{"id":1677,"date":"2014-07-11T06:45:18","date_gmt":"2014-07-11T05:45:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1677"},"modified":"2021-02-25T11:06:30","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:30","slug":"o-pomirenju-i-zlocinima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1677","title":{"rendered":"O pomirenju i zlo\u010dinima"},"content":{"rendered":"

Jo\u0161 jedna obljetnica srebreni\u010dkog masakra pro\u0107i \u0107e u folklornim sukobima suprotstavljenih etni\u010dkih elita o terminologiji kojom se brane pozicije za predstoje\u0107e parlamentarne izbore. Je li nakon neuspjeha politike \u201cpomirenja\u201d mogu\u0107e zamisliti druga\u010diji model pre\u017eivljavanja posljedica rata?<\/strong><\/p>\n

Brojkama je rije\u010d o sto sedamdeset i pet novoekshumiranih tijela koja \u0107e ovog 11. jula biti pokopana u Memorijalnom kompleksu Poto\u010dari. Lapidarno je to, ali ponekad i sasvim dovoljno, predo\u010davanje razmjera katastrofe koje se prisje\u0107amo i s kojom se suo\u010davamo svake godine. Kalendarski je to obilje\u017een trenutak koji tra\u017ei skru\u0161enost redovno nadvladanu erupcijom svih nakupljenih emocija i trauma, sve gor\u010dine i pitanja koja su (manje-vi\u0161e) ista posljednjih devetnaest godina. Bez obzira na stranu koju vam je namijenila geoetni\u010dka karta nepostoje\u0107e dr\u017eave ili medijsko posredovanje nacionalnog folklora\u2013 ravnodu\u0161nost nije opcija, ma \u0161to god neki mislili o \u201ctome\u201d i koliko god prora\u010dunskih novaca potro\u0161eno na lobiranje za negiranje. Tako postavljena \u201cigra\u201d usmjerena je prema vje\u0161tom iskori\u0161tavanju du\u0161evnog stanja, opet s \u201cbroj\u010danim\u201d ciljem \u2013 skupljanja glasa\u010dkog stada. U politi\u010dkom kalendaru taj je datum rezerviran i za trivijalizaciju trenutka i mjesta u kolektivnom i pojedina\u010dnom pam\u0107enju (ili pak njegovom potiskivanju). Dakle, ne samo mjesto \u017ealovanja i prije opisanih reakcija, nego i mjesto sa\u017eimanja politi\u010dke statike i njezina strana\u010dkog va\u0161ara. Dramaturgija tog godi\u0161njeg komemorativnog \u010dina ve\u0107 je poznata, a donekle i uhodana, te dodatno nagla\u0161ena i va\u017ena u kontekstu izborne kampanje koja je zapo\u010dela \u010dim su\u00a0prije \u010detiri godine zavr\u0161ili zadnji izbori. Za pretpostaviti je da je artiljerija sa svih strana spremna, a cini\u010dno \u2013 jer kao da ni\u0161ta drugo ne preostaje \u2013 dade se zaklju\u010diti da izborni ciklus po\u010dinje i zavr\u0161ava u Srebrenici. Jasmina Husanovi\u0107 je to mo\u017eda najbolje opisala kao \u201cfarsu po\u0161to genocid<\/em>\u201d. Farsa koju doma\u0107i faktori (racionalno) promatraju kao bazar vlastitog politi\u010dkog opstanka, a me\u0111unarodni akteri kao farsu za frazu o pomirenju (reconciliation<\/em>).<\/p>\n

