{"id":17540,"date":"2017-03-21T08:00:05","date_gmt":"2017-03-21T07:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17540"},"modified":"2021-02-25T10:58:51","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:51","slug":"a-sto-ako-todoricu-nismo-dali-dovoljno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17540","title":{"rendered":"A \u0161to ako Todori\u0107u nismo dali dovoljno?"},"content":{"rendered":"

Pored analiziranja financijskih bilanci, medijskim reakcijama na krizu u Agrokoru dominiraju retroaktivne optu\u017ebe na ra\u010dun dr\u017eave. Premda je dr\u017eavna pomo\u0107 rastu Todori\u0107eva koncerna neosporna, od one “divlje” devedesetih do one ne\u0161to “transparentnije” kasnije, pouka slu\u010daja je ipak druk\u010dije naravi i govori nam puno vi\u0161e o suvremenom kapitalizmu, nego o korupcijskim kapacitetima siroma\u0161ne dr\u017eave na periferiji.<\/strong><\/p>\n

“Radi se o jakom interesu najve\u0107e hrvatske privatne tvrtke, a time je to i u interesu hrvatskih gra\u0111ana i dr\u017eave”, protuma\u010dio je prije ne\u0161to vi\u0161e od pet godina Radimir \u010ca\u010di\u0107 \u2013 tada\u0161nji prvi potpredsjednik hrvatske Vlade \u2013 poku\u0161aje Agrokora da se domogne slovenskog Mercatora. I kompletna visokouzlazna poduzetni\u010dka putanja vlasnika koncerna Ivice Todori\u0107a tada kao da je stala u lapidarno izjedna\u010davanje interesa kapitala s interesom dr\u017eave: od privatizacijskih po\u010detaka pod izravnim sponzorstvom Tu\u0111manove vlasti po\u010detkom devedesetih, preko kasnijeg sustavnog prilago\u0111avanja monetarne i porezne politike Agrokorovim poslovnim potrebama, izravnih prora\u010dunskih potpora koje su godi\u0161nje dosezale i po 200 milijuna kuna, pre\u0161utnog toleriranja pla\u0107anja radnika i dobavlja\u010da internim K-bonovima, notorno dobrih odnosa Todori\u0107a sa svim politi\u010dkim strankama i vladama, sve do izrazito prometnih rotiraju\u0107ih vrata, postavljenih izme\u0111u njegove firme i najvi\u0161ih institucija dr\u017eavne vlasti, kroz koja su u jednom smjeru prolazili pouzdani menad\u017eeri da bi postali ministri i guverneri, pa se suprotnim vra\u0107ali na dobro pla\u0107ena radna mjesta nakon \u0161to bi uspje\u0161no apsolvirali du\u017enosni\u010dku dionicu karijere\u2026<\/p>\n

Sjedinjen tako s dr\u017eavom u gr\u010devitom simbiotskom zagrljaju, Ivica Todori\u0107 se s vremenom u javnom imaginariju rascijepio u dvostruku figuru. S jedne strane, postao je paradigmom kapitalisti\u010dkog uspjeha: jedinim tajkunom iz perioda prvih privatizacija koji je pre\u017eivio devedesete pa izrastao u uvjerljivo najmo\u0107nijeg doma\u0107eg i regionalnog biznismena. S druge strane, me\u0111utim, prometnuo se u klju\u010dnu iznimku sistema: poduzetnika koji svoj uspjeh duguje prvenstveno polugama dr\u017eavnog aparata pa stoga predstavlja jednu od posljednjih prepreka dolasku “pravog”, “\u010distog” kapitalizma, \u0161to ga lokalni ekonomsko-liberalni komentarijat uzaludno i\u0161\u010dekuje ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a.<\/p>\n

Dr\u017eava izba\u010dena iz jednad\u017ebe<\/strong><\/p>\n

Danas, tek ne\u0161to vi\u0161e od pet godina nakon skandalozno samorazumljive \u010ca\u010di\u0107eve izjave i ne\u0161to manje od tri godine nakon \u0161to je velika Agrokorova slovenska transakcija uspje\u0161no zavr\u0161ila, sve su ovo, naravno, op\u0107a mjesta: listaju ih posljednjih dana nebrojeni medijski komentatori, poku\u0161avaju\u0107i razjasniti \u0161to je to po\u0161lo krivo i za\u0161to se Todori\u0107evo carstvo najednom ljulja. Analize se razilaze, ali ba\u0161 sve nepogre\u0161ivo konvergiraju akviziciji Mercatora kao to\u010dki prijeloma, po\u010detku Todori\u0107eva kraja. Netko problem vidi u njegovom iracionalnom ustrajavanju na tome da zadr\u017ei punu vlasni\u010dku kontrolu nad koncernom: da je Gazda na vrijeme odustao od toga da bude (jedini) Gazda, da je ponudio dionice na burzi i prikupio sredstva za kupnju slovenskog lanca trgovina prepu\u0161taju\u0107i investitorima barem dio upravlja\u010dkih prava, ne bi se morao zadu\u017eivati kod ruskih banaka i preuzeti kredit koji vi\u0161e ne mo\u017ee otpla\u0107ivati.<\/p>\n

