{"id":16870,"date":"2017-02-06T08:00:21","date_gmt":"2017-02-06T07:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16870"},"modified":"2021-02-25T10:59:04","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:04","slug":"energetska-buducnost-istre","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16870","title":{"rendered":"Energetska budu\u0107nost Istre"},"content":{"rendered":"

Brojni strate\u0161ki planovi i dokumenti o zelenoj energetskoj budu\u0107nosti Istre, zasnovani na kontekstu potpune ovisnosti regije o turizmu, ve\u0107 su ispisani. No, njihova u\u010dinkovitost je krajnje upitna. Jedan od klju\u010dnih razloga tome jest \u0161to su nastali u okviru povla\u010denja sredstava iz europskih fondova koji su uglavnom usmjereni na edukaciju i \u0161irenje svijesti stanovni\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

Energetska problematika na prijelazu tisu\u0107lje\u0107a (ponovno) figurira kao jedno od najzna\u010dajnijih politi\u010dkih pitanja, globalno, ali i lokalno. Geopoliti\u010dki aspekt je i dalje sna\u017eno prisutan, ali mu je dodan i ekolo\u0161ki, odnosno, sada ve\u0107 konsenzualno prihva\u0107en kao veliki problem, aspekt zaga\u0111enja okoli\u0161a i klimatskih promjena te povezanih alarmantnih, pa i apokalipti\u010dnih projekcija za budu\u0107nost \u010dovje\u010danstva. Kako se spu\u0161tamo sa globalne na regionalne i lokalne razine, taj aspekt postaje (ili bi barem trebao postajati) sve zna\u010dajniji faktor u formiranju energetskih politika.<\/p>\n

Pitanje zaga\u0111enja postaje posebno bitno u podru\u010djima koje, poput Istre, u znatnoj mjeri ovise o turizmu, odnosno bazi\u010dnom rentijerstvu na temelju “netaknute” prirode. \u0160tovi\u0161e, Istarska \u017eupanija se pritom ne zadr\u017eava na standardnom receptu “sunca i mora”, ve\u0107 u naporima da o\u017eivi i slabije razvijenu unutra\u0161njost poluotoka, aktivno godinama stvara imid\u017e “zemlje maslina, vina i tartufa”, uz koji neizostavno dolazi i ekolo\u0161ko brendiranje. Za o\u010dekivati bi, stoga, bilo kako \u0107e u najrazvijenijoj hrvatskoj regiji poprili\u010dno razvijen biti i sektor proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, no kako se konstatira u Nacrtu \u017dupanijske razvojne strategije 2016.-2020., “[p]roizvodnja elektri\u010dne energije iz obnovljivih izvora trenuta\u010dno nije zna\u010dajna”.<\/p>\n

Prijepori oko termoelektrane<\/strong><\/p>\n

Osnovni razlog tome vjerojatno je \u010dinjenica da termoelektrana Plomin u potpunosti zadovoljava sve potrebe za elektri\u010dnom energijom u \u017eupaniji, a najzna\u010dajniji oblik kori\u0161tenja obnovljivih izvora je grijanje na drvnu biomasu te zagrijavanje teku\u0107e vode solarnim panelima. Prvi blok TE Plomin bi uskoro trebao biti uga\u0161en (iako se spekulira i o produ\u017eenju rada), a u planu je novi, Plomin C, za kojeg je prvotno bilo planirano da bude pogonjen ugljenom. Ipak, dugogodi\u0161nje protivljenje stanovnika poduprtih organizacijama civilnog dru\u0161tva na\u0161lo je odjeka i u \u017eupanijskim strukturama, koje kroz prostorne planove ve\u0107 dugo predvi\u0111aju isklju\u010divo plin kao energent, a u nedavnom istupu \u017eupan Valter Flego dodao je i mogu\u0107nost “obnovljivih izvora”, ali realno je takav scenarij znatno manje mogu\u0107.<\/p>\n

