{"id":1727,"date":"2014-07-15T07:00:29","date_gmt":"2014-07-15T06:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1727"},"modified":"2021-02-25T11:06:29","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:29","slug":"izbori-u-sloveniji-tko-je-pobijedio-i-zasto","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1727","title":{"rendered":"Izbori u Sloveniji \u2013 tko je pobijedio i za\u0161to?"},"content":{"rendered":"

Velika pobjeda Mira Cerara na nedjeljnim izborima u Sloveniji predstavlja povla\u0161tenu ulaznu to\u010dku za razumijevanje slovenske strana\u010dke dinamike u posljednjih dvadesetak godina. Cerarovo krajnje suzdr\u017eavanje od politi\u010dkog programa i zauzimanja dosljednih ideolo\u0161kih pozicija ukazuje na presudno klasnu uvjetovanost izbornih promjena i strana\u010dkih manevriranja.<\/strong><\/p>\n

Prema rezultatima parlamentarnih izbora u Sloveniji pobijedila je Stranka Mira Cerara (SMC) (35% glasova), uz ogromnu prednost u odnosu na najbli\u017eu konkurenciju, Slovensku demokratsku stranku (SDS) (21%), najve\u0107u stranku desnice.<\/p>\n

Rezultat SMC-a blizu je najve\u0107e pobjede u povijesti slovenski parlamentarnih izbora, one Liberalno demokratske stranke (LDS) s 36% glasova 2000. godine. Da se podsjetimo, LDS je bio na vlasti od 1992. do 2004. godine, kad je vlast za jedan mandat preuzela desna koalicija, a LDS se raspao. Na izborima 2008. su zatim pobijedili dotada\u0161nji junior partneri<\/i><\/span> LDS-a, Socijalni demokrati (SD), a na prvim izvanrednim izborima koji su uslijedili 2011. godine Pozitivna Slovenija (PS).<\/p>\n

Izbori odr\u017eani ovu nedjelju bili su ve\u0107 drugi izvanredni za redom, u oba slu\u010daja potaknuti raspadom koalicije i posljedi\u010dnom nemogu\u0107no\u0161\u0107u vlada da dovr\u0161e mandat. I ve\u0107 drugi put zaredom pobje\u0111uje stranka formirana tek netom prije izbora i konstituirana oko jedne bitne li\u010dnosti (kod PS-a je to bio gradona\u010delnik Ljubljane Zoran Jankovi\u0107, a u slu\u010daju SMC-a je to poznati profesor prava i dugogodi\u0161nji stru\u010dni pravni suradnik parlamenta Miro Cerar). Me\u0111utim, dvije stvari razlikuju ovu pobjedu od pro\u0161le, kao i SMC od PS-a: dok se PS eksplicitno smje\u0161tao u (nakon propasti LDS-a) ispra\u017enjeni \u201clijevi\u201d (tj. liberalni) politi\u010dki prostor i poku\u0161avao ga zaposjesti, SMC se eksplicitno ogra\u0111uje od podjela lijevo-desno, izbjegava opredjeljivanje oko \u201cideolo\u0161kih tema\u201d i smje\u0161ta se u politi\u010dki centar. No, bez obzira na ideolo\u0161ki uzmak, SMC je bio uspje\u0161niji u zaposjedanju politi\u010dkog prostora nekada\u0161njeg LDS-a i suvereno osvojio izbore (za razliku od PS-a, koji je 2011. jedva pretekao SDS i usprkos tome nije uspio sastaviti vladaju\u0107u koaliciju, nakon \u010dega je vladu sastavio vo\u0111a SDS-a Janez Jan\u0161a).<\/p>\n

Dakle jo\u0161 jedna nova, ali ovaj put izrazito centristi\u010dka, tehnokratska stranka, koja u svom programu i predizbornoj kampanji nije ponudila mnogo konkretnih rje\u0161enja i politika, ve\u0107 eti\u010dki integritet svog vo\u0111e i pozivanje na apstraktne vrijednosti poput pravne dr\u017eave, zamalo je uspjela ponoviti najve\u0107u pobedu LDS-a i, ako se usudimo malo spekulirati, preuzeti dio glasova koji su LDS-u pripadali u vrijeme njegove najve\u0107e mo\u0107i. Temeljno pitanje glasi: kako je mogu\u0107e da unato\u010d potpunoj programskoj ispraznosti i odsutnosti konkretnih planova i politi\u010dkih opredjeljenja, te unato\u010d tome \u0161to se radi o sasvim novoj stranci, SMC ostvari ovakav rezultat?<\/p>\n