Christiane Amanpour, CNN-ova novinarka (danas urednica vlastite vanjskopoliti\u010dke emisije) koja se \u201cproslavila\u201d izvje\u0161tavanjem s ratnog terena (Bosne i Hercegovine i Bliskog istoka) mo\u017eda je i \u201cnajvjernija\u201d personifikacija takvog \u201cvanjskog\u201d stava o situaciji u Bosni i Hercegovini kojeg empirija izvje\u0161tavanja nije promijenila. Dapa\u010de. Prije to\u010dno devet godina, povodom desete godi\u0161njice genocida Mladi\u0107evih snaga nad bo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom, upitala je Amanpour u Poto\u010darima mladi\u0107a koji je pre\u017eivio genocid (i koji je, vrlo vjerojatno, toga dana pokopao nekog od svojih najmilijih): \u201cJe li mogu\u0107e pomirenje?\u201d. Njegov izraz lica (verbalni odgovor nisam ni zapamtio, ali lice je izgovaralo: \u201cma pojma vi nemate\u201d) jako je dobro ukazao na svu problematiku koja proizlazi iz jednog takvog pitanja\/stava koji je u sr\u017ei tzv. izgradnje mira. On stoji iza me\u0111unarodne politike i njenog pragmati\u010dnog pojmovnika koji se na terenu (ha\u0161kom, srebreni\u010dkom, mostarskom, vukovarskom) uru\u0161ava pod teretom gotovo kolonijalnog neznanja\/ignorantnosti i zbiljskih socijalnih tenzija koje se vuku kao nerije\u0161ena pitanja ne ratne i poratne \u2013 nego predratne pro\u0161losti. Pri\u010da o me\u0111unarodnoj pravdi \u2013 apstraktnom pomirenju i suo\u010davanju \u2013 pri\u010da je o kontinuitetu propasti me\u0111unarodne politike prema Bosni i Hercegovini koja se razvla\u010di jo\u0161 od 1991., kako primje\u0107uje ameri\u010dka slavistica Susan Woodward 1<\/a><\/sup>, i koja se nikad nije znala obratiti pravim pitanjima, pozabaviti uzrocima rata i kompleksnostima koje proizlaze iz ustroja Jugoslavije i njenog naj\u017eivljeg djeteta koje je ve\u0107 skoro \u010detvrt stolje\u0107a le\u0161 koji \u201c\u017eivi\u201d na le\u0161evima dugotrajne izgradnje mira.<\/p>\n

Me\u0111unarodna politika bez alternative<\/strong><\/p>\n

U svojoj knjizi \u201cBalkanska tragedija\u201d \u2013 koja je u originalu iz tiska iza\u0161la po\u010detkom 1995., dakle u jeku rata, ali prije njegova tragi\u010dkog vrhunca \u2013 Woodward (tada u ulozi savjetnice posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Jugoslaviju, Yasushija Akashija) opetovano kroz knjigu ponavlja (i oslikava) dvije temeljne gre\u0161ke me\u0111unarodne medijacije i politike na jugoslavenskom prostoru: prva proizlazi iz ve\u0107 spomenutog stava koji predratno i ratno stanje u biv\u0161oj dr\u017eavi nije promatrao kao posljedicu ekonomskog nazadovanja i prate\u0107e decentralizacije tj. fragmentacije (uz pritisak me\u0111unarodnih kreditora na sredi\u0161nju, saveznu vlast) nego kao (\u0161to Woodward \u010dak i vremenski evidentira i predo\u010dava navo\u0111enjem diplomatskih izvora) rezultat periodi\u010dnih povijesnih erupcija nacionalizma vje\u010dno zara\u0107enih naroda. A rije\u010d je o ustaljenom pogledu zapadnog oka koji se da trasirati jo\u0161 u 19. stolje\u0107e i po\u010detke dokoli\u010darskog, ali i diplomatskog i \u0161pijunskog turizma na ovom prostoru. Drugi korak u toj interpretaciji, kako je Woodward pretpostavila, a kako je povijest pokazala, bio je onaj jedan potrebni potez (ili suzdr\u017eavanje od njega) do potpunog kaosa, a koji je rezultat izostanka ikakvog interesa me\u0111unarodnih sila (pogotovo tada\u0161nje fragmentirane Europske zajednice) za politi\u010dku kompleksnost Bosne i Hercegovine, koja je u trenutku pove\u0107anih diplomatskih aktivnost za priznavanje (i spre\u010davanje rata) Slovenije i Hrvatske ostavljena u potpunom kaosu politi\u010dkih turbulencija na terenu. One su onda dovele do razmjera biopoliti\u010dke katastrofe koje nitko nije mogao naslutiti, a kamo li predo\u010diti. Ili da krajnje pojednostavimo: nacionalizam i sve njegove terenske posljedice ne mogu se promatrati izolirano od realizma me\u0111unarodne politike prema biv\u0161oj Jugoslaviji jednako kao \u0161to se rat, nacionalizam i me\u0111unarodne reakcije ne smiju promatrati van globalnih ekonomskih i politi\u010dkih preslagivanja u kojima je uslijed posthladnoratovske uravnilovke \u2013 odjednom nestala alternativa. A nju je (u tom trenutku jo\u0161 samo simboli\u010dki) predstavljala i ona dr\u017eava s \u010dijom se kompleksno\u0161\u0107u vlastitim pravnim i politi\u010dkim aparatom nisu mogli \u201csuo\u010diti\u201d. Pritom su se obra\u0107ali upravo onim elitama koje su nakanile zadati posljednji udarac u njenom odumiranju.<\/p>\n

