{"id":16420,"date":"2016-12-23T08:00:36","date_gmt":"2016-12-23T07:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16420"},"modified":"2021-02-25T10:59:51","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:51","slug":"proslost-svu-kriminalizirajmo-za-svagda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16420","title":{"rendered":"Pro\u0161lost svu kriminalizirajmo za svagda"},"content":{"rendered":"

Politi\u010dke, socijalne i ekonomske promjene 1990-ih godina u ve\u0107ini su isto\u010dnoeuropskih zemalja uklju\u010divale i obra\u010dun s nedavnom povije\u0161\u0107u. Uvijek kontradiktorni i nespretni, poku\u0161aji kriminalizacije socijalizma mo\u017eda su i najbolja ilustracija nesposobnosti novih re\u017eima da ponude vlastiti uvjerljivi ideolo\u0161ki narativ. Ne \u010dudi stoga \u0161to se kampanje revizije povijesti intenziviraju paralelno s rastu\u0107im razo\u010daranjem u tranziciju.<\/strong><\/p>\n

Sude\u0107i prema broju doga\u0111anja, projekata, politi\u010dkih stranaka i inicijativa civilnog dru\u0161tva usmjerenih protiv bugarske socijalisti\u010dke pro\u0161losti \u010dini se kako, \u0161to se vi\u0161e udaljavamo od 1989. godine, tako raste urgentnost “dekomunizacije”. Razli\u010diti segmenti vladaju\u0107e elite u Bugarskoj periodi\u010dno i s obnovljenim entuzijazmom poduzimaju napore kako bi oslobodili Bugarsku tragova komunizma. Grad Varna tako je nedavno u\u010dinio odlu\u010dan korak prema prevladavanju nepotpune destaljinizacije grada (koji se od 1949. do 1956. godine zvao “Staljin”) sve\u010danim oduzimanjem<\/a> statusa po\u010dasnog gra\u0111anina sovjetskom vo\u0111i umrlom prije \u0161ezdeset godina.<\/p>\n

Manje zabavan primjer bilo je dono\u0161enje amandmana u studenome ove godine na zakon koji osu\u0111uje “kriminalnu prirodu komunizma”. Zakon je izvorno predlo\u017eio Georgi Panev, \u010dlan jedne od manjih liberalnih stranaka, a u parlamentu je izglasan 26. travnja 2000. godine. Radilo se o dokumentu koji se sastojao od svega \u010detiri \u010dlanka te je imao isklju\u010divo deklarativan u\u010dinak, odnosno iz njegove implementacije nisu slijedile nikakve konkretne posljedice. U vremenu kada je donesen, ovaj zakon je bio predmet kritika zbog svoje nedovoljne radikalnosti, izostanka obavezne lustracije itd. Na trenutak se suzdr\u017eimo od ismijavanja evidentnoj apsurdnosti zakona i promotrimo njegov sadr\u017eaj.<\/p>\n

\u010clanak prvi tvrdi da su: “Vo\u0111e Komunisti\u010dke partije Bugarske odgovorni za (1) namjerno i plansko uni\u0161tavanje tradicionalnih vrijednosti europske civilizacije”. Stavak sedam istog \u010dlanka Partiju smatra odgovornom za “uni\u0161tavanje moralnih vrijednosti naroda”. Drugim rije\u010dima, radi se o figuri zle Partije koja radi protiv naroda, a smatra se odgovornom i za “sustavno uni\u0161tavanje prirode” (stavak 10). \u010clanak tre\u0107i tvrdi da su komunisti\u010dki re\u017eim i Komunisti\u010dka partija “kriminalni”. \u010clanak \u010detiri rehabilitira borbu “svih” koji su se ikada borili protiv komunizma kao “pravednu, moralno opravdanu i hvalevrijednu” (\u0161to o\u010dito uklju\u010duje i fa\u0161iste).<\/p>\n

