{"id":16931,"date":"2017-02-10T02:49:27","date_gmt":"2017-02-10T01:49:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16931"},"modified":"2021-02-25T10:59:02","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:02","slug":"gori-sve-ili-o-nuznosti-banalizacije-politike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16931","title":{"rendered":"Gori sve! ili o nu\u017enosti banalizacije politike"},"content":{"rendered":"

Pro\u0161le su godine\u00a0memeovi<\/em>,\u00a0gifovi<\/em> i sli\u010dni oblici internet komunikacije do\u0161li na prili\u010dno zao glas. Gotovo ih se obilje\u017eilo kao presudne u usponu populisti\u010dke desnice (Trump, Brexit…), zasnovanom na tzv. la\u017enim vijestima. O kratkom dosegu takve dijagnoze mo\u017eda najbolje govori bujanje novih i prili\u010dno uspje\u0161nih \u017eanrova satire i politi\u010dkog komentara koji se oslanjaju na te komunikacijske obrasce. Mario Kika\u0161 donosi pregled i analizu istaknutijih predstavnika \u017eanra u regionalnom kontekstu.<\/strong><\/p>\n

Kao jedan od najvidljivih atributa “novih politi\u010dkih tendencija” oslikanih globalno najvidljivijim facetama i doga\u0111ajima Donalda Trumpa i Brexita, a onda i pro\u0161irenom slikom naru\u0161avanja dominacije centristi\u010dkih politika i liberalizma, upotreba je novih medija, odnosno interneta i specifi\u010dno \u2013 dru\u0161tvenih mre\u017ea. Nove tehnologije politi\u010dkog op\u0107enja otrgnute od prevlasti manistream medija postale su omra\u017eeni poligon trumpizm<\/em>a, stroj koji proizvodi jednostavne poruke, podilazi masama, \u0161iri rasnu mr\u017enju i seksizam. Zbog brzine i \u0161irine zahvata twitter-poruke Donalda Trumpa postale su i\u0161\u010dekivanije od bilo koje slu\u017ebene presice ili javnog obra\u0107anja koje je svojom sintakti\u010dkom strukturom poprimilo upravo jednostavnost, odnosno, su\u017eenost twitter-iskaza (od 140 znakova).<\/p>\n

Populizam je time dobio nova sredstva za proizvodnju poruka i novu apelativnu ekonomiju, na op\u0107e zgra\u017eanje mainstream medija i njihovih \u0161ti\u0107enika. Me\u0111utim, paralelno se, upravo u opoziciji ustaljenom medijskom diskursu urgentne ozbiljnosti, stvorio i prostor za druga\u010dije shva\u0107anje potencijala jezgrovitosti internetskih \u017eanrova i njihovog politi\u010dkog efekta, onkraj Trumpa i desne aproprijacije te jezgrovitosti kao lijepog aran\u017emana za poslu\u017eeni lonac kipu\u0107ih teorija zavjere. Kratki\/mali \u017eanrovi interneta na putu su da postanu najadekvatnija popularna artikulacija paradoksa sistema.<\/p>\n

Strah od banalnosti<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 su 2013. u katedrali ameri\u010dkog objektivnog \u017eurnalizma, Washington Postu, fenomeni kulture razvijenog interneta, odnosno web<\/em>-a 2.0., nai\u0161li na elitisti\u010dki i intelektualisti\u010dki prijezir. Kolumnist Dominic Basulto<\/a> u jednom je od prisutnijih i “djeljivijih” fenomena cyber<\/em>-kulture, tzv. internetskim memeovima<\/em>, vidio izraz svojevrsne banalnosti, \u017eanr \u010dija opasnost le\u017ei upravo u tome \u0161to ga svi mogu stvoriti, a onda potom koristiti i dijeliti svima. U jezi\u010dnim igrarijama s namr\u0161tenim ili bijelim pahuljastim ma\u010dkama, vidio je najve\u0107u prijetnju “budu\u0107nosti inteligentnog diskursa” \u0161to bi, prema Basultu, trebalo imati dalekose\u017ene posljedice za politi\u010dko polje koje nije vi\u0161e neprobojno od zujanja i uboda roja takvih memeova.<\/p>\n

