{"id":17481,"date":"2017-03-17T02:30:29","date_gmt":"2017-03-17T01:30:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17481"},"modified":"2021-02-25T10:58:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:52","slug":"protekcionizam-i-kejnzijanizam-u-trumpovoj-eri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17481","title":{"rendered":"Trump: izma\u0161tani kraj neoliberalizma"},"content":{"rendered":"

Nije potrebno posebno nagla\u0161avati koliki utjecaj ekonomija SAD-a ima na globalnu ekonomiju, pa tako i na prilike u na\u0161oj regiji. Dovoljno se samo prisjetiti putanje ekonomske krize iz 2008. godine. Upravo je zbog toga nu\u017eno raskrinkati zablude oko najavljenih ekonomskih politika novog predsjednika Donalda Trumpa koje svoje sljedbenike nalaze i na evropskoj desnici.<\/strong><\/p>\n

Tijekom svoje predizborne kampanje ameri\u010dki je predsjednik Donald Trump iznio nekoliko prijedloga za ekonomsku politiku: masovne investicije u infrastrukturu i obranu putem zadu\u017eivanja, carine od 35% na uvoz roba iz Meksika i 45% na uvoz onih iz Kine, ponovno otvaranje pregovora oko Sjevernoameri\u010dkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), kao i uvo\u0111enje “visoke stope grani\u010dnog poreza” za ameri\u010dke kompanije koje bi relocirale radna mjesta u inozemstvo. Na Trumpove prijetnje protiv relokacije radnih mjesta uskoro se nadovezao Ford objaviv\u0161i da novo postrojenje ne\u0107e izgraditi u Meksiku, kako je prvotno zami\u0161ljeno, ve\u0107 u Michiganu.<\/p>\n

Nedugo je zatim francuska predsjedni\u010dka kandidatkinja Marine Le Pen sugerirala da eto Trumpove politike ve\u0107 ubiru plodove ustvrdiv\u0161i kako je ameri\u010dki predsjednik demonstrirao “da je mogu\u0107e [\u2026] nametnuti relokaciju industrijskih aktivnosti za dobro ameri\u010dkog naroda” i prigrlila Trumpove “protekcionisti\u010dke politike” nasuprot “slobodnotr\u017ei\u0161nih politika” Europske unije. Trumpovo eksplicitno odbijanje doktrina slobodnog tr\u017ei\u0161ta i uravnote\u017eenog prora\u010duna i zagovor protekcionizma u kombinaciji s proradni\u010dkom retorikom \u010duvanja radnih mjesta, natjerali su mnoge da povjeruju kako on donosi raskid s neoliberanim konsenzusom, kao i zna\u010dajan pomak od politika \u0161tednje ka kejnzijanskim politikama javne potro\u0161nje, navodno u korist ameri\u010dke radni\u010dke klase.<\/p>\n