Velika \u010distka javnog prostora<\/strong><\/p>\n

Poseban predmet pa\u017enje zakona su “komunisti\u010dke elite”. \u0160tovi\u0161e, elita je prikazana kao izvor neopravdanog nasilja (odnosno “terora”) usmjerenog protiv “naroda”. Npr. \u010dlanak drugi tvrdi da je “re\u017eim […] oduzeo narodu bilo kakvu mogu\u0107nost slobodnog izra\u017eavanja…” i “potla\u0107ivao velike grupe stanovni\u0161tva”. Ukratko, Zakon je usmjeren eksplicitno protiv vodstva Komunisti\u010dke partije: rije\u010d “Partija” pojavljuje se \u0161est puta, “vodstvo” dva puta, “re\u017eim” \u010detiri puta, a svako spominjanje “naroda” povezano je s pojmovima “\u017ertve”, osim u \u010dlanku \u010detvrtom gdje su pomilovani svi koji su se borili protiv komunizma i koje je zbog toga re\u017eim kaznio ili pogubio.<\/p>\n

U intervjuu<\/a> objavljenom 30. o\u017eujka 2000. autor zakona Panev na pitanje “Ima li va\u0161 prijedlog ikakvu prakti\u010dnu vrijednost?” odgovorio je: “Ogromnu, budu\u0107i da nam je za egzistenciju potrebno vi\u0161e od kruha. Ako pratimo povijest \u010dovje\u010danstva, vidjet \u0107emo da su i u trenucima velike patnje nacije ipak iskusile moralni napredak […] ako materijalna djela imaju vidljive rezultate, to je zbog toga \u0161to iza njih stoji moralni poticaj, odnosno motivacija. A gdje postoji nepravda, tamo nema motivacije. Zbog toga sam uvjeren da za ve\u0107inu na\u0161eg naroda, a samo 30%<\/strong> Bugara je izravno ili neizravno povezano s Komunisti\u010dkom partijom, ovaj zakon predstavlja \u010din ponovnog uvo\u0111enja pravde.”<\/p>\n

Nedavno izglasani amandman na ovaj zakon sada name\u0107e i materijalne, a ne samo simboli\u010dke, posljedice. Nacrt amandmana predlo\u017eili su zastupnik tada vladaju\u0107e stranke Gra\u0111ani za europski razvoj Bugarske (GERB) Metodi Andrejev i tri zastupnika liberalnog Reformskog bloka: Petar Slavov, Vili Lilkov i Martin Dimitrov. Usmjeren je primarno protiv komunisti\u010dkih simbola. No ti se simboli mogu na\u0107i posvuda u bugarskim selima i gradovima. Oni koji ne uklone sporni simbol sa svoga posjeda, ili gra\u0111ani uhva\u0107eni kako npr. nose majicu s likom Che Guevare, mogu platiti 100 eura kazne, odnosno 1000 eura ako se radi o pravnim osobama. Time se otvara prostor za uklanjanje spomenika iz javnog prostora i njihovo preseljenje u muzeje. Oni simboli koji su preveliki da bi ih se premjestilo u muzeje (poput stambenih blokova) trebali bi biti “ukra\u0161eni” plo\u010dom koja obja\u0161njava da se radi o simbolima “kriminalnog re\u017eima”.<\/p>\n

Od “narodnog neprijatelja” do naroda kao neprijatelja<\/strong><\/p>\n

Uz kazne za simbole, amandman propisuje obavezno pou\u010davanje o “komunisti\u010dkim zlo\u010dinima” u \u0161kolama. Naravno, socijalisti\u010dki period je ve\u0107 pokriven<\/a> \u0161kolskim ud\u017ebenicima, ali to ne sprje\u010dava obrazovne aktiviste da zahtijevaju daljnje izmjene kurikuluma. Napad na simbole i intervencija u \u0161kolski program \u010dine amandman ne samo prakti\u010dnom dopunom \u010disto simboli\u010dke prirode originalnog zakona, ve\u0107 se njime \u010dini pomak u shva\u0107anju izvora i nositelja odgovornosti za komunizam. Ako je stara verzija zakona dodjeljivala simboli\u010dku odgovornost za zlo\u010dine komunizma vodstvu Partije, novi materijalno ka\u017enjava \u0161iru bugarsku populaciju.<\/p>\n

