{"id":17608,"date":"2017-03-28T08:00:34","date_gmt":"2017-03-28T07:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17608"},"modified":"2021-02-25T10:58:49","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:49","slug":"licemjerje-privatnika-cinizam-drzave-i-ugrozeno-zdravlje-pacijenata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17608","title":{"rendered":"Licemjerje privatnika, cinizam dr\u017eave i ugro\u017eeno zdravlje pacijenata"},"content":{"rendered":"

Kako se ispostavilo, vlasnici privatnih poliklinika u Hrvatskoj nisu ba\u0161 skloni natjecanju na tr\u017ei\u0161tu. Po\u010deli su se i buniti jer imaju sve manje ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Dakle, situacija je otprilike ovakva: privatnici opstaju zahvaljuju\u0107i javnom novcu, javni sustav propada jer javni novac ide privatnicima, a pacijenti se kolebaju izme\u0111u \u0161tete po zdravlje i one po nov\u010danik.<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161log je tjedna Udruga privatnih poliklinika<\/a> pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) upozorila javnost kako se njeni \u010dlanovi, vlasnici privatnih zdravstvenih ustanova, nalaze u neizdr\u017eivoj poziciji jer ih dr\u017eava do\u017eivljava kao strana tijela, a ne kao partnere s kojima mo\u017ee sura\u0111ivati kako bi svim gra\u0111anima osigurala kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu za\u0161titu.<\/p>\n

Privatne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj vlasnice su dobrog dijela dijagnosti\u010dke i druge opreme, zbog \u010dega su u vi\u0161e navrata preuzimale dio pacijenata na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji je tako poku\u0161avao dosko\u010diti dugim listama \u010dekanja. \u0160tovi\u0161e, do 2013.godine<\/a> ve\u0107i broj privatnih bolnica i drugih ustanova imao je stabilan ugovorni odnos sa HZZO-om. Ugovori su ovim ustanovama osiguravali stabilan priljev pacijenata ili, bolje re\u010deno, sredstava nadle\u017enog zavoda. Kada je partnerstvo poljuljano, odnosno kada su se ugovori po\u010deli sklapati na kra\u0107a razdoblja i za manji broj pretraga, dio privatnih ustanova morao se po\u010deti oslanjati na pru\u017eanje usluga na tr\u017ei\u0161tu. Iz nekog razloga, ispalo je da vlasnici ustanova nisu to o\u010dekivali kada su pokretali privatne bolnice i poliklinike.<\/p>\n

Isprepletenost privatnog i javnog<\/strong><\/p>\n

Njihova ogor\u010dena reakcija na ograni\u010davanje sredstava kanaliziranih iz javnog prora\u010duna samo je jedan od pokazatelja do koje su mjere javni i privatni sustav zdravstva u Hrvatskoj isprepleteni te koliko ta povezanost mo\u017ee biti \u0161tetna za korisnike. Sli\u010dno kao i praksa lije\u010dnika da nakon redovnih smjena u javnim ustanovama obavljaju isti posao u vlastitim poliklinikama, pla\u0107anje odre\u0111enih dijagnosti\u010dkih pretraga privatnom sektoru svode se na to da prava iz zdravstvene za\u0161tite koja prema zakonu moraju biti planski dostupna svima, to ba\u0161 i nisu \u2013 ukoliko netko nije spreman dodatno platiti. Srodan primjer pronalazi se i na ni\u017eim razinama zdravstvene za\u0161tite, pogotovo na polju ginekologije, gdje je zbog nedovoljnog broja specijalista u javnim zdravstvenim ustanovama postalo sasvim uobi\u010dajeno da \u017eene redovne preglede obavljaju u privatnim ordinacijama i to podmire iz vlastitog d\u017eepa.<\/p>\n

