{"id":16479,"date":"2016-12-29T08:00:28","date_gmt":"2016-12-29T07:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16479"},"modified":"2021-02-25T10:59:49","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:49","slug":"martinis","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16479","title":{"rendered":"Precizni ubodi i propu\u0161teni konteksti"},"content":{"rendered":"

Retrospektivna izlo\u017eba Dalibora Martinisa u zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti donosi cijeli niz umjetnikovih radova koji znakovito bilje\u017ee politi\u010dke i ekonomske cezure proteklih tridesetak godina. Premda Martinisovi postupci \u010desto vrlo precizno probadaju u tkivo politi\u010dko-medijskog folklora, pitanje je za\u0161to unutar stru\u010dnih krugova ostaju presudno obilje\u017eeni manjkom razra\u0111ene socijalno-klasne perspektive ili njenim svo\u0111enjem na suvremeno-umjetni\u010dki folklor.<\/strong><\/p>\n

U zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti u tijeku je opse\u017ena izlo\u017eba Dalibora Martinisa, nedvojbeno jednog od najzanimljivijih i najmarljivijih doma\u0107ih suvremenih umjetnika. Kao klju\u010dni protagonist konceptualne i video umjetnosti na ovim prostorima, Martinis (Zagreb, 1947.) je izlagao na svim relevantnim svjetskim adresama, njegovi se radovi nalaze u zbirkama va\u017enih svjetskih umjetni\u010dkih centara (MoMa u New Yorku, Kunsthausa u Z\u00fcrichu, Muzeja Stedelijk u Amsterdamu\u2026), a za aktualnu izlo\u017ebenu priliku posebno je zna\u010dajna \u010dinjenica Martinisove autorske svestranosti.<\/p>\n

“Data Recovery 1969 – 2077” predstavljena je kao “samostalna problemska izlo\u017eba pionirskih video radova uz Martinisove recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove realizirane u posljednjih deset godina”. Posrijedi je, dakle, vrsta retrospektive kao autorske restrospekcije pri \u010demu se taj muzealski, \u017eanrovski hajp pokazuje kao odli\u010dna pokazna vje\u017eba nehijerarhiziranog, ali tematski i problemski preciznog vodstva kroz Martinisov opus. Kustosica izlo\u017ebe Leila Topi\u0107 u suradnji je s autorom posve uspjela u dramaturgiji izlo\u017ebenih cjelina, bez ikakvih interpretativnih i\/ili sli\u010dnih suvi\u0161nosti.<\/p>\n

Martinis, uostalom, kroz karijeru uglavnom nije imao sre\u0107e s interpretativnim posrednicima, pa je njegov naj\u0161ireprihva\u0107eni imid\u017e “uglednog umjetnika” naj\u010de\u0161\u0107e ostajao na razini teoretiziranih floskula ili otmjene profesionalne \u0161utnje\/sljedbe, \u0161to je bizarna \u0161teta jer se iz fokusa ovako postavljene izlo\u017ebe njegovih radova vidi kako danas ubojito i dalekose\u017eno \u2013 ili pak mlako i proma\u0161eno, ali uvijek s jasnih premisa \u2013 djeluje prakti\u010dna autorska inteligencija u povijesnom, dru\u0161tvenom miljeu.<\/p>\n

Potraga za kontekstom<\/strong><\/p>\n

Izlo\u017eba je naslovljena prema najpoznatijem medijskom Martinisovom projektu “Data Recovery” u kojem je 2010. godine pred televizijskom kamerom HTV-a odgovarao na pitanja koja si je postavio 1978. godine, za \u0161to je dobio 2013. godine\u00a0prvu nagradu<\/a> za suvremenu umjetnost T-HTnagrada@msu.hr.<\/p>\n