Nakon negativnog mi\u0161ljenja regulatornog tijela Europske komisije za za\u0161titu tr\u017ei\u0161nog natjecanja o HEP-ovom aran\u017emanu s investitorom Marubenijem, Ministarstvo graditeljstva i prostornog ure\u0111enja nedavno je napokon odlu\u010dilo odobriti prijedlog novog \u017eupanijskog prostornog plana u kojem ostaje plin kao energent. Crveno svjetlo iz EU ugovoru s Marubenijem je, \u010dini se, barem na neko vrijeme zaklju\u010dilo pri\u010du o ugljenu kao mogu\u0107em energentu.<\/p>\n

Ovaj je \u010dvrsti stav Istarske \u017eupanije prvenstveno bio motiviran mogu\u0107im \u0161tetnim utjecajem na lokalnu zajednicu, no istarski politi\u010dki \u010delnici povremeno izra\u017eavaju i zabrinutost za globalne klimatske promjene koje donose emisije stakleni\u010dkih plinova, posebno prilikom predstavljanja relevantnih EU projekata u koje se uklju\u010duju. No, sumnju na njihovu iskrenu predanost misiji lokalnog i globalnog smanjenja emisija CO2 sagorijevanjem fosilnih goriva ipak baca zaglu\u0161uju\u0107a \u0161utnja za vrijeme \u0161iroke javne rasprave o eksploataciji nafte u Jadranu, koja je na noge podigla cjelokupnu nacionalnu javnost.<\/p>\n

Strategija imid\u017ea<\/strong><\/p>\n

Ipak, bitno je da Istarska \u017eupanija ima svoj “Zeleni plan<\/a>“, i to, kako se rado za mnoge stvari ovdje voli isticati, “prva u Hrvatskoj”, zar ne? Da, ali samo ako se ne radi o jo\u0161 jednoj “strategiji” koja je mrtvo slovo na papiru, a koja slu\u017ei prvenstveno kao “temelj za daljnju prijavu projek[a]ta […] na europske operativne programe”\u00a0(kako je nakon velikih rije\u010di o viziji “zelene regije”, prilikom predstavljanja jednog u nizu sli\u010dnih EU projekata objasnio<\/a> \u017eupan Valter Flego), odnosno podebljavanja lokalnih prora\u010duna EU sredstvima, a koja nerijetko budu iskori\u0161tena za “business as usual” lokalne samouprave ili \u010dak daljnje gra\u0111enje pukog “imid\u017ea”, a ne doprinosu odr\u017eivoj i dru\u0161tveno korisnoj promjeni u lokalnoj zajednici.<\/p>\n

Ostaje iskreno se nadati kako takva sudbina ne\u0107e zadesiti “Zeleni plan Istarske \u017eupanije”, budu\u0107i da on sadr\u017ei smjele vizije na polju odr\u017eive energetike, pa na temelju istra\u017eivanja<\/a> Energetskog instituta Hrvoje Po\u017ear, pod nazivom “Potencijali obnovljivih izvora u Istri”, postavlja scenarij po kojem bi do 2030. sva elektri\u010dna energija za potrebe \u017eupanije dolazila iz obnovljivih izvora, prvenstveno solarnih i vjetroelektrana. Proizvedena bi energija i prema\u0161ivala potrebe \u017eupanije, pa bi se mogla i izvoziti. Emisije CO2 smanjile bi se za 21 puta, sa 979,49 kilotona 2012. na 45,83 kilotone 2030. godine.<\/p>\n

Jasno, postizanje takvih, pa i mnogo skromnijih ciljeva, iziskuje implementaciju brojnih i raznolikih mjera, pa optimisti\u010dni autori “Zelenog plana” navode cijeli niz mjera usmjerenih na smanjenje emisija stakleni\u010dkih plinova, iskori\u0161tavanje obnovljivih izvora energije i pove\u0107anja energetske u\u010dinkovitosti: propisivanje strogih pravila zelene gradnje i uvjetovanja obaveze investitorima da grade objekte po tim propisima, osnivanje i poticanje energetskih zadruga, elektrifikacija javnog transporta, poticanje kupovine elektri\u010dnih automobila putem subvencija, besplatnih cestarina i tunelarina, besplatnih punjenja na odre\u0111enim postajama, dijeljenja elektri\u010dnih vozila izme\u0111u gradskih uprava i tvrtki, inzistiranja na zelenim javnim nabavama koje ne bi favorizirale najjeftinije proizvode i usluge, ve\u0107 one s najmanjim globalnim utjecajem na okoli\u0161, itd.<\/p>\n