Iako se navedeni primjeri u retorici privatnih pru\u017eatelja zdravstvene za\u0161tite uzimaju kao dokaz neefikasnosti javnog sustava, u praksi oni ukazuju na ne\u0161to sasvim drugo. Odnosno, \u010dinjenica da mjesta za privatnu zdravstvenu za\u0161titu ima samo ondje gdje javna iz nekog razloga zaka\u017ee, pokazuje da ova prva opstaje jedino kada se mo\u017ee hraniti javnim sredstvima. Kako je istih tih javnih sredstava svake godine sve manje i manje, moramo se zapitati do koje je to mjere odr\u017eivo, tj. \u0161to \u0107e se dogoditi sa zdravstvenom za\u0161titom kada javni sustav zdravstva vi\u0161e ne\u0107e biti u stanju odgovarati \u010dak ni na minimalne potrebe stanovni\u0161tva zato \u0161to su sredstva za njegovo odr\u017eavanje potro\u0161ena na najam usluga radi brzinskog smanjenja lista \u010dekanja.<\/p>\n

Za\u0161tita \u0107e se tada, valjda, nastaviti tra\u017eiti kod privatnih pru\u017eatelja za\u0161tite, ali \u0107e se raditi o puno manje komotnoj poziciji kako za pacijente, tako i za same pru\u017eatelje za\u0161tite. Ako se mo\u017ee pretpostaviti da si relativno dovoljan broj \u017eena mo\u017ee priu\u0161titi tro\u0161ak od 500kn za ginekolo\u0161ki pregled, isto ne vrijedi za, npr. PET\/CT pregled, koji je puno skuplji. U tom kontekstu, \u010dlanovi HUP-a ispravno zaklju\u010duju, ako ne postoji javni bud\u017eet za zdravstvo iz kojeg se redovno izdvaja za potrebne postupke u privatnom sektoru, sasvim izgledno vrijedi – \u0161to skuplja pretraga, tim manje pacijenata. To automatski zna\u010di manji profit, a privatne zdravstvene ustanove \u2013 kao i sve druge privatne ustanove \u2013 postoje (isklju\u010divo) radi ne\u010dijeg profita. Zato je najpo\u017eeljnija, zapravo jedina odr\u017eiva situacija za njih, ona postoje\u0107a: javni zdravstveni sustav grca zbog neu\u010dinkovitog planiranja na svim razinama, sredstva postoje, a privatne ustanove ostvaruju \u017eeljeni profit bez nepotrebnih rizika.<\/p>\n

Strah od funkcionalnog javnog zdravstva<\/strong><\/p>\n

Takav aran\u017eman dolazi u opasnost ukoliko krenu ulaganja u javni sektor zdravstva, kao \u0161to se dogodilo prije otprilike godinu dana kada je ista ova HUP-ova udruga napala Ministarstvo zdravstva zbog ideje nabavke CT ure\u0111aja<\/a> za javne bolnice. Takve reakcije nisu ograni\u010dene na trenutnu dru\u0161tvenu situaciju ili regiju. \u0160tovi\u0161e, nelagoda koju me\u0111u zdravstvenim poduzetnicima izaziva ideja stabilnog i funkcionalnog javnog sustava zdravstva postoji otprilike otkad postoji moderna medicina.<\/p>\n

Dovoljno je prisjetiti se tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kada se za\u0161tita tra\u017eila isklju\u010divo kod privatnih lije\u010dnika. U istom razdoblju nije postojao javni fond koji bi (su)financirao zdravstvenu za\u0161titu za \u0161ire stanovni\u0161tvo pa je op\u0107a zdravstvena slika bila, blago re\u010deno, o\u010dajna. Tako\u0111er, taj je period u Hrvatskoj obilje\u017een radom Andrije \u0160tampara i pokretom socijalne medicine, prema kojima se “najve\u0107a tragika lekarskog zvanja sastoji u tome, da je lekar materijalno ovisan od bolesnika”. Takav odnos, nastavlja \u0160tampar, \u0161tetan je za zajednicu jer potencira klasne razlike i lije\u010dnike pretvara u trgovce, a mo\u017ee mu se dosko\u010diti jedino tako da se medicina prebaci u javni sektor.<\/p>\n

