{"id":17634,"date":"2017-03-29T08:00:02","date_gmt":"2017-03-29T07:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17634"},"modified":"2021-02-25T10:58:49","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:49","slug":"kataklizma-modernizma-nemanjici-u-generalstabu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17634","title":{"rendered":"Kataklizma modernizma: Nemanji\u0107i u General\u0161tabu"},"content":{"rendered":"

Predsjedni\u010dki izbori\u00a0u Srbiji, koji se odr\u017eavaju ove nedjelje, jo\u0161 su jedna prilika za ambiciozne najave velikih gra\u0111evinskih zahvata, osobito u glavnom gradu. Me\u0111u tim najavama se ovoga puta na\u0161lo i rje\u0161enje za zgradu General\u0161taba, koja ve\u0107 gotovo 20 godina stoji razru\u0161ena u neposrednoj blizini sredi\u0161njih dr\u017eavnih institucija.<\/strong><\/p>\n

Kri\u017eanjem Nemanjine i Knez Milo\u0161eve ulice u centru Beograda dominiraju zgrade nekada\u0161njeg Dr\u017eavnog sekretarijata za narodnu odbranu. Izvan funkcije su od 1999. godine kada ih je NATO avijacija bombardirala i o\u0161tetila kao sjedi\u0161te General\u0161taba vojske SR Jugoslavije i Ministarstva odbrane. Zgrade, me\u0111u gra\u0111anima poznate kao “General\u0161tab”, oblo\u017eene su kosjeri\u0107kim crvenim kamenom i bra\u010dkim mramorom, a projektirao ih je Nikola Dobrovi\u0107, u\u010desnik Narodnooslobodila\u010dke borbe i jedan od najzna\u010dajnijih autora jugoslavenske moderne arhitekture. Od bombardiranja pa do danas ovo devastirano, ali i dalje impozantno zdanje nema istinske upotrebne funkcije, ako zanemarimo da je nedavno preko polovine fasade razvu\u010den jumbo<\/em> plakat Vojske Republike Srbije s motivacijskom porukom \u017divojina Mi\u0161i\u0107a<\/a> “Ko sme, taj mo\u017ee, ko ne zna za strah taj ide napred!”<\/p>\n

Tra\u017eenju daljnjih solucija nije se posvetila nijedna vlast do dana\u0161nje. Prije \u010detiri godine, tada\u0161nji potpredsjednik Vlade Aleksandar Vu\u010di\u0107 konstatirao<\/a> je kako “nema ni\u0161ta lepo u ru\u0161evinama usred Beograda” te najavio da \u0107e o rje\u0161enju popri\u010dati s nikim drugim nego prijestolonasljednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata \u0161eikom Muhamedom bin Zajedom. \u0160eik je izrazio interes da na tom mjestu podigne luksuzni hotel, a kao jedan od potencijalnih takmaca spominjao se i sada\u0161nji predsjednik SAD-a Donald Trump. Ova suradnja nije urodila plodom, princ bin Zajed okrenuo se megalomanskijim projektima kao \u0161to je Beograd na vodi, a Donald Trump politi\u010dkoj karijeri.<\/p>\n

Me\u0111utim, povijest je sama servirala novi povod i priliku za rje\u0161avanje sudbine General\u0161taba. Naime, ove godine navr\u0161ava se 800. godi\u0161njica krunidbe<\/a> Stefana Nemanji\u0107a “Prvoven\u010danog” \u2013 sina Stefana Nemanje, utemeljitelja srpske vladarske dinastije Nemanji\u0107a \u2013 za kralja Ra\u0161ke. Premijer je sastavio komisiju kojoj je sam stao na \u010delo i donijeta je odluka \u2013 General\u0161tab, odnosno njegovo A krilo koje se nalazi prekoputa Vlade Srbije, na \u010diju djelomi\u010dnu sanaciju je prije dvije godine potro\u0161eno 78 milijuna dinara, sada \u0107e se za tro\u0161ak od 180 milijuna dinara sravniti sa zemljom, a na njegovom mjestu bit \u0107e podignut spomenik Stefanu Nemanji i Muzej Nemanji\u0107a.<\/p>\n

Tradicija revizionizma<\/strong><\/p>\n

Tom prilikom Vu\u010di\u0107 je izjavio<\/a>: “Ru\u0161imo zgradu General\u0161taba da bismo postavili spomenik onome ko je stvorio srpsku dr\u017eavu. Nemamo spomenik Stefanu Nemanji u na\u0161em gradu. Napravi\u0107emo velelepan spomenik, ali i muzej Nemanji\u0107a, da bi na\u0161a deca znala \u0161ta su oni sve ostavili Srbiji.” Ova ideja dio je decenijskih nastojanja razli\u010ditih vladaju\u0107ih opcija da urbanisti\u010dkom planu srbijanske metropole utisnu \u0161to dublji pe\u010dat bur\u017eoaskog (i feudalnog) pravoslavlja, a ako je mogu\u0107e, istovremeno se obra\u010dunaju s naslje\u0111em socijalisti\u010dkog modernizma.<\/p>\n

