{"id":16576,"date":"2017-01-13T08:00:59","date_gmt":"2017-01-13T07:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16576"},"modified":"2021-02-25T10:59:46","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:46","slug":"di-ces-bit-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16576","title":{"rendered":"Di \u0107e\u0161 bit 2017.?"},"content":{"rendered":"

U svim predvi\u0111anjima globalne politi\u010dke 2017. godine na repertoaru su isti motivi: rast desnog populizma, kriza liberalne demokracije i tzv. la\u017ene vijesti. \u010cini se da u osnovi politi\u010dkih poticanja ili odgovora na ta predvi\u0111anja stoje konkurentske teorije zavjere: i kod samih desnih populista, kao i kod onih zabrinutih za budu\u0107nost liberalne demokracije.<\/strong><\/p>\n

Obljetnice i jubileji znaju biti prili\u010dno zeznuta stvar. Naprosto, neodoljivo mame za usporedbama izme\u0111u trenutne situacije i one u kojoj se zbio doga\u0111aj koji se obilje\u017eava. Otvara se prostor za elegantne, pa i bombasti\u010dne, paralele i analogije koje lako mogu zavesti publiku. Povijesna dimenzija nudi dojam dubine uvida, a brzopotezni i jednostavni analiti\u010dki manevar omogu\u0107uje i slabije upu\u0107enima da na prvu “shvate” o \u010demu se tu zapravo radi. Postupak je sli\u010dan onome kazali\u0161nih redatelja kada se odlu\u010de uprizoriti neki dramski klasik s opravdanjem kako nam upravo taj komad ili autor imaju puno toga za re\u0107i o dana\u0161njoj dru\u0161tvenoj situaciji.<\/p>\n

Tako, na primjer, u zadnjih nekoliko godina gotovo da nije bilo renomiranijeg teatra u Zagrebu u kojem nije insceniran, pitaj boga za\u0161to, neki Moli\u00e8reov komad. Redateljska poja\u0161njenja u takvim situacijama uglavnom streme tome da zapravo neutraliziraju eventualni politi\u010dki ili dru\u0161tveni klju\u010d navodno prisutan u takvim komadima jer jednostavno proglase da se u njima mo\u017ee nau\u010diti podosta o univerzalnim pitanjima i vrijednostima, mahom moralnog karaktera. A ako je ne\u0161to toliko univerzalno da je primjenjivo u bilo kojem povijesnom trenutku za tuma\u010denje dru\u0161tvene stvarnosti, onda je po prirodi stvari “apoliti\u010dno” \u2013 preciznije, politi\u010dki se nalazi na strani onih koji imaju mo\u0107 jer se naprosto odustaje od toga da te odnose mo\u0107i razlo\u017ei.<\/p>\n

Zlobna predvi\u0111anja<\/strong><\/p>\n

Neposredno pred Novu godinu, The Economist je objavio \u010dlanak<\/a>\u00a0“Bolshiness is back” u kojem autor, Adrian Wooldridge, predvi\u0111aju\u0107i globalnu politi\u010dku situaciju u 2017. godini, vu\u010de paralelu sa situacijom od prije to\u010dno sto godina. Dakle, trenutni politi\u010dki kontekst je takav da prili\u010dno podsje\u0107a na godinu koju pamtimo po socijalisti\u010dkoj revoluciji u Rusiji. Sa\u017eetak \u010dlanka, u kombinaciji sa sa\u017eetkom \u010dlanka sli\u010dnog \u017eanra objavljenog u The Guardianu<\/a>, za doma\u0107i je kontekst osigurao T-Portal<\/a>. Dakle, oba \u010dlanka izri\u010du prili\u010dno nepovoljne prognoze oko politi\u010dkih previranja i ishoda koja nas \u010dekaju u teku\u0107oj godini. Klju\u010dna \u017eari\u0161ta su ve\u0107 svima poznata: nakon izglasanog Brexita i pobjede Donalda Trumpa, 2017. na repertoaru su izbori u Francuskoj i Njema\u010dkoj koji sa sobom nose mogu\u0107nost novih uspjeha tzv. populisti\u010dke desnice, a situacija u Turskoj i na Bliskom istoku je ionako stalno na rubu potpune eskalacije. Pitanje je tako\u0111er prili\u010dno poznato, premda odgovor neprestano izostaje: kako sprije\u010diti kolaps liberalne demokracije od prijete\u0107ih izazova?<\/p>\n

Da bi poku\u0161ao ponuditi odgovor, The Economist nas vodi u 1917. godinu i nastoji ponuditi povijesnu lekciju koja bi mogla poslu\u017eiti kao inspiracija za rje\u0161enje problema. No, kao i u slu\u010daju inscenacije dramskih klasika, ne\u0161to mora ostati neupitno, van doma\u0161aja povijesnih zbivanja i univerzalno: dok su to u dramama uglavnom uzvi\u0161ena moralna pitanja, u liberalnoj dijagnostici to je sam (ekonomski) liberalizam. To nas onda, kao u spomenutom \u010dlanku, vodi do prili\u010dno bizarnog narativa o 20. stolje\u0107u i politi\u010dkih lekcija koje mo\u017eemo nau\u010diti. Dakle, Prvi svjetski rat je uzdrmao liberalni poredak, \u0161to su iskoristili komunisti da izvedu revoluciju u Rusiji. To \u0161to je caristi\u010dka Rusija i po politi\u010dkom ustroju i po stupnju razvijenosti potpuno neusporediva s dana\u0161njim Zapadom, autoru ne predstavlja preveliku analiti\u010dku pote\u0161ko\u0107u.<\/p>\n