Formacija tranzicijske liberalne ljevice<\/strong><\/p>\n

Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo uzeti u obzir specifi\u010dnu povijest politi\u010dke formacije tranzicijske liberalne ljevice u Sloveniji. Ona je sve od 1992. godine i prve velike pobede LDS-a artikulirala interese i politi\u010dke te\u017enje urbanih srednjih klasa, tj. visokoobrazovanih ljudi, koji rade u javnom sektoru u \u0161irem smislu (dakle, ne samo u dr\u017eavnoj administraciji, nego i u poduze\u0107ima u vlasni\u0161tvu dr\u017eave, zdravstvu, \u0161kolstvu te javnim kulturnim i socijalnim institucijama). Radi se o liberalno orijentiranim urbanim elitama, \u010dija socijalna formacija zapo\u010dinje jo\u0161 u doba socijalizma, u kojem, zbog nepostojanja privatnog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju, klasna formacija bur\u017eoazije nije bila mogu\u0107a, ali su svejedno postojale socijalne i kulturne razlike i dru\u0161tvene hijerarhije, koje su se reproducirale prije svega kroz razlike u obrazovanosti i kulturnom kapitalu \u2013 lije\u010dnici, pravnici i profesori bili su \u201cfiniji\u201d i obrazovaniji od \u201cobi\u010dnih\u201d radnika, \u010dime se proizvodio i reproducirao njihov svojevrsni srednjoklasni \u201cidentitet.\u201d<\/p>\n

To se nastavilo i u kapitalizmu, ali s dvije bitne razlike. Prvo, kulturnim razlikama su se restauracijom kapitalizma pridru\u017eile i ekonomske, a ujedno rastom nezaposlenosti i fleksibilizacijom radnih odnosa, rad u javnom sektoru je, zbog stabilnih radnih uvjeta, ugovora na neodre\u0111eno vrijeme i dobre sindikalne organiziranosti, postao jedna od rijetkih oaza materijalno sigurnog \u017eivota u tranzicijskom kapitalizmu.<\/p>\n

Mislim da bez velikog pretjerivanja mo\u017eemo re\u0107i kako je LDS u razdoblju 1992.-2004. urbanim srednjim klasama u Sloveniji, s gradualnim modelom tranzicije koji je osiguravao odr\u017eavanje (u usporedbi sa drugim postsocijalisti\u010dkim zemljama) relativno visokog stupnja dr\u017eavnog vlasni\u0161tva nad industrijom i financijskim sektorom i velikog javnog sektora, omogu\u0107avao relativno miran i lagodan \u017eivot, zbog \u010dega je i mogao ra\u010dunati na visoku podr\u0161ku na izborima i seriju sigurnih pobjeda. Drugim rije\u010dima, LDS je sebi stvarala militantnu i vjernu glasa\u010dku bazu reprodukcijom socio-ekonomskog sustava u kojem veliku ulogu igraju upravo obrazovane urbane srednje klase reproducirane mehanizmima \u201cmeritokratskog klijentelizma\u201d. Pritom se ne radi o eksplicitnom nepotizmu i politi\u010dkom kadroviranju, ve\u0107 o tome da ljudi iz etabliranih malogra\u0111anskih obitelji, putem specifi\u010dne malogra\u0111anske socijalizacije i neformalnih veza, imaju toliko puno ja\u010de startne pozicije za ulazak u vi\u0161e e\u0161alone javnog sektora da izraziti nepotizam nije ni potreban.<\/p>\n

Interesi urbanih srednjih klasa<\/strong><\/p>\n

Radi se o ljudima koji ne glasaju jer ih je program ove ili stranke uspio uvjeriti na racionalnoj razini ili jer vjeruju da taj program najbolje konkretno artikulira \u201cop\u0107i interes\u201d, ve\u0107 glasaju jer programi i djelovanje stranaka na liberalnoj \u201cljevici\u201d odgovara njihovim materijalnim interesima. Dakle, radi se o ljudima kojima je zaista bitno tko \u0107e pobijediti na izborima, jer bi u slu\u010daju velike pobjede desnice, koja je u vi\u0161e navrata eksplicitno podcrtala svoje namjere da izvede ne\u0161to poput \u201ckulturne revolucije\u201d (dakle da zamijeni etablirane gra\u0111anske elite liberalne provenijencije na vode\u0107im polo\u017eajima u javnim institucijama svojim ljudima) njihova egzistencija i dru\u0161tveno-politi\u010dka mo\u0107 bila ugro\u017eena. Sa druge strane, radnicima je, uklju\u010duju\u0107i i one visokoobrazovane, kojima je pristup zaposlenju u javnim institucijama onemogu\u0107en zbog nedostatka obiteljskog pedigrea, u toj perspektivi nebitno tko \u0107e pobijediti na izborima jer je s prozai\u010dnog stajali\u0161ta osnovnih materijalnih interesa svejedno dr\u017ee li klju\u010dne pozicije u javnim institucijama \u201clijeve\u201d ili desne elite. Na odre\u0111eni na\u010din, ako uzmemo u obzir da je vlada formalno poslodavac u javnom sektoru, urbane srednje klase kad iza\u0111u na izbore zapravo biraju svog poslodavca i izvode neku, dodu\u0161e prili\u010dno sku\u010denu i ograni\u010denu, verziju samoupravljanja putem formalnih demokratskih procesa i neformalnog utjecaja, koju bi u slu\u010daju da velikom ve\u0107inom pobijedi desnica izgubile.<\/p>\n