Zaklju\u010dna godina iz naslova izlo\u017ebe predstavlja godinu nastanka “posthumanog entiteta DM2077”, koja je tako odabrana jer ozna\u010dava 99 godina od onog prvog vremenski uvjetovanog Martinisovog “autorazgovora” iz 1978. godine. Rije\u010d je, dakle, o intimnom fokusu kojim se izaziva, preispituje i prelama dru\u0161tvena i tehnologijska povijest. Ili ukratko, o konceptualizaciji vremena kao dru\u0161tvene kategorije \u010dija zna\u010denja ne pripadaju, naravno, jedino martinisovskom tonalitetu nego je za njih neophodno sudjelovanje, anga\u017eman, privatni sud. Serija radova pod Martinisovom egidom “Date Recovery” bavi se, vrlo jasno, problemom gubitka dru\u0161tvene memorije, naporom povratka i obnove izgubljenih informacija\/doga\u0111aja kao sraza zajedni\u010dke pro\u0161losti i suvremenog trenutka.<\/p>\n

“Bas\u030c kao u sluc\u030caju os\u030ctec\u0301enja na disku kompjutera, kad je povrat izgubljenih podataka c\u030cesto samo djelomic\u030cno moguc\u0301, a podaci ostaju bez konteksta, odnosno fajlova ili foldera, povrat izgubljenih situacija i doga\u0111aja u drus\u030ctvenu memoriju istinit je kad je fragmentaran. Pri tome me posebno zanima s\u030cto se s njima doga\u0111a kad ostanu bez povijesnog, ideolos\u030ckog ili informacijskoga konteksta uz koji su se vezali. Ako ono s\u030cto se dogodilo i od \u010dega nis\u030cta ne ostaje, moz\u030ce biti prikazano, kako tvrdi Jacques Rancie\u0300re; onda je to kroz akciju koja poc\u030cinje ovdje i sada”, objasnio je javno Dalibor Martinis.<\/p>\n

A kako to doga\u0111aji, “podaci” ili “informacije”, fragmenti nekog povijesnog vremena ostaju “bez povijesnog, ideolo\u0161kog ili informacijskog” konteksta; na koji na\u010din osje\u0107amo i\/ili prepoznajemo gubitak te supstance, kojim instrumentarijem ozna\u010davamo te dru\u0161tvene i privatne povijesne promjene? Iako nas zapravo ne zanima interpretativna rijeka takve estetike doga\u0111aja, primje\u0107ujemo najprije ono \u010dega, u slu\u010daju naj\u0161ireg javnog odjeka Martinisova opusa, u pravilu nema niti iza sedam interpretativnih gora: socijalnoklasne perspektive tih pa\u017eljivo odabranih povijesnih doga\u0111aja kojima Martinis operira u svojim radovima.<\/p>\n

Izlo\u017eba u MSU-u predstavlja doista raznolike interese, medije i forme Martinisova opusa, pa se uz mrak muzejskog blackboxa mogu razgledati njegovi video radovi kao historijske po\u010detnice doma\u0107e suvremenoumjetni\u010dke prakse, ali i fotografije i dokumenti Martinisovih javnih intervencija, performansa i akcija od 1970-ih do danas, gdje posjetitelji ostaju blagotvorno za\u010du\u0111eni mno\u017einom autorskih preokupacija i plemenito\u0161\u0107u nekih jednostavnih, svima shvatljivih rje\u0161enja.<\/p>\n

Teatralizacija povijesti<\/strong><\/p>\n

Uz to, ne nedostaje le\u017eernih primjera autorskih poku\u0161aja\/pogre\u0161ke koje je Martinis izlo\u017eio kao o\u010diti zalog po\u0161tenja prema vlastitim fazama rada, bez naknadnog narcizma procjene. Tako bismo barem, u registru otvorene komunikativne artisti\u010dke ideje “ako pro\u0111e \u2013 pro\u0111e”, radije tuma\u010dili Martinisove radove poput izlo\u017eenih rabljenih vre\u0107ica usisava\u010da s fotografijama njihove crvljive unutra\u0161njosti, pusteni “Kaput raznesenog Lenjina” s rupetinom na stra\u017enjoj strani tog rada ovje\u0161enog u nadnaravnoj veli\u010dini i nekolicinu radova-dosjetki kojima je, na raznolike na\u010dine, ipak na\u0161tetila historijska perspektiva.<\/p>\n

