{"id":16382,"date":"2016-12-20T08:00:14","date_gmt":"2016-12-20T07:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16382"},"modified":"2021-02-25T10:59:52","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:52","slug":"16382","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16382","title":{"rendered":"Kome trebaju lije\u010dnici? Tragi\u010dne posljedice izostanka planiranja u zdravstvu"},"content":{"rendered":"

Me\u0111u brojnim radnicima koji nakon ulaska Hrvatske u EU napu\u0161taju zemlju, osobito se isti\u010du oni koji su obrazovani za rad u zdravstvu. Ovaj fenomen ve\u0107 je izazvao opravdanu zabrinutost me\u0111u upu\u0107enijima, no \u010dini se da ne postoji strategija kako da se proces zaustavi. Dapa\u010de, zdravstvene politike kao da su usmjerene poticanju odlazaka.<\/strong><\/p>\n

Lije\u010dnici specijalizanti ve\u0107 se nekoliko mjeseci intenzivno bore za novi pravilnik koji bi njihovim poslodavcima, ravnateljima bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, ote\u017eao sklapanje tzv. robovlasni\u010dkih ugovora. Posljednji u nizu akcija bio je prosvjed ispred Ministarstva zdravstva po\u010detkom prosinca, koji je organiziran pod nazivom “Zadr\u017eimo lije\u010dnike u Hrvatskoj”. Naime, jedan od glavnih argumenata koje specijalizanti i Hrvatska lije\u010dni\u010dka komora (HLK) isti\u010du u pregovorima s ministarstvom jest da ugovori poti\u010du sve ve\u0107i broj mladih lije\u010dnika na emigraciju.<\/p>\n

Odlazak lije\u010dnika u inozemstvo jedna je od najcitiranijih opasnosti s kojima se trenutno susre\u0107e sustav zdravstva: prema posljednjim podacima HLK, u protekle tri godine zemlju je napustilo 525 lije\u010dnika. Ipak, iako se gubitak toliko lije\u010dnika svakako odra\u017eava na funkcioniranje mre\u017ee zdravstvene za\u0161tite, nemogu\u0107e ga je promatrati kao zaseban problem. Upravo suprotno, tek kada se pitanje planiranja zdravstvene za\u0161tite sagleda u cijelosti, mo\u017ee se vidjeti iz kojih sve razloga sve masovniji odlazak zdravstvenih radnika predstavlja razlog za brigu, kao i uzroke koji su do njega doveli.<\/p>\n

Krenuti se mo\u017ee od sasvim jednostavnog pitanja, a to je \u0161to se u Hrvatskoj u posljednja dva do tri desetlje\u0107a doga\u0111alo po pitanju planiranja zdravstvenih kadrova. Ako \u0107emo suditi po nalazima nekih stru\u010dnih radova 1<\/a><\/sup> te ra\u0161irenosti mjera kojima se poku\u0161avaju zakrpati rupe, poput prekovremenog rad i strogih ugovora o specijalizaciji \u2013 ne ba\u0161 mnogo. Na sli\u010dan zaklju\u010dak navode i nedavni iskazi<\/a> stru\u010dnjaka koji se godinama bave teorijom organizacije zdravstvenog sustava.<\/p>\n

Kao \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati<\/a> u Strate\u0161kom planu razvoja ljudskih resursa u zdravstvu, “planiranje ljudskih resursa u sustavu zdravstva je temelji alat koji osigurava dostupnost dobre i kvalitetne zdravstvene za\u0161tite \u010dime direktno utje\u010de na zdravstveno stanje stanovni\u0161tva, ali i na osiguranje odr\u017eivosti zdravstvenog sustava”. Drugim rije\u010dima, ako \u017eelimo imati zdravstveni sustav koji kvalitetno ispunjava svoju primarnu funkciju, moramo imati dovoljan broj kvalificiranih radnika koji su u sustavu raspore\u0111eni prema realnim potrebama stanovni\u0161tva. To zna\u010di da netko mora voditi ra\u010duna da profil i broj tih radnika odgovara promjenama kroz koje prolazi populacija \u2013 bilo da se radi o demografskim kretanjima, posljedica ekonomskih politika ili ne\u010deg tre\u0107eg \u2013 jer se samo na taj na\u010din sustav mo\u017ee spremiti za periode zna\u010dajnih odstupanja kao kad, recimo, velik dio lije\u010dnika specijalista u isto vrijeme ode u mirovinu.<\/p>\n

