{"id":17649,"date":"2017-03-30T07:00:46","date_gmt":"2017-03-30T06:00:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17649"},"modified":"2021-02-25T10:58:48","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:48","slug":"mjera-roditelj-odgojitelj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17649","title":{"rendered":"Proma\u0161ena mjera: roditelj kao odgojitelj"},"content":{"rendered":"

Fingiranjem socijalne demografske politike u glavnom gradu Hrvatske, problem manjka mjesta u dje\u010djim vrti\u0107ima poku\u0161ava se “rije\u0161iti” pla\u0107anjem roditeljima za odgoj djece. No, mjera kojom se to nastoji ostvariti ima vidljive suprotne socijalne i rodne u\u010dinke.\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Gradovi i op\u0107ine u Hrvatskoj osniva\u010di su ustanova za rani i pred\u0161kolski odgoj i obrazovanje te imaju gotovo potpunu nadle\u017enost nad financiranjem tog sustava. Grad Zagreb financira<\/a> 60 javnih vrti\u0107a u koje je uklju\u010deno 33.349 djece i 69 privatnih i vjerskih vrti\u0107a u koje je uklju\u010deno 5.224 djece, zatim djelatnost dadilja za 60 djece, a od rujna 2016. uvedena je i mjera “roditelj odgojitelj”. Premda je u Zagrebu u programe ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja uklju\u010deno najvi\u0161e djece u Hrvatskoj, 33,4% za djecu jasli\u010dke (6 mjeseci do 3 godine) i 88,8% za djecu vrti\u0107ke dobi (3 do 6 godina) problemi koji se generiraju u sustavu su mnogobrojni. Jedan od klju\u010dnih je izostanak smje\u0161tajnih kapaciteta zbog kojih neka djeca ostaju izvan sustava, a u pojedinim kvartovima se u grupe upisuje prevelik broj djece, \u0161to rezultira slabijom kvalitetom uvjeta rada i pove\u0107anim optere\u0107enjem zaposlenih u sustavu, odnosno nepo\u0161tivanjem Dr\u017eavnog pedago\u0161kog standarda<\/a>.<\/p>\n

Na ovaj problem posljednje dvije godine ukazuje Sindikat obrazovanja, medija i kulture koji kroz mehanizme socijalnog dijaloga, ali i drugim sindikalnim akcijama poput prosvjeda tra\u017ei od gradske uprave transparentno i odgovorno upravljanje javnim sredstvima te dono\u0161enje i provo\u0111enje strategije razvoja gradske pred\u0161kolske infrastrukture kojom bi se rasteretio preoptere\u0107en sustav. S druge strane, grad rje\u0161avanju problema pristupa po sada ve\u0107 ustaljenom modelu upravljanja financijama bez strate\u0161ke vizije i jasnih smjernica, “daju\u0107i” na sve strane pomalo.<\/p>\n

Ovakva politika primarno je vo\u0111ena populisti\u010dkim namjerama osvajanja politi\u010dkih bodova ili pritiscima pojedinih aktera na civilno-dru\u0161tvenoj i sindikalnoj sceni, pri \u010demu ni jedno ni drugo ne ukazuje na promi\u0161ljeno, racionalno i odgovorno upravljanje gradskim prora\u010dunom. U ovom konkretnom slu\u010daju izostanak jasne strategije i nedovoljno u\u010dinkovitu dogradnju i izgradnju novih javnih vrti\u0107a te prekapacitiranost u sustavu grad “krpa” sufinanciranjem privatnih i vjerskih vrti\u0107a koji su posljednjih godina u stalnom porastu, zatim sufinanciranjem djelatnosti dadilja i uvo\u0111enjem mjere “roditelj odgojitelj”.<\/p>\n

