{"id":16396,"date":"2016-12-20T08:00:46","date_gmt":"2016-12-20T07:00:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16396"},"modified":"2016-12-20T09:52:43","modified_gmt":"2016-12-20T08:52:43","slug":"intelektualci-kao-baza-ljevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16396","title":{"rendered":"Intelektualci kao “baza” ljevice?"},"content":{"rendered":"

Nerijetko se u Hrvatskoj posljednjih nekoliko mjeseci kao jedan od va\u017enijih uzroka krajnjeg ideolo\u0161kog raspada SDP-a isticao sve manji utjecaj “lijevih intelektualaca” na rad stranke. Pretpostavka je da su se time izgubili i kapaciteti za formuliranje ideolo\u0161ki profiliranije politike. Komentatori su, \u010dini se, skloni takvom tuma\u010denju jer je ideolo\u0161ka povijest stranke proteklo desetlje\u0107e, u nedostatku sadr\u017eajnih sukoba<\/a> unutar stranke, uglavnom bila obilje\u017eena javnim pismima “lijevih intelektualaca” koji su upozoravali na probleme. U tom su \u017eanru prednja\u010dili Vjeran Zuppa i Gvozden Flego, profesori s Akademije dramske umjetnosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu.<\/p>\n

Iz tih su se pisama i drugih istupa intelektualaca uglavnom \u010ditale zamjerke vodstvu zbog krivih poteza ili ideolo\u0161ke konfuzije. No, implicirani politi\u010dki kurs u tim istupima, kojem bi se SDP navodno trebao vratiti, nije bio manje konfuzan i uglavnom se zasnivao na akademskom i intelektualnom autoritetu. To je vodstvu stranke, prije svega biv\u0161em premijeru Zoranu Milanovi\u0107u, omogu\u0107avalo da lako odbace kritike progla\u0161avaju\u0107i ih nedostojnima politi\u010dke pragmatike. Iako iz SDP-a dopiru glasine<\/a> o ponovnom anga\u017eiranju tih intelektualaca u tijela stranke, reakcija novog predsjednika Davora Bernardi\u0107a<\/a> na osnivanje Nove ljevice, netom osnovane stranke “lijevih intelektualaca”, govori o jasnom kontinuitetu Milanovi\u0107eve politike, kao i o jalovim oblicima “pritisaka” slijeva kojima su izlo\u017eeni.<\/p>\n

Kriteriji politi\u010dkog razlikovanja<\/strong><\/p>\n

Dakle, protekli je tjedan osnovana<\/a> Nova ljevica, svojevrsna strana\u010dka inkarnacija dosada\u0161njih “intelektualnih” prigovora SDP-u. Prema rije\u010dima inicijatora, osnovni motiv za ulazak u politi\u010dko polje je jo\u0161 jednom prepoznato<\/a> ispra\u017enjeno mjesto ljevice u politi\u010dkom spektru. Iako se to prazno mjesto ve\u0107 odavno dalo uo\u010diti, krajnji je okida\u010d bila ovogodi\u0161nja predizborna kampanja Zorana Milanovi\u0107a. Kao \u0161to smo spomenuli, stranka je mahom sastavljena od intelektualaca, \u0161to iz akademskog, \u0161to iz civilnodru\u0161tvenog sektora. Uspostavi stranke prethodili su isklju\u010divo medijski istupi, a obznanjene su tek \u0161ture skice<\/a> programskih dokumenata i vrijednosti za koje se stranka zala\u017ee. Iako bi se i ne isuvi\u0161e pa\u017eljivim pregledom karijernih i intelektualnih putanja najistaknutijih strana\u010dkih lica vrlo lako, prema osnovnim parametrima politi\u010dkog razlikovanja, dalo ustanoviti da se radi ve\u0107inom o intelektualcima liberalnih, a ne lijevih politi\u010dkih uvjerenja, takav tip polutabloidne diskreditacije nije naro\u010dito politi\u010dki plodan.<\/p>\n