Analiti\u010dkom naporu ne manjka materijala na izlo\u017ebi, a izdvajamo svega nekoliko takvih, gdje se povijesna i socijalno odnosno klasna perspektiva nagla\u0161eno poja\u010dava sudarom fragmenata dviju historijskih epoha, \u010dime se Martinis pokazuje kao pedantan i neizravan, ali itekako kriti\u010dan subjekt doga\u0111aja.<\/p>\n

U\u00a0 video radu “TV dnevnik 04. 09. 1974.” iz 2009. godine Martinis “glumi” suvremenog voditelja Dnevnika \u010ditaju\u0107i tekst TV dnevnika iz rujna 1974. koji je uredio Silvije Hum. Vjerna suvremena rekonstrukcija te emisije podrazumijeva adekvatan tehni\u010dki, medijski dizajn s obaveznom pasicom “putuju\u0107eg” burzovnog indeksa na dnu kadra, iako je sadr\u017eaj Dnevnika u potpunoj diskrepanciji historijskog, politi\u010dkog trenutka. Gledatelji su zate\u010deni medijskim standardom jugoslavenskog Dnevnika iz daleke pro\u0161losti, gdje hladno pro\u010ditani tekst o doga\u0111ajima toga dana (od Ciparske krize, rasprave o samuopravnim zajednicama, nezavisnosti Mozambika, “bujanja” fa\u0161isti\u010dkog podzemlja u Italiji, proslave Dana mornarice i dana Kajkavske re\u010di) djeluje krajnje teatralizirano.<\/p>\n

Diskurzivne razlike Martinis pri tome nagla\u0161ava razli\u010ditim tretmanom odre\u0111enih fragmenata vijesti, dok se u sli\u010dnom tipu historijskog transporta u urbanoj akciji “Umjetnik pri radu” automatski, mimo sva\u010dije volje i truda, uspostavlja znak diskurzivne jednakosti u omalova\u017eavanju bilo kakvih umjetni\u010dkih intervencija u javni prostor. Naime, Martinisov “Prijedlog intervencije u urbanom prostoru” mo\u017ee koristiti jednak administrativno uliziva\u010dki diskurs u 1980-ima i 2000-ima da javni u\u010dinak njegove akcije bude jednako posprdno ignoriran, okamenjen u marginalno klasnoj poziciji kakva oduvijek na ovim prostorima pripada umjetni\u010dkim zanimanjima.<\/p>\n

Razlaganje politi\u010dko-ekonomskog folklora<\/strong><\/p>\n

Ispada da je Martinis jedini doma\u0107i umjetnik koji se nepretenciozno suo\u010dio s posttranzicijskim besmislom probu\u0111enog burzovnog erosa, o \u010demu svjedo\u010di rad “Krajolik promjenjivog rizika” iz 2004. godine, gdje je autor ulo\u017eenu i “oplo\u0111enu” dividendu jednog investicijskog fonda u stvarnosti muzejskog performansa dijelio publici (o \u010demu je izlo\u017eena snimka); predstavljaju\u0107i im usput dijagrame investicijskih trendova koje je pratio penju\u0107i se po brdima i bilje\u017ee\u0107i visinomjerom amplitude ulo\u017eenog kapitala. Slijepe pjege predizbornog, socijalno tupog vremena\/prostora Martinis je pokazao mudrim, nazigled banalno sitnim javnim intervencijama u radu “Obra\u0107am vam se kao \u010dovjek \u010dovjeku” iz 2003. godine gdje je u nigdini istarskih sela i zapu\u0161tenih autobusnih stanica, uz fotokopiju svoje fotografije ostavljao “progresivne” poruke o demokraciji, civilnom dru\u0161tvu, probu\u0111enim socijalnim kvalitetama i sli\u010dnim predizbornim la\u017eima koji nam danas vi\u0161e nisu komi\u010dni, jer su postali dijelom uobi\u010dajenog medijskog vokabulara.<\/p>\n

