{"id":17499,"date":"2017-03-20T08:00:32","date_gmt":"2017-03-20T07:00:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17499"},"modified":"2021-02-25T10:58:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:52","slug":"ruski-vrtlog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17499","title":{"rendered":"Ruski vrtlog"},"content":{"rendered":"

Unutarnji politi\u010dki odnosi u zemljama Isto\u010dne Europe ponovo postaju duboko obilje\u017eeni geopoliti\u010dkim manevrima velikih svjetskih sila. Iako se priroda globalnih sukoba prili\u010dno promijenila od ere Hladnog rata, antiruski sentiment, izjedna\u010den sasvim s antikomunizmom, u zemljama poput Rumunjske presudno diktira prevo\u0111enje tih sukoba u lokalne politi\u010dke okvire.<\/strong><\/p>\n

U Isto\u010dnoj Europi, uvjereni smo da zaostajemo za Zapadom. Odnedavno barem, ovo je uvjerenje bespredmetno. Regija se sve vi\u0161e doima kakvom avangardom, s kojom ostatak svijeta poku\u0161ava odr\u017eati korak. Razmotrimo ovu tezu na tri klju\u010dna primjera: prvo, postsocijalisti\u010dka Isto\u010dna Europa bila je svojevrsni laboratorij za brutalne kombinacije privatizacija i mjera \u0161tednje s ciljem razmontiravanja komunisti\u010dkog naslje\u0111a i puno prije krize 2008. godine. Primjerice, nakon 1991. ruska industrijska proizvodnja se prepolovila, kao i broj radnika, a agrarni autput pao je na razinu iz caristi\u010dkog doba. Ukupni efekt tranzicijskog perioda u Isto\u010dnoj Europi imao je gori u\u010dinak nego globalna recesija 1933. godine.<\/p>\n

Drugo, Brexit i izbor Donalda Trumpa lansirali su bauk reakcionarnog populizma na zapadu dok su po\u010deli rasti i tome pridru\u017eeni liberalni strahovi. Da li je ovakav frejming<\/em> konceptualno to\u010dan ili politi\u010dki osna\u017euju\u0107 trenutno je neva\u017eno. Me\u0111utim, u obzir treba uzeti da je koktel snaga koje su pokrenule Brexit i dovele aktualnog ameri\u010dkog predsjednika Donalda Trumpa do pobjede 2016., u Ma\u0111arskoj na djelu od 2006. godine kada je na vlast do\u0161ao FIDESZ aktualnog premijera Viktora Orbana. Razo\u010darana postkomunisti\u010dka izborna tijela radni\u010dke klase na svoj su se na\u010din pobunile protiv neoliberalnih politika tranzicijskog perioda, \u0161to je omogu\u0107ilo rast populizma.<\/p>\n

Aktualna antiruska paranoja koja je zahvatila politiku Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava u vrijeme trajanja predsjedni\u010dke kampanje i nastavila se nakon izbora – a koju novinar Glenn Greenwald<\/a>, izme\u0111u ostalih, pedantno dokumentira – ima dugu povijest ukorijenjenu u odnosima sa biv\u0161im sovjetskim blokom. Antiruski sentimenti od Baltika do Crnog mora u kombinaciji s antikomunizmom stvorili su distinktivnu intelektualnu i ideolo\u0161ku tranzicijsku pokreta\u010dku snagu. Dogodilo se to nekako prirodnim putem jer je pad komunizma smataran i osloba\u0111anjem od ideologije inspirirane Rusijom i nametnute od Rusije. Komunizam je potom ponovno reimaginiran kao azijska kuga koju su barbari Rusi pustili na Europljane. Zato je godina 1989. simbol propasti jednog sustava ali ujedno i prilike da se objeru\u010dke ponovno prihvati zapadna civilizacija. Ovi kulturni uvjeti duboko su zakrili politi\u010dke i ekonomske aspekte procesa europske integracije koji su onda prolazili bez gotovo ikakvog propitivanja \u010dime su stekli status “prirodnog” toka stvari. Tranzicija je stoga neodvojiva od jasnih antiruskih sentimenata vidljivih u dru\u0161tvu u cijeloj varijaciji politi\u010dkih i socijalnih mehanizama opho\u0111enja.<\/p>\n