Nije nezanemariv kriterij ni sastav gostiju na predstavljanju stranke, od biv\u0161eg predsjednika do odvjetni\u010dke elite, ali i to mo\u017eemo svesti pod sporedne rubrike. Ono \u0161to odmah upada u o\u010di jest \u010dinjenica da se radi o stranci intelektualaca. Kad govorimo o intelektualcima, po prirodi stvari uvodimo klasnu dimenziju, a ona je sredi\u0161nje mjesto svake lijeve politike. Ne radi se o tome da lijeva stranka mora imati “autenti\u010dnog radnika” na istaknutom mjestu da bi se legitimirala. Taj tip folklora je naprosto besmislen i kao marketing. Ne radi se ni o tome da intelektualci zbog svoje dru\u0161tvene privilegiranosti ne mogu biti “istinski ljevi\u010dari”. Radi se o tome kako se shva\u0107aju politi\u010dki procesi, prvenstveno poluge djelovanja u nastojanju da se na te procese utje\u010de. Valja odmah istaknuti, sumnja u lijevu orijentiranost odre\u0111ene inicijative, pokreta ili stranke ne smije se zasnivati na arbitrarnim kriterijima radikalnosti. Npr., razlika izme\u0111u liberalnog ili lijevog pristupa nacionalizmu, ne zasniva se na procjeni \u017eestine reakcije, ve\u0107 na razumijevanju dru\u0161tvenih uvjeta i razloga popularnosti ili politi\u010dke uvjerljivosti nacionalizma koje stoji iza reakcija. Iz tog razumijevanja slijede i na\u010dini politi\u010dkog otpora koji se fundamentalno razlikuju.<\/p>\n

Ljevica u enklavama<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er, kada se govori o sredi\u0161njem mjestu radni\u010dke klase u svakoj lijevoj politici dostojnog tog imena onda se ne govori niti o moralnim nagnu\u0107ima (“radnicima je te\u0161ko”) niti o uzdizanju radni\u010dke klase u status privilegiranog tuma\u010da politi\u010dko-ekonomske stvarnosti koji u ni\u010demu ne mo\u017ee pogrije\u0161iti zbog svoje strukturne pozicije. Ne postoji mehani\u010dka veza izme\u0111u klasne i politi\u010dke pozicije. Radi se o poluzi u politi\u010dkom djelovanju. Iako radni\u010dka klasa nije jedina dru\u0161tvena grupa nad kojom se vr\u0161i dominacija, ona jedina posjeduje sredstva pritiska (organiziranje i prestanak rada) prema kapitalu i dr\u017eavi kojima mo\u017ee usmjeriti dru\u0161tvo ka progresivnim ciljevima. \u010citamo li dokumente Nove ljevice mo\u017eemo prona\u0107i niz progresivnih lijevih ciljeva u sferi ekonomije. No, tako\u0111er je i vidljivo da se oni tretiraju kao svojevrsni moralni standardi do kojih se dolazi uvjeravanjem, zagovaranjem i \u010distom argumentacijom, bez ikakvog uzimanja u obzir sredi\u0161njeg antagonizma ili prepoznavanja strukturnih prepreka u realizaciji po\u017eeljnih politika. Npr., ne spominje se uop\u0107e kapitalizam niti eurointegracije.<\/p>\n

Na tom mjestu problem isklju\u010divo intelektualne provenijencije strana\u010dkih kadrova postaje najo\u010ditiji: akademska i civilnodru\u0161tvena pozadina diktiraju na\u010din zami\u0161ljanja politike. S tim gotovo nikakve veze nemaju konkretni politi\u010dki deficiti ili sposobnosti konkretnih ljudi. Problem je u tome \u0161to su se, zbog cijelog niza povijesnih razloga, lijeve politi\u010dke vrijednosti, kakvim god da ih zamislimo, mahom za\u010dahurile u intelektualnim enklavama: akademskim, “end\u017eioovskim” ili kulturnim. Posrijedi su uvjeti koji brutalno ko\u010de razvoj lijeve politike danas. A na tome parazitira i desnica prevode\u0107i klasni sukob izme\u0111u rada i kapitala u sukob izme\u0111u “jugoslavenskih elita” i hrvatskog naroda, ne mare\u0107i, kao ni Nova ljevica, o razlici izme\u0111u liberalizma i socijalizma. Pouzdanog recepta nema i put je esktremno te\u017eak, ali \u010dini se da pretvaranje tih enklava u politi\u010dku stranku, bez obzira na najiskrenije namjere, samo dodatno cementira krajnje nepovoljnu ishodi\u0161nu situaciju. Sli\u010dan domet namijenjen je i onima koji tu ishodi\u0161nu situaciju ignoriraju slijepim povjerenjem u “klasni instinkt” radni\u010dke klase, kao i onima oslonjenima na tabloidno antiusta\u0161tvo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nerijetko se u Hrvatskoj posljednjih nekoliko mjeseci kao jedan od va\u017enijih uzroka krajnjeg ideolo\u0161kog raspada SDP-a isticao sve manji utjecaj “lijevih intelektualaca” na rad stranke. Pretpostavka je da su se time izgubili i kapaciteti za formuliranje ideolo\u0161ki profiliranije politike. Komentatori su, \u010dini se, skloni takvom tuma\u010denju jer je ideolo\u0161ka povijest stranke proteklo desetlje\u0107e, u nedostatku […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14837,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-16396","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16396","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16396"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16396\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16405,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16396\/revisions\/16405"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14837"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16396"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16396"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16396"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16396"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16396"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16396"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16396"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}