No, zato mu fa\u0161izam i nacizam predstavljaju analiti\u010dku olakotnu okolnost da mo\u017ee u svojoj pri\u010di do\u0107i do jo\u0161 jednog nesretnog kolapsa liberalnog poretka \u2013 Drugog svjetskog rata. Naime, u maniri nedavno preminulog nestora historijskog revizionizma, njema\u010dkog povjesni\u010dara Ernsta Noltea, autor izvore fa\u0161izma i nacizma ne vidi u ekonomskim i politi\u010dkim prilikama u Evropi u dvadesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a, ve\u0107 fa\u0161izam i nacizam tretira kao odgovore na komunizam. Kao da se radi o nekoj opskurnoj te\u017enji za balansom koju u sebi nosi ljudsko dru\u0161tvo: pojavio se lijevi ekstrem, a sada mora i desni, pa \u0107e biti jo\u0161 jedan rat i onda \u0107e sve do\u0107i na svoje. A da bude tako, potrudili su se svojski zapadni \u010delnici nakon rata i osnovali Ujedinjene narode, Me\u0111unarodni monetarni fond i Svjetsku banku. I onda je krenulo zlatno doba zapadne demokracije. No, onda je opet ne\u0161to krenulo po zlu. Samo \u0161to je razlika \u0161to su prije 100 godina tu nevolju iskoristili radikalni ljevi\u010dari, a danas su na redu autoritarni desni populisti.<\/p>\n

Nekoliko \u0161kolskih pitanja<\/strong><\/p>\n

Na nekom zami\u0161ljenom idealnom satu povijesti u 4. razredu srednje \u0161kole, profesorica bi predstavila ovaj klasi\u010dni liberalni narativ o povijesti 20. stolje\u0107a i upitala u\u010denike: \u0161to vam nedostaje u ovoj pri\u010di? A u\u010denici bi odgovorili: ali nije nam jasno kako to da se liberalizam odjednom na\u0111e u krizi? To se odvija periodi\u010dno po nekim povijesnim zakonima? Ili se ljudi malo opuste pa zaborave? I onda bi profesorica odvratila protupitanjem: a koji je segment ljudskog dru\u0161tva, klju\u010dna ljudska aktivnost, zaboravljena u ovom pregledu? Na \u0161to bi kakvo domi\u0161ljatije dijete ponudilo odgovor: pa ekonomija. A \u0161to mislite, za\u0161to je zaboravljena, pitala bi profesorica? Nakon desetak sekundi muka, profesorica bi odgovorila: pa nezgodan je odnos izme\u0111u vrijednosti liberalne demokracije i ekonomije, to\u010dnije kapitalizma. Njihova promovirana podudarnost nedavnog je i kratkog trajanja, kao i zemljopisno prili\u010dno izolirana. Tako\u0111er, procedure liberalne demokracije nisu proistekle iz samih zakonitosti kapitalisti\u010dke ekonomije niti su ih instalirale prosvijetljene elite \u2013 one su u prvom redu rezultat borbi radni\u010dke klase kroz 19. i 20. stolje\u0107e.<\/p>\n

Mogla bi na\u0161a profesorica i zlobno dometnuti da su te liberalne demokracije Zapada bile najstabilnije dok je postojao Sovjetski savez i dok su klasi\u010dne socijaldemokratske i komunisti\u010dke partije imale relevantne izborne rezultate u tim zemljama. No, presudniji je faktor bila \u010dinjenica da su profitne stope bile dovoljno visoke da se redistribucija mogla vr\u0161iti bez ozbiljnijeg pritiska na “normalno” odvijanje investicija. Sedamdesetih godina je tome do\u0161ao kraj i krenuo je obra\u010dun s ljevicom i organiziranim radni\u0161tvom. Usput je i socijalisti\u010dki projekt na Istoku propao, tako da je kapitalizam ostao na kraju sam sa sobom i svojom liberalnom prtljagom. O\u010dito da je posrijedi bio preveliki izazov. Ipak, nisu liberalni stru\u010dnjaci sasvim slijepi u svom pogre\u0161nom \u010ditanju povijesnih predlo\u017eaka i analizama njihovih dana\u0161njih navodnih “inscenacija”. Ipak ih ne\u0161to svrbi. Odnedavno sve \u010de\u0161\u0107e svjedo\u010dimo tome da analiti\u010dki odjeli Me\u0111unarodnog monetarnog fonda isti\u010du rast ekonomskih nejednakosti kao klju\u010dan razlog politi\u010dke destabilizacije, a prije neki dan im se pridru\u017eio i Svjetski ekonomski forum<\/a> koji je u nejednakosti i rastu\u0107oj dru\u0161tvenoj polarizaciji prepoznao sredi\u0161nje probleme suvremenog svijeta. I \u010dlanak u The Economistu na kraju ipak pa\u017enju posve\u0107uje tim problemima i donekle napu\u0161ta nategnute povijesne analogije.<\/p>\n