Potraga za boljim radnim uvjetima<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 na ovom koraku dolazimo do ozbiljnih problema. Podaci o zdravstvenim radnicima se, naime, prikupljaju na nekoliko razli\u010ditih mjesta, metodolo\u0161ki neujedna\u010deno, \u0161to zna\u010di da de facto<\/em> ne postoji institucija koja mo\u017ee pru\u017eiti koliko-toliko kompletnu sliku zdravstvene radne snage. Neure\u0111enost ove razine planiranja i upravljanja zdravstvom nu\u017eno se odra\u017eava i na obrazovanje medicinskih radnika. S obzirom na to da se radi o veoma specifi\u010dnom obrazovanju, kao i zbog toga \u0161to (ne)prisutnost medicinskih sestara i lije\u010dnika direktno utje\u010de na zdravstveno stanje stanovni\u0161tva, u pravilu se njegovom promi\u0161ljanju pridaje dosta pa\u017enje. Strate\u0161ki plan primje\u0107uje da bi bilo dobro imati vi\u0161e medicinskih radnika u sustavu, kao i da je, \u010dini se, interes za zdravstvene profesije pao, ali ne nudi nikakva rje\u0161enja za pomirivanje tih \u010dinjenica. \u010cudno je \u0161to se pritom nitko nije zapitao ima li pad interesa mo\u017eda veze s visokim \u0161kolarinama za medicinske studije ili, kada su u pitanju medicinske sestre i tehni\u010dari, s time da je obrazovni sustav toliko kaoti\u010dan da na kraju dana ne mo\u017eete biti sigurni treba li vam za rad diploma srednje \u0161kole, diploma strukovnog ili ona sveu\u010dili\u0161nog studija.<\/p>\n

Neobi\u010dno je i \u0161to donedavno nitko nije dovodio u vezu pad zanimanja za zdravstvene profesije, visoku stopu emigracije i uvjete rada u sektoru. Iako se razlozi za odlazak onih 525 lije\u010dnika vole svesti na \u017eelju za ve\u0107om pla\u0107om, istra\u017eivanje<\/a> koje je provelo Povjerenstvo za mlade lije\u010dnike HLK pokazalo je kako su glavni razlog za odlazak bolji radni uvjeti. To \u0161to se planiranjem u zdravstvu ve\u0107 godinama nitko ozbiljno ne bavi na operativnoj razini i mjere \u0161tednje doveli su do toga neizdr\u017eivog radnog optere\u0107enja. Pod posebnim pritiskom nalaze se medicinske sestre i specijalizanti: iz razgovora s medicinskim sestrama saznaje se da je stopa sindroma izgaranja primjetno porasla, a akcije specijalizanata upozoravaju na sli\u010dne probleme me\u0111u mladim lije\u010dnicima. Unato\u010d tome, probleme medicinskih sestara jo\u0161 uvijek nitko ne spominje, \u010dak ni njihova komora. Kod specijalizanata se ide korak dalje i njihov status se poku\u0161ava svesti na navodno lagodnu poziciju studenata, unato\u010d tome \u0161to se s njima prilikom po\u010detka specijalizacije potpisuje i \u2013 ugovor o radu.<\/p>\n

Sve to je tek manji dio slu\u010dajeva iz kojih je razvidno do koje mjere planiranje u zdravstvu trokira. Ipak, iako su ti problemi o\u010diti, iz ministarstva i drugih institucija ne dolaze naznake da bi se njih u dogledno vrijeme moglo direktno adresirati. Upravo suprotno \u2013 izlaz iz ove prili\u010dno nezgodne situacije tra\u017ei se u jo\u0161 ve\u0107em optere\u0107ivanju postoje\u0107e radne snage, razvijanju eZdravstva, prebacivanju ve\u0107e odgovornosti na same pacijente i, ako ve\u0107 sve to iz nekog razloga propadne, u uvozu gotove radne snage. Na\u017ealost, ono \u0161to bi se vrlo lako moglo dogoditi jest da sve te mjere \u2013 uklju\u010duju\u0107i ovu posljednju \u2013 do\u017eive neslavan kraj svih ostalih blic-reformi kojima je zdravstveni sustav bio izlo\u017een pro\u0161lih godina.<\/p>\n