Bruto-neto spin<\/strong><\/p>\n

U rujnu 2016. stupila je na snagu odluka o nov\u010danoj pomo\u0107i za “majku odgojiteljicu” kasnije preimenovanu u “roditelj odgojitelj<\/a>“. Njom se jednom od roditelja koji brine za najmanje troje djece (od kojih minimalno jedno dijete u trenutku ostvarivanja prava jo\u0161 uvijek nije krenulo u osnovnu \u0161kolu) omogu\u0107uje ostvarivanje mjese\u010dne financijske naknade. Visina bruto iznosa predvi\u0111enog za roditelje korisnike trebala bi biti jednaka prosje\u010dnom iznosu neto mjese\u010dne pla\u0107e u Republici Hrvatskoj. Visina naknade od mjeseca do mjeseca se mijenja, kre\u0107u\u0107i se oko 5.600 kn bruto (iznos koji izdvaja grad), pri \u010demu roditelj prima 2700 kn neto mjese\u010dno 1<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Mjera “roditelj odgojitelj” instantno je odgovorila na goru\u0107e potrebe mnogih roditelja, posebice roditelje koji su slabije vezani uz tr\u017ei\u0161te rada ili im je ote\u017ean pristup tr\u017ei\u0161tu rada. Me\u0111utim mjera je izuzetno problemati\u010dna i kontraproduktivna ako uzmemo u obzir da su svima dostupni i priu\u0161tivi kvalitetni programi ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja va\u017ean preduvjet za ostvarivanje obiteljskih i politika rodne ravnopravnosti koje roditeljima i posebno \u017eenama kao tradicionalnim nositeljicama brige i skrbi o djeci omogu\u0107uju uskla\u0111ivanje obiteljskog i profesionalnog \u017eivota, te da je uklju\u010divanje sve djece bez iznimke u programe ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja va\u017eno iz aspekta postizanja boljih obrazovnih ishoda na vi\u0161im razinama obrazovanja, izjedna\u010davanja \u017eivotnih \u0161ansi svakog djeteta i borbe protiv dru\u0161tvenih nejednakosti i siroma\u0161tva.<\/p>\n

Za daljnju analizu problematike va\u017eno je istaknuti sljede\u0107e: a) na 2.000 korisnika\/ica mjese\u010dni tro\u0161ak za ovu mjeru je ne\u0161to vi\u0161e od 10 milijuna kuna \u0161to je godi\u0161nje 135 milijuna kuna, b) najve\u0107i broj korisnica mjere su \u017eene, 1.793 u odnosu na 192 mu\u0161karca, a prili\u010dno “siroma\u0161nu” nov\u010danu pomo\u0107 mogu\u0107e je koristiti sve dok najmla\u0111e dijete ne napuni 15 godina i c) u javne vrti\u0107e je u odnosu na 2015.\/2016. godinu upisano 1.271 dijete manje \u0161to je kako se navodi u Programu javnih potreba u pred\u0161kolskom odgoju<\/a> i obrazovanju te skrbi o djecu za 2017. povezano s uvo\u0111enjem mjere “roditelj odgojitelj”.<\/p>\n

Socijalno ulaganje, ne tro\u0161ak<\/strong><\/p>\n

Razvojem i ekspanzijom socijalnih usluga, od kojih su usluge ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja me\u0111u najva\u017enijima, dugoro\u010dno se posti\u017eu ekonomske i fiskalne u\u0161tede. Prema istra\u017eivanju AK Europa iz 2013.<\/a>, ulaganje u razvoj sustava ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja na planu dugoro\u010dne ekonomske dobiti za dru\u0161tvo ima daleko pozitivnije u\u010dinke od bilo kojih drugih javnih davanja. Ono utje\u010de na pove\u0107anje ukupne zaposlenosti i posebno zaposlenosti \u017eena, a posljedi\u010dno i na njihove prihode. Ovu tezu potvr\u0111uje i istra\u017eivanje koje je skupina autora, profesora na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu provela 2010. u Hrvatskoj, u kojem je uspostavljena veza izme\u0111u obuhvata djece vrti\u0107ima i zaposlenosti \u017eena. Istra\u017eivanje je pokazalo da je u onim \u017eupanijama u kojima je obuhvat vrti\u0107ima ve\u0107i, udio zaposlenih \u017eena tako\u0111er ve\u0107i. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