NATO ekspanzionizam<\/strong><\/p>\n

Me\u0111u politikama s najvi\u0161e posljedica nalazi se potpuna reorijentacija vanjske i obrambene politike ka Zapadu. U praksi to zna\u010di \u0161irenje NATO-a na \u010dlanice biv\u0161eg Var\u0161avskog pakta nau\u0161trb ruskih obrambenih politika. Pritom, \u0161irenje NATO-a na istok bilo je mogu\u0107e samo zato jer je Rusija bila preslaba da mu se suprotstavi. Tony Wood sa\u017eeo je ovaj proces u nekoliko rije\u010di kazav\u0161i da je on manje vo\u0111en vojnim i strate\u0161kim interesima Sjedinjenih Dr\u017eava, a vi\u0161e njihovim politi\u010dkim ciljevima. Administracija ameri\u010dkog predsjednika Billa Clintona vidjela je pridru\u017eivanje postsocijalisti\u010dkih zemalja NATO-u kao sredstvo pro\u0161irenja tr\u017ei\u0161nih reformi, odnosno za otvaranje novih tr\u017ei\u0161ta. Retrospektivno promatrano, jasno je da je podvo\u0111enje postsocijalisti\u010dkih zemalja pod krilo NATO-a imalo va\u017ene posljedice, jedna od kojih je primjerice raskorak izme\u0111u Stare Europe i Nove Europe, a na korist ameri\u010dkih politi\u010dkih i globalnih interesa.<\/p>\n

Postalo je to o\u010digledno progla\u0161enjem “rata protiv terorizma” kad su postsocijalisti\u010dke zemlje pomagale ameri\u010dkim vojnim interesima u Afganistanu i Iraku pozivanjem na globalnu sigurnost (pomo\u0107 SAD-u podrazumijevala je npr. dozvolu za otvaranje tajnih zatvora CIA-e u Rumunjskoj). Ovo je ugrozilo izgradnju zajedni\u010dke EU obrambene strategije i umjesto toga naglasilo va\u017enost NATO-a u sredi\u0161njoj i isto\u010dnoj Europi, kao i va\u017enost strate\u0161kih partnerstava sa SAD-om. Biv\u0161e zemlje komunisti\u010dkog bloka prihvatile su ameri\u010dku hegemoniju bez propitivanja, u zamjenu za vojnu za\u0161titu, uklju\u010duju\u0107i i o\u010ditu \u010dinjenicu da je NATO postao “opunomo\u0107enik” ameri\u010dkih interesa, ne samo u ovoj regiji, nego i diljem svijeta.<\/p>\n

Rusija je oduvijek bila meta ekspanzionizma NATO-a. Sje\u0107anja na sovjetske invazije diljem bloka slu\u017ee kao rutinska invokacija ovog oblika protekcionizma. No, neke su povijesti nad\u017eivjele komunisti\u010dku eru. Na primjer, u Rumunjskoj antiruski sentiment konstitutivni je dio same dr\u017eave. Rumunjska bur\u017eoazija koja je sredinom 19. stolje\u0107a stvorila rumunjsku dr\u017eavu u\u010dinila je to protiv interesa koje je carska Rusija imala u ovom dijelu svijeta. Aneksija Besarabije 1812. godine pretvorila je lokalne zemljoposjednike u vladaju\u0107u klasu u Carstvu, koja je ipak ostala na njegovoj periferiji. Na neki na\u010din, ve\u0107 je samo formiranje rumunjske dr\u017eave predstavljalo poku\u0161aj izbjegavanja ovog scenarija putem klasne koalicije. Gotovo cijelo stolje\u0107e caristi\u010dka je Rusija smatrana glavnom prijetnjom novoro\u0111ene Rumunjske, dok je primjer Besarabije predstavljao savr\u0161eni zaslon za projekciju nacionalisti\u010dkih fantazija. Nakon kratkog predaha u prvoj dekadi nakon Drugog svjetskog rata rumunjski su komunisti o\u017eivjeli staru tradiciju, sna\u017eniju od njih samih. Rumunjska je bila najantiruskija dr\u017eava starog sovjetskog bloka. Politika samostalnosti vodila je ka boljim odnosima s Amerikancima koji su postali bolji od odnosa s Rusijom. Nakon 1989. animozitet spram Rusije nije se promijenio. Ona je i dalje predstavljala prijetnju. Rusko mije\u0161anje u Moldaviju, danas nezavisnu zemlju, te podupiranje “odbjegle” provincije Transnistrije (proglasila je samostalnost, iako su je priznale samo tri dr\u017eave koje pritom nisu \u010dlanice UN-a), te\u0161ko da mo\u017ee promijeniti ovu perspektivu.<\/p>\n