Ekonomske prepreke<\/strong><\/p>\n

Na\u017ealost, o\u010dito je kako u globalnom, ali i lokalnom okru\u017eenju (polu)perifernog neoliberalnog kapitalizma, ve\u0107ina ovih mjera nije prihvatljiva, ili \u010dak jednostavno nije izvediva. Istarske autoceste, naprimjer, nisu u javnom vlasni\u0161tvu, ve\u0107 pod privatnom koncesijom. Nadalje, svakodnevna praksa pokazuje kako su investitori ti koji propisuju uvjete (lokalnim) vlastima, a ne obrnuto. Elektri\u010dni su autobusi skup(lj)i, pa ne dolaze u obzir u vremenima u kojima je “\u0161tednja” promovirana iz privremene “nu\u017enosti” u vje\u010dnu vrlinu po sebi, a isto ograni\u010denje vrijedi i za sustavno provo\u0111enje zelene javne nabave. Stoga dobijamo nekakva polurje\u0161enja, poput javne nabave za opskrbu elektri\u010dnom energijom Grada Pule, koja propisuje minimalni udio od 50% struje iz obnovljivih izvora (\u0161to je pohvalno), ali ipak jeftiniju cijenu boduje vi\u0161e od visine tog udjela.<\/p>\n

Tako\u0111er, iz istog razloga nas ne treba \u010duditi da su pored svih navedenih (a bilo ih je jo\u0161) predlo\u017eenih mjera iz vizionarskog “Zelenog plana”, u ipak operativniji dokument Nacrta \u017dupanijske razvojne strategije 2016.-2020. u sklopu mjere “Promocija i kori\u0161tenje obnovljivih izvora energije” uvr\u0161tene tek vrlo konzervativne, jo\u0161 k tome neodre\u0111ene aktivnosti subvencija za proizvodnju elektri\u010dne i toplinske energije obnovljivih izvora, za projekte uzgoja kultura za proizvodnju biogoriva te na koncu – provo\u0111enje edukativno-promotivnih kampanja za podizanje razine svijesti o potrebi tranzicije na obnovljive izvore energije. Za navedene aktivnosti predvi\u0111eno je sveukupno tek 90 milijuna kuna u 4 godine. Usporedbe radi, priroritet “Razvoj, o\u010duvanje i promoviranje istarskog identiteta” vrijedi 476 milijuna kuna, a za “Razvoj sporta i rekreacije” alocirat \u0107e se preko milijardu kuna, dakle preko 10 puta vi\u0161e sredstava.<\/p>\n

Osim nekolicine projekata na \u017eupanijskoj razini (uglavnom tzv. kogeneracija, proizvodnja bioplina kao nusprodukta obrade otpada, te kori\u0161tenje geotermalne energije u dva vrti\u0107a), koje provode i koordiniraju Istarska razvojna agencija (IDA) i Istarska regionalna energetska agencija (IRENA), odre\u0111ene aktivnosti povezane uz odr\u017eivu energetiku provode se i na nivou gradova, prvenstveno kroz projekte europske organizacije “Sporazum gradona\u010delnika”. Organizaciji su se od 2013. godine pridru\u017eili gotovo svi istarski gradovi. Sudjelovanjem u nizu projekata obvezali su se do 2020. godine za po 20% smanjiti svoju potro\u0161nju energije, emisiju stakleni\u010dkih plinova te pove\u0107ati udio energije iz obnovljivih izvora (tzv. plan 20-20-20). Iako projekt predvi\u0111a izvje\u0161tavanje o indikatorima svake dvije godine od dono\u0161enja akcijskog plana, istarski gradovi svoje izvje\u0161taje jo\u0161 nisu objavili, pa ne mo\u017eemo znati koliko su u postizanju tih ciljeva uspje\u0161ni.<\/p>\n

