{"id":17075,"date":"2017-02-21T08:00:41","date_gmt":"2017-02-21T07:00:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=17075"},"modified":"2021-02-25T10:58:59","modified_gmt":"2021-02-25T09:58:59","slug":"17075","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=17075","title":{"rendered":"Klimatske promjene kao uzroci migracija"},"content":{"rendered":"

Iako manje vidljive od npr. ratova, promjene u okoli\u0161u zna\u010dajan su faktor pove\u0107anih migracija posljednjih godina. I dok se migracijske politike primarno koncentriraju na razdvajanje “opravdanih” od “neopravdanih” izbjeglica te vra\u0107anje potonjih u navodno sigurne zemlje, kontinuirana degradacija okoli\u0161a i njezin utjecaj na kretanje svjetskog stanovni\u0161tva ostaje ve\u0107inom pre\u0161u\u0107ena.<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nje migracije i mobilnost u svijetu nije lako definirati i klasificirati po modalitetu i uzorku koji pokre\u0107e kretanje ljudi. Uvrije\u017eena podjela migracija po stupnju voljnosti jo\u0161 je 1970-ih uvela razlikovanje dobrovoljnih i nedobrovoljnih, u koje su se pak uklapale prinudne migracije i one prisilne. Razlika je jednostavno re\u010deno bila u stupnju slobodne volje koja je ljude motivirala ili pak prisiljavala na migracijski \u010din. Ovdje je va\u017eno ponoviti kako su danas najbrojniji oblik migriranja u svijetu ona kretanja ljudi povezana s ekonomskim i obiteljskim razlozima.<\/p>\n

Dakle, vi\u0161e ili manje dobrovoljni radni migranti i \u010dlanovi njihovih obitelji tvore najve\u0107i dio migrantskog kontingenta u svijetu, \u0161to zna\u010di \u010detvrt milijarde me\u0111unarodnih migranata i preko 750 milijuna onih unutarnjih. Ukupno je oko 15% svjetske populacije u pokretu. Ovome dakako moramo pridru\u017eiti sve ve\u0107e i sve obimnije migracije, uglavnom prisilnog karaktera, koje su izazvane razlozima prvenstveno politi\u010dke, po\u010desto i vjerske, prirode, uslijed desetina latentnih, ali i otvorenih ratova, sukoba, nasilja, progona i ugnjetavanja. Prisilno je raseljavanje danas iskusilo preko 65 milijuna prisilnih migranata u svijetu, a u protekle dvije godine i sami smo svjedo\u010dili jednom od najve\u0107ih kretanja izbjeglica. Kada globalnom raseljavanju pridodamo socijalne i ekonomske faktore siroma\u0161tva i besperspektivnosti te demografske faktore prenapu\u010denosti odre\u0111enih teritorija jasno je kako su pojedina podru\u010dja u svijetu sklonija biti generatorima ugro\u017eenosti i ranjivosti populacije nastanjene u njima, a time i podru\u010djima iz kojih ljudi (ne)dobrovoljno iseljavaju.<\/p>\n

No, za razliku od rata koji mo\u017ee biti shva\u0107en kao katastrofa koju izazivaju ljudi, pred silama prirode pokazuje se sva krhkost dru\u0161tvenih sustava da se na potpuno efikasan na\u010din nose s promjenama klime i okoli\u0161a. Razli\u010diti su na\u010dini na koji se manifestiraju klimatske promjene koje su dominantno izazvane ljudskom djelatno\u0161\u0107u, a tek manjim dijelom prirodnim varijabilitetom zemljinog globalnog klimatskog sustava, \u0161to je \u010dinjenica s kojim se danas sla\u017ee oko 97% znanstvenika u svijetu. Pod okoli\u0161em pak smatram jedan \u0161iri obuhva\u0107aju\u0107i okvir koji u sebi uklju\u010duje prirodni okoli\u0161 (time i klimu i sve ekosustave na zemlji), ali i ljudski (dru\u0161tveni) okoli\u0161, koji uklju\u010duje i tehnolo\u0161ku sferu.<\/p>\n

Faktori raseljavanja<\/strong><\/p>\n

Pod promjenama okoli\u0161a koji djeluju na nastanak migracija obi\u010dno se podrazumijeva s jedne strane ekstremne vremenske prilike i prirodne katastrofe (npr. potresi, erupcije vulkana, toplinske i hladne ekstreme, su\u0161e, po\u017eare, poplave, tsunamiji, oluje). Ovakve se pojave naj\u010de\u0161\u0107e javljaju iznenada, s velikim intenzitetom, mogu biti smrtonosne, rade veliku \u0161tetu, uvjetuju masovno, ali naj\u010de\u0161\u0107e privremeno raseljavanje i evakuaciju stanovni\u0161tva. Dok potresi i oluje rezultiraju najve\u0107om smrtno\u0161\u0107u, dotle poplave, su\u0161a i superoluje poput uragana i tajfuna rezultiraju najve\u0107im stupnjem prisilnog raseljavanja ljudi. S druge strane ekolo\u0161ka neravnote\u017ea i degradacija okoli\u0161a (uzrokovana upravo ljudskim faktorom) doga\u0111a se sporije, postupnije, i \u010desto manje primjetno, s manjim stupnjem smrtnosti, ali s dugoro\u010dno trajnijim posljedicama koji izravno poga\u0111aju ekosustave, habitate i populacije na svim kontinentima, te tako uvjetuju raseljavanje i napu\u0161tanje dotada\u0161njih stani\u0161ta i na\u010dina \u017eivota.<\/p>\n