Ukrajinska prekretnica<\/strong><\/p>\n

Debakl s Ukrajinom 2014. godine potpuno je promijenio pravila igre, ne samo u Rumunjskoj, nego diljem regije. Ruska aneksija Krima, potom rat u Donbasu te uni\u0161tavanje Donjecka \u2013 srednjoklasnog postkomunisti\u010dkog grada s kojim se mnogi isto\u010dni Europljani mogu poistovjetiti \u2013 ponovno su probudile strah od ruske invazije \u0161to je antirusku retoriku dovelo do to\u010dke klju\u010danja. Nakon slu\u017ebenog progla\u0161enja aneksije Krima, gostovao sam s dvojicom istaknutih rumunjskih antikomunisti\u010dkih mislioca u jednoj televizijskoj emisiji u kojpj su oni crvenjeli od bijesa. Bili su potpuno uvjereni da je sljede\u0107i korak na ruskom mar\u0161u osvajanje Moldavije pa potom Rumunjske. Zajedno su s drugim glasnogovornicima establi\u0161menta pozivali ljude na oru\u017eani otpor Rusima i obranu Otad\u017ebine. U me\u0111uvremenu, ruski \u0161pijuni po\u010deli su se svugdje pojavljivati. Nerijetko bi tako isplivao neki popis agenata na ruskoj platnoj listi na kojem bi se vrlo \u010desto na\u0161li i moji kolege iz CriticAtaca i ja. Svaki glasan kriti\u010dar odmah je progla\u0161en ruskom marionetom. Svaki poziv na smirivanje situacije prozivan je igranjem na ruski miln.<\/p>\n

Ovo je dovelo do \u010dvr\u0161\u0107eg nadzora i pretjerane upotrebe vojnog diskursa, no \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, omogu\u0107ilo je pove\u0107anje potro\u0161nje za vojsku i dovelo do ulaganja u obrambene sustave diljem regije. Mnogi su komentatori ovu situaciju nazvali Novim hladnim ratom. Rumunjska se na\u0161la u sredi\u0161tu toga. U maju 2016. godine SAD je u pogon stavio 800 milijuna dolara vrijedan raketni \u0161tit u vojnoj bazi u Deveselu. Cilj \u0161tita je kontrola raketa usmjerenih prema bilo kojoj \u010dlanici NATO-a u regiji. Slu\u017ebeno, \u0161tit je postavljen kako bi presretao rakete koje bi mogao ispaliti Iran ili neke zemlje Bliskog Istoka. Neslu\u017ebeno, radi se o jo\u0161 jednom koraku u izazivanju konfrontacije s Rusijom. \u0160tit je napravljen tako da se, dakako, vrlo lako preprogramira iz defenzivnog u ofenzivni. Va\u017enost ovog manevra nije promakla ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koji je prilikom susreta s gr\u010dkim premijerom Aleksisom Ciprasom komentiraju\u0107i NATO-ov potez kazao kako se Rumunjska nakon aktivacije \u0161tita na\u0161la na opasnom sjeci\u0161tu izme\u0111u dvije vatre. SAD planira upogoniti jo\u0161 jedan takav \u0161tit u Poljskoj, tokom 2018. godine, nagla\u0161avaju\u0107i tako svoju prisutnost u regiji jo\u0161 i vi\u0161e.<\/p>\n

