{"id":16407,"date":"2016-12-21T08:00:32","date_gmt":"2016-12-21T07:00:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16407"},"modified":"2021-02-25T10:59:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:52","slug":"laske-broadbend-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16407","title":{"rendered":"Tko smije graditi mre\u017eu opti\u010dkih kablova?"},"content":{"rendered":"

Hrvatska se dr\u017eava nalazi pred infrastrukturno iznimno bitnom odlukom – tko \u0107e graditi mre\u017eu opti\u010dkih kablova za br\u017ei i jeftiniji \u0161irokopojasni internet? S obzirom na va\u017enost takvog projekta o\u010dekivalo bi se da status odluke bude onaj nacionalno-strate\u0161kog interesa. Me\u0111utim, Njema\u010dka ima ne\u0161to druga\u010dije planove, a i poluge da ih realizira.<\/strong><\/p>\n

Nedavni berlinski susret premijera najmla\u0111e \u010dlanice EU-a Andreja Plenkovi\u0107a i kancelarke najve\u0107e sile tog saveza Angele Merkel iznova je pobudio interes za jednom velikom ekonomsko-politi\u010dkom temom oko koje rasprava traje ve\u0107, zapravo, preko desetlje\u0107e i pol. U pitanju je, naravno, dubiozna hrvatska fiksna telekomunikacijska infrastruktura koja je startno, po\u010detkom ovog stolje\u0107a, dopala u posjed Deutsche telekoma, zajedno s tad privatiziranim nacionalnim operaterom, Hrvatskim telekomom. No danas ta infrastruktura nije ono \u0161to je bila, nisu isti niti pojmovi koji se nje ti\u010du, kao ni tehnolo\u0161ki kontekst, pa je za diskusiju o ovom predmetu nu\u017eno prethodno razmotriti neke pomake u sektoru, lokalno i kontinentalno.<\/p>\n

Za po\u010detak napomenimo da RH u Europskoj uniji ima gotovo najgoru tr\u017ei\u0161nu internetsku ponudu, s najve\u0107im rasponom cijena<\/a> ovisnih o zemljopisnom smje\u0161taju, i s krajnje niskom mre\u017enom efektivno\u0161\u0107u<\/a> po isporuci ugovorene brzine. Potonji je problem mogu\u0107e usporediti s vodovodnom mre\u017eom koja u Hrvatskoj gubi do 50 posto zahva\u0107ene vode, a zbog visoke dotrajalosti sustava.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, potreba za dogradnjom infrastrukture u smjeru brzog i proto\u010dnog, tzv. \u0161irokopojasnog interneta pomo\u0107u opti\u010dkih kablova, vi\u0161e je nego evidentna. Njema\u010dka smatra da bi to trebao graditi sam T-com ili nitko, dok su hrvatske vlade posljednjih tri do \u010detiri godine naj\u010de\u0161\u0107e zastupale po njih ina\u010de atipi\u010dno stajali\u0161te da bi gradnju i vlasni\u0161tvo nad takvim strate\u0161kim resursom trebala preuzeti sama dr\u017eava. A bez obzira \u0161to \u0107e i doti\u010dni infrastrukturni monopol u prvom redu omogu\u0107avati tr\u017ei\u0161no nadmetanje izme\u0111u ponuditelja internetskog povezivanja, po javni interes jo\u0161 uvijek postoji jasna razlika od pozicije s neupitnim dr\u017eavnim vlasni\u0161tvom, do one \u2013 ustvari, ove \u2013 gdje su na\u0161a delikatna svjetlovodna vlakna u totalnoj milosti tr\u017ei\u0161ta i njegovih komercijalnih prioriteta.<\/p>\n

Packa s visoka <\/strong><\/p>\n

I tako dugogodi\u0161nja predsjednica njema\u010dke vlade svako malo poziva na red svoje hrvatske kolegice i kolege, bilo da se radi o Jadranki Kosor, Zoranu Milanovi\u0107u<\/a>, Tomislavu Karamarku ili Andreju Plenkovi\u0107u<\/a>, a nije presko\u010dena ni predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107<\/a>. Predkrizno vrijeme nije bilo do te mjere obilje\u017eeno tom vrstom nervoze; nisu se oko T-coma rojili toliki potentni internetsko-operatorski konkurenti, a i novca je op\u0107enito bilo kudikamo vi\u0161e, dok su porezne kontroverze u poslovanju bilo manje o\u010digledne. Taj period, u vezi s ovom problematikom, odlikuje pak debata o nesre\u0111enim imovinsko-pravnim detaljima<\/a> oko postoje\u0107e infrastrukture. Slijedi moment ulaska RH u EU i znatno druk\u010diji tretman sektora, prvenstveno zbog \u010dvr\u0161\u0107e ujedinjenog tr\u017ei\u0161ta, te zbog daljnjeg tehnolo\u0161kog napretka kojeg u ovoj pri\u010di stalno treba imati u vidu.<\/p>\n