U dokumentu AK Europa dodatni pozitivni u\u010dinci ulaganja u sustav ranog i pred\u0161kolskog odgoja i obrazovanja tako\u0111er se ogledaju u pove\u0107anoj javnoj potro\u0161nji, ali i u smanjenju javnih davanja za nezaposlene te osobe i obitelji ni\u017eeg socioekonomskog statusa. Istra\u017eivanje pokazuje da bi u 5 godina uz pove\u0107anje broja mjesta u vrti\u0107ima za 35.000, dobit za austrijski prora\u010dun<\/a> iznosio u prosjeku 98 milijuna eura.<\/p>\n

Mjera “roditelj odgojitelj” djeluje upravo suprotno, jer se njome ne rje\u0161avaju strukturni problemi, ve\u0107 se potencijalna sredstva koja bi se mogla ulo\u017eiti u razvoj infrastrukture \u0161to bi prora\u010dunu donijelo dugoro\u010dnu dobit, “odlijevaju” iz sustava. Dovoljno je usporediti kapitalne investicije za pred\u0161kolske objekte koje su u prora\u010dunu grada Zagreba<\/a> za 2017. predvi\u0111ene u iznosu 7,5 milijuna kuna i iznos od 135 milijuna kuna koji \u0107e oti\u0107i za servisiranje ove mjere. Da bi slika bila potpunija, navedenoj usporedbi mogu\u0107e je jo\u0161 dodati iznos od otprilike 30 milijuna kuna potrebnog za izgradnju novog vrti\u0107a pri \u010demu bi ostatak do 135 milijuna vjerojatno bio dovoljan za operativne tro\u0161kove rada vrti\u0107a (pla\u0107e zaposlenih i druge materijalne rashode).<\/p>\n

Nadalje, primjenom mjere “roditelj odgojitelj”, djeca se ispisuju iz vrti\u0107a te se vra\u0107aju u okrilje obitelji gdje ve\u0107ina mo\u017ee ostvariti pravo na adekvatnu skrb, ali ne i pravo na odgoj i obrazovanje. Mnogobrojni autori koji se u teoriji i praksi bave odgojem i obrazovanjem pi\u0161u i govore o va\u017enosti usmjerenih i formalnih poticaja za razvoj djeteta na svim podru\u010djima s posebnim naglaskom na socijalni. Osim kvalitativnog utjecaja na razvoj djeteta, istra\u017eivanja pokazuju da djeca koja poha\u0111aju vrti\u0107e ostvaruju bolje obrazovne ishode na vi\u0161im razinama obrazovanja, \u0161to se posebno odnosi na djecu koja dolaze iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa. Posljedi\u010dno, uklju\u010divanje djece u odgojno-obrazovne programe mo\u017ee pridonijeti smanjivanju dru\u0161tvenih nejednakosti i klasnih razlika jer (donekle) ujedna\u010dava \u017eivotne \u0161anse sve djece.<\/p>\n

Obiteljske obaveze i rodna ravnopravnost<\/strong><\/p>\n

Obitelji u novije vrijeme sve te\u017ee balansiraju izme\u0111u pove\u0107anih zahtjeva tr\u017ei\u0161ta rada i njihovih roditeljskih uloga prema djeci. Kao neke od solucija definiraju se razli\u010dite mjere vezane za obiteljsku politiku; od kreiranja fleksibilnijih radnih mjesta pa sve do dopusta i programa ranog odgoja i obrazovanja, a me\u0111u kojima je i mjera “roditelj odgojitelj”. Korisnici tih mjera su kao \u0161to i na\u0161 primjer pokazuje \u010desto upravo \u017eene<\/a>, koje i op\u0107enito na razini Hrvatske znatno vi\u0161e sudjeluju u provo\u0111enju skrbi nad djecom ili drugim \u010dlanovima obitelji, \u0161to posljedi\u010dno dovodi do nejednakog polo\u017eaja na tr\u017ei\u0161tu rada, kao i na perzistiranje rodnih nejednakosti u razli\u010ditim sferama dru\u0161tvenog \u017eivota.<\/p>\n