Eskalacija nove utrke u naoru\u017eanju ima me\u0111utim va\u017ene posljedice \u2013 vojne, ali i politi\u010dke i ideolo\u0161ke \u2013 posebno u zemljama regije. Neposredan u\u010dinak bio je gotovo pornografsko paradiranje vojne mo\u0107i s obje strane. Izlaganje ameri\u010dke vojne opreme u bazi u Deveselu pokriveno je u svim lokalnim medijima. Na internetu su se pojavila snimke dugih kompozicija teretnih vagona punih vojne opreme. D\u017eingoisti\u010dke reporta\u017ee iz obli\u017enjih sela prikazivale su prezahvalne lokalce sretne zbog dolaska Amerikanaca i ekonomske koristi koju \u0107e to donijeti. \u0160tovi\u0161e, stavljanje \u0161tita u pogon popra\u0107eno je vojnim vje\u017ebama u Crnom moru u koordinaciji NATO-a i SAD-a. Posljednja, Operacija Posejdon, odr\u017eana je ovog mjeseca (od 5.-13. marta) a uklju\u010divala je anga\u017eman vi\u0161e od 1.500 vojnika iz 7 razli\u010ditih zemalja te stotine vojnih brodova. NATO ima vi\u0161e od 3.000 vojnika diljem Baltika i isto\u010dne Europe, a planira dodatno pove\u0107ati njihov broj. S druge strane, Rusija je tako\u0111er poja\u010dala vojnu snagu i pove\u0107ala broj vojnika, a tako\u0111er se pri\u010da da je postavila nuklearne glave u Kalinjingradu, svojoj enklavi na granici s Poljskom.<\/p>\n

Nadalje, o\u010dekuje se rast vojnih bud\u017eeta svih europskih zemalja \u010dlanica NATO-a. Isti zahtjev ameri\u010dkog predsjednika Donalda Trumpa bio je samo katalizator. Ukr\u0161tavanje sablji s Rusijom ve\u0107 je dobilo jasan prioritet. S obzirom na to, 2017. godine, NATO \u010dlanice pristale su ispuniti svoje obaveze izdvajanja 2 posto BDP-a za vojsku. To \u0107e samo u zapadnoj Europi dovesti do pove\u0107anja vojnih bud\u017eeta za 10 milijardi dolara, na godi\u0161njoj razini, u idu\u0107ih pet godina. Na ishod ne treba predugo \u010dekati, jasan je odmah: Europu \u0107e preplaviti vojna oprema.<\/p>\n

Izme\u0111u dvije vatre<\/strong><\/p>\n

Ovo vojno poja\u010davanje proizvelo je va\u017ene politi\u010dke posljedice diljem regije. Jedna od najva\u017enijih je poja\u010dan utjecaj ameri\u010dkih ambasada i NATO-a u lokalnoj politici. Rumunjska ponovno mo\u017ee poslu\u017eiti kao ilustracija ove teze. Ameri\u010dka ambasada postala je klju\u010dni igra\u010d u rumunjskoj politici. Ona povezuje antikorupcijske kampanje s potrebama o\u010duvanja “posebnog odnosa” sa SAD-om. \u0160tovi\u0161e, korupcija se po\u010dela smatrati pitanjem nacionalne sigurnosti, \u0161to je omogu\u0107ilo tajnim slu\u017ebama jo\u0161 ve\u0107u ulogu u njezinom suzbijanju. Zazivanje nacionalne sigurnosti postao je u\u010dinkovit na\u010din u\u0161utkivanja i marginaliziranja kritika. Nacionalizam je po\u010deo rasti, ponovo popra\u0107en anti-ruskom paranojom. Teren je zreo za nastanak teorija zavjere i umi\u0161ljenih urota.<\/p>\n

