong><\/p>\n

Naravno, doma\u0107i kulturni profesionalci itekako su svjesni vlastite klasne i socijalne pozicije, koja im je u mnogim prilikama do sada ote\u017eavala autotematizaciju vlastitog radnog statusa, ali i solidarizaciju sa slabije postavljenim, rangiranim i manje perspektivnim radnicima drugih struka. Primjerice, ovih je dana zaklju\u010den natje\u010daj za prijem novih \u010dlanova u Zajednicu samostalnih umjetnika, koji imaju pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. U Hrvatskoj oko 1.300 samostalnih umjetnika ima pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje \u0161to se u iznosu od oko 35 milijuna kuna podmiruje iz dr\u017eavnog prora\u010duna, na temelju kriterija koje je izradila struka u suradnji i pod pokroviteljstvom ministarstva kulture. Ne ulaze\u0107i u dubioze kriterija (je li to umjetni\u010dka izvrsnost ili socijalni status, imovinski ili dohodovni cenzus?) i distinkcije nekomercijalnih umjetni\u010dkih zanimanja; u reperkusije blijedih efekata petogodi\u0161njih revizija ili dimenzije socijalnoklasnog kle\u0161a umjetni\u010dkih i ostalih struka na tr\u017ei\u0161tu rada, ostaju tek zanimljive aktualnosti.<\/p>\n

Prva, koja svjedo\u010di o iznimno visokom broju ovogodi\u0161njih prijavljenih kandidata za status samostalnih umjetnika kojima dr\u017eava pla\u0107a doprinose, i druga \u0161to svjedo\u010di o deset milijuna manjem bud\u017eetu od pro\u0161logodi\u0161njega. Ministrica \u0161uti o ovom pitanju, na njega koji put odgovara formulai\u010dnom re\u010denicom o “boljem statusu umjentika koje se poti\u010de da budu samostalni”, zainteresirani umjetnici zauzvrat \u0161ute u nevjerici i nadi povoljnog ezgistencijalnog minimuma. Zapravo se na ovoj temi, zasad, najbolje kupuje socijalni mir kulturnih profesionalaca. Iz nje izvire \u010ditavo grotlo problema rada u kulturi suvremenog dru\u0161tva, kad bismo kulturu uop\u0107e shva\u0107ali kao javni organizam, dostupan svima.<\/p>\n

  1. Usp. T. Matkovi\u0107, Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj, u: Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budu\u0107nosti<\/em>, ur. V. Frani\u010devi\u0107 i V. Puljiz, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb 2009, str. 131-164<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Jedan nedavni doga\u0111aj, \u0161to je u interpretaciji javne televizije imao snagu objave radosne vijesti, dobro ilustrira aktualnu dimenziju fleksibilizacije rada na kapitalisti\u010dkoj periferiji…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1412,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,74],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-17690","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17690","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17690"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17690\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36632,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17690\/revisions\/36632"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1412"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17690"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17690"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17690"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17690"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17690"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17690"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17690"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}