I ranije je bilo odre\u0111enih poku\u0161aja da se nacionalna opti\u010dka infrastruktura, razbacana po imovini raznih javnih i dr\u017eavnih poduze\u0107a (HEP, H\u017d, HC, Janaf, itd.), funkcionalno objedini, pa i da se ubla\u017ei monopol T-coma<\/a>. No s pristupanjem Hrvatske \u010dlanstvu EU-a otvara se ozbiljnija mogu\u0107nost za sistemati\u010dan pristup do kona\u010dnog javno-vlasni\u010dkog modela: EU-fondovi.<\/p>\n

Usred mehanizma posve\u0107enog tr\u017ei\u0161tu, dakle, uo\u010den je instrument koji bi mogao etatisti\u010dki ispraviti anomaliju s dominantnim njema\u010dkim operaterom u jednoj inferiornoj \u010dlanici europske konfederacije. Izme\u0111u trenutka ulaska RH u \u010dlanstvo, 2013. godine, do kraja mandata doti\u010dne vlade 2015. godine, sva je neprivatizirana infrastruktura stavljena pod kapu dr\u017eavnog poduze\u0107a Oda\u0161ilja\u010di i veze, te je donesena strategija dr\u017eavne gradnje nove mre\u017ee za \u0161irokopojasni internet na \u010ditavom naseljenom podru\u010dju Hrvatske. Paralelno je dr\u017eavni regulator HAKOM po\u010deo natje\u010dajno subvencionirati<\/a> prodor \u0161irokopojasnog interneta prema zaba\u010denijim krajevima u izvedbi privatnih operatera, te se nakratko \u010dinilo da jenjava pritisak Berlina.<\/p>\n

Samo nakratko, jer su uslijedile spomenute reakcije prema nastupaju\u0107im vlastima u rukama HDZ-a, konkretno adresirane na novu predsjednicu i dvije vlade u posljednjih godinu dana. Ali ne treba ni SDP-u pripisivati neke osobite nacionalizatorske zasluge, sjetimo li se da je ta stranka 2000. prepustila staru infrastrukturu Deutsche telekomu, na jednako \u010dudnovat na\u010din kao \u0161to \u0107e HDZ kasnije Molu prepisati upravlja\u010dka prava u Ini.<\/p>\n

Funkcije interneta<\/strong><\/p>\n

Ipak, favoriziranje gradnje nove mre\u017ee u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, kao i popratni otpor njema\u010dkom diktatu, valja u svakom slu\u010daju honorirati. Vi\u0161e je politi\u010dkih razloga za to, a da suzbijanje korporativnog monopola T-coma nije neophodno na prvome mjestu, mada ne treba zaboraviti da su u ime njegova profita s radnog mjesta doslovno pometene stotine radnika te firme u Hrvatskoj. Najva\u017eniji motiv trebao bi nam biti onaj u socijalnoj funkciji interneta kao javnog dobra koje danas omogu\u0107uje ravnomjerniju informacijsku i komunikacijsku povezanost razli\u010ditih krajeva zemlje, uz ve\u0107u ravnote\u017eu razvojnih im \u0161ansi. Korisna nam je pritom i analogija s posjedom autocesta koje se, prema ve\u0107ini iskustava iz svjetske prakse, uz profitne ciljeve privatnih koncesionara ne mogu odr\u017eavati niti razvijati onako kao \u0161to je to primjer s prometnom infrastrukturom u vlasni\u0161tvu dr\u017eave.<\/p>\n

Vratimo li se nakratko na usporedbu s upravljanjem vodama, name\u0107u se dva novija ustavna rje\u0161enja u osiguravanju ljudskih i dru\u0161tvenih prava te razvojne jednakosti. Sa zanimanjem su se tako prenosile vijesti da je Finska 2010. ustavno zajam\u010dila pravo svih gra\u0111ana na pristup brzom internetu, ba\u0161 poput onih s nedavnim pro\u0161irenjem ustava Slovenije pravom na pitku vodu.<\/p>\n

Nije posrijedi samo upravljanje, nego i nadzor djelomi\u010dno dereguliranog tr\u017ei\u0161ta i politi\u010dki dijelom<\/a> za\u0161ti\u0107ene mre\u017ene neutralnosti<\/a> koji je zaista nemjerljivo lak\u0161i, precizniji i pravedniji s pozicije materijalno aktivnog dionika u sustavu. Otprilike onako kao \u0161to hrvatska dr\u017eava, uslijed odnaro\u0111enosti svoje centralne banke i davno provedene rasprodaje poslovnih banaka te gubitka monetarnog suvereniteta, nema mnogo prostora za efikasnu regulaciju financijskog tr\u017ei\u0161ta pomo\u0107u dr\u017eavne agencije HANFA. I, kona\u010dno, tu je razlog sudjelovanja doma\u0107e industrije u dr\u017eavno zadanoj gradnji i kasnijem odr\u017eavanju nove infrastrukture. Rije\u010d je o golemom poslu<\/a> gdje se za RH navodno otvara EU-fond s 240 milijuna eura za \u0161irokopojasni internet, od \u010dega bi \u010dak 88 milijuna bilo usmjereno na samu budu\u0107u mre\u017eu, a tu bi doma\u0107a poduze\u0107a ipak bila u prednosti.<\/p>\n