Budu\u0107i da je interpretacija “simbola” koja se nudi izuzetno \u0161iroka (zgrade, spomenici…), pod ovu definiciju spadaju i ogromni stambeni blokovi iz socijalisti\u010dke ere u kojima i dalje \u017eivi ve\u0107ina bugarskog urbanog stanovni\u0161tva. Da ne spominjemo majice s likom Che Guevare za koje je vjerojatnije da \u0107e ih nositi “obi\u010dni gra\u0111ani” nego biv\u0161i \u010dlanovi komunisti\u010dkog rukovodstva. Sli\u010dno tome, mije\u0161anje u \u0161kolski program imat \u0107e potencijalno trajni utjecaj na tisu\u0107e \u0111aka. Ukratko, ako je na po\u010detku komunizam bio povezan s “elitom” (i to “ne vi\u0161e od 30% populacije”, kao \u0161to je izjavio Panev), danas su “totalitarne mase” u srcu stalno eskaliraju\u0107eg liberalnog projekta pro\u010di\u0161\u0107avanja dr\u017eave od “metastaza komunizma”.<\/p>\n

\u0160to mo\u017ee objasniti ovu promjenu? Mo\u017eda financijska kriza, smatraju istra\u017eiva\u010di<\/a> Isto\u010dne Europe poput Kristen Ghodsee koja povezuje dokumente<\/a> kao \u0161to je “Pra\u0161ka deklaracija o europskoj savjesti i komunizmu” s po\u010detkom financijske krize 2008. godine. Zapravo, ekonomske i financijske krize tipi\u010dan su kontekst u kojem se antikomunizam intenzivira i cvjeta. Ali ne mo\u017eemo objasniti erupcije ogor\u010denog antikomunizma samo oscilacijama u globalnoj politi\u010dkoj ekonomiji. Va\u017ena je i lokalna povijest. Posvetimo se stoga Bugarskoj u kratkoj povijesnoj digresiji.<\/p>\n

Spasitelji su nam Car i Bog<\/strong><\/p>\n

Iako su na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima pobijedili “reformirani komunisti”, odnosno Bugarska socijalisti\u010dka stranka (BSP), tranzicija prema “liberalnoj demokraciji” zapravo je u\u017eivala veliku podr\u0161ku u javnosti. Izlaznost na prve izbore bila je dva puta ve\u0107a od dana\u0161nje \u0161to pokazuje entuzijazam za izborni proces koji danas vi\u0161e ne postoji. Masovni prosvjedi u Sofiji 1997. godine, koji su kulminirali opsadom parlamenta, s vlasti su otjerali BSP, a prijevremene izbore osvojila je antikomunisti\u010dka opozicija na platformi koja je obe\u0107avala tr\u017ei\u0161na rje\u0161enja za podivljalu ekonomsku krizu i krizu hiperinflacije te brzu integraciju s Europom.<\/p>\n

Euroatlantski liberalni konsenzus izdr\u017eao je do 2005. godine, iako je 2001. zamijenjen njegov glavni predstavnik, kada se biv\u0161i bugarski car Simeon Sakskoburggotski vratio se iz egzila i neo\u010dekivano sa svojom strankom pobijedio na izborima. Prve pukotine u konsenzusu pojavile su se 2005. godine sa \u0161okantnim izbornim uspjehom ekstremno desne “euroskepti\u010dne” stranke ATAKA. 1<\/a><\/sup> Ona je s vremenom evoluirala u prorusku stranku, posebno nakon geopoliti\u010dkih sukoba 2013. godine koji su dosegli vrhunac aneksijom Krima. Rasprave intelektualaca o “opasnostima populizma”, koje su se ve\u0107 odr\u017eavale nakon neo\u010dekivane pobjede biv\u0161eg cara, 2<\/a><\/sup> intenzivirale su se nakon 2005. godine. Liberali su prona\u0161li novog zastra\u0161uju\u0107eg neprijatelja: “populizam”.<\/p>\n

U prvim godinama 21. stolje\u0107a razo\u010daranje intelektualne klase time kako se tranzicija odvijala prona\u0161lo je odu\u0161ka u sanjarenjima o “totalitarnim masama” i njihovoj “atavisti\u010dkom balkanskom nesvjesnom”. Ovo su citati iz poznatog \u010dlanka<\/a> profesora Aleksandera Kioseva koji se bavi propadanjem javne sfere nakon 1989. godine za koju su postojale velike nade nakon pada socijalizma, ali koja je navodno postala plijenom psihopatologija bugarskog naroda.<\/p>\n