Cerara mnogi uspore\u0111uju sa Gregorom Virantom, \u010dija je Gra\u0111anska lista (DL), formirana neposredno prije izbora 2011., bila sli\u010dno orijentirana na eti\u010dki integritet jedne li\u010dnosti, centristi\u010dki pozicionirana i tehnokratska (u smislu \u201cne\u0107emo se baviti ideologijom ve\u0107 nuditi stru\u010dna rje\u0161enja\u201d). Ali ta je usporedba povr\u0161na. U slu\u010daju Cerara i Viranta radi se o suprotstavljenim strategijama. DL je poku\u0161avao mobilizirati mla\u0111i dio desnog bira\u010dkog tijela koji nije u istoj mjeri kao baza SDS-a optere\u0107en antikomunizmom i klerikalizmom. U tom pogledu, izbjegavanjem \u201cideolo\u0161kih pitanja\u201d i tehnokratskim usmjerenjem koji su zna\u010dili eksplicitnu orijentaciju na osnovne materijalne interese, DL je izrazito neoliberalnim programom poku\u0161avao otvoriti prostor za one koji su isklju\u010deni iz reprodukcije srednjih klasa putem \u201cmeritokratskog klijentelizma\u201d i ponuditi meku verziju desni\u010darske kulturne revolucije. S druge strane Cerar \u017eeli svojim izbjegavanjem \u201cideolo\u0161kih tema\u201d i tehnokratizmom (koji nije nagla\u0161eno neoliberalan ve\u0107 se dr\u017ei apstraktnog zazivanja pravne dr\u017eave i eti\u010dkih vrijednosti) pomiriti postoje\u0107e liberalno orijentirane srednjoklasne elite, zadobiti njihovo povjerenje i osigurati njihovu daljnju materijalnu i simboli\u010dku reprodukciju.<\/p>\n

U tome je, barem u prvom koraku (pobjedi na izborima) i uspio. Ali uvjeti srednjoklasne reprodukcije danas nisu isti kao u vrijeme najve\u0107e mo\u0107i LDS-a. Politi\u010dka hegemonija LDS-a i njen \u201cgradualni model tranzicije\u201d po\u010deli su se ru\u0161iti upravo u momentu kad zbog objektivnih socio-ekonomskih uvjeta rutinska reprodukcija srednjoklasne baze nije bila vi\u0161e mogu\u0107a. Prvo se\u00a02004. godine (kad LDS prvi put gubi izbore) dogodio ulazak u EU, koji je podrazumijevao i liberalizaciju ekonomije, a onda dolazak i eskalacija ekonomske krize, koja se socijalizacijom privatnih gubitaka pretvara u prora\u010dunsku i socijalnu krizu, \u0161to se poklapa s po\u010detkom razdoblja politi\u010dkih kriza i nestabilnosti te izvanrednim izborima.<\/p>\n

Kriza klasne reprodukcije<\/strong><\/p>\n

Zbog smanjenja poreznih prihoda uslijed krize i pritiska Europske komisije oko daljnjih liberalizacija i privatizacija, materijalni uvjeti \u017eivota tih oko 20% glasa\u010dkog tijela, koji je dosad na ve\u0107ini izbora donosio pobjede liberalnim strankama i koalicijama, sve su te\u017ei. Stabilni na\u010din \u017eivota i klasne reprodukcije ru\u0161i im se pred o\u010dima, a permanentna politi\u010dka kriza to donekle odra\u017eava. PS je 2011. pobijedio oslanjaju\u0107i se u obe\u0107anjima na menad\u017eerske spretnosti i poslovno iskustvo svog vo\u0111e (koji je prije obna\u0161anja funkcije gradona\u010delnika Ljubljane bio direktor najve\u0107eg trgova\u010dkog poduze\u0107a u Sloveniji, Mercatora) koji su trebali biti dostatnim mehanizmima suzbijanja krize. Ta obe\u0107anja nisu ispunjena, pa je vlada Alenke Bratu\u0161ek (PS) po\u010dela s opse\u017enim privatizacijama i rezovima u javnom sektoru, \u0161to je, pored naglog pada socijalnog standarda ve\u0107ine stanovni\u0161tva, zna\u010dilo i direktan napad na uvjete reprodukcije urbanih srednjih klasa. PS na ovim izborima nije u\u0161ao u parlament, dok je Savez Alenke Bratu\u0161ek (ZAB), nova stranka nastala odcjepljenjem od PS-a, jedva pro\u0161la prag od 4%.<\/p>\n