Drugi problem vide u podkapacitiranom menad\u017ementu koji je provodio takvu strategiju. Tre\u0107i upozoravaju na gubitak fokusa i ulazak u niz lateralnih, neisplativih poslovnih akcija. \u010cetvrti u pozadini detektiraju lukavi, obuhvatniji geostrate\u0161ki plan Rusije koja je dala velikodu\u0161ni zajam znaju\u0107i unaprijed da \u0107e joj on s vremenom donijeti kontrolu nad Agrokorom, a onda, posredno, i nad brojnim nacionalnim resursima. Peti podsje\u0107aju da su Rusi ionako bili jedini izbor, po\u0161to Todori\u0107 vi\u0161e nije mogao dobiti kredite na Zapadu: barem ne onako povoljne kakve je dobivala sve o\u0161trija trgova\u010dka konkurencija poput Lidla, Kauflanda, \u0160para i ostalih, koji su otkidali goleme komade zarade Konzumu, vitalnom elementu koncerna ustrojenog prema monopolisti\u010dkom modelu vertikalne integracije koji proizvodnju i preradu prehrambenih artikala povezuje s njihovim maloprodajnim plasmanom. Zaka\u0161njele formule Todori\u0107evog kraha, dakle, variraju, ali svima je \u2013 osim \u0161to polaze od trenutka kupovine Mercatora \u2013 zajedni\u010dko jedno. Na mjestu nepoznanice smjenjuju se Gazdina megalomanija, nedoraslost njegovih menad\u017eera, strate\u0161ka vrludanja, interesi globalnih velesila: iz jednad\u017ebe koju je davno zacrtao \u010ca\u010di\u0107, me\u0111utim, najednom je nestala hrvatska dr\u017eava.<\/p>\n

D\u017eaba sve kad konkurencija ima ja\u010de dr\u017eave iza sebe<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda je zato pravi trenutak da se ka\u017ee ono \u0161to je ostalo pre\u0161u\u0107eno, a ne bi smjelo biti sporno: Todori\u0107u nismo dali dovoljno. Uzalud prilago\u0111ena porezna politika i tolerirano zaobila\u017eenje zakona, uzalud paralelni monetarni sustav bonova i milijarde kuna izravnih poticaja, uzalud Zdravko Mari\u0107 na mjestu ministra i \u017deljko Rohatinski na poziciji guvernera, uzalud nadstrana\u010dki konsenzus i bud\u017eetski poduprta ma\u0161inerija komercijalnih medija, uzalud sjajni javni odnosi sa svim biv\u0161im premijerima i tajni sastanci s ovim aktualnim, uzalud zemlji\u0161ne parcele, tvorni\u010dki pogoni, Kulmerovi dvori: bilo je premalo. I nema u tome, uostalom, ni\u0161ta neobi\u010dno. Kako ne bi bilo malo, kada onih dvjestotinjak milijuna kuna pomo\u0107i godi\u0161nje djeluje smije\u0161no u odnosu na 900 milijuna dolara iznimno jeftinih zajmova \u0161to su ih u pro\u0161lih desetak godina samo Lidl i Kaufland dobili<\/a> od Svjetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj, u sklopu slu\u017ebenog programa \u0161irenja na isto\u010dnoevropska tr\u017ei\u0161ta; kako ne bi bilo malo, kada je iza Agrokora indirektno stajala samo jedna siroma\u0161na tranzicijska dr\u017eava, a njegovom sudbinom danas upravljaju dvije banke u direktnom ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu mo\u0107ne Rusije.<\/p>\n