Kadrovi odlu\u010duju sve<\/strong><\/p>\n

Ovo je dio ve\u0107eg problema s kojim se suo\u010davaju bugarski antikomunisti\u010dki intelektualci i aktivisti: formalno, Bugarska je liberalna demokracija s glatkim prijenosom vlasti nakon izbora, suprotstavljenim strankama, diobom vlasti, zakonski zajam\u010denim privatnim vlasni\u0161tvom itd. Kada to ne bi bila, ne bi mogla biti ni \u010dlanicom Europske unije. Ipak, iako je Bugarska parlamentarna demokracija, desne stranke nisu uvijek zadovoljne s rezultatom. Jedini na\u010din na koji netko mo\u017ee zadr\u017eati svoju vjeru u liberalnu demokraciju, ali istodobno biti bijesan na njene u\u010dinke, jest da proziva skrivene deficite.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, nedostaci liberalnog kapitalisti\u010dkog sustava eksternaliziraju se i projiciraju u mitski “balkanski mentalitet” koji je dom “metastazama komunizma” i time kriv za subvertiranje bugarskog “povratka Europi”. Nitko nije sa\u017eeo “problem” bolje od donedavnog premijera Bojka Borisova koji je 2009. godine na susretu s Bugarima koji \u017eive u Chicagu izjavio<\/a> kako “u Bugarskoj imamo lo\u0161 ljudski materijal”. “\u0160to je trenutno temelj stanovni\u0161tva? Milijun Roma, 700-800 tisu\u0107a Turaka, dva i pol milijuna umirovljenika. [odnosno “neproduktivno” stanovni\u0161tvo]. Glupi umirovljenici motivirani su samo svojom nostalgijom [za socijalizmom]. I onda imamo vas [odnosi se na Bugare na Zapadu], koji ste pobjegli. Materijal koji izlazi na izbore i iz kojeg mo\u017eemo birati kadrove nije jako bogat.”<\/p>\n

Pojam “metastaza komunizma” u \u0161irokoj je cirkulaciji i prati ve\u0107inu napora antikomunisti\u010dki nastrojenih intelektualaca da usade “pravilno sje\u0107anje” na komunizam bugarskom stanovni\u0161tvu, kojega se, nakon ulaska u Europsku uniju, \u010desto optu\u017euje da uop\u0107e nema sje\u0107anja. Na primjer, zaklada Konrad Adenauer 2013. je godine sponzorirala konferenciju na kojoj su povjesni\u010dari i sociolozi obznanili “zabrinjavaju\u0107e” rezultate istra\u017eivanja prema kojemu 60% mladih Bugara ne zna \u0161to zna\u010de pojmovi poput “gulaga” ili “\u017eeljezne zavjese”, dok 14% misli da je socijalizam bio demokratski re\u017eim.<\/p>\n

Nevolje s in\u017einjeringom du\u0161a<\/strong><\/p>\n

Aktivisti su prokazali obrazovni sustav kao glavnog krivca za ovu neprihvatljivu situaciju, ali i nedostatak javnih muzeja posve\u0107enih “komunisti\u010dkoj umjetnosti” ili mjesta sje\u0107anja poput “Memento parka” ili “Ku\u0107e terora” (Terror H\u00e1za) u Budimpe\u0161ti. Privatni sektor u me\u0111uvremenu nije oklijevao okupirati ovu ni\u0161u, s think-tankovima<\/em> poput “Instituta Hannah Arendt” ili izdava\u010dkih ku\u0107a poput “Instituta za istra\u017eivanje recentne pro\u0161losti” koji regularno “\u0161tancaju” znanstvene kao i propagandne publikacije o socijalisti\u010dkom periodu, ili pak privatnih internetskih stranica<\/a> koje slu\u017ee kao la\u017eni arhivi tajnih slu\u017ebi.<\/p>\n

Moralna panika koju su uzrokovali rezultati istra\u017eivanja dovela je do daljnje intenzifikacije napora intelektualne klase za “dekomunizaciju”. Jedna od najutjecajnijih aktivistkinja i najplodnijih komentatorica na temu “nedostatka sje\u0107anja” je profesorica Evelina Kelba\u010deva koja predaje povijest na Ameri\u010dkom institutu u Bugarskoj. Manje je poznata po svojem akademskom (o kojem jedva da postoje dokazi), a vi\u0161e po politi\u010dkom radu i bezbrojnim intervjuima u kojima proziva bugarsku naciju zbog toga \u0161to “nema sje\u0107anja” o komunizmu i zbog toga se navodno ne mo\u017ee oduprijeti zamci “socijalisti\u010dke nostalgije”. Izme\u0111u ostalog, inicirala je peticiju 2013. godine koju je podr\u017ealo<\/a> vi\u0161e od 2000 “potpisnika iz civilnog dru\u0161tva” a kasnije ju je potpisao i bugarski predsjednik na odlasku Rosen Plevnelijev.<\/p>\n

