Proteklog petka, u krcatoj knji\u017eari Matice hrvatske obilje\u017eena je pedeseta godi\u0161njica Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog jezika, \u010dime je zaklju\u010den mjesec hrvatskog jezika, ove godine pokrenute manifestacije, zapravo produ\u017eetka Dana hrvatskog jezika koji se obilje\u017eavaju od 1997., kojim se \u017eeli \u201cpodi\u0107i razinu svijesti o va\u017enosti o\u010duvanja tog temelja hrvatskoga nacionalnoga identiteta\u201d. Ukratko je predstavljen dosada\u0161nji rad na o\u010duvanju neprestano ugro\u017eavanog hrvatskog jezika, nagovije\u0161tene su nove bitke za njegovu za\u0161titu, a nekoliko puta se ponovilo da su hrvatski i srpski dva razli\u010dita jezika, unato\u010d tome \u0161to postoje neki odmetnuti lingvisti i lingvistice koji tvrde suprotno, inzistiraju\u0107i na kriteriju razumljivosti.<\/p>\n
Objava i potpisivanje dokumenta<\/a> kojim je istaknuta\u00a0\u201cravnopravnost i hrvatskog [ali]\u00a0i srpskog knji\u017eevnog jezika, jednako me\u0111u sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda\u201d (17. o\u017eujka 1967. u Telegramu<\/em>) potaknula je nacionalisti\u010dki usmjerene jezikoslovce na jezi\u010dni in\u017einjering koji je lagano tinjao prije i za vrijeme Hrvatskog prolje\u0107a, a kona\u010dno se rasplamsao tijekom 1990-ih godina. Ulo\u017een je velik trud kako bi se jedan jezik \u201ckoji su Hrvati uvijek nazivali hrvatskim, a Srbi srpskim\u201d razdvojio na (barem) dva, a to se najvi\u0161e o\u010ditovalo masovnim tiskanjem razli\u010ditih standardnojezi\u010dnih priru\u010dnika \u010diji su autori nudili vlastita rje\u0161enja nekih \u010destih jezi\u010dnih nedoumica i nastojali ih nametnuti kao normu. Budu\u0107i da se \u017eivi, svakodnevni jezik ne obvezuje na po\u0161tivanje pravogovornih i pravopisnih pravila pojedinih jezi\u010dnih politika, pitanje je koliko \u0107e najavljena \u201cza\u0161tita\u201d nadahnuta Deklaracijom neposredno utjecati na njega.<\/p>\n Nepovratno izgubljena tr\u017ei\u0161ta<\/b><\/p>\n Ho\u0107e li govornik jesti \u017elicom ili ka\u0161ikom, sasvim je svejedno dokle god ima \u0161to jesti – u sli\u010dnom je tonu prije pola stolje\u0107a reagirao i prvi \u010dovjek biv\u0161e dr\u017eave: \u201cne \u017eivimo od gramatike, od ovog ili onog dijalekta, ve\u0107 od onoga \u0161to tvore stvarala\u010dke ruke na\u0161ih radnih ljudi\u201d. Unato\u010d isforsiranoj potrebi za razlikovanjem hrvatske od ostalih varijanti srpsko-hrvatskog jezika koja je prona\u0161la posao nekolicini jezikoslovaca, te\u0161ko je pore\u0107i da \u201cgramatika\u201d jo\u0161 uvijek ne prehranjuje mnogo usta. Izuzetak su, dakle, uski krugovi kroatista i izdava\u010da koji su preporu\u010divali upotrebu vlastitih jezi\u010dnih priru\u010dnika. To je tr\u017ei\u0161te uzdrmano <\/a>nakon \u0161to je \u00a0Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2013. objavio jedinstveni pravopis, koji je k tome dostupan i online<\/em>. Ne \u010dudi stoga da su glavni igra\u010di s tog tr\u017ei\u0161ta ostali uznemireni, ako znamo da su priru\u010dnici tog tipa, primjerice pravopisi, unato\u010d tome \u0161to cjenovno nisu najpristupa\u010dniji, ne\u0161to \u0161to svako \u201cpristojno\u201d ku\u0107anstvo treba imati.<\/p>\n Tu je zgodno spomenuti i to da su prije jezi\u010dnog i politi\u010dkog razjedinjenja jugoslavenska ku\u0107anstva mogla imati bogatije obiteljske biblioteke. Knjiga je bila cijenjen, ali pristupa\u010dan proizvod zahvaljuju\u0107i velikom i jedinstvenom jezi\u010dnom tr\u017ei\u0161tu (oko 20 milijuna govornika istog jezika) i velikim nakladni\u010dkim gigantima koji su obavljali i kulturno-prosvjetnu zada\u0107u. Najve\u0107e izdava\u010dko-knji\u017earsko poduze\u0107e s prostora Hrvatske bila je organizacija udru\u017eenog rada (OUR) \u201cMladost\u201d, koja je ve\u0107inom izdavala sadr\u017eaje za djecu i mlade (poznata \u201cBiblioteka Vjeverica\u201d) uz dobru ponudu knji\u017eevnosti i literature za odrasle (stru\u010dna, znanstvena, prijevodna), a sura\u0111ivala je i s ostalim uglednim jugoslavenskim izdava\u010dima i imala \u0161iroku mre\u017eu distribucije diljem biv\u0161e dr\u017eave. 1<\/a><\/sup><\/p>\n Kulturna proizvodnja na srpsko-hrvatskom jeziku, poglavito izdava\u010dko-knji\u017earska djelatnost svake biv\u0161e republike danas je na dvostrukom udaru: uz to \u0161to se oporavljaju od tranzicijskog pusto\u0161enja i prilago\u0111avanja tr\u017ei\u0161noj ekonomiji, \u0161to brojna nakladni\u010dka poduze\u0107a nisu ni pre\u017eivjela (\u201cMladost\u201d se gasi tijekom 1990-ih), prisutni su problemi \u201czemalja malih jezika\u201d, budu\u0107i da se nakladni\u010dku djelatnost ne mo\u017ee prepustiti regulaciji tr\u017ei\u0161ta i da je pomo\u0107 dr\u017eave prijeko potrebna, a istovremeno su same dr\u017eave sve manje voljne izdvajati za bilo kakve potrebe u kulturi. To rezultira komercijalizacijom izdava\u0161tva i nedovoljnom raznoliko\u0161\u0107u objavljenih sadr\u017eaja \u0161to se kompenzira kupovinom na internetskim knji\u017earama i \u010ditanjem na stranim jezicima. U takvom kontekstu daljnje inzistiranje na minucioznom tra\u017eenju razlika me\u0111u jezi\u010dnim varijantama srpsko-hrvatskog samo je jo\u0161 jedan korak u smjeru daljnje marginalizacije na\u0161eg jezika, kako god ga nazvali.<\/p>\n