Konkurentske teorije zavjere<\/strong><\/p>\n

Brojni su analiti\u010dari, ina\u010de prili\u010dno neskloni marksisti\u010dkoj analiti\u010dkoj optici, Brexit i Trumpovu pobjedu tuma\u010dili u klasnim terminima. No, uz pokoji ustupak zahtjevu za pravednijom distribucijom bogatstva, analitika i recepti sveli su se na svojevrsnu teoriju zavjere kao odgovor na desno-populisti\u010dku teoriju zavjere. Po ve\u0107 ustaljenom obrascu, Trump, a i brojni drugi mu manje ili vi\u0161e adekvatni pandani, kao uzrok klasnog raslojavanja i demokratskog deficita, prepoznali su navodni pakt izme\u0111u liberalnih elita i manjina zbog kojeg ispa\u0161ta autenti\u010dni narod. Sve se to odvija pod \u0161ifrom “totalitarnih” pretenzija “politi\u010dke korektnosti”. Jednim potezom je povezana profesionalizacija skrbi za ugro\u017eene manjine sa sve u\u017eim prostorom za demokraciju: masovna politika je opozvana u ime ekspertize i tehni\u010dkih znanja, prvenstveno u sferi ekonomije. Drugim rije\u010dima, kodificirani rje\u010dnik “politi\u010dke korektnosti” predstavljen je kao istovjetan kodifikaciji politi\u010dke rasprave o ekonomiji. Desni populisti\u010dki projekti nude “slobodu govora” o manjinama i njihovim pravima kao nadomjestak za autenti\u010dni politi\u010dki anga\u017eman u sferi rada ili, zapravo, u politici uop\u0107e. Uz povremeni naglasak na povrat “globalizacijom” izgubljenih radnih mjesta koja navodno dodatno ugro\u017eavaju migranti, desni populisti i dalje \u0161tuju sredi\u0161nju politi\u010dku korektnost na\u0161eg doba: \u0161utnju o kapitalizmu i mogu\u0107im alternativama.<\/p>\n

Dok desnica upozorava na tajnu povezanost establi\u0161menta i manjina, liberalni komentatori ciljaju na manipulaciju: putem takozvanih fake news<\/em>, desnica je izmanipulirala bira\u010de i pridobila ih na svoju strane. Politi\u010dki recept je ponovni povratak istine u medije, kako u one “obi\u010dne” tako i u one “dru\u0161tvene”. Kao \u0161to su mnogi ve\u0107 upozorili<\/a>, la\u017ene vijesti nisu nastale nedavno. One su dio repertoara liberalnih politika od davnih dana. I ne samo to, nije li “neo\u010dekivanost” izbijanja globalne financijske krize 2008. godine dovoljan dokaz da smo cijeli niz godina \u017eivili u fake news<\/em> kontekstu? I nisu li la\u017ene vijest gotovo pa neizbje\u017ean produkt ulaska kapitalizma u digitalnu sferu \u2013 ovisnost internetskih medija i platformi o pla\u0107enim oglasima i rastu njihove cijene brojem klikova, dovoljna je inspiracija za bujanje atraktivnih, la\u017enih vijesti? Tako\u0111er, nije li beskrajno glupo krenuti od pretpostavke da su ljudi glupi pa ne shva\u0107aju da su ekonomski deprivirani? Koliko god bilo glupo vjerovati da su im migranti za to krivi, jednako bi bili glupi da vjeruju kako \u0107e ih slobodno tr\u017ei\u0161te osloboditi od takvog stanja.<\/p>\n

Na\u017ealost, to je otprilike, u kratkim skicama, okvir suvremenih politi\u010dkih rasprava. Kako sa svim tim stojimo u doma\u0107em kontekstu? Na sre\u0107u, nismo sasvim u korak sa svijetom, ali, na\u017ealost, zato i izgleda jo\u0161 tu\u017enije. Radikalna desnica optu\u017euje imaginarne jugoslavenske elite da i dalje drmaju svime, predsjednica dr\u017eave optu\u017euje skoro pa imaginarne Srbe da ugro\u017eavaju ve\u0107inski narod, predsjednik vlade misli da je svjetionik stabilnosti u Evropi, a liberali \u0107e mu stvarno i povjerovati ako potjera kojeg usta\u0161u iz stranke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Obljetnice i jubileji znaju biti prili\u010dno zeznuta stvar. Naprosto, neodoljivo mame za usporedbama izme\u0111u trenutne situacije i one u kojoj se zbio doga\u0111aj koji se obilje\u017eava…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16578,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,103,64],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-16576","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-ideologija","tag-kriza","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16576","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16576"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16576\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36674,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16576\/revisions\/36674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16578"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16576"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16576"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16576"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16576"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16576"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16576"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16576"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}