{"id":17375,"date":"2017-03-15T08:00:03","date_gmt":"2017-03-15T07:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17375"},"modified":"2021-02-25T10:58:53","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:53","slug":"duda-demografija-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17375","title":{"rendered":"Bauk demografije"},"content":{"rendered":"

“Osijek \u2013 grad koji nestaje! Nitko ne zna koliko se to\u010dno ljudi dosad odselilo iz \u010detvrtog najve\u0107eg hrvatskog grada, ali svi znaju da zvoni na uzbunu”<\/em><\/strong><\/p>\n

“Zbog demografskih potreba treba ja\u010dati razumijevanje dr\u017eave i poduzetnika”<\/em><\/strong><\/p>\n

“Me\u0111u mjerama Vlade va\u017ena \u0107e biti i prilagodba vrti\u0107kih smjena potrebama roditelja”<\/em><\/strong><\/p>\n

“VELIKA ANALIZA PREDSJEDNIKA UPRAVE RAIFFEISENA \u0160to \u0107e se dogoditi s mirovinama na\u0161e djece 2060. godine”<\/em><\/strong><\/p>\n

“UZNEMIRUJU\u0106A ISTINA O EGZODUSU HRVATA Od ulaska u Europsku uniju iseljavanje je eksplodiralo, samo je u Njema\u010dku odselilo 180.000 na\u0161ih gra\u0111ana”<\/em><\/strong><\/p>\n

“ZEMLJA KOJA ODUMIRE I NESTAJE Hrvatska samo lani ostala bez 35 tisu\u0107a ljudi”<\/em><\/strong><\/p>\n

“POSLJEDICE NEGATIVNIH DEMOGRAFSKIH KRETANJA Prvi put nakon rata sni\u017een o\u010dekivani \u017eivotni vijek u RH”<\/em><\/strong><\/p>\n

“Do 2031. smanjit \u0107e se broj stanovnika u \u010dak 19 \u017eupanija i morat \u0107emo naseljavati mlade”<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ovaj retrospektivni slijed naslova preuzet je iz doma\u0107ih medija u posljednjih nekoliko mjeseci (konkretnije: jednog jedinog koji udara ritam, ali i drugi su na zaveslaj do njega) i lako navede na jo\u0161 jednu parafrazu znamenitog po\u010detka. Naime, iz predlo\u017eenog bi se dalo zaklju\u010diti da bauk kru\u017ei Hrvatskom, bauk demografije. I doista kru\u017ei jer su zabrinuti svi: i medijski magnati, i uprave mirovinskih fondova, i nezavisni ekonomski stru\u010dnjaci, i nacionalsocijalisti, i HAZU. Zabrinuta je i nacionalna televizijska ku\u0107a koja barem jednom tjedno snimi par kadrova autobusnog kolodvora nekog grada u Slavoniji, porazgovara s jednim od putnika i na kraju mahne punom autobusu radne snage koji kre\u0107e put perspektivnog dijela Europske unije.<\/p>\n

Demografija, dakle, kru\u017ei jer ljudi stare, ljudi se iseljavaju, ljudi jednostavno nestaju i ne ra\u0111aju se. Mirovinski sustav nalazi se pred kolapsom budu\u0107i da se, s obzirom na trend, penzije uskoro ne\u0107e mo\u0107i ispla\u0107ivati. Solidarnost ozbiljno biolo\u0161ki zakazuje jer aktualni odnos zaposlenih i umirovljenih jest negdje oko 1, 13 – 1, 17 naprema 1, odnosno i otprilike na 1, 2 zaposlena dolazi 1 umirovljenik.<\/p>\n