Primjeri su deforestacija, dezertifikacija, one\u010di\u0161\u0107enje vode, tla i zraka, ili pak potapanje niskih, naj\u010de\u0161\u0107e pacifi\u010dkih, otoka zbog podizanja globalne razine mora. U tre\u0107u bismo skupinu okoli\u0161nih promjena mogli ubrojiti tehnolo\u0161ke katastrofe poput atomskih, nuklearnih i tehnolo\u0161kih katastrofa, a ovdje dakako spadaju i razvojni projekti koji su tako\u0111er faktor raseljavanja i preseljavanja velikih populacija poradi ostvarenja nekog razvojnog projekta, koji vrlo \u010desto ide na izravnu \u0161tetu autohtonog stanovni\u0161tva koje gubi zdravlje, \u017eivotne \u0161anse, tradiciju i kulturu. Ujedinjeni narodi su iznijeli podatak kako su od 2002. do 2012. promjene u okoli\u0161u (naj\u010de\u0161\u0107e one klimatske) izravno utjecale na \u017eivote oko 4,4 milijarde ljudi, \u0161to zna\u010di da je svake godine otprilike izme\u0111u 200 do 250 milijuna ljudi godi\u0161nje bilo ugro\u017eeno tj. pogo\u0111eno nekim vidom promjene u okoli\u0161u. Danas je posve evidentno kako se broj prirodnih katastrofa u svijetu pove\u0107ava, ubrzava se njihovo javljanje, te se \u0161iri i produbljuje utjecaj koji imaju na ljudska dru\u0161tva.<\/p>\n

Prognoze na\u017ealost nisu dobre, te se govori o porastu temperature do 2\u00b0C u optimisti\u010dnijim scenarijima, do preko 4\u00b0C pa i vi\u0161e u onim realisti\u010dnijim i pesimisti\u010dnijim projekcijama globalnog zatopljenja. Naravno, sve \u0107e to utjecati na obim i intenzitet budu\u0107eg raseljavanja u svijetu. I danas je ono podosta varijabilno, od primjerice 42 milijuna ljudi koji su zbog okoli\u0161nih promjena raseljeni u 2010., preko 32 milijuna u 2012., do 19 milijuna u 2015. U usporedbi s desetak tisu\u0107a evakuiranih i raseljenih za vrijeme poplava u Hrvatskoj u svibnju 2014. uop\u0107e ne mo\u017eemo pojmiti stvarne razmjere globalnog okoli\u0161nog raseljavanja, jer je te\u0161ko zamislivo da supertajfuni na Filipinima u samom jednom tjednu mogu izazvati evakuaciju i privremeno raseljavanje preko milijun ili vi\u0161e ljudi, i tako skoro svake godine.<\/p>\n

No nisu sva podru\u010dja u svijetu jednako izlo\u017eena okoli\u0161nim utjecajima, pa time i ugro\u017eena okoli\u0161nim rizicima. Geografski gledano najugro\u017eenija su podru\u010dja Ju\u017ene i Jugoisto\u010dne Azije, podru\u010dje Saharske i sub-Saharske Afrike, te pacifi\u010dki i karipski otoci. To su istovremeno i podru\u010dja koja obuhva\u0107aju zemlje s niskim ekonomskim parametrima, tako da se u njima razina socioekonomske ugroze u velikoj mjeri poklapa s okoli\u0161nom ugro\u017eeno\u0161\u0107u, jer ljudi nemaju dovoljno resursa i drugih na\u010dina da bi se efikasno oduprli okoli\u0161noj ranjivosti.<\/p>\n

Najugro\u017eenije skupine<\/strong><\/p>\n

Promjenama u okoli\u0161u su najugro\u017eenije stotine milijuna stanovnika u velikim gradovima na obali svjetskih oceana, u deltama i na obalama velikih rijeka, kao i na niskim pacifi\u010dkim otocima, i u podru\u010djima uz rub pustinja. I ondje su opet najugro\u017eenije skupine urbanih siroma\u0161nih, ruralne populacije, \u017eena, djece, staraca, te ostalih posebno ranjivih skupina, kao npr. ve\u0107 raseljenih i izbjeglica. Ve\u0107ina ljudi u tzv. “zemljama u razvoju” su siroma\u0161ni, socijalno i ekonomski deprivirani i destruirani, vrlo \u010desto i nekim oblikom konflikta ugro\u017eeni ljudi koji zapravo imaju najmanje \u0161ansi i prilika za okoli\u0161nu otpornost i prilagodbu, a vrlo \u010desto nemaju ni prilike za napu\u0161tanje tih podru\u010dja. Time okoli\u0161ni razlozi raseljavanja bivaju poja\u010dani razli\u010ditim politi\u010dkim, ekonomskim, dru\u0161tvenim i demografskim razlozima, a sve to nepovratno utje\u010de na blagostanje i zdravlje ljudi, na dostupnost osnovnih resursa i energenata za \u017eivot.<\/p>\n