Trump kejnzijanac?<\/strong><\/p>\n

Na tom je tragu neposredno nakon izbora pisao i poznati Keynesov biograf Richard Skidelsky<\/a>: “Trump je [\u2026] obe\u0107ao infrastrukturne investicije vrijedne izme\u0111u 800 milijardi i bilijun dolara, kao i sna\u017eno rezanje korporativnog poreza, a sve sa ciljem otvaranja 25 milijuna novih radnih mjesta i poticanja rasta”, \u0161to “predstavlja moderan oblik kejnzijanske fiskalne politike”. Skidelsky je pozvao ljevicu da ne odbaci Trumpove prijedloge kao “ignorantsko buncanje” ve\u0107 da prepozna “pozitivni potencijal Trumpizma”. Iako odre\u0111ene Trumpove predlo\u017eene mjere stvarno mogu pro\u0107i pod neku vrstu kejnzijanizma, treba naglasiti da se radi o obliku kenjnzijanizma koji ne\u0107e, ako se implementira, biti na korist ameri\u010dkoj radni\u010dkoj klasi. Kejnzijanska deficitarna potro\u0161nja mo\u017ee preuzeti oblik rezanja poreznih stopa, pove\u0107anja javne potro\u0161nje ili kombinaciju navedenog<\/a>. Kao \u0161to je bio slu\u010daj i s Ronaldom Reaganom i George W. Bushem, Trump se odlu\u010dio za kombinaciju tih mjera, ali s jasnim naglaskom na prvoj.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de rezanja poreza, najavio je sni\u017eavanje poreza na dobit s 35% na 15%. Iako \u0107e od ovog izravnu korist imati ameri\u010dka kapitalisti\u010dka klasa \u010diji \u0107e neto profiti naglo narasti, ne postoji puno razloga da se podr\u017ei Skidelskyjevo uvjerenje o rastu zaposlenosti. Sna\u017ena rezanja poreznih stopa u Reaganovoj eri ne samo da nisu doprinijela rastu zaposlenosti, ve\u0107 upravo suprotno: pratio ih je rast nezaposlenosti. \u0160tovi\u0161e, uvest \u0107e se dodatna rezanja socijalnih provizija, uklju\u010duju\u0107i obustavu obveznog zdravstenog osiguranja i dr\u017eavnih subvencija za osiguranja osoba s niskim dohocima (Medicaid), kako bi se kompenzirali gubici na prihodovnoj strani prora\u010duna koje \u0107e uzrokovati sni\u017eavanje korporativnih poreza. Preciznije, porezne olak\u0161ice za bogate \u0107e u prora\u010dunu nadomjestiti siroma\u0161ni.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Trumpove politike potro\u0161nje, uglavnom \u0107e se fokusirati na obranu, s dodatkom spomenutih infrastrukturnih investicija vrijednosti blizu bilijun dolara. Prvo, ne smije se upasti u zamku tretiranja infrastrukturnih investicijskih politika kao inherentno progresivnih, kao \u0161to je to \u010dest slu\u010daj na ljevici: na primjer, Orbanov program javnih investicija u infrastrukturu, kojem je cilj bio smanjenje nezaposlenosti, zasnivao se na prinudnom radu za 150 eura mjese\u010dno pod nadzorom policije. Drugo, kao \u0161to je uo\u010dio ekonomist Michael Roberts<\/a>, \u010desto se zanemaruje da Trumpove investicije u infrastrukturu ne predstavljaju ba\u0161 javni<\/em> program: “Ve\u0107ina toga zapravo uop\u0107e nije javna investicija. Sredstva \u0107e do\u0107i iz privatnih izvora koji \u0107e dobiti poticaj da investiraju: velikim gra\u0111evinskim kompanijama i developerima<\/em> (uklju\u010duju\u0107i i sam Trump Inc) bit \u0107e ponu\u0111ene porezne olak\u0161ice i pravo vlasni\u0161tva nad cestama i mostovima na kojima \u0107e mo\u0107i ubirati cestarinu. Izravna javna potro\u0161nja i gradnja \u0107e biti ograni\u010deni.” Iz perspektive radni\u010dke klase i nezaposlenih te\u0161ko da ima i\u0161ta od “pozitivnog potencijala” u Trumpovoj “modernoj verziji kejnzijanizma”.<\/p>\n

La\u017ene dileme<\/strong><\/p>\n

Osvrnimo se na ra\u0161ireno vjerovanje po kojem Trumpov zagovor protekcionizma, nedavno prigrljen od brojnih europskih konzervativaca, predstavlja kraj neoliberalne paradigme, dominantne proteklih nekoliko desetlje\u0107a. Kao i njegov kejnzijanizam, tako je i njegov protekcionizam popra\u0107en pro-radni\u010dkom retorikom: predlo\u017eene restrikcije vanjske trgovine navodno smjeraju na o\u010duvanje radnih mjesta i pobolj\u0161anje \u017eivotnog standarda ameri\u010dkih radnika. U kontekstu globaliziranog kapitalizma, Trumpovi apeli za povratak autsorsane ameri\u010dke industrije u SAD i sli\u010dni zahtjevi Le Pen kako bi se za\u0161titila francuska industrija, ne predstavljaju ni\u0161ta vi\u0161e od puste \u017eelje: daleko od toga da Trump demonstrira “da je mogu\u0107e [\u2026] nametnuti relokaciju industrijskih aktivnosti za dobro ameri\u010dkog naroda”, kao \u0161to je Le Pen tvrdila komentiraju\u0107i odluku Forda da investira u Michiganu. S obzirom na to Fordovi automobili koji se sastavljaju u Michiganu i dalje ovise o uvozu tisu\u0107u automobilskih dijelova koji se proizvode diljem svijeta (da i ne spominjemo da Trump nije imao ni\u0161ta s ovom odlukom koja je donesena zapravo prije ameri\u010dkih izbora), ta su obe\u0107anja krajnje neodr\u017eiva.<\/p>\n