\u017dene tako ostaju doma i brinu se za ku\u0107anstvo, dok mu\u0161karci preuzimaju tradicionalnu uloga hranitelja i opskrbitelja obitelji. Ne ulaze\u0107i preduboko u deprivilegiraju\u0107u poziciju koju takav status donosi samoj \u017eeni, ote\u017eavaju\u0107i joj mogu\u0107nosti vi\u0161edimenzionalnosti i radnog ispunjenja, va\u017eno je napomenuti da takav odnos mo\u0107i i autonomije u obitelji, posebice kroz nedostatak financijskog aspekta autonomije, ote\u017eava mogu\u0107nosti za napu\u0161tanjem nasilnih odnosa, \u0161to dovodi do katastrofalnih posljedica kako na samu osobu, tako i na dijete.<\/p>\n

Osim direktnih negativnih posljedica koje mjera ima za \u017eene odmah po njezinu kori\u0161tenju, zabrinjavaju\u0107e su i dugoro\u010dne posljedice. Tako \u017eenama nakon prestanka kori\u0161tenja same mjere nije osigurana nikakva za\u0161tita ili sigurnost ulaska na tr\u017ei\u0161te rada. I dok samo izbivanje s tr\u017ei\u0161ta rada du\u017ee od godine dana utje\u010de izrazito negativno na mogu\u0107nost povratka na radno mjesto, visinu pla\u0107e, polo\u017eaj \u017eena u strukturi poduze\u0107a te na mogu\u0107nosti napredovanja, izbivanje u trajanju i do 15 godina koje je omogu\u0107eno ovom mjerom, zasigurno \u0107e stvoriti novu skupinu nezaposlenih, osiroma\u0161enih majki bez adekvatnih znanja i vje\u0161tina kojima bi mogle konkurirati na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/p>\n

Alternativna rje\u0161enja<\/strong><\/p>\n

Europska komisija je u svojim smjernicama po ovom pitanju “krenula” drugim putem te je jo\u0161 2002. godine postavila tzv. “barcelonske ciljeve” prema kojima je do 2010. u vrti\u0107e trebalo uklju\u010diti 33% djece mla\u0111e od 3 godine i 90% djece starije od tri godine u svim zemljama \u010dlanicama EU, dok strategija Europa 20 na podru\u010dju obrazovanja i prevencije ranog ispadanja iz obrazovanja ovim ciljevima pridodaje i cilj o obuhva\u0107enosti vrti\u0107ima 95% djece u dobi izme\u0111u 4 godine i polaska u obavezno obrazovanje. Ishodi bi trebali biti pove\u0107anje zaposlenosti \u017eena, mijenjanje “tradicionalnih” uloga u ku\u0107anstvu, smanjenje siroma\u0161tva obitelji kroz model dvaju zaposlenih roditelja te naposljetku i smanjenje rodnog jaza i rodnih nejednakosti.<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir sve gore navedene razloge i sve lo\u0161iju materijalnu situaciju obitelji s djecom, postavlja se pitanje u \u010dijem se interesu provodi mjera “roditelj odgojitelj”? 3<\/a><\/sup> U skladu sa svim negativnim posljedicama koje ovakva mjera mo\u017ee prouzro\u010diti, smatramo mjeru neprihvatljivom, a kao rje\u0161enja (koja mogu potaknuti pozitivne demografske promjene i pozitivno utjecati na ostvarivanje politika rodne ravnopravnosti te svakom djetetu omogu\u0107iti ostvarivanje prava na odgoj i obrazovanje) vidimo dono\u0161enje antidiskriminacijskih zakona koji \u0107e \u0161titi \u017eene na tr\u017ei\u0161tu rada i zbog kojih one ne\u0107e ostajati bez posla zbog trudno\u0107e i roditeljstva.<\/p>\n