Me\u0111u stru\u010dnjacima o okoli\u0161nim promjenama, tzv. “alarmisti i katastrofi\u010dari” upozoravaju kako \u0107emo u narednom periodu tokom ovog stolje\u0107a svjedo\u010diti masovnim migracijama ljudi koji \u0107e u milijunima odlaziti iz svojih podru\u010dja porijekla u potrazi za sigurnim i boljim uvjetima za \u017eivot. Njihove se projekcije kre\u0107u od oko 200 milijuna do preko milijarde ljudi koji \u0107e biti potaknuti na seljenje zbog promjena u okoli\u0161u. Realisti\u010dniji znanstvenici smatraju kako je takva vrst prisilnih migracija uvijek povezna i neodvojiva od drugih pokreta\u010da migracija, ali da dosad u najve\u0107oj mjeri ostaje unutar granica dr\u017eave u kojoj se raseljavanje doga\u0111a, a poneki \u010dak misle kako bi tehnologija na odre\u0111eni na\u010din mogla djelovati da se ubla\u017ee posljedice klimatskih promjena osna\u017eivanjem adaptacijskih mehanizama stanovni\u0161tva kako bi se lak\u0161e nosilo s posljedicama promjena u svojim podru\u010djima porijekla, a ne nu\u017eno izvan njih.<\/p>\n

No, na migraciju se tako\u0111er mo\u017ee gledati kao na svojevrsnu adaptacijsku strategiju koja pove\u0107ava \u0161anse pojedinca, obitelji i zajednice da \u0107e pomo\u0107u nje uspjeti zadr\u017eati odre\u0111eni \u017eivotni standard ja\u010daju\u0107i dalje svoju otpornost na nepovoljne ekonomske i okoli\u0161ne rizike, o \u010demu smo pisali na drugom mjestu<\/a>. U tom smislu najugro\u017eenija skupina ljudi pogo\u0111enih okoli\u0161nim promjenama su oni koji su ne-migranti, ne-mobilni, koji ni u najgorim uvjetima pogo\u0111enosti nekom katastrofom zapravo nemaju dovoljno resursa, financijskog i socijalnog kapitala, a nekad ni subjektivnih znanja, vje\u0161tina i volje da bi mogli izbje\u0107i najte\u017ee posljedice katastrofe.<\/p>\n

Okoli\u0161no raseljeni naj\u010de\u0161\u0107e odlaze na vrlo kratke relacije u obli\u017enja podru\u010dja i \u010dekaju dok se prirodna nepogoda povu\u010de da bi se velika ve\u0107ina vratila u svoje domove i zapo\u010dela s obnovom, me\u0111utim postoje i dokazi kako se i tada mo\u017ee raditi o tzv. produljenoj raseljenosti. Ipak, naj\u010de\u0161\u0107e je iseljavanje trajno i na ve\u0107e udaljenosti onda kada se radi o nepovratnoj promjeni okoli\u0161a poput \u0161irenja pustinje ili postupnog potonu\u0107a otoka, ili pak uni\u0161tenja stani\u0161ta tehnolo\u0161kim sredstvima. Na\u017ealost, dana\u0161nji me\u0111unarodni re\u017eim izbjegli\u010dke za\u0161tite ili bilo koji drugi humanitarni re\u017eim pomo\u0107i prisilnim migrantima ne prepoznaje i ne priznaje one koji migriraju ili bje\u017ee zbog okoli\u0161nih razloga kao bilo klimatske, okoli\u0161ne ili ekolo\u0161ke izbjeglice. Stoga \u0107e se me\u0111unarodna zajednica suo\u010diti s velikim izazovom kako izna\u0107i na\u010din za pomo\u0107i onima koji su prisiljeni seliti zbog promjena okoli\u0161a, a kojih \u0107e u vremenima koja nadolaze biti sve vi\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dana\u0161nje migracije i mobilnost u svijetu nije lako definirati i klasificirati po modalitetu i uzorku koji pokre\u0107e kretanje ljudi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":17081,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[46,182],"theme":[458,457],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[306],"class_list":["post-17075","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-migracije","tag-okolis","theme-drustvo","theme-klima","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17075"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17075\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36655,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17075\/revisions\/36655"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/17081"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17075"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=17075"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=17075"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=17075"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=17075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}