Isto vrijedi i za vode\u0107e kompanije francuske industrije: na primjer, A380 Airbus koji se sastavlja u Toulouseu iziskuje uvoz 3 milijuna dijelova iz 77 zemalja svijeta. S obzirom na visoko decentraliziranu prirodu suvremene industrijske proizvodnje, stra\u0161no je naivno o\u010dekivati da bi protekcionisti\u010dke mjere Trumpa ili Le Pen mogle rezultirati u\u010dinkovitom relokacijom ameri\u010dke ili francuske industrije, i ne spominju\u0107i pritom da \u0107e te industrije, ovisne o jeftinom radu u zemljama Tre\u0107eg svijeta, imati dobrih razloga da se protive toj relokaciji. Ali \u010dak i ako protekcionisti\u010dke mjere uspiju u povratku fragmenata industrije u mati\u010dne zemlje, to ne\u0107e garantirati rast zaposlenosti: u ameri\u010dkoj automobilskoj industriji trend je posljednjih godine \u0161irenje proizvodnje automatizacijom, bez anga\u017eiranja dodatnih radnika.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, Trumpove predlo\u017eene protekcionisti\u010dke mjere, uklju\u010duju\u0107i carine na uvoz i grani\u010dne poreze, mogu se smatrati raskidom s neoliberalnom paradigmom jedino ako neoliberalizam tretiramo kao neku vrstu idealizirane verzije laissez-fairea, oslobo\u0111enog od dr\u017eavnih intervencija. Me\u0111utim, kao \u0161to je zabilje\u017eio jedan od vode\u0107ih neoliberalnih mislioca, Friedrich von Hayek, laissez-faire je “prili\u010dno dvosmislena i zavaravaju\u0107a deskripcija principa na kojima je zasnovana liberalna politika”. Prema Hayeku, razlika izme\u0111u dr\u017eave blagostanja i neoliberalne dr\u017eave nije u tome da je prva intervencionisti\u010dka dr\u017eava, a druga nije. Nijedna ne mo\u017ee izbje\u0107i ulazak u ekonomsku sferu. Klju\u010dna razlika ti\u010de se svrhe<\/em> ili cilja <\/em>dr\u017eavnih intervencija. Ako dr\u017eava blagostanja intervenira u ekonomsku sfere sa svrhom realizacije dru\u0161tvenih potreba koje se ne mogu realizirati putem tr\u017ei\u0161ta, onda neoliberalna dr\u017eava intervenira kako bi osigurala i facilitirala tr\u017ei\u0161nu konkurentnost.<\/em><\/p>\n

Borbe frakcija kapitala<\/strong><\/p>\n

Ameri\u010dki ekonomist Richard Wolff<\/a> je s pravom istaknuo kako Trumpove protekcionisti\u010dke politike “predstavljaju tek posljednji pomak u staroj, prastaroj oscilaciji”. Kvote i porezi (carine) na uvoznu robu bili su, u nastojanju \u010duvanja profita doma\u0107ih kompanija i pobolj\u0161avanju konkurentnosti doma\u0107e ekonomije, konstitutivni dio ameri\u010dke politike posljednjih nekoliko desetlje\u0107a: recimo, kvote na uvoz \u0161e\u0107era koje \u0161tite ameri\u010dku \u0161e\u0107ernu industriju ili one na uvoz japanskih automobila u svrhu konkurentnosti auto-industrije, va\u017ee\u0107e su ve\u0107 godinama. Borbe izme\u0111u zagovornika neograni\u010dene me\u0111unarodne trgovine i zagovornika protekcionizma ne treba promatrati kao borbe izme\u0111u podr\u017eavatelja pro-kapitalisti\u010dkih i pro-radni\u010dkih politika, ve\u0107 “prije svega” kao “borbe izme\u0111u industrija kojima vi\u0161e odgovara jedno ili drugo”.<\/p>\n

Na primjer, ameri\u010dki proizvo\u0111a\u010di \u0161e\u0107era su najglasniji zagovornici uvoznih kvota na \u0161e\u0107er jer im omogu\u0107avaju prodaju \u0161e\u0107era po vi\u0161im cijenama od njihove me\u0111unarodne konkurencije, dok je ameri\u010dka konditorska industrija, koja bi profitirala ni\u017eim cijenama \u0161e\u0107era, sna\u017ean protivnik kvota. Oscilacije izme\u0111u neograni\u010dene me\u0111unarodne trgovine i protekcionizma ne odra\u017eavaju primarno odnos snaga izme\u0111u kapitalista i radni\u010dke klase u datoj nacionalnoj ekonomiji, ve\u0107 odnos snaga izme\u0111u razli\u010ditih frakcija doma\u0107eg kapitala.<\/p>\n

Predla\u017eu\u0107i uvo\u0111enje carina na uvoz robe iz Meksika i Kine, Trump se ne svrstava na stranu ameri\u010dke radni\u010dke klase, ve\u0107 \u0161titi ameri\u010dke kapitaliste od sve ja\u010dih konkurentskih pritisaka meksi\u010dke i kineske industrije. Zato Trumpov okret ka (regresivnom) kejnzijanizmu i protekcionizmu ne valja tuma\u010diti kao raskid s neoliberalnim projektom, ve\u0107 kao njegov nastavak.<\/p>\n

S engleskog preveo Marko Kostani\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tijekom svoje predizborne kampanje ameri\u010dki je predsjednik Donald Trump iznio nekoliko prijedloga za ekonomsku politiku: masovne investicije u infrastrukturu i obranu putem zadu\u017eivanja…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":17485,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110,228],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[56],"class_list":["post-17481","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","tag-ekonomija","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17481","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17481"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17481\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36639,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17481\/revisions\/36639"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/17485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17481"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17481"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17481"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17481"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17481"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17481"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17481"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}