Jezgrovitost tih smjehovnih \u017eanrova internet-kulture za Basulta je predstavljala branu od zrenja i \u0161irenja (velikih) ideja. Doista, veliki teret na le\u0111ima mikro\u017eanra koji se svojom formom mo\u017ee svesti na fotografiju i tekstualno poruku uve\u0107anog i podebljanjog fonta (u slu\u017ebenom internet pojmovniku, ta matrica se naziva: image macro<\/em>), a efektom na \u0161kolske komi\u010dke moduse koji se temelje na uspostavljanju kontrarnosti u “dijalog” vizualnog i govornog, odnosno njihovog referentnog polja i konteksta.<\/p>\n

Kod nas, meme<\/em>-kultura je tek nedavno zavladala najkori\u0161tenijom dru\u0161tvenom mre\u017eom \u2013 Facebookom. I to u razli\u010ditim pod\u017eanrovskim kategorijama. Ako \u0107emo i\u0107i u njihovu kratku povijesti, \u010dini mi se da je prvi takav proizvod sa zamjetnijim efektom i publikom, bio rad Cayke is art. <\/em>Prvotno je funkcionirao kao blog\/tumblr pa onda i kao dizajnerski proizvod: print na majicama, da bi se potom ra\u0161irio i Facebookom u trenutku kada jo\u0161 svi nisu koristili tu najrasprostranjeniju dru\u0161tvenu mre\u017eu. Cayke is art <\/em>svoju su efektnost temeljili na klasi\u010dnoj komi\u010dnoj strukturi suprotstavljanja visokog i niskog, odnosno spajanja sli\u010dnosti iz dva nao\u010digled suprotstavljena koncepta, u ovom slu\u010daju: kanonskih djela povijesti umjetnosti (ve\u0107inom barkonih i historicisti\u010dkih djela velikih majstora) i citata iz tekstova popularne muzike, i to najvi\u0161e, kao \u0161to samo ime veli, zabavne muzike koja se u zagreba\u010dkoj centralisti\u010dkoj i malobe\u010dkoj “bijeg od Balkana” perspektivi naziva \u2013 cajkama. <\/em><\/p>\n

Stihovi Severine, Jelene Rozge, Seke Aleksi\u0107 i Cece, nalazili su svoje parnjake u reprezentacijama, naj\u010de\u0161\u0107e \u017eena, u vizualnim fragmentima otrgnutima od ostatka kompozicije da bi onda u dijalogu sa \u201cjednostavnim\u201d citatom stvarali kratkotrajni komi\u010dni efekt<\/a>\u00a0upu\u0107uju\u0107i na za\u010dudni “univerzalizam” poruka popularne kulture koje se ravnopravno supostavljaju “ki\u010du” europske visoke kulture.<\/p>\n

Bh.\u00a0meme<\/em>-kultura<\/strong><\/p>\n

Ta klasi\u010dna meme<\/em>-struktura kasnijih godina se razgranala i dobila svoje nove izvedbe, \u010desto zadr\u017eavaju\u0107i ovaj temeljni kontrast fotografije\/slike i teksta, dodatno ga uslojavau\u0107i i nekim novim i “ozbiljnijim” kontekstualnim ubodima. Na tom tragu je rad sarajevske grupe oko Facebook-profila Muslim Vaporwave<\/em> i Nadrealisti\u010dki integracionizam<\/em> koji je i\u0161ao korak dalje od humoreskne product-design<\/em> stilizacije na kojoj su ostale Cayke<\/em>. Nedavno je, naime, bosanskohercegova\u010dku “zainteresiranu” i stru\u010dnu javnost zadesila nova etapa (sada ve\u0107 jako duge i bizarne, ali ne manje ozbiljne) rasprave o eti\u010dkoj odgovornosti knji\u017eevnog djela Ive Andri\u0107a u genocidu nad Bo\u0161njacima u proteklom ratu, a potaknuta mostarskom promocijom knjige Rusmira Mahmut\u0107eha\u0107ija, “Andri\u0107evstvo \u2013 protiv etike sje\u0107anja”.<\/p>\n