Iako su napori \u0160tampara i njegovih suradnika urodili plodom te doveli do zna\u010dajnih pomaka u zdravlju stanovni\u0161tva, pogotovo nakon Drugog svjetskog rata, danas ih vi\u0161e nije po\u017eeljno navoditi kao argument protiv privatizacije zdravstva. Diskreditira ih se zbog zastarjelosti, navodnih promjena u dru\u0161tvu i nepomirljivosti s modernim tehnologijama. I dok to nije ni\u0161ta za\u010du\u0111uju\u0107e kada su u pitanju privatni vlasnici u zdravstvu, ono \u0161to jest zabrinjavaju\u0107e je \u0161to ovi argumenti polako, ali sigurno, po\u010dinju stizati od samih pacijenata koji se sve \u010de\u0161\u0107e povezuju s privatnim pru\u017eateljima zdravstvene za\u0161tite na razli\u010ditim razinama.<\/p>\n

Kratkoro\u010dni i dugoro\u010dni interesi pacijenata<\/strong><\/p>\n

Zbog toga \u0161to su svakodnevno izlo\u017eeni posljedicama nereda u javnom zdravstvenom sustavu, pacijenti i njihove udruge govore kako nije va\u017eno pru\u017ea li im zdravstvenu za\u0161titu privatni ili javni lije\u010dnik ukoliko je ta za\u0161tita dostupna odmah i na teret HZZO-a. Njihov je stav, naravno, i vi\u0161e nego razumljiv, jer svatko tko se na\u0161ao u ulozi pacijenta zna koliko je va\u017eno dobiti adekvatan odgovor u kratkom razdoblju. Ipak, ono \u0161to pojava tog stava zamagljuje jest \u0161iri dru\u0161tveni zna\u010daj javnog zdravstvenog sustava i igra na ruku privatnim zdravstvenim ustanovama.<\/p>\n

Ako je krajnjem korisniku kratkoro\u010dno zaista svejedno ho\u0107e li na hitnu pretragu oti\u0107i u javnu ili privatnu bolnicu jer \u0107e tro\u0161ak u oba slu\u010daja snositi dr\u017eavni zavod, nije mu svejedno \u0161to \u0107e se dugoro\u010dno doga\u0111ati sa javnim zdravstvenim sustavom. Kao \u0161to je gore ve\u0107 napomenuto, privatni zdravstveni sustavi ne odgovaraju na potrebe pacijenta koji ne mo\u017ee platiti njihove usluge. Kako bi zdravstvena za\u0161tita bila dostupna svima, mora postojati javni sustav zdravstva u kojeg se redovito ula\u017ee, unutar kojeg se planira prema realnim potrebama i koji resurse koristi za svoje unapre\u0111enje, a ne za kupovinu usluga u privatnom sektoru. Ukoliko se ovo posljednje doga\u0111a, kao \u0161to je slu\u010daj s hrvatskim sustavom sada, javni sustav zdravstva dio sredstava gubi na korist privatnog sektora, odnosno ostaje manje za interno ulaganje i planiranje.<\/p>\n

Kompleksni sustavi unutar kojih se ne ula\u017ee u razvoj kapaciteta posjeduju tendenciju uru\u0161avanja, a uru\u0161avanje zdravstvenog sustava povla\u010di za sobom ve\u0107u pojavu bolesti, smrtnih slu\u010dajeva u svim dobnim skupinama i lo\u0161iju kvalitetu \u017eivota za sve. Naravno, planiranje ne ovisi samo o sredstvima koja sustavu stoje na raspolaganju, ve\u0107 i o inicijativi i sposobnosti upravlja\u010dkih kadrova na najvi\u0161oj razini. Na drugim je mjestima<\/a> opisano do koje mjere ta razina upravljanja trenutno trokira, ali njena disfunkcionalnost se ne smije uzeti kao dokaz da je javni zdravstveni sustav nemogu\u0107e kvalitetno ustrojiti. Suprotno tome, \u010dinjenica da postoje\u0107i upravlja\u010dki kadrovi ne mogu smisliti nikakvo drugo rje\u0161enje osim pribjegavanja najmu privatnih usluga, pokazuje jedino da je u ovom trenutku klju\u010dno mijenjati mehanizme planiranja u zdravstvu kako bi oni uklju\u010dili kapacitiranije kadrove, ali i kako bi se sustav oblikovao na pravedniji i transparentniji na\u010din te u kona\u010dnici bolje funkcionirao.<\/p>\n