Zabrinutost s kojom razli\u010diti akteri sudjeluju u javnoj raspravi upu\u0107uje na ozbiljnost problema. Tako je 28. velja\u010de u zagreba\u010dkom hotelu Esplanade odr\u017eana konferencija “Demografija \u2013 refleksije na mirovinski sustav”. Konferenciju je u demografskom ritmu Jutarnjeg lista organizirala mati\u010dna korporacija Hanza Media, uz partnere i pokrovitelje. To su, s jedne strane, “dr\u017eava”, pokroviteljski otjelovljena u dvama ministarstvima – Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, kao i u nastupu predsjednika Vlade, a s druge, odnosno iste, mirovinski fondovi u vlasni\u0161tvu banaka okupljeni u organizacijski partnersku Udrugu dru\u0161tava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravaju\u0107ih dru\u0161tava (UMFO).<\/p>\n

Mjere otklanjanja tranzicijske \u0161tete
\n<\/strong><\/p>\n

Tom je prilikom izlo\u017eeno manje ili vi\u0161e \u0161est me\u0111uresornih mjera \u2013 s, valjda, pretpostavljenim sinergijskim u\u010dinkom \u2013 kojima Vlada namjerava intervenirati ne bi li preokrenula trend i sprije\u010dila najgore.<\/p>\n

Prva mjera je ograni\u010davanje rada nedjeljom, otprilike na nekoliko radnih nedjelja godi\u0161nje, \u010dime bi se obiteljima, osobito onima u kojima netko radi u trgovini, omogu\u0107ilo vi\u0161e zajedni\u010dkog vremena i, uvjetno, manje eksploatacije. Taj rad nedjeljom provodni je motiv hrvatske tranzicije jer se o njegovim negativnim u\u010dincima govorilo i \u010dulo sa svih strana, od Crkve do sindikata, ali kako se politi\u010dki fokus pomakne tako se ve\u0107 godinama pojavljuju nove dimenzije \u0161tete, iako nijedna jo\u0161 nije “otklonjena”. Budu\u0107i da je “obitelj” posljednjih godina ozna\u010ditelj ja\u010di od drugih, rad nedjeljom prelama se uglavnom iz imaginarija obiteljskog \u017eivota nedjeljom.<\/p>\n

Druga mjera odnosi se na uvo\u0111enje jedinstvene dje\u010dje naknade koja bi zamijenila dosada\u0161nje porezne olak\u0161ice roditelja i dje\u010dji doplatak. Tre\u0107a mjera, uz gradnju novih kapaciteta, predvi\u0111a cjelodnevni i cjelogodi\u0161nji rad dje\u010djih vrti\u0107a, uvo\u0111enje rada subotom i stimulaciju poduze\u0107a da rade na dostupnosti vrti\u0107a u neposrednom radnom okru\u017eenju. \u010cetvrta se mjera odnosi na ve\u0107 vi\u0111enu poticanu stanogradnju i subvencionirane kredite, \u010dime bi se mladim obiteljima omogu\u0107ilo da povoljnije steknu stambeni prostor. Peta je \u010ditava mala reforma rodiljnih i roditeljskih naknada u kojoj bi zainteresirane i zainteresirani prolazili bolje nego dosad, uza sve one silne statuse kojima domovina nagra\u0111uje majke zbog hrabrosti, svijesti i nepla\u0107enog ku\u0107anskog rada. \u0160esta i posljednja mjera jest apel privatnom sektoru za ve\u0107u osjetljivost, dakle poku\u0161aj da se urazume oni koji dosad nisu imali sluha nego im je fleksibilizacija svega \u010dega su se mogli dohvatiti \u2013 bilo zakonski, bilo konkretno \u2013 bila jedini model rada.<\/p>\n

Ne treba nam vi\u0161ak ironije da bismo se sjetili kako se na strukturnom mjestu na kojem se danas u javnim raspravama nalazi ‘demografija’ prije godinu \u2013 dvije nalazio, na primjer, ‘outsourcing’, kako su oni koji danas s partnerima organiziraju sli\u010dne konferencije otpu\u0161tali radnice na porodiljskom (otkaz ugovora uredno je stizao u po\u0161tanski sandu\u010di\u0107 da se dojilja ne uznemiri) i nudili “RPO ugovore”, kako su zdu\u0161no zagovarali benefite ulaska u Europsku uniju \u010dije \u0107e otvoreno tr\u017ei\u0161te biti melem za nezaposlenost, dokaz konkurentnosti i prilagodljivosti doma\u0107e radne snage, kako ozbiljnije demografske studije, neovisno o tome koji im je ulog i argumentacijski slijed, ve\u0107 dva desetlje\u0107a upu\u0107uju na trendove i probleme nastale nakon 1980. kad je Hrvatska zavr\u0161ila proces demografske tranzicije i dosegla niske stope nataliteta i mortaliteta, dobro desetlje\u0107e nakon zemalja koje su se onda zvale samo zapadnoeuropskima.<\/p>\n