Tijekom cijelog svog mandata (2012.-2016.), predsjednik je aktivno sudjelovao u sli\u010dnim aktivnostima. Na primjer, predsjedao je inicijativom<\/a> “25 godina slobodne Bugarske” koja se sastojala od izlo\u017ebi, predavanja i javnih rasprava. Jo\u0161 je jedna peticija za uvo\u0111enje “dubinskog” znanja o komunizmu u \u0161kole pokrenuta 2016. godine, ovog puta od Metodija Andrejeva, parlamentarnog zastupnika GERB-a. Kao \u0161to je spomenuto, Andrejev je i koautor posljednjeg amandmana na zakon koji zabranjuje “simbole komunizma”.<\/p>\n

Sve ima na Internetu…<\/strong><\/p>\n

Zastupnika Andrejeva jedan je sportski novinar nedavno upitao<\/a> ho\u0107e li poznati sportski klub CSKA biti ka\u017enjen jer njegov logo sadr\u017ei petokraku zvijezdu, na \u0161to je Andrejev odgovorio: “Ne! Ne vidim nikakvu vezu izme\u0111u te zvijezde i komunisti\u010dkog pentagrama. Kada je Rusija stvorila komunisti\u010dku dr\u017eavu, vlasti su je htjele povezati s nekim simbolom. Birali su izme\u0111u dvaju simbola: petokrake zvijezde i svastike. Oba su pradavni simboli. Zvijezda je izabrana na inzistiranje Trockog i Rothschilda koji je financirao komunisti\u010dku revoluciju. Zvijezda simbolizira petoricu Rothschildovih sinova. Zbog toga nema ni\u0161ta zajedni\u010dkog sa zvijezdom CSKA-a. Ove su \u010dinjenice dostupne na internetu. Dopustimo mladima da ih pro\u010ditaju.”<\/p>\n

Parlamentarni zastupnik koji otvoreno zagovara tipi\u010dno nacisti\u010dko poimanje komunizma kao “\u017eidovsko-bolj\u0161evi\u010dke” urote, i poti\u010de sve da “provjere \u010dinjenice” na Internetu, odlu\u010dan je u namjeri reformiranja \u0161kolskog sustava kako bi uveo “dubinsko” poznavanje komunizma. Mo\u017eemo pretpostaviti da dubina tog znanja otprilike odgovara njegovoj vlastitoj “erudiciji” o Oktobarskoj revoluciji. Andrejev je ina\u010de podr\u017eao<\/a> i zakonske poku\u0161aje da se bugarsko sudstvo pro\u010disti od “utjecaja masonskih grupa”.<\/p>\n

Rije\u010d “totalitarizam” obi\u010dno se koristi za opisivanje takozvanih “dvojnih zala” komunizma i nacizma ali obje spomenute peticije o\u010dito operiraju<\/a> ograni\u010denim razumijevanjem “totalitarizma”, u kojemu je jedina konotacija komunizam, bez ikakvog paralelnog poziva za produbljivanjem znanja u\u010denika o nacizmu\/fa\u0161izmu. Da ne spominjemo da ove liberalne intelektualne elite\u00a0nikada nisu inicirale nikakvu posebnu peticiju kojom bi se tra\u017eilo pou\u010davanje u\u010denika dubljem znanju o fa\u0161izmu od onoga \u0161to ve\u0107 postoji u ud\u017ebenicima.<\/p>\n