Bolesti siroma\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Upravo zbog te potrebe argument o zastarjelosti \u0161tamparovskih ideala u zdravstvu nije valjan. Iako se dana\u0161nja situacija ne mo\u017ee u potpunosti izjedna\u010diti s onom u kojoj je nastao pokret socijalne medicine, ne mogu se niti ignorirati njihove sli\u010dnosti. Samo za primjer, tridesetih se godina nagla\u0161avalo kako je velik dio bolesti stanovni\u0161tva zapravo\u00a0simptom ekonomske situacije. Doma\u0107instva bez osnovnih \u017eivotnih potrep\u0161tina, koja su \u017eivjela u sku\u010denim stanovima bez odvojenih kuhinjskih prostorija ili zahoda u ve\u0107oj su mjeri bila izlo\u017eena pojavi bolesti poput tuberkuloze, bolesti crijeva ili alkoholizma.<\/p>\n

Povijesni izvori pokazuju kako su ti problemi zaista bili izuzetno ra\u0161ireni me\u0111u stanovni\u0161tvom, ali da medicina do pojave \u0161tamparovskog sustava nije uspijela posti\u0107i skoro pa ni\u0161ta kada je u pitanju bilo njihovo iskorjenjivanje. To je bio slu\u010daj zato \u0161to se zdravstvena za\u0161tita pru\u017eala u okviru privatnog zdravstva, odnosno zato \u0161to je rijetko tko mogao platiti pregled. Privatni lije\u010dnici su materijalno mo\u017eda bolje stajali od onih koji su nekoliko godina kasnije bili zaposleni kroz javne zdravstvene ustanove, ali je zdravstveno stanje stanovni\u0161tva zbog toga patilo. To, naravno, ne zna\u010di da se prava radnika u zdravstvu trebaju ukinuti radi osiguravanja \u0161epaju\u0107e zdravstvene za\u0161tite, ve\u0107 da jednostavno treba osigurati uvjete rada koji \u0107e im omogu\u0107iti neovisnost od eventualnih dodatnih pla\u0107anja pacijenata.<\/p>\n

Ako uzmemo u obzir rastu\u0107e razine siroma\u0161tva u Hrvatskoj danas, iskustvo pred\u0161tamparovskog zdravstvenog sustav pokazuje nam \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati ukoliko ga poku\u0161amo zamijeniti ili intenzivnije servisirati privatnim elementima. Jo\u0161 jednom, takva usporedba pokazuje nam da se postojanje napredne tehnologije i obrazovanih kadrova ne mo\u017ee izjedna\u010diti s dostupnom i efikasnom zdravstvenom za\u0161titom. Ona ovisi isklju\u010divo o politi\u010dkom trudu koji se ula\u017ee u dugoro\u010dno planiranje i osmi\u0161ljanje politike koja odgovara zdravstvenim potrebama stanovni\u0161tva i \u017eivotnim potrebama zdravstvenih radnika, kao i o spremnosti korisnika i istih radnika da u tom procesu aktivno sudjeluju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161log je tjedna Udruga privatnih poliklinika pri HUP-u upozorila javnost kako se njeni \u010dlanovi, vlasnici privatnih zdravstvenih ustanova, nalaze u neizdr\u017eivoj poziciji jer…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3201,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[79],"class_list":["post-17608","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17608","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17608"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17608\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36635,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17608\/revisions\/36635"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3201"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17608"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17608"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17608"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17608"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17608"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17608"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17608"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}