Crne prognoze<\/strong><\/p>\n

Da je politi\u010dka reakcija nedomi\u0161ljena i na brzinu, govori jasno i problematika eksploatacijskog aspekta mjera za zapo\u0161ljavanje mladih na 12 ili 24 mjeseca s “naknadom” od 2620 kn mjese\u010dno, koja je tek u manjem broju slu\u010dajeva bila ono \u0161to su njezini tvorci naivno zami\u0161ljali da bi trebala biti: odsko\u010dna daska u svijet rada, pa bio to i rad za kikiriki. Diskriminacijska politika koja se uvela s dobnom granicom od 29 godina i promjenom pravila igre jo\u0161 je jedan apsurd: naime, sistem tvrdi da bismo sa 70 godina trebali biti jo\u0161 uvijek nedovoljno stari za mirovinu, dok smo s 30 ve\u0107 prestari za socijalno inducirani ili stimulirani po\u010detak.<\/p>\n

Nedostaje u ovom demografsko-radnom projektu kapitalisti\u010dke periferije puno toga, ali je te\u017ee ne vidjeti njegovo utemeljenje u dru\u0161tvenoj nekonfliktnosti, \u0161to s jedne strane govori o ideolo\u0161kom ulogu glavnih aktera, a s druge o snazi na onom dijelu politi\u010dkog spektra koji bi mogao ponuditi druk\u010dija rje\u0161enja problema. Projekcija budu\u0107nosti tako nu\u017eno ovisi o strukturno zadanom izostanku sukoba i crnim prognozama koje \u0107e se, kako tvrde upu\u0107eni, dogoditi znatno ranije nego \u0161to su to demografi jo\u0161 prije koju godinu predvi\u0111ali.<\/p>\n

Zato nije \u010dudno da su mirovinski fondovi zabrinuti (a fondovi su, naravno, partneri) i da je ulaganje u drugi ili tre\u0107i mirovinski stup odnosno obavezna ili dobrovoljna individualna kapitalizirana \u0161tednja zapravo genijalna stvar iako je nekako rijetkost u Europi druge ili tranzicijske brzine. Mirovinski fondovi i Republika Hrvatska<\/a> ionako \u017eive svoj dugogodi\u0161nji medeni mjesec na \u0161tetu gra\u0111ana: dr\u017eava nas tjera da upla\u0107ujemo da bi onda od fondova posu\u0111ivala novac (za na\u0161e uplate u fondove).<\/p>\n

Jasno je i da su mediji zabrinuti (a mediji su partneri) jer tako pridonose zajednici popravljaju\u0107i periferni kapitalizam bez da se zapitaju o vlastitoj funkciji i svrsi \u2013 na primjer: gdje im je publika i kako su se sna\u0161li u novim tehnolo\u0161kim okolnostima ili “post-print” vremenima s niskom stopom PDV-a. Jasno je da su doma\u0107i neomaltuzijanci zabrinuti jer gledaju\u0107i grafi\u010dke prikaze iz Afrike<\/a> dolazi sve gusto i crveno, a namjerava navodno prije\u0107i i preko na\u0161ih krajeva. 1<\/a><\/sup><\/p>\n