Novi bauci komunizma<\/strong><\/p>\n

Opis ove situacije ne bi bio potpun bez nekoliko rije\u010di o protivnicima ovih zakonodavnih poku\u0161aja. Ta opozicija uglavnom dolazi iz akademskih krugova koji se bore protiv pretvaranja razli\u010ditih sje\u0107anja i iskustava socijalizma u nedemokratsku propagandnu kategoriju “nesje\u0107anja” s jedne strane, te za slobodu od politi\u010dkog mije\u0161anja u autonomiju sveu\u010dili\u0161ta i neovisno istra\u017eivanje. Ipak, nisu svi akademski radnici uvijek nepristrani, ne samo zato \u0161to neki od njih potpisuju\/prire\u0111uju navedene peticije, poput profesorice Kelbe\u010deve, nego i zato \u0161to je njihovo nezadovoljstvo politi\u010dkim mije\u0161anjem izra\u017eeno selektivno, sli\u010dno sporovima<\/a> oko pou\u010davanja osmanske povijesti.<\/p>\n

Javljaju se i inteligentna razmi\u0161ljanja koja izra\u017eavaju bojazan da zakon u krajnjoj instanci name\u0107e kraj ne\u010dega \u0161to bi trebala biti “beskrajna” i slobodna javna rasprava o povijesti socijalisti\u010dkog re\u017eima. Na primjer, povjesni\u010darka Eliza Stanojeva jedna je od rijetkih liberalnih komentatora koja pitanju pristupa iz perspektive “slobodnih debata” i u detalje navodi prakti\u010dne apsurde do kojih bi sigurno dovela implementacija zakona, kao \u0161to je ka\u017enjavanje autora i istra\u017eiva\u010da, poput nje, zbog izdavanja knjiga koje sadr\u017ee “komunisti\u010dke simbole”.<\/p>\n

Ona tako\u0111er upozorava na opasnosti rehabilitacije fa\u0161izma i mogu\u0107e posljedice po stru\u010dnjake daju\u0107i primjere iz Poljske gdje su sli\u010dni poku\u0161aji dr\u017eave da zakonski utje\u010de na sje\u0107anje doveli do progona<\/a> povjesni\u010dara poput Jana Grossa zbog propitkivanja dogme o poljskoj “nedu\u017enosti” u Holokaustu. Ukazuje i na neke zgodne oma\u0161ke od strane zakonodavaca: na primjer, dok su u zakonu iz 2000. zlo\u010dini komunizma ilustrirani spominjanjem “narodnih sudova” koji su sudili kolaboracionistima iz vremena Drugog svjetskog rata kao i radnih logora za politi\u010dke zatvorenike, ne spominje se tzv. “Proces preporoda”, odnosno kampanja<\/a> etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja bugarskih Turaka 1980-ih godina.<\/p>\n

Dvadeset i sedam godina nakon 1989. \u010dini se da su politike “dekomunizacije” postale jo\u0161 tvr\u0111e, i time kontraproduktivnije. Kao da je na njega utjecala knjiga Jacquesa Derride Spectres de Marx<\/em> (Bauci Marxa), parlamentarni zastupnik BSP-a Janaki Stojilov upozorio<\/a> je nedavno kako je “Krajem osamdesetih [komunisti\u010dki predsjednik] Todor \u017divkov bio manje popularan nego danas. Prema nedavnom istra\u017eivanju, 50% Bugara ima pozitivno mi\u0161ljenje o njemu”.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n

  1. “Euroskepti\u010dna stranka” je, naravno, termin liberalnih politologa koji vi\u0161e prikriva nego \u0161to razotkriva stavove takvih stranaka o Europi. One zapravo \u010desto tvrde kako se zala\u017eu za “europsku civilizaciju” nasuprot azijskom\/islamskom\/komunisti\u010dkom\/izbjegli\u010dkom barbarizmu.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Sakskoburggotski je me\u0111u prvima inzistirao na eksplicitno anti-politi\u010dkoj platformi vladavine stru\u010dnjaka i “nove moralnosti”, onkraj ljevice i desnice.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Sude\u0107i prema broju doga\u0111anja, projekata, politi\u010dkih stranaka i inicijativa civilnog dru\u0161tva usmjerenih protiv bugarske socijalisti\u010dke pro\u0161losti \u010dini se kako, \u0161to se vi\u0161e udaljavamo od 1989. godine, tako raste urgentnost “dekomunizacije”…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":16421,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-16420","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16420","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16420"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16420\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36681,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16420\/revisions\/36681"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16421"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16420"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16420"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16420"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16420"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16420"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16420"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16420"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}