Euroskepsa je nezanemariv dio Martinisova opusa, posjetitelje uostalom do\u010dekuje velebna zastava sa \u017eutim zvjezdicama koje, me\u0111utim, nisu na plavoj nego crvenoj podlozi. Prisje\u0107amo se, 2013. godine pri ulasku Hrvatske u EU, Martinisov rad “Sve\u010dana ve\u010dera” u\u010dinio nam se banalnim, nagla\u0161ena ceremonijalnost kao da je poni\u0161tavala ironi\u010dku notu. Iz suvremene perspektive, ona je briljantna, jer \u010dovjek koji uz birane gastronomske “sljedove” i komorni orkestar u\u017eivo telefonom naziva recepciju institucije Europske komisije i Europske banke i predstavlja se kao “Dalibor Martinis, iz Hrvatske, koja je danas postala \u010dlanicom EU” sada izgleda (hiper)realisti\u010dno, turobno deklasirano, nepogre\u0161iv ceremonijalni kolonijalizam.<\/p>\n

Kle\u0161 zanimljivih vremena<\/strong><\/p>\n

Na problemskom terenu postkolonijalne, globalizacijske klasne bijede, Martinis predstavlja seriju radova “Vje\u010dna vatra gnjeva” u kojima dokumentira paljenje automobila kao “klasnog simbola zakinutih i potla\u010denih”, izvode\u0107i i\/ili bilje\u017ee\u0107i performans pale\u017ea automobila po svijetu i na na\u0161im prostoriima ( od Ljubljane do Dubrovnika). Jugo 45 gorio je pro\u0161le godine ispred zagreba\u010dkog MSU-a, izlo\u017eena je ta olupina, uz dokumentaciju ostalih perforamtivnih slu\u010dajeva. O \u010demu oni govore, ako ne pocrtavaju jedino doga\u0111aj malogra\u0111anske fascinacije “buntom potla\u010denih” u europskim predgra\u0111ima, nismo sigurni.<\/p>\n

Vatra koja okuplja srednjeklasnu publiku i prethodi muzealizaciji srednjoklasnih \u017eudnji\/strahova o “revolucijama iz predgra\u0111a” u formi ogorjelog lima na izlo\u017ebenom mramoru, govori jedino o estetizaciji kvazipoliti\u010dkog, tu pak nema sumnje. Sumnjati, s druge strane, ima smisla u procjeni ironi\u010dkog kapaciteta performativne dosjetke zadovoljstva radni\u010dke klase. Pri ulazu, naime, na izlo\u017ebu Martinis nas upozorava da se nalazimo u “Muzeju srednje radni\u010dke klase”, jer je tako pokazala anketa svih zaposlenika MSU-a koji su se anonimno, za potrebe njegovog rada, izja\u0161njavali o uvjetima rada u toj kulturnoj instituciji. Mo\u017eda je zgodno,a mo\u017eda i nije.<\/p>\n

Razliku izme\u0111u anketne bagatelizacije u procjeni radni\u010dkog statusa i povijesnih distinkcija dvaju sistema \u010dije je fragmentarne tragove Martinis \u010ditav \u017eivot na razli\u010dite na\u010dine umjetni\u010dki mislio, lako je osjetiti. A ba\u0161 o tome, o kle\u0161u zanimljivih vremena zajedni\u010dke pro\u0161losti, govori ova njegova izlo\u017eba.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U zagreba\u010dkom Muzeju suvremene umjetnosti u tijeku je opse\u017ena izlo\u017eba Dalibora Martinisa, nedvojbeno jednog od najzanimljivijih i najmarljivijih doma\u0107ih suvremenih umjetnika…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16481,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-16479","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16479","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16479"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16479\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36678,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16479\/revisions\/36678"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16481"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16479"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16479"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16479"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16479"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16479"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16479"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16479"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}