Doma\u0107i i strani takmaci<\/strong><\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, javne i dr\u017eavne tvrtke kao \u0161to su HEP i npr. RIZ \u2013 i donedavno Kon\u010dar \u2013 te\u0161ko da bi u takvom pothvatu, s obzirom na njihovu domicilnu stacioniranost, imale dostojnog natje\u010dajnog takmaca, ako bi tr\u017ei\u0161na utakmica bila iole ravnopravna. HEP je taj potencijal ve\u0107 bio nazna\u010dio jednom obimnom investicijom<\/a> prije \u010detiri godine, premda ne treba zaboraviti da je ta ista kompanija sli\u010dnu superiornost pokazivala<\/a> u ekspandiraju\u0107em sektoru vjetroenergetike, pa je na startu iz njega odgurnuta politi\u010dkim dekretom, uz pretrpljenu vi\u0161estruku \u0161tetu po svoju poslovnu bilancu i tro\u0161ak svih korisnika. A zanimljivo je da je ukupno hrvatsko elektroenergetsko tr\u017ei\u0161te komercijalizirano prije svega ususret interesu jo\u0161 jednog njema\u010dkog poduze\u0107a u relativnom ve\u0107inskom javnom vlasni\u0161tvu, kompanije RWE.<\/p>\n

Njema\u010dka dr\u017eava i njezine federalne sastavnice tako\u0111er su relativno-ve\u0107inski suvlasnici Deutsche telekoma, pa tako i glavnog dijela nacionalne internetske infrastrukture. Tra\u017ee\u0107i odgovor na aktualne prijepore oko Hrvatske, kao i sumnjiva podmetanja odozgo, me\u0111utim, europarlamentarni zastupnik Ivan Jakov\u010di\u0107<\/a> omogu\u0107io nam je jo\u0161 lanjskog prolje\u0107a uvid u slu\u017ebeno stajali\u0161te Europske komisije<\/a>. Zaklju\u010dak se sam name\u0107e: EK javno ostaje neutralna, a ispod \u017eita tolerira ili \u010dak aktivno poti\u010de privatno-investitorska presezanja te komercijalizaciju javnih dobara. Ali nisu sve dr\u017eave-\u010dlanice ni izbliza poput Njema\u010dke politi\u010dki rje\u0161ene niti sna\u017ene da zadr\u017ee bar kontrolni paket u tim strate\u0161kim javnim poduze\u0107ima i velikim sustavima.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan epohalno propulzivni biznis, ovaj put internetsko-komunikacijski, tako se sustavno nastoji izmaknuti hrvatskoj privredi. I nije zgoreg istaknuti da udio prihoda od usluga povezivanja s internetom u Hrvatskoj, a u cjelokupnom prihodu tr\u017ei\u0161ta svih elektroni\u010dkih komunikacija, posljednjih godina raste za po impresivnih \u010detiri do \u0161est postotaka godi\u0161nje.<\/p>\n

Taj udio ve\u0107 dose\u017ee gotovo tre\u0107inu sektorskog poslovanja, uz lanjsku neto dobit T-coma u Hrvatskoj od pribli\u017enih 900 milijuna kuna. Jasno je onda za\u0161to iznova o\u017eivljava njema\u010dko protivljenje hrvatskoj dr\u017eavnoj politici koja opet \u017eonglira svojom ve\u0107om ulogom u ovom predmetu. Ba\u0161 kao \u0161to je jasno i kako jedna dr\u017eava mo\u017ee izgurati drugu van posjeda nad njenim javnim resursom, da bi zauzela primat u njegovoj dioni\u010darskoj strukturi. Politi\u010dka figura koju ovih dana odigrava Most<\/a> s pozicije manjeg vladaju\u0107e-koalicijskog partnera mo\u017ee stoga zna\u010diti obranu strate\u0161kog javnog interesa, ali nipo\u0161to ako ta stranka uobi\u010dajeno time samo otvori prostor za nove privatne igra\u010de do ve\u0107ine eventualnih daljnjih poslova u ovom sektoru.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavni berlinski susret premijera najmla\u0111e \u010dlanice EU-a Andreja Plenkovi\u0107a i kancelarke najve\u0107e sile tog saveza Angele Merkel iznova je pobudio interes za jednom velikom ekonomsko-politi\u010dkom temom oko koje rasprava traje ve\u0107, zapravo, preko desetlje\u0107e i pol…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":16412,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[136,244],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-16407","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-infrastruktura","tag-tehnologija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16407","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16407"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16407\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36683,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16407\/revisions\/36683"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16412"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16407"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16407"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16407"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16407"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16407"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16407"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16407"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}