Taj proces je zapo\u010deo jo\u0161 u najdekadentnijoj fazi SFRJ. Najve\u0107i dio Hrama sv. Save (Rastka Nemanji\u0107a), “najve\u0107e pravoslavne crkve u Europi”, podignut je 1985. godine uz blagoslov republi\u010dkog predsjedni\u0161tva i gradskih vlasti. Nastavlja se u devedesetima i razdoblju nakon tzv. demokratskih promjena preimenovanjem ulica koje je su na razli\u010ditim razinama provodili milo\u0161evi\u0107evci, \u0160e\u0161eljevi radikali, \u0110in\u0111i\u0107evi demokrati itd. Simboli\u010dki veoma bitan \u010din ovog razdoblja bilo je glorificirano \u0110in\u0111i\u0107evo uklanjanje zvijezde petokrake s krova gradske skup\u0161tine 1997. godine. Zoran \u0110in\u0111i\u0107, tada\u0161nji gradona\u010delnik, tom je prilikom izjavio da “ideolo\u0161ki simboli spadaju u muzeje” i da “Beograd ne pripada nijednoj ideologiji, nego sebi i ljudima koji tu \u017eive.”<\/p>\n

\u017delja za antikomunisti\u010dkim makeoverom<\/em> dominira i trenutnom vladaju\u0107om garniturom Srpske napredne stranke. Proslava 70. godi\u0161njice oslobo\u0111enja Beograda u kojem je enormnu ulogu uz Narodnooslobodila\u010dku vojsku Jugoslavije odigrala i sovjetska Crvena armija, obilje\u017eena je na tragikomi\u010dan na\u010din \u2013 podizanjem spomenika Nikolaju II Romanovu. U\u017easi arhitektonskog retu\u0161iranja grada nastavili su se i lani kada je s Trga Slavija uklonjen spomenik Dimitriju Tucovi\u0107u kako bi se na istom mjestu moglo zapo\u010deti s gradnjom muzi\u010dke fontane.<\/p>\n

Romantizacija feudalizma i demonizacija komunizma<\/strong><\/p>\n

U sklopu Beograda na vodi najavljena<\/a> je rekonstrukcija “Despotovog grada” na donjem Kalemegdanu gdje se nekada nalazila tvr\u0111ava despota Stefana Lazarevi\u0107a, a naprednjaci ve\u0107 dugo vremena revnosno provode glorifikaciju dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Predsjednik Srbije Tomislav Nikoli\u0107 ujedno je i predsjednik “Odbora za povratak posmrtnih ostataka \u010dlanova porodice Kara\u0111or\u0111evi\u0107 u Srbiju” a za njegova mandata u crkvi na Oplencu sahranjeni su kralj Petar II i knez Pavle Kara\u0111or\u0111evi\u0107, koji je ujedno i sudski rehabilitiran. Ako je vjerovati medijskim napisima, najnoviji oma\u017e kraljevskim dinastijama biti \u0107e osmometarska bron\u010dana statua Stefana Nemanje i muzej njegove obitelji na ra\u010dun Dobrovi\u0107evog General\u0161taba.<\/p>\n

Nije ovo prvi put da Vu\u010di\u0107 pote\u017ee za srednjovjekovnim nemanji\u0107evskim imaginarijem. Po\u010detkom 2015. godine, u srpskoj enklavi Gra\u010danici na Kosovu otkrio je spomenik kralju Milutinu Nemanji\u0107u<\/a>, ina\u010de najpoznatijem po braku s petogodi\u0161njom bizantskom princezom Simonidom i osljepljivanju sina prijestolonasljednika. Tom prilikom mediji su najrevnije izvje\u0161tavali<\/a> kako premijer prilikom liturgije nije mogao zaustaviti suze te da je po zavr\u0161etku ceremonije okupljenima poru\u010dio da sedam stolje\u0107a nakon Milutinove smrti treba “da vidimo \u0161ta smo uradili od onoga \u0161to je on uradio i \u0161ta treba da u\u010dinimo kako bismo obezbedili budu\u0107nost na\u0161e dece.” Premijer pritom nije razjasnio po \u010demu bi to ve\u0107ina stanovni\u0161tva mogla pamtiti feudalne srednjovjekovne dinastije osim po njihovom bogomdanom pravu na kori\u0161tenje besplatnog kmetovskog rada.<\/p>\n