Stoga bi u ovom trenutku \u2013 dok trijumfalni dvadesetpetogodi\u0161nji pohod najve\u0107eg doma\u0107eg kapitalista okon\u010dava, manje-vi\u0161e, nalogom iz Kremlja \u2013 vrijedilo iskoristiti dobrodo\u0161lu priliku da se napokon odustane od pripovijesti prema kojoj je dr\u017eavna pomo\u0107 Todori\u0107u bila dio problema, a ne uobi\u010dajena pretpostavka odr\u017eavanja kapitalisti\u010dkog sistema. Problem je, ako ga ima, bio samo u tome \u0161to kapitalizam, eto, se\u017ee i izvan regije, a tamo vi\u0161e ne poma\u017eu skromne dr\u017eavne potpore. Pa tako i ono \u0161to se Agrokoru dogodilo nipo\u0161to nije iznimno: pod Todori\u0107em je ekspandirao jer je to bio jedini na\u010din da opstane, ekspanziju je logikom vlastitog \u0161irenja osujetila multinacionalna konkurencija sa Zapada, njegova je kompanija potom morala tra\u017eiti alternativne izvore financiranja, a tr\u017ei\u0161ta su o cijeloj toj strategiji naposljetku rekla svoje. Nitko, dodu\u0161e, nije o\u010dekivao da \u0107e se tr\u017ei\u0161ta pojaviti<\/a> u liku uniformiranog ruskog veleposlanika koji, zavaljen u udobnu ko\u017enu fotelju i ukra\u0161en najvi\u0161im dr\u017eavnim odlikovanjima, javno poru\u010duje malom lokalnom Gazdi da mu je vrijeme isteklo, dodaju\u0107i usput manirom globalnog bullyja<\/em>: “On o\u010dito smatra da je suvi\u0161no da se upozna sa mnom, a sukladno tome bit \u0107e i posljedica.” Ali, \u0161to da se radi: to je, eto, tako\u0111er jedan od na\u010dina na koja progovaraju me\u0111unarodna tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Na kraju tranzicije: dvije ruske dr\u017eavne banke<\/strong><\/p>\n

Bilo tko obdaren zdravim vi\u0161kom cinizma znat \u0107e zato cijeniti novonastalu situaciju: na kraju dugo zazivanog puta oslobo\u0111enja nacionalne ekonomije od neprincipijelnog utjecaja dr\u017eave do\u010dekale su nas dvije goleme dr\u017eavne banke, na kraju epohalnih, prozapadnih integracijskih procesa te su banke stigle ba\u0161 iz Rusije. Nejasno je pritom \u0161to \u0107e siguran ulazak predstavnika Sberbanka u upravlja\u010dke strukture Agrokora zna\u010diti za prezadu\u017eenu kompaniju, osim \u0161to je izvjesno da \u0107e pod egidom restrukturiranja biti eliminirane neprofitabilne komponente konzorcija, da \u0107e biti otpu\u0161tanja, smanjenja pla\u0107a, zatvaranja prodajnih mjesta i su\u017eavanja ustaljenih dobavlja\u010dkih tokova, o kojima uvelike ovisi hrvatska ekonomija. Ne\u0161to bolje od (jo\u0161 uvijek) svojih radnika i dobavlja\u010da pro\u0107i \u0107e sigurno sam Gazda: dio privatnog bogatstva koji \u0107e mu preostati morao bi biti dovoljan da unaprijed eliminira svaku empatiju, a nije isklju\u010deno ni da \u0107e zadr\u017eati poneku upravlja\u010dku poziciju.<\/p>\n

Todori\u0107 \u0107e, ukratko, bez Agrokora nekako; samo, kako \u0107emo mi bez Todori\u0107a? Sada kada je pukla posljednja i najsna\u017enija spona s tu\u0111manovskim privatizacijskim procesima devedesetih, kada sa scene nestaje glavni negativac big businessa<\/em> \u010dijim je interesima bila podre\u0111ena dr\u017eavna politika, kada su nepovratno potro\u0161ene sve tranzicijske nade, kako \u0107e ovda\u0161nja javnost protuma\u010diti sebi da kapitalizam jo\u0161 uvijek ne pru\u017ea ono \u0161to se od njega svojevremeno o\u010dekivalo? I na koga \u0107e adresirati svoje prigovore zbog toga, kome \u0107e se po\u017ealiti na nova nedopustiva mije\u0161anja dr\u017eave i tr\u017ei\u0161ne ekonomije? Menad\u017eerima Sberbanka? Veleposlaniku Azimovu? Ili \u2013 za\u0161to ne \u2013 izravno Vladimiru Putinu?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Radi se o jakom interesu najve\u0107e hrvatske privatne tvrtke, a time je to i u interesu hrvatskih gra\u0111ana i dr\u017eave”, protuma\u010dio je prije ne\u0161to vi\u0161e od pet godina Radimir \u010ca\u010di\u0107…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13894,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,228],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-17540","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17540"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17540\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36637,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17540\/revisions\/36637"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13894"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17540"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17540"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17540"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17540"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}