Trenutni vo\u0111a rumunjskih socijaldemokrata, vladaju\u0107e stranke, Liviu Dragnea, poku\u0161ava se brendirati kao Trumpov saveznik u ovoj regiji, istovremeno i osobno kopiraju\u0107i njegov stil. \u010cak je prisustvovao Trumpovoj inauguraciji, iako ne u slu\u017ebenoj posjeti, ve\u0107 pla\u0107anjem kotizacije u iznosu od milijun dolara. Dragneova politi\u010dka inklinacija Trumpu doima se “prirodnom” iz dva razloga. Trenutnog rumunjskog predsjednika Klausa Iohannisa otvoreno podr\u017eava njema\u010dka kancelarka Angela Merkel, dok bi Dragneovo naginjanje SAD-u moglo stvoriti neku novu snagu u lokalnoj politi\u010dkoj borbi. Tako\u0111er, ideolo\u0161ka orijentacija rumunjskih socijaldemokrata kao i struktura njihovih glasa\u010da odgovaraju ideologiji Donalda Trumpa i strukturi njegovih glasa\u010da. A preklapaju se i sa stilom i glasa\u010dima ma\u0111arskog premijera Viktora Orb\u00e1n, iako nesukladnost njihovih nacionalizama rumunjskog i ma\u0111arskog premijera onemogu\u0107ava u razvoju boljih i \u010dvr\u0161\u0107ih me\u0111usobnih odnosa. Pod vodstvom Dragnea (iako je proces zapo\u010deo i ranije) socijaldemokrati su sigurno zakora\u010dili me\u0111u konzervativce, a u kontekstu kulturnih i dru\u0161tvenih pitanja sla\u017eu se \u010dak i sa ekstremnom desnicom. Upravo socijaldemokrati tra\u017ee zabranu istospolnih brakova i poti\u010du vrijednosti tradicionalnih obitelji. Zacrtali su nacionalisti\u010dki smjer Ministarstva kulture i javno podupiru razne oblike misticizma, teorija zavjere i la\u017ene vijesti. Dragnea je proglasio vlastiti rat protiv milijardera Georgea Soro\u0161a argumentiraju\u0107i kako su njegov novac i njegove organizacije odgovorni za masovne uli\u010dne prosvjede u zemlji.<\/p>\n

Rumunjska je oduvijek bila vjerna saveznica SAD-a u ovoj regiji. No, zaokret Trumpove administracije obe\u0107ava jo\u0161 nesagledive posljedice za ovda\u0161nje politike. Napokon, socijaldemokrati se nadaju da \u0107e ovo olak\u0161ati teret antikorupcijske borbe i omogu\u0107iti im da se umjesto toga fokusiraju na “ponovnu izgradnju Rumunjske” \u2013 slogan na kojem se bazira njihov politi\u010dki program. Sve i srednjoro\u010dno i dugoro\u010dno ovisi o prirodi odnosa Trumpa i Putina i utjecaju tog odnosa na regiju. Ako taj dobar odnos potraje, bit \u0107e to po prvi put od kraja Hladnog rata da strate\u0161ka partnerstva Rumunjske s SAD-om ne zna\u010de automatsku suprotstavljanje Rusiji. Socijaldemokrati \u0107e mo\u017eda po\u017eeti plodove ovog odnosa ako on ode u dobrom smjeru, ili \u0107e ih s politi\u010dke karte zemlje izbrisati turbulencija geopoliti\u010dkog konteksta, ba\u0161 kao \u0161to se dogodilo sa strankom Partija regija biv\u0161eg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukovi\u010da. Zasad se socijaldemokrati dodvoravaju Trumpu ali dr\u017ee distancu prema Rusiji te nakon \u0161to su dobili izbore ponovno objeru\u010dke grle Brisel. Neovisno u kojem \u0107e smjeru oti\u0107i ova geopoliti\u010dka borba, ona re\u017ee kroz samo srce rumunjskih dr\u017eavnih institucija i njihovih internih borbi. Ba\u0161 kao \u0161to radi i u drugim zemljama Balkana poput Srbije, Bugarske i Moldavije.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Isto\u010dnoj Europi, uvjereni smo da zaostajemo za Zapadom. Odnedavno barem, ovo je uvjerenje bespredmetno. Regija se sve vi\u0161e doima kakvom avangardom, s kojom ostatak svijeta poku\u0161ava odr\u017eati korak…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":17506,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[78,216,310],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-17499","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nato","tag-rusija","tag-sad","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17499","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17499"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17499\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36638,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17499\/revisions\/36638"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/17506"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17499"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17499"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17499"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17499"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17499"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17499"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17499"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}