Politika spre\u010davanja rata, tj. zaustavljanja vatre, kao i ono \u0161to \u0107e uslijediti poslije Daytona kroz djelovanje me\u0111unarodnih (ekonomskih, stabilizacijskih, policijskih i pravnih) organizacija na izgradnji mira \u2013 serija je epizoda u nastavcima o zamrznutoj slici jugoslavenskog politi\u010dkog prostora (iz koje su se neki prije ili kasnije iskoprcali, ali s povratnom kartom u d\u017eepu). Ta je politika proizvedena taktiziranjem s obzirom na unutar-politi\u010dku tektoniku u zapadnim silama 2<\/a><\/sup> i u trenutku kada je analiti\u010dki i politi\u010dki bilo lak\u0161e svesti rat na izljeve praiskonske mr\u017enje. Tome se i pri\u0161lo, uz dugotrajne posljedice i s jo\u0161 uvijek postoje\u0107om zamrznutom slikom koja \u017eivi nekim svojim saprofitskim \u017eivotom u kojem je rat i dalje \u017eiva tema i vje\u010dna prijetnja. I to opet zbog zapadnog intervencionizma i pristupa izgradnji mira, koji je jednako kao i spre\u010davanje rata odra\u0111en naprasno, trenutno i \u0161lampavo s dugoro\u010dnim posljedicama i \u017ertvama koje su postale brojke. Iz usta figura me\u0111unarodne politike opet su se \u010dule fraze o pomirenju. Pomirenju s kim? Ili mo\u017eda, s \u010dim?<\/p>\n

Pomirenje bez rje\u0161enja<\/strong><\/p>\n

Pomirenje, kao jedan od kori\u0161tenijih \u201ckoncepata\u201d u jeziku me\u0111unarodnog humanitarizma, ovdje je izabran kako bi se slikovito prikazali razmjeri i pogubnosti sudioni\u0161tva me\u0111unarodnih aktera (prije svega nacionalnih dr\u017eava s razli\u010ditim vanjskopoliti\u010dkim interesima i unutarpoliti\u010dkim figama u d\u017eepu) u predratnim, ratnim i poslijeratnim medijacijama i monitorinzima. Pomirenje, ma \u0161to god to zna\u010dilo, vr\u0161i se na terenu, me\u0111u raseljenom, istraumatiziranom, \u017ealuju\u0107om, ljutom populacijom \u010dije su osnovne \u017eivotne potrebe kroz posljednjih dvadesetak godina malo ili nikako zadovoljene. Infrastruktura za \u201cpomirenje\u201d nikad nije izgra\u0111ena iz ratnih ru\u0161evina socijalne dr\u017eave. A nikad do kraja politi\u010dki iskrena inicijativa za ponovnu izgradnju sustava nekoordinirano se raspodijelila izme\u0111u me\u0111unarodnih organizacija koje su institucionalne \u201ctemelje za pomirenje\u201d gradili po principima nacionalnog sastava zabilje\u017eenog na terenu etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107ene dr\u017eave. Nacionalizam i me\u0111unarodni intervencionizam tako su postali dominantni atributi bh. politi\u010dke suvremenosti i njenih postoje\u0107ih institucija. I \u0161to onda o\u010dekivati? \u0160to o\u010dekivati od individualizirane krivnje po \u201chaa\u0161kim sudnicama\u201d i izostanku konkretne osude doma\u0107eg nacionalizma i njegovih predstavnika, ratnih pasa i hu\u0161ka\u010da koji odr\u017eavaju kontinuitet politi\u010dke prisutnosti zajedno s me\u0111unarodnim akterima. Osude koju bi nu\u017eno pratio i sistemski \u201crad s djecom i \u017ertvama\u201d na terenu i kojom bi se rat interpretirao ne kao etnogenetski usud od kojeg ne mo\u017eemo pobje\u0107i, nego kao \u201cklimaks\u201d procesa disolucije jedne dr\u017eave koja nije bila \u201cvje\u0161ta\u010dka tvorevina\u201d nego rezultat jedne povijesti i slobodarske tradicije kojoj je ovo danas \u2013 kako god to nazvali \u2013 su\u0161ta suprotnost. Ovaj se terenski rad ostavio mravima NGO sektora koji bez socijalne infrastrukture ne mogu napraviti ni\u0161ta ili vrlo malo, posebice uz etni\u010dki odijeljen obrazovno-odgojni sistem, a o ostalim institucijama hegemonije da i ne govorimo.<\/p>\n