S obzirom na to \u0161to se sprema zgradi General\u0161taba, vidljivo je da cilj ovakvih projekata nije zapravo “da na\u0161a deca znaju \u0161ta su sve Nemanji\u0107i ostavili Srbiji” ve\u0107 da se izbri\u0161e ono \u0161to su joj ostavili komunisti. Glavni ideolo\u0161ki motiv antimodernisti\u010dkih “zahvata” u takozvanom tranzicijskom razdoblju jest povratak toku tobo\u017ee istinske, nacionalne povijesti, toku koji je navodno naprasno prekinut ru\u0161enjem monarhije i komunisti\u010dkom zauzimanjem vlasti. Nemali doprinos ovome osigurava revizionisti\u010dki konsenzus koji negira temeljnu modernisti\u010dku dimenziju borbi u 20. stolje\u0107u (prvenstveno NOB-a) \u2013 zahtjev za egalitarno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Historijska legitimacija u\u017easa<\/strong><\/p>\n

Nacionalisti\u010dka perspektiva proskribira komuniste kao invazivni antisrpski element, kao totalitarnu rulju koja je radila na zatiranju srpskog naroda i poni\u0161tavanju njegovih “vrijednosti”. Me\u0111utim, kako konstatira Boris Buden, komunisti nisu radili na uni\u0161tenju nacije, zatiranju svega nacionalnog kako se danas govori. Nastojanje jugoslavenskih komunista bilo je da na se na ovim prostorima realpoliti\u010dkoj kategoriji nacije da socijalni sadr\u017eaj. Istovremeno je vo\u0111ena borba protiv \u0161ovinisti\u010dke dominacije i strane okupacije, te kampanja za opismenjavanje, stjecanje radni\u010dke kontrole, emancipaciju \u017eena itd. Zna\u010dajan dio ciljeva postignut je nakon partizanskog oslobo\u0111enja 1945. i osuje\u0107ivanjem potpune restauracije prija\u0161njeg politi\u010dko-ekonomskog modela.<\/p>\n

Aleksandar Vu\u010di\u0107 kota\u010d povijesti vra\u0107a unatrag, realnost bremenitu goru\u0107im socijalnim problemima ispunjava nacionalisti\u010dko-mitolo\u0161kim sadr\u017eajem. Odavno je jasno da dr\u017eavni revizionisti\u010dki projekti ne obuhva\u0107aju samo “goru\u0107e sporne to\u010dke” na\u0161e pro\u0161losti koje, kako bi se izrazio Vu\u010di\u0107ev hrvatski kolega Andrej Plenkovi\u0107, imaju “dvostruke konotacije”. Napori revizionista obuhva\u0107aju povijest na\u0161eg dru\u0161tva u cjelini, a pa\u017enju ne posve\u0107uju samo Drugom svjetskom ratu ili raspadu Jugoslavije nego i manje “atraktivnim” temama kao \u0161to je srednjovjekovna srpska dr\u017eava.<\/p>\n

Revizionizam kao sredstvo politi\u010dke legitimacije re\u017eima nije slu\u010dajnu upravo sada u punom zamahu. Sakralizacijom vlastele, velmo\u017ea, despota, gospodara, careva, kvislinga i raznih drugih likova iz antikomunisti\u010dkog simboli\u010dkog imaginarija \u017eeli se stvoriti dojam da njihove vizije povijesno nemaju nikakvu alternativu. Brisanjem modernisti\u010dkih elemenata vlasti nam poru\u010duju da je povijest oduvijek vodila dana\u0161njoj situaciji, jedinoj “normalnoj” i prihvatljivoj. Ono \u0161to nas donekle mo\u017ee ispuniti osje\u0107ajem zadovoljstva u periodu profeudalne memorijalne revitalizacije jest \u010dinjenica da su dugogodi\u0161nje borbe radnog naroda s ovog podru\u010dja zbrisale kraljevske obitelji i njihove povlastice, makar u formi od krvi i mesa.<\/p>\n

Tradiciju te borbe najprikladnije je spa\u0161avati suvremenim progresivnim politi\u010dkim akcijama. Kako bi sje\u0107anje na borbe \u0161to uspje\u0161nije degradirao, a njihovu reaktualizaciju osujetio, Vu\u010di\u0107u ostaje samo da i ubudu\u0107e pu\u0161ta suze pod velelepnim bron\u010danim statuama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kri\u017eanjem Nemanjine i Knez Milo\u0161eve ulice u centru Beograda dominiraju zgrade nekada\u0161njeg Dr\u017eavnog sekretarijata za narodnu odbranu. Izvan funkcije su od 1999. godine kada ih je NATO avijacija bombardirala i o\u0161tetila kao sjedi\u0161te General\u0161taba vojske SR Jugoslavije i Ministarstva odbrane…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":9568,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,144],"theme":[458,456],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[312],"class_list":["post-17634","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17634","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17634"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17634\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36634,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17634\/revisions\/36634"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9568"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17634"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17634"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17634"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17634"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17634"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17634"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17634"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}