Nade tih urbanih srednjih klasa preusmjerile su se u novu stranku SMC. Ona u konkretnom politi\u010dkom smislu ne obe\u0107ava vi\u0161e ni\u0161ta \u2013 ni \u201ckapitalizam sa ljudskim licem\u201d, \u0161to je bila pobjedni\u010dka formula LDS-a, ni menad\u017eersko-poslovnu izvrsnost, \u0161to je bila oklada PS-a. U tom smislu, maske su pale. Gdje je u pro\u0161losti postojala barem simulacija politike (u osnovnoj definiciji, kao demokratskog zajedni\u010dkog upravljanja dru\u0161tvenim procesima, iako je praksa politike u posljednjih 25 godina uvijek bila tehnokratska) danas ostaje samo golo lice Cerara koji ne obe\u0107ava ni\u0161ta drugo nego da \u0107e se \u201cmeritokratsko-klijentelisti\u010dka\u201d reprodukcija srednjih klasa nekako nastaviti, iako nitko ne zna konkretno kako.<\/p>\n

Odbijanje parlamentarne politike<\/strong><\/p>\n

Druga bitna karakteristika ovih izbora (pored skoro najve\u0107e pobjede) je daleko najni\u017ea izlaznost (51%) koja se ne mo\u017ee objasniti time da su izbori bili u vrijeme ljetnih godi\u0161njih odmora. Izlaznost je bila izrazito niska ve\u0107 na europskim izborima u svibnju (26%) zbog \u010dega mo\u017eemo govoriti o trendu opadanja glasa\u010dke participacije. Kako objasniti taj trend? Lijevo liberalni medijski komentatori u Sloveniji po\u017eurili su s moralisti\u010dkim tuma\u010denjima \u2013 u smislu, ljudi su pro\u0161le zime masovno protestirali, a sad ne idu na izbore i time su se pokazali kao lijepe du\u0161e koje samo kritiziraju, a ne rade ni\u0161ta. Problem te interpretacije jest da je sama pisana iz pozicije lijepe du\u0161e \u2013 umjesto da ozbiljno istra\u017ei konkretnu politi\u010dku praksu, koju bismo u analogiji s talijanskim marksisti\u010dkim sociolozima iz \u0161ezdesetih koji su pri istra\u017eivanju svakodnevnog \u017eivot proletarijata naletjeli na masovno odbijanje rada (sabota\u017ee, nepojavljivanje na radnom mjestu, neposlu\u0161nost, divlje \u0161trajkove) mogli nazvati odbijanjem (parlamentarne) politike, zadovoljila se aplikacijom unaprijed postavljenih apstraktnih moralnih kriterija.<\/p>\n

Ako umjesto moralnog ogor\u010denja te prakse promatramo kao na\u010din politi\u010dkog pona\u0161anja masa koji ima svoju politi\u010dku racionalnost, mo\u017eemo ga interpretirati kao pasivni otpor koji proizlazi iz (ne nu\u017eno sasvim svjesno artikuliranog) uvida u bijedu parlamentarne politike i njene tragi\u010dne ograni\u010denosti u vladanju dru\u0161tvenim procesima u kapitalizmu. Tj. uvida da u kapitalizmu svjesno vladanje dru\u0161tvenom proizvodnjom i reprodukcijom \u2013 i time politika u osnovnom smislu \u2013 nisu ni mogu\u0107i, odnosno da je tehnokratizam istina parlamentarne politike (iako ne nu\u017eno i ne uvijek \u2013 \u0161to pokazuje i veliki uspjeh nove koalicije Udru\u017eena ljevica, koja je dobila 6% glasova s antikapitalisti\u010dkim programom i kombinacijom vanparlamentarnih elemenata borbe sa parlamentarnom politikom). Mogli bismo re\u0107i da je to na nekoj razini jasno i Ceraru i masi onih koji nisu iza\u0161li na izbore, s tom razlikom da se materijalni i simboli\u010dki polo\u017eaj drugih ne\u0107e mnogo mijenjati bez obzira na to koja je mainstream<\/i><\/span> stranka na vlasti, dok SMC barem mo\u017ee, bez suvi\u0161nih rije\u010di i zauzimanja odre\u0111enih politi\u010dkih stavova, ponuditi urbanim srednjim klasama poku\u0161aj sku\u010dene reprodukcije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema rezultatima parlamentarnih izbora u Sloveniji pobijedila je Stranka Mira Cerara (SMC) (35% glasova), uz ogromnu prednost u odnosu na najbli\u017eu konkurenciju…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1726,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[15],"class_list":["post-1727","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1727","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1727"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1727\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1757,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1727\/revisions\/1757"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1726"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1727"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1727"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1727"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1727"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1727"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1727"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1727"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}