Vratimo se za\u010das \u2013 u ovoj cikli\u010dnoj, a opet stati\u010dnoj slici sada\u0161njosti \u2013 na Srebrenicu. Dolazak \u017dena u crnom i ove godine u Poto\u010dare bez obzira na sve ostvarene i neostvarene prijetnje i zastra\u0161ivanja \u2013 bit \u0107e jo\u0161 jedna epizoda u mo\u017eda i najdirljivijoj pri\u010di o ljudskoj hrabrosti, aktivizmu i alternativama koje su nam toliko nedostajale i nedostaju. No i taj \u010din i taj dan \u0107e biti tek jedan svijetli bljesak u mraku politi\u010dke ekonomije o\u017eiljaka koja se vodi racionalizmom politi\u010dkog trenutka i glasa\u010dkog in\u017eenjeringa. I jo\u0161 jednom \u0107e se \u010duti ona toliko ponovljena re\u010denica o \u201coprostu bez zaborava\u201d. I opet \u0107e bljesak pomirenja nestati pred izvjesno\u0161\u0107u jo\u0161 jednog oktobra, koji nije oktobar iz emancipatorne politi\u010dke tradicije, nego onaj izborni oktobar kada se svake \u010detiri godine mobilizira etnos stasao na interpretaciji rata koja obe\u0107aje samo novu neizvjesnost; ili u kojoj je izvjestan \u2013 samo novi oktobar.<\/p>\n

  1. Susan L. Woodward: \u201cBalkanska tragedija: haos i raspad posle Hladnog rata\u201d,\u00a0Beograd, 1997. [↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. “Najzanimljivije” je, u tom smislu, “pona\u0161anje” slu\u017ebenog Bonna tj. diplomacije Kohlove Vlade i notornog Hansa Dietricha Genschera \u010dija uloga na Balkanu (bar iz perspektive Hrvatske) potpuno zamagljena tu\u0111manovskom slikom spasioca i \u201czamjenskog oca\u201d nove domovine. Me\u0111utim, njegova uloga je vi\u0161e nego problemati\u010dna i kontradiktorna i treba ju gledati u kontekstu njema\u010dke politi\u010dke (koalicijske) tektonike uslijed \u201cponovnog sjedinjena\u201d, ali i otvaranja novih tr\u017ei\u0161ta \u0161to je bilo dio agende tzv. antimilitaristi\u010dke vanjske politike koju je zagovarao FDP (njema\u010dki liberali), \u0161to je drugo ime za ekonomsko \u0161irenje mo\u0107i u \u010dijim posljedicama danas \u201cu\u017eivamo\u201d.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Brojkama je rije\u010d o sto sedamdeset i pet novoekshumiranih tijela koja \u0107e ovog 11. jula biti pokopana u Memorijalnom kompleksu Poto\u010dari. Lapidarno je to, ali ponekad i sasvim dovoljno…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1694,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25,137],"theme":[456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-1677","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","tag-rat","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1677","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1677"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1677\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1708,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1677\/revisions\/1708"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1694"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1677"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1677"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1677"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1677"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1677"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1677"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1677"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}