Rasprava, odnosno povr\u0161na i tendenciozna \u010ditanja i Andri\u0107eva djela i povijesnog konteksta, dobila su novo tuce reakcija po portalima i blogovima. Time je zadovoljena potreba za “ozbiljnim \u017eanrovima” i “inteligentnim diskursom” o ovom slu\u010daju. U opozciji prema takvim reakcijama, osvanuo je sa\u017eeti (mogu\u0107e i neintencionalan) komentar te isrpljuju\u0107e rasprave, meme <\/em>na stranici Nadrealisti\u010dki integracionizam<\/a><\/em> s rijetko vi\u0111enim Andri\u0107evim nasmje\u0161enim likom i porukom: Nemoj pri\u010dat?<\/p>\n

Specifi\u010dan frazem govornog jezika u BiH (koji nadilazi podjele na tri separatna nacionalna standarda) “stavlja se u usta” kanoniziranom i ovjen\u010danom autoru visoke knji\u017eevnosti \u0161alju\u0107i direktnu poruku novim “eti\u010dkim” \u010ditateljima Andri\u0107eva djela. A sadr\u017eaj poruke u svom doslovnom zna\u010denju li\u0161enom dijalektolo\u0161kog i govornog konteksta, aludira na Andri\u0107evo djelo kao “pri\u010danje” (odnosno pripovjedanje) ili direktnije na njegov govor pred \u0160vedskom akademijom povodom dodjele Nobelove nagrade: Pri\u010da i pri\u010danje. <\/em>Nemoj pri\u010dat, a ako ve\u0107 ho\u0107e\u0161, onda samo “banalno” i “neozbiljno”, kad jedino to preostaje.<\/p>\n

Nije, stoga, ni \u010dudno da su memeovi <\/em>i gifovi <\/em>(video-verzija) postali popularni \u017eanrovi i u aktivisti\u010dkom radu, odnosno u politi\u010dkom smislu, \u0161alju\u0107i jasne i britke poruke dopiru\u0107i do puno \u0161ire publike nego ustaljeni aktivisti\u010dki jezik i strategije. U tome su najdalje oti\u0161le, tako\u0111er, dvije sarajevske feministi\u010dke grupe Sve su to vje\u0161tice<\/em> i Krajnje Neura\u010dunljive<\/em>. Iako s dva razli\u010dita izraza, ovim dvjema grupama bi u nekoj vanjskoj sistematizaciji feministi\u010dkog pokreta na Balkanu, sigurno pri\u0161ili zna\u010dku lokalnih predstavnica “\u010detvrtog vala feminizma”. I dok Krajnje neura\u010dunljive<\/em> u ne\u0161to du\u017eim i “protestnijim” formama pokazuju<\/a> na svakodnevnim \u017eivotnim situacijama (i na takvom istom jeziku) da patrijarhat nije prirodni poredak, a da su uloge koje “daje” nau\u010dene, odnosno odgojene i dru\u0161tveno institucionalizirane te da su socijalna i emocionalna o\u010dekivanja koje patrijarhat i kapitalizam name\u0107u \u017eenama sve ve\u0107a i ve\u0107a, Sve su to vje\u0161tice<\/em>, koriste klasi\u010dnu meme <\/em>formu i satiri\u010dni sadr\u017eaj.<\/p>\n

Njihova poeti\u010dka linija mo\u017ee se svesti na fikcijske dijaloge<\/a> izme\u0111u arhetipskih predstavnika lijeve misli (Marx, Sartre, Tito) i feminizma (Virginia Woolf, Simone de Beauvoire, Jovanka Broz), smje\u0161taju\u0107i ih u sferu ku\u0107anstva i privatnih odnosa, umjesto prirodnog im teorijskog, politi\u010dkog i literarnog jezika, dobivaju govorni jezik kafane, mahale i kuhinje. Time se otvoreno igraju i polemiziraju s povije\u0161\u0107u “nevidljivosti” \u017eenskog pitanja u lijevoj misli, a osim skidanja aure<\/a> autorskih veli\u010dina,\u00a0memeovi <\/em>Vje\u0161tica na metu stavljaju i kontradikcije figure majke<\/a>, odnosno maj\u010dinstva u na\u0161im kulturama i njenog odnosa prema figuri mu\u0161kog sina nespremnog na suo\u010davanje sa \u017eivotom u vanjskom svijetu u kojem \u0107e, vrlo izvjesno je, prehladiti bubrege<\/a>.<\/p>\n