Osim toga, rje\u0161enje se nalazi i u pobolj\u0161anju dostupnosti i kvalitete usluga kao i u izgradnji novih objekata tamo gdje je to potrebno, osna\u017eivanjem odgajatelja i drugih zaposlenika u vrti\u0107ima kao klju\u010dnim nositeljima kvalitete, te u uklanjanju socioekonomskih prepreka kroz mijenjanje kriterija za upise u vrti\u0107e i sni\u017eavanjem cijena vrti\u0107a s tendencijom njihovog potpunog ukidanja. Uz jasnu viziju, odgovorno upravljanje financijama te inovativnim praksama grad Zagreb bi s obzirom na veli\u010dinu prora\u010duna mogao zna\u010dajno unaprijediti usluge na podru\u010dju odgoja i obrazovanja na svim razinama. Pozitivne primjere ovakvih politika i praksi imamo u Hrvatskoj i od njih mo\u017eemo u\u010diti.<\/p>\n

Grad Umag je primjerice nedavno uveo besplatne vrti\u0107e za svu djecu, a grad Sisak je kroz sustav javne nabave povezao lokalne proizvo\u0111a\u010de hranom te je na taj na\u010din osigurao za svu djecu zdrave obroke, ali je i potaknuo razvoj lokalne ekonomije, a od po\u010detka 2017. je uveo i besplatne dodatne programe poput programa ranog u\u010denja engleskog jezika. Naposljetku, ali ne manje bitno, treba napomenuti da socijalna politika, a time i mjere obiteljske politike ne smiju biti dio politikanstva i odluka kojima \u0107e odre\u0111ene vlasti skupljati poene na izborima, jer same po sebi mogu izazvati razorne posljedice, kako za pojedince, tako i za cijelo dru\u0161tvo. Socijalna politika predstavlja ulaganje u bolje sutra, u kvalitetnije ekonomske i socijalne aspekte dru\u0161tva, iz kojih mogu profitirati svi, a ne samo neki pojedinci.<\/p>\n

  1. Naknadu mo\u017ee ostvarivati sve dok najmla\u0111e dijete na navr\u0161i petnaest godina \u017eivota. Izme\u0111u ostalih, uvjeti za dobivanje naknade su da sva djeca \u017eive u zajedni\u010dkom ku\u0107anstvu, da je korisnik\/ica mjere hrvatski dr\u017eavljanin i najmanje 5 godina u kontinuitetu ima prebivali\u0161te u Zagrebu, da je nezaposlen\/a i da dijete ne ide u jaslice\/vrti\u0107 sve do obveznog programa pred\u0161kole. Prema slu\u017ebenim podacima grada Zagreba, na dan 25.01.2017. godine, za kori\u0161tenje mjere podneseno je 2.414 zahtjeva, a obra\u0111eno je 2.100 zahtjeva, od kojih je pozitivno rije\u0161eno 1.985 zahtjeva[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Dobroti\u0107, I., Matkovi\u0107, T. i Baran, J. (2010). Zaposlenost \u017eena i pristup sustavu pred\u0161kolske skrbi za djecu u Hrvatskoj: Postoji li veza?. Revija za socijalnu politiku 17 (3), 363-385.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Prema podacima o broju korisnika ve\u0107 sad 1.985 djece nalazi se izvan sustava. Izvan tr\u017ei\u0161ta rada pritom se nalaze 1.793 \u017eene i 192 mu\u0161karaca, s tendencijom zadr\u017eavanja takve situacije do djetetove 15-te godine \u017eivota.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Gradovi i op\u0107ine u Hrvatskoj osniva\u010di su ustanova za rani i pred\u0161kolski odgoj i obrazovanje te imaju gotovo potpunu nadle\u017enost nad financiranjem tog sustava…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":17666,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[114,313],"class_list":["post-17649","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17649","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17649"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17649\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36633,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17649\/revisions\/36633"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/17666"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17649"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17649"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17649"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17649"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17649"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17649"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17649"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}