{"id":16602,"date":"2017-01-17T08:00:26","date_gmt":"2017-01-17T07:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16602"},"modified":"2021-02-25T10:59:10","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:10","slug":"tvrdava-europa-politika-sekuritizacije-i-militarizacije-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16602","title":{"rendered":"Imaginirani neprijatelji: politika sekuritizacije i militarizacije migracija"},"content":{"rendered":"

Kompleksne birokratske procedure koje su postale glavno obilje\u017eje migracijske politike Europske unije odavno su prerasle ono \u0161to bi trebale biti: procedure koje navodno olak\u0161avaju snala\u017eenje migrantima. U migracijskim politikama EU birokracija ima jasnu ulogu: oru\u0111e za borbu protiv pojava koje tobo\u017ee regulira.
\n<\/strong><\/p>\n

Godina iza nas donijela je brojne politi\u010dke promjene u pristupu migrantskoj i azilnoj politici i njihovim praksama. One su postale restriktivnije i zna\u010dajno nepovoljnije za sve one koji bje\u017ee\u0107i od ratova, nepravdi i siroma\u0161tva sigurnost \u017eele prona\u0107i u Europskoj uniji. Iako koncept Tvr\u0111ave Europe odavno postoji, sve do unazad godinu dana, smatran je ne\u010dim ekstremnim i \u010desto je bio kori\u0161ten kao diskvalifikacijski argument za “pretjerivanje” lijevih i proimigrantskih aktivista, pojedinaca i organizacija.<\/p>\n

Sve donedavno, EU je proizvodila ogromnu koli\u010dinu dokumenata kojima je nastojala regulirati ovo podru\u010dje i time zadavala glavobolje legalistima koji od \u0161ume regulacija nisu mogli proniknut u one koje su to\u010dno na snazi. Gomilom birokratizacijskih postupaka ujedno se uspje\u0161no zamajavalo stvarne politi\u010dke namjere. Posljednjih godinu dana smjer je svima postao jasan pa se i koli\u010dina novoproizvedenih dokumenata zna\u010dajno smanjila. Po\u010dev\u0161i tijekom vrhunca humanitarne krize, a nastavljaju\u0107i se tijekom \u010ditave godine svi napori bili su usmjereni na tri podru\u010dja – “osiguravanje” granica, povratke (deportacije) i integraciju. Sekuritizacija i militarizacija horizontalno su se provla\u010dile kroz sva regulatorna podru\u010dja ovih politika te su u svim planiranjima imale prioritet i izda\u0161no financiranje.<\/p>\n

Ako je to\u010dno na\u010delo koje ka\u017ee da uspjeh i ozbiljnost provedbe neke javne politike ovise o adekvatnim financijskim sredstvima alociranima za tu svrhu, \u010dini se kako nam srednjovjekovne taktike obrane od “neprijatelja” ne ginu. Posebno pritom valja imati na umu da se svim tim promjenama ne doti\u010du uzroci migracija, ve\u0107 se s posljedicama migracija EU \u017eeli obra\u010dunati kroz kriminalizaciju, kako onih koji dolaze, tako i onih koji im pru\u017eaju podr\u0161ku.<\/p>\n

Uzroci kr\u0161enja prava izbjeglica<\/strong><\/p>\n

Ova paradigma odnosa prema migracijama nudi nam binarnu podjelu na prisilne i dobrovoljne migracije. Pri tome ekonomske razloge odlaska proizvoljno svrstava pod dobrovoljne odluke o migriranju. Ista paradigma koja masovne migracije promatra kao povremeni, izolirani fenomen proiza\u0161ao iz nekog ratnog sukoba, vi\u0161e nije primjenjiva u realnosti. Odbijanjem promjena u skladu s trenutnim okolnostima (i inzistiranjem na pronala\u017eenju rje\u0161enja u okviru trenutno postavljenog me\u0111unarodnog pravnog sustava nadle\u017enog za ova pitanja, a koji su postavljeni na temeljima postratnog vremena i konteksta) sprje\u010dava se pronalazak zadovoljavaju\u0107eg odgovora na sada\u0161nju i budu\u0107u situaciju. Ve\u0107 neko vrijeme istra\u017eiva\u010di, pa i velike i trome me\u0111unarodne organizacije poput UN-a, govore o tzv. mixed migrations<\/em> odnosno o tome kako do kr\u0161enja brojnih prava dolazi upravo zbog nastojanja da se na silu primjenjuju aktualna pravila. Ponajvi\u0161e se to odnosi na mogu\u0107nosti dolaska i ulaska ljudi na teritorij EU-a, ali i na deportacije u nesigurna podru\u010dja.<\/p>\n