Di su?<\/strong><\/p>\n

Ubrzo je jezik memeova<\/em> na dru\u0161tvenim mre\u017eama postao zamjena za kompleksnije re\u010deni\u010dne izvedbe, a vje\u0161to kori\u0161tenje dijalektolo\u0161ki i lokalno specifi\u010dnih frazema kroz memeove<\/em>, iste je uvelo u standard, ili ako ne standrad, onda bar svakodnevni(ji) govor. Odavno su frazemi “dobro je sve” i “gori sve” koji su se kao hashtag<\/em> pojavili u izvedbama splitskih stranica Di su pare<\/em> i \u0106a\u0107a se vra\u010da<\/em> postali op\u0107e kori\u0161teni. Iako specifi\u010dnog lokalnog porijekla i zna\u010denja (“gori sve” je produkt navija\u010dke kulture Splita, nastao kao “opis” bakljada na poljudskom Sjeveru) i ti frazemi, a onda i “likovi” koji koriste specifi\u010dne lokalne topose i komunalne probleme poput biv\u0161eg splitskog gradona\u010delnika \u017deljka Keruma u ulozi \u017dele iz \u017dele se vra\u0107a<\/em>, vrlo dobro oslikavaju medijski i politi\u010dki totalitet Hrvatske “tre\u0107e tranzicije”.<\/p>\n

Stranice anonimnog splitskog kolektiva pojavile su se prije par godina glorificiraju\u0107i lik i djelo biv\u0161eg premijera Ive Sanadera ubrzo postaju\u0107i fenomen koji je iz internet prostora pre\u0161ao u svakodnevni govor i na ulicu. Svjedo\u010di tome i slika “do\u010deka” Ive Sanadera po njegovom zadnjem pu\u0161tanju iz zatvora, a pratili su ga povici \u0106a\u0107ine dice iz mase. U modusu “ozbiljnog” razmatranja bez distance, logi\u010dna bi bila osuda takvog postupka \u2013 glorifikacija \u010dovjeka koji je personifikacija korupciona\u0161ke vlasti. No umjesto takve ozbiljnije, a su\u0161tinski licemjerne medijske reprezentacije koja je pratila lik Ive Sanadera od vrhunaca mo\u0107i do kona\u010dnog pada, splitska ekipa pribjegava stvaranju lika \u0106a\u0107e \u2013 otkupitelja grijeha svoje obo\u017eavane dice.<\/p>\n

A rije\u010d je zapravo o tek sitnoj ironizaciji ve\u0107 uspostavljene mainstream slike Ive Sanadera kao jedinog krivca za sve neuralgije hrvatske dr\u017eave u tranzicijskom periodu. U gotovo biblijskom obratu, umjesto osu\u0111enog \u0106a\u0107e dobivamo fikcijskog \u0106a\u0107u koji u amanet donosi vrijeme prosperiteta, kreditnog booma<\/em>, visoke potro\u0161nje, europskog konsenzusa, zlatnog doba doma\u0107e tranzicije i ismijava sve novoprido\u0161le politi\u010dke i medijske figure. Vrijeme bez Studentice (predsjednica RH), Ze\u010dine (Tomislav Karamarko) i Bele Buje (Velimir Bujanec) u sje\u0107anju jedne generacije, jedina je \u010dvrsta to\u010dka kratke, a opet potpuno fiktivne stabilnosti kojom se donekle ubla\u017eava stanje trenutne (politi\u010dke) nemo\u0107i i frustracija.<\/p>\n

Suo\u010deni sa stalnom mimikrijom politi\u010dkog kroz rituale i proceduralnosti, nepotrebnom i krajnje napornom medijskom urgentno\u0161\u0107u, inflacijom afera i sli\u010dnih marginalija, a sve to u prostoru kilometra \u010detvornog sredi\u0161ta glavnog grada, jedino \u0161to je preostalo jest sa sigurne distance (i geografske i recepcijske) od tog svijeta stvoriti fikciju s komediografskom tipologijom likova. Odgovor na fiktivnu ozbiljnost, va\u017enost, i striktnost politi\u010dkog \u017eivota, pravnog sustava ili odvojenost politi\u010dkog i ekonomskog, potpuna je fikcionalizacija te slike i njeno izlaganje travestiji.<\/p>\n