Standard, a ne svijest<\/strong><\/p>\n

No, usprkos \u010dinjenici da jo\u0161 nismo vidjeli niti prve izvje\u0161taje o provo\u0111enju akcijskih planova, upravo je ovih dana objavljeno<\/a> kako gradovi ulaze u novi EU projekt, u sklopu kojeg \u0107e biti “usvojeni novi i nadogra\u0111eni stari Akcijski planovi odr\u017eivog kori\u0161tenja energije”, a predvi\u0111a se i kako \u0107e provedba novih edukacija i “aktivnosti podizanja svijesti” omogu\u0107iti istarskim lokalnim vlastima da realiziraju “aktivnosti koje \u0107e znatno nadilaziti ciljeve 20-20-20 zadane od strane Europske unije”.<\/span>\u00a0No, koliko je jo\u0161 uistinu potrebno “edukacija” i “razmjene iskustava”, koji se redovno navode kao osnovne aktivnosti pri nebrojenim sli\u010dnim projektima “uspje\u0161nog povla\u010denja EU sredstava”?<\/p>\n

Te\u0161ko je, naime, vjerovati da je, nakon silnih projekata i izra\u0111enih akcijskih planova, nakon osnivanja Tima za prilagodbu klimatskim promjenama, ba\u0161 nedostatna educiranost i nedovoljna razina svijesti kriva \u0161to \u0107e i ove godine upravni odjeli Grada Pule spaliti lo\u017e ulja u vrijednosti od 190.000 kuna, iako je ve\u0107ina provedenih projekata usmjerena upravo prema objektima javnog sektora. Ina\u010de, javni sektor tro\u0161i samo 7% energije u \u017eupaniji, dok je udio potro\u0161nje ku\u0107anstava \u010dak 72%.<\/span><\/p>\n

“Zeleni plan” navodi kako u “Registru projekata i postrojenja za kori\u0161tenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povla\u0161tenih proizvo\u0111a\u010da”, u trenutku izrade dokumenta, postoji upis o 54 planirana postrojenja na podru\u010dju \u017eupanije. No ti veliki projekti iziskuju ulaganja znatnih sredstava, a \u017eupanija o\u010dito ima druge prioritete, dok velike privatne investicije u energetsku mre\u017eu, pogotovo u kontekstu ekonomske krize, tako\u0111er nije realno o\u010dekivati, a \u010dak i kad bi bile realne, takve velike privatne investicije u energetski sustav nisu po\u017eeljne iz perspektive dru\u0161tvene koristi i odgovornosti, kako se na Biltenu<\/a> vi\u0161e puta pisalo<\/a>.<\/p>\n

Dakle, o\u010dito je kako napore, uz nastavak i intenziviranje pozitivnog trenda odr\u017eive gradnje (i obnove) u javnom sektoru, prvenstveno treba usmjeriti prema podizanju (energetskog) standarda ku\u0107anstava, puno vi\u0161e nego prema “svijesti” stanovni\u0161tva. Istrani i Istranke su ve\u0107 sasvim sigurno dovoljno osvije\u0161teni i informirani da bi, kada bi to bili u mogu\u0107nosti, postavili solarne panele, ako zbog ni\u010dega, onda zbog u\u0161tede na ra\u010dunima za struju. Zato je potrebno osigurati promi\u0161ljen i progresivan sustav poticaja i sufinanciranja malih proizvo\u0111a\u010da\/potro\u0161a\u010da, a posebno osnivanje energetskih zadruga, koje su na svojim ple\u0107ima iznijele njema\u010dko OIE “\u010dudo”. Generalno gledano, \u017eeli li Istra pripomo\u0107i globalnom ubla\u017eavanju posljedica klimatskih promjena, taj bi sustav svakako trebao vi\u0161e li\u010diti na mjere predlo\u017eene “utopisti\u010dkim” “Zelenim planom” nego “realisti\u010dkim” nacrtom razvojne strategije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Energetska problematika na prijelazu tisu\u0107lje\u0107a (ponovno) figurira kao jedno od najzna\u010dajnijih politi\u010dkih pitanja, globalno, ali i lokalno. Geopoliti\u010dki aspekt…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16874,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[128],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[75],"class_list":["post-16870","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-energetika","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16870"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16870\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36664,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16870\/revisions\/36664"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16874"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16870"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16870"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16870"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16870"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16870"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}