Pokazuje se da vodstvo EU, ali i nacionalnih dr\u017eava, nije spremno na menad\u017eeriranje takvih mje\u0161ovitih migracijskih grupa budu\u0107i da je cijeli sustav usmjeren ka razotkrivanju i sankcioniranju onih koji kr\u0161e pravila. S obzirom na to da trenutna pravila nisu adekvatna, ni prilago\u0111ena realnim potrebama, a svako odstupanje smatra se zlouporabom ili kriminalom, mnogo je onih koje se ne smatra autenti\u010dnim, “pravim”, odnosno \u017eeljenim migrantima. Ipak, kako je nemogu\u0107e zaustaviti migracije, azilni sustav i izbjegli\u0161tvo od rata (politike za\u0161tite) odabrane su kao legitimniji razlozi migriranja od drugih 1<\/a><\/sup>. No, svima koji se iole bave ovim podru\u010djem ili razumiju azilne sustave i njihovo funkcioniranje jasno je da se radi o politi\u010dkom,\u00a0 jednako koliko i pravnom pitanju.<\/p>\n

Ako odbacimo binarnu podjelu i prihvatimo raznolikost, isprepletenost uzroka migriranja kao i pojavu novih, poput klimatskih promjena, vrlo brzo se da zaklju\u010diti kako nas ubudu\u0107e o\u010dekuju kontinuirana i masovna premje\u0161tanja stanovni\u0161tva. Iz toga je potpuno jasno za\u0161to va\u017ee\u0107i mehanizmi i dokumenti ne posti\u017eu nikakav drugi u\u010dinak do li guranja ljudi u ilegalu. Dva su opravdanja za\u0161to je potrebno poo\u0161travati mjere kontrole i nadzora granica \u010desto prisutna u javnom diskursu: sigurnosni razlozi i mogu\u0107nost legalnog dolaska. Prema izlaganju Drage \u017dupari\u0107a Ilji\u0107a na Mirovnim studijima, zagreba\u010dkog Centra za mirovne studije, mnoge se vlade odlu\u010duju za uvo\u0111enje raznih mjera za ograni\u010davanje useljavanja (u 2011. preko 40 zemalja imalo je restriktivne zakone kojima se ograni\u010dava useljavanje).<\/p>\n

Vizna zavjesa i dva “opravdanja”<\/strong><\/p>\n

O sekuritizaciji se ve\u0107 dosta pisalo, o procesima kako do toga dolazi: da li kroz agente koji javnosti name\u0107u ne\u0161to kao sigurnosnu prijetnju pa ona to i postaje, ili pak kroz prakse kojima se onda odre\u0111eno pona\u0161anje normalizira i normira \u010dime postaje uobi\u010dajeno. Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepi\u0107 nije usamljen kada tragedije poput 67 ljudi u kamionu<\/a> komentira u istom klju\u010du kada ka\u017ee “da \u0107e izbjeglice biti vra\u0107ene odakle su do\u0161le”, jer je, kako je kazao, “poznato kako se legalno ulazi u Hrvatsku” uz dodatak kako je efikasnost hrvatske policije “ve\u0107a od ma\u0111arske \u017eice”. Nepropituju\u0107i uop\u0107e logiku prioritiziranja legalizma nad osobnom sigurno\u0161\u0107u ljudi, Ministar Orepi\u0107 zapravo nam govori da se radi o izboru samih izbjeglica, jer da su htjeli mogli su u\u0107i legalno, pa im se ovo ne bi dogodilo. No, kada ve\u0107 kr\u0161e zakon i ulaze nelegalno, mi \u0107emo pokazati humanost i zbrinuti ih, a potom ih vratiti u nesigurnost, jer nisu po\u0161tivali zakon.<\/p>\n

Premda EU nema zajedni\u010dku funkcionalnu politiku prihvata i integracije izbjeglica (a \u0161to se \u010desto obja\u0161njava razlikama u pristupu dr\u017eava \u010dlanica) razlike je, pokazuje se, mogu\u0107e vrlo lako prevazi\u0107i kada na red do\u0111e osmi\u0161ljavanje mjera i politika za protjerivanje ljudi. Osim ugovora s Turskom i Afganistanom o deportacijama, EU je zapo\u010dela pregovore i s drugim zemljama poput Jordana i Tunisa, ali i najavila nepo\u0161tivanje presude Europskog suda za ljudska prava i vra\u0107anje ljudi u Gr\u010dku. Najzna\u010dajniji institut i pravo koje se time kr\u0161i je tzv. nonrefoulement<\/em> odnosno na\u010delo zabrane prisilnog udaljenja ili vra\u0107anja osobe u zemlju u kojoj bi njezin \u017eivot ili sloboda bili ugro\u017eeni ili u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mu\u010denju, ne\u010dovje\u010dnom ili poni\u017eavaju\u0107em postupanju.<\/p>\n