Uz \u0106a\u0107u i Studenticu, autor ustava RH je sveden na ulogu lokalne pijandure i lakrdija\u0161a koji se kroz igre rije\u010di vje\u0161to nosi sa svojim porokom kao i njemu sli\u010dni likovi s estrade, a najve\u0107i privatni poslodavac je sveden na ulogu prokazanog koko\u0161ara i prevaranta. Jo\u0161 jednom se klasi\u010dna struktura supostavljanja visokog (visoke politike) i niskog (tzv. materijalnog \u017eivota) pokazala kao “najbanalnija”, ali i istvoremenu u ovom trenutku i najadekvatnija i “najto\u010dnija” artikulacija politi\u010dke stvarnosti. No, ovaj put uz masovnu podr\u0161ku koju ove stranice imaju, otvorila i prostor za intervenciju u politi\u010dku polje kroz mehanizme politi\u010dkog marketinga. Sasvim banalno.<\/p>\n

\u017dele kao zadnji stupanj razvoja<\/strong><\/p>\n

Zadnji lik u dramatis personae\u00a0<\/em>\u0106a\u0107inih fran\u0161iza – \u017dele, uz to \u0161to je fikcijski lik stranice \u017dele se vra\u0107a<\/em>, stvarni je politi\u010dki akter u kampanji za gradona\u010delnika Splita i njegov biv\u0161i gradona\u010delnik. U maniri jedne od naj\u010de\u0161\u0107ih figura predizbornog politi\u010dkog diskurza kod nas: “neizvr\u0161enih obe\u0107anja”, \u017dele obe\u0107aje sve i sva, suptilno se obra\u010dunavaju\u0107i sa svojim politi\u010dkim protivnicima kroz svojevrsni fikcionalni paralelni slogan kampanje: Ni\u0161ta Pametno, ni\u0161ta kvisko, samo Kerum, samo disko. \u017dele se za razliku od \u0106a\u0107e ne referira na zlatna vremena, nego ista obe\u0107aje, odnosno obe\u0107aje njihov povratak kroz specifi\u010dne splitske topose, va\u017ene u svakodnevnoj dinamici adresata – “malog \u010dovjeka” \u010diji klasni interesi nisu zadovoljeni u dosada\u0161njim izbornim ciklusima pa jedino \u0161to mu preostaje su sitne zadovolj\u0161tine koje nudi \u017dele.<\/p>\n

Kako sada stvari stoje, stvarni \u017deljko Kerum ne treba ni pokretati politi\u010dku kampanju s obzirom da njena ironizirana verzija izaziva strah i sabla\u017eenjenje onih koji jo\u0161 vjeruju u politi\u010dki sustav i pristojnost politi\u010dkih procedura, odnosno kojima nedostaje nu\u017ena distanca za razumijevanje i suo\u010davanje s politi\u010dkim totalitetom, a onda i za mogu\u0107nost njegove ironizacije kao zdravog ispu\u0161nog ventila.<\/p>\n

Od product-designa<\/em> preko direktnih komentara i aktivisti\u010dkih intervencija pa do skoro upliva u politi\u010dko polje, meme<\/em>-kultura je posljednjih godina stvorila okvir u kojim se kroz anonimni “bezautorski” rad provocira dru\u0161tvena zbilja. I dok je u nekim drugim “te\u0161kim vremenima” tu ulogu imalo kazali\u0161te, izdava\u0161to, a onda i film, u vremenu na\u0161ih kriza i njihovih politi\u010dkih artikulacija tu ulogu je preuzeo internet, razvijaju\u0107i svoje \u017eanrove paralelno s postoje\u0107im koji su tu komunikacijsku i ludi\u010dku o\u0161tricu otupili ili pak tra\u017ee na\u010dina kako je ponovno izo\u0161triti. Naravno, daleko od toga da memeovi <\/em>mogu mijenjati tu zbilju, ali ono \u0161to svakako mogu davati je neke druge perspektive i glasove, banalizirati politi\u010dku stvarnost do one razine da se ona onda mo\u017ee mijenjati i ozbiljno graditi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao jedan od najvidljivih atributa “novih politi\u010dkih tendencija” oslikanih globalno najvidljivijim facetama i doga\u0111ajima Donalda Trumpa i Brexita…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16935,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[35,38],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-16931","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-bih","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16931"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16931\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36660,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16931\/revisions\/36660"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16935"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16931"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16931"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16931"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16931"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}