Prema kolapsu sustava?<\/strong><\/p>\n

Kao prvo, sustavi eZdravstva nisu zami\u0161ljeni kao zamjena za kvalitetan zdravstveni sustav, ve\u0107 kao nadopuna sustavima koji sami po sebi ve\u0107 pristojno funkcioniraju \u2013 u suprotnom programi eZdravstva samo uvode nove probleme poput nekompatibilnosti razli\u010ditih programa, pitanja o povjerljivosti i vlasni\u0161tva nad informacijama itd. Sli\u010dno vrijedi i za osvje\u0161tavanje pacijenata, jer uspjeh takvih mjera uvelike ovisi o tome jesu li osigurani strukturni uvjeti za usvajanje smjernica. Uzmimo kao primjer najelementarniji takav program, razvijanje zdravog \u017eivotnog stila: prije nego \u0161to se pacijente krene penalizirati jer se lo\u0161e hrane i previ\u0161e sjede, mora se razmotriti nekoliko pitanja. Mo\u017ee li si ve\u0107ina stanovni\u0161tva priu\u0161titi zdravu hranu? Je li svima dostupna infrastruktura za vje\u017ebanje? Imaju li svi poslove koji ostavljaju dovoljno energije za bavljenje sportom? Kako voditi zdrav \u017eivot u slu\u010daju depresije uzrokovane dugotrajnom nezaposleno\u0161\u0107u? Ukoliko sustav pacijentima ne pru\u017ea podr\u0161ku za rje\u0161avanje tih pitanja, poku\u0161aj izmje\u0161tanja odgovornosti na pacijente mo\u017ee dovesti jedino do povratnog ve\u0107eg (i skupljeg) optere\u0107enja.<\/p>\n

Kona\u010dno, preostaje opcija dovo\u0111enja medicinskih sestara i lije\u010dnika iz inozemstva. S obzirom na to da postoji primjetan trend migracija zdravstvenih radnika na globalnoj razini, to se mo\u017ee u\u010diniti izvedivim. Zato se ovim argumentom \u010desto emocionalno ucjenjuju radnici koji emigriraju, napu\u0161taju\u0107i pacijente na milost i nemilost imaginarnih njegovatelja koji ne govore hrvatski, ne razumiju lokalnu kulturu ili ne\u0161to tre\u0107e. Osim u karakterizaciji migrantskih radnika, taj argument grije\u0161i u jo\u0161 ne\u010demu \u2013 on pretpostavlja da negdje postoji dovoljan broj zdravstvenih radnika koji su spremni raditi u ovim uvjetima, po mogu\u0107nosti za jo\u0161 ni\u017eu pla\u0107u: a to nije to\u010dno.<\/p>\n

Kako je Ministarstvo zdravstva do sada uvijek bilo sklono metodi u\u010denja poku\u0161ajem i pogre\u0161kom, uskoro vjerojatno ne\u0107emo svjedo\u010diti sustavnom pristupu problemu planiranja, ve\u0107 alokaciji sredstava za neku brzopoteznu mjeru \u2013 a jednom kada ona ne uspije, moglo bi se dogoditi da napokon bude prekasno i da zdravstveni sustav kolabira. Bitno je napomenuti da alternativa tome postoji, a le\u017ei upravo u onome \u0161to trenutno rade specijalizanti: povezivanju i organiziranju, i to ne samo unutar jedne struke. Rad u zajednici i zdravstveno obrazovanje pacijenata jednom su ve\u0107 omogu\u0107ili izgradnju zdravstvenog sustava \u010diji nas ostaci i danas slu\u017ee. Iskustvo te izgradnje, utkano u ve\u0107i dio sustava, koje jo\u0161 uvijek nije u potpunosti izbrisano, mo\u017ee poslu\u017eiti kao osnova za razvoj pokreta koji \u0107e se mo\u0107i suprotstaviti posljedicama dugotrajnog izostanka planiranja u zdravstvu, ali je klju\u010dno \u010dim prije po\u010deti s izgradnjom takvog pokreta.<\/p>\n

  1. Usp. Tro\u0161elj, Mario et al. (2003) “Lije\u010dnici specijalisti u Hrvatskoj: op\u0107i pregled, mogu\u0107nost planiranja i izobrazbe u budu\u0107nosti”, Lije\u010dni\u010dki vjesnik 125:281-291; Pola\u0161ek, Ozren et al. (2007) “\u0160to \u017eele specijalizirati studenti \u0161este godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu”, Lije\u010dni\u010dki vjesnik 129:118-123.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Lije\u010dnici specijalizanti ve\u0107 se nekoliko mjeseci intenzivno bore za novi pravilnik o specijalizacijama koji bi njihovim poslodavcima, ravnateljima bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, ote\u017eao sklapanje tzv. robovlasni\u010dkih ugovora…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":16385,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[79],"class_list":["post-16382","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16382","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16382"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16382\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36684,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16382\/revisions\/36684"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16385"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16382"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16382"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16382"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16382"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16382"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16382"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16382"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}