Problemi periferije i problemi centra<\/strong><\/p>\n

Napokon, barem kad se radi o lijevoj politici, klju\u010dno je pitanje kakvo je zapravo jo\u0161 “nedefinirano” 21. stolje\u0107e i dokad \u0107e trajati. Nakon “dugog” 19. i “kratkog” 20. stolje\u0107a, \u017eivimo u razdoblju \u010dija smislena analiza tek mo\u017ee ponuditi koordinate projektivne politike. Ne mo\u017eemo re\u0107i da su se lijeve politike ba\u0161 oznojile tra\u017ee\u0107i odgovor. Neki su poku\u0161ali, ali su njihove putanje posve proma\u0161ene u odnosu na aktualni hrvatski problem jer kre\u0107u iz europskog centra, a ne s periferije. 2<\/a><\/sup> Imigracija je u njihovim dru\u0161tvima stanje fakata i stoga se susre\u0107u s druk\u010dije dimenzioniranim problemom.<\/p>\n

Ono \u0161to se obi\u010dno naziva demografskom tranzicijom i ra\u010duna na prijelaz s predindustrijskog na industrijski ekonomski sistem, sad je, ka\u017eu stru\u010dnjaci, u svojoj posttranzicijskoj fazi, na otvorenom prijelazu u deindustrijalizirano ili neku partikularnu proizvodnu varijantu postindustrijskog dru\u0161tva. U Europi odnosno Europskoj uniji s pre\u0161utno prihva\u0107ene dvije brzine zato je te\u017ee nalaziti rje\u0161enja koja podjednako odgovaraju i centru i periferiji.<\/p>\n

Ta istodobnost raznovremenog, kao jo\u0161 jedna stara i plodna historijska po\u0161tapalica, nije pristanak na dvije brzine nego jednostavna politi\u010dka \u010dinjenica da su problemi centra ne\u0161to druk\u010diji od problema periferije, o \u010demu nedvojbeno svjedo\u010di doma\u0107e otkri\u0107e demografije. To istodobno pokazuje kakve su perspektive pukog preuzimanja odre\u0111enih lijevih ideja u doma\u0107i diskurz, ali i dokle se\u017eu analiti\u010dki i politi\u010dki kapaciteti kad su posrijedi konkretne doma\u0107e okolnosti.<\/p>\n

Situacija je s jedne strane, ipak, dobrodo\u0161la jer je javnost nau\u010dila ne\u0161to o demografiji. S druge strane, problem \u0107e postojati dok mu ne istekne klasi\u010dan rok trajanja odnosno sve dok, u skladu sa zakonom ponude i potra\u017enje, bude funkcionirao kao politi\u010dka roba na tr\u017ei\u0161tu \u2013 malo medijska, malo mirovinsko-fondovska, malo ministarska, malo nacionalsocijalisti\u010dka. A ljevica uglavnom gleda zami\u0161ljeno u daljinu.<\/p>\n

  1. U crnom dijelu Europe, samo skandinavske zemlje, Irska, Island i Francuska nemaju problema niti projekcije pokazuju da \u0107e ondje do\u0107i do pada stanovni\u0161tva. Prognoze su da bi Afrika mogla imati 4,4 milijarde stanovnika, a danas ima 1,3 milijarde. Te\u0161ko se mo\u017ee o\u010dekivati da se to stanovni\u0161tvo zadr\u017ei samo u Africi. Dalje ne\u0107u \u2013 kazao je \u0160terc, impliciraju\u0107i da bi njihovo stanovni\u0161tvo moglo krenuti u naseljavanje drugih podru\u010dja.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Usp. natuknicu “Neomaltuzijanci” J. Martinez-Aliera u: Odrast. Pojmovnik za novu eru, ur. G. D’Alisa, F. Demaria i G. Kallis, Fraktura & IPE, Zagreb 2016, str. 175-179.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Ovaj retrospektivni slijed naslova preuzet je iz doma\u0107ih medija u posljednjih nekoliko mjeseci (konkretnije: jednog jedinog koji udara ritam, ali i drugi su na zaveslaj do njega) i lako navede na jo\u0161 jednu parafrazu znamenitog po\u010detka…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":17420,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-17375","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17375","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17375"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17375\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36640,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17375\/revisions\/36640"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/17420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17375"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17375"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17375"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17375"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17375"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17375"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17375"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}