Na opisan se na\u010din odluke ljudi o ilegalnim putovanjima i prelascima granica prikazuju kao dobrovoljni izbor, a ne pitanje posljednjeg izbora. Ujedno se ljude koji ovome pribjegavaju etiketira kao kriminalce jer namjerno odabiru ilegalne opcije. Dio istra\u017eiva\u010da europsku birokratizacijsku politiku prema migracijama \u010dita kroz globalne odnose mo\u0107i, s fokusom na nesrazmjer EU i ne-EU zemalja, nazivaju\u0107i ju politikom vizne zavjese, uspore\u0111uju\u0107i ogromne disproporcije i nejednakosti prava posjedovatelja putovnica povla\u0161tenih i diskriminiranih zemalja.<\/p>\n

Europski mehanizmi prisile<\/strong><\/p>\n

Upravo se nepo\u0161tivanje prav(il)a nonrefoulementa<\/em> nalazi u fokusu kritike aktivista i organizacija, od zatvaranja slu\u017ebene, tzv. Balkanske rute, jer su sve dr\u017eave na tom putu \u017eele\u0107i smanjiti broj ljudi na svom teritoriju po\u010dele vra\u0107ati ljude u prethodne zemlje bez provedenih postupaka, ponekad bez davanja mogu\u0107nosti tra\u017eenja za\u0161tite, ponekad koriste\u0107i nasilje, ponekad im onemogu\u0107avaju\u0107i pristup teritoriju ili pak neosiguravaju\u0107i adekvatne uvjete za prihvat tih osoba. Osim toga, EU ide i korak dalje osim kr\u0161enja ovog pravila, nastoji ga legalizirati zaobilaze\u0107i postoje\u0107e presude potpisivanjem ugovora s tre\u0107im zemljama (Turska, Afganistan), preveniraju\u0107i time dolazak ljudi na teritorij EU putem tzv. eksternalizacije sustava azila<\/a>.<\/p>\n

Time EU vr\u0161i pritisak, i naj\u010de\u0161\u0107e ucjene financijske prirode, na dr\u017eave izvan EU kako bi na svojim teritorijima gradili masovne smje\u0161tajne kapacitete te kapacitete za provedbu postupka tra\u017eenja azila i time provodili selekciju ljudi podobnih za EU dr\u017eave. Mnogi upozoravaju kako su kr\u0161enja prava u tim zemljama \u010desta, a standardi za\u0161tite ljudskih prava izrazito niski, kako su te zemlje same po sebi nesigurne zemlje s velikim brojem vlastitih gra\u0111ana koji su u izbjegli\u0161tvu (Turska), kako nemaju adekvatne azilne sustave i kako ovim smjerom prebacivanja obaveze i odgovornosti EU kr\u0161i relevantne me\u0111unarodne dokumente koji reguliraju progon i pru\u017eanje za\u0161tite. Smjer u kojem se predla\u017ee promjena Europskog zajedni\u010dkog sustava azila u potpunosti \u0107e promijeniti na\u010din na koji je azilni sustav do sad bio gra\u0111en.<\/p>\n

Jedna od najzna\u010dajnijih promjena je napu\u0161tanje koncepta azila kao dugoro\u010dne za\u0161tite osobe koja tra\u017ei za\u0161titu i skra\u0107ivanje validnosti tog status na odre\u0111en broj godina. Ta promjena u sni\u017eavanju minimalnih standarda i garancija ne samo da najavljuje potpuno zatvaranje Tvr\u0111ave, ona za sobom vu\u010de i zna\u010dajne promjene u politikama integracije tih osoba. Kad ovome pridodamo potencijalno, iako vrlo izvjesno, iskori\u0161tavanje pozicije sigurnosnih slu\u017ebi koje imaju mogu\u0107nost dati negativno mi\u0161ljenje za tra\u017eitelje azila i time im onemogu\u0107iti ikakvo stjecanje statusa (a pri tome npr. kao u Hrvatskoj gdje ni sudovi nemaju pravo dobiti na uvid razloge zbog kojih je SOA nekome dala negativno mi\u0161ljenje) postaje o\u010dito da smo u ratu s imaginarnim neprijateljem.<\/p>\n

  1. Isotalo, R. (2010), Politicizing the Transnational: On implications for migrants, refugees and scholarship, in N. Glick Schiller and T. Faist (eds), Migration, Development and Transnationalization: A Critical Stance, New York, Berghahn Books, pp. 100-141. [↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Godina iza nas donijela je brojne politi\u010dke promjene u pristupu migrantskoj i azilnoj politici i njihovim praksama…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":16606,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[243,46],"theme":[458,456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[301],"class_list":["post-16602","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-eu","tag-migracije","theme-drustvo","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16602"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16602\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36672,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16602\/revisions\/36672"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16606"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16602"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16602"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16602"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16602"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}