{"id":16255,"date":"2016-12-09T09:15:09","date_gmt":"2016-12-09T08:15:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16255"},"modified":"2021-02-25T10:59:55","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:55","slug":"16255","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16255","title":{"rendered":"“Politi\u010dko veganstvo”: dru\u0161tvene i ekolo\u0161ke posljedice napu\u0161tanja hrane \u017eivotinjskog porijekla"},"content":{"rendered":"

Nakon \u0161to su nadle\u017ene inspekcije po\u010dele javno objavljivati podatke o kvaliteti mesa koje se prodaje u trgova\u010dkim lancima, potro\u0161nja mesa u Hrvatskoj naglo je pala za 30%. Odbijanje konzumacije proizvoda \u017eivotinjskog porijekla iz eti\u010dkih, zdravstvenih, kulturnih ili politi\u010dkih razloga nije novost, no nudi li veganstvo i neka mogu\u0107a rje\u0161enja za najakutnije dru\u0161tvene probleme?<\/strong><\/p>\n

U posljednje vrijeme medijski prostor u Hrvatskoj okupirale su pri\u010de o povla\u010denju prehrambenih proizvoda \u017eivotinjskog porijekla s polica zbog zdravstvene neispravnosti, odnosno zbog prisutnosti patogena u njoj. U takvoj situaciji, Jutarnji list<\/em> je u svojoj lifestyle<\/em> rubrici pro\u0161log tjedna objavio \u010dlanak<\/a> u kojem sugerira \u010ditateljima da bi zbog brojnih pozitivnih promjena koje time nastaju trebali razmisliti o izbacivanju mesa iz svoje prehrane. \u0160tovi\u0161e, Jutarnji ne ostaje na tome nego navodi, dodu\u0161e srame\u017eljivo, veganstvo kao re\u017eim prehrane s najpovoljnijim posljedicama po \u010dovjeka. Na\u017ealost, o problemu zdravstvene ispravnosti hrane \u017eivotinjskog porijekla po\u010delo se govoriti tek nakon \u0161to je infekcije salmonelom iz zara\u017eenih koko\u0161jih jaja preminuo petogodi\u0161njak sredinom oktobra, iako se o problemima s uvoznom hranom \u017eivotinjskog porijekla zna ve\u0107 dulje vremena. Primjerice, prije gotovo sedam godina u intervjuu<\/a> za Zarez<\/em> jedan mi je poljoprivredni proizvo\u0111a\u010d govorio o tome kako je jedan od razloga ugro\u017eenosti malih i srednjih poljoprivrednih proizvo\u0111a\u010da u Hrvatskoj uvoz hrane \u2013 bila \u017eivotinjskog ili biljnog porijekla \u2013 sumnjive kvalitete iz drugih evropskih, ali i prekooceanskih zemalja.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, politi\u010dko veganstvo u\u0161lo je u javni diskurs i kada je udruga Prijatelji \u017eivotinja objavila svoje komentare<\/a> na prijedlog uvo\u0111enja “poreza na pse”. Njihovi prijedlozi na liniji su onoga \u0161to je ta udruga, ali i brojne udruge za za\u0161titu \u017eivotinja koje djeluju na lokalnoj razini, zagovarala dugi niz godina u sklopu borbe za zabranu prakse usmr\u0107ivanja napu\u0161tenih \u017eivotinja u skloni\u0161tima. Utoliko, njihovi su se prijedlozi<\/a> kretali prema poreznom optere\u0107ivanju uzgajiva\u010da i kupaca pasa iz uzgoja, nasuprot rastere\u0107enju onih vlasnika pasa \u010dije prakse pridonose smanjenju problema napu\u0161tanja \u017eivotinja \u2013 dakle, za one koji su psa udomili iz nekog od skloni\u0161ta te one koji su svoje pse sterilizirali ili kastrirali.<\/p>\n

Osim dvaju nabrojanih marginalnih pojavljivanja veganstva i veganske politike u hrvatskoj javnosti, oni su prisutni godinama i u vidu razli\u010ditih prosvjednih akcija \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e takvih koje \u0161okiranjem prolaznika poku\u0161avaju ukazati na u\u017easan polo\u017eaj bilo napu\u0161tenih \u017eivotinja, bilo \u017eivotinja u mesnoj industriji ili onih koje trpe razli\u010dite oblike zlostavljanja. Unato\u010d tome, veganske ideje i prakse te\u0161ko da mo\u017eemo ozna\u010diti \u0161iroko prihva\u0107enima pa \u010dak i utjecajnima na razli\u010dite artikulacije kritike kapitalizma ili na artikulacije alternativa kapitalizmu. \u0160tovi\u0161e, moglo bi se \u010dak re\u0107i i da je ljevica indiferentna prema veganstvu, kao i to da je veganstvo indiferentno prema ljevici. Me\u0111utim, to ne mora zna\u010diti da postoje kontradikcije koje bi spre\u010davale lijevo-vegansku suradnju, ali niti to da trenuta\u010dno ne postoje prepreke toj suradnji.<\/p>\n

Slijepe pjege<\/strong><\/p>\n

Kada govorimo o preprekama suradnji, sa strane ljevice koja ba\u0161tini marksisti\u010dku tradiciju kritike politi\u010dke ekonomije rije\u010d je o “sljepo\u0107i” na one oblike “eksploatacije” koji se odvijaju izvan radnog odnosa. Vratimo li se samo nekoliko desetlje\u0107a unazad, ista je prepreka stajala pred suradnjom ljevice s feministi\u010dkim pokretom. Tako, primjerice, Nicole Cox i Silvia Federici u seminalnom tekstu<\/a> Counter-Planning from the Kitchen<\/em> grade svoju perspektivu na kritici marksisti\u010dke ljevice zbog neprepoznavanja onog rada koji nije rad za nadnicu \u2013 u njihovom slu\u010daju, nepla\u0107enog ku\u0107anskog rada. Ilustrativno je i to da Marx rad definira kao proces “izme\u0111u \u010dovjeka i prirode”, pri \u010demu je ljudski rad uvijek prethodno isplaniran dok \u017eivotinja radi samo ono \u0161to je njezinoj vrsti prirodno, kao kad pauk plete mre\u017eu ili p\u010dela kad gradi sa\u0107e. S obzirom na to, ne \u010dudi da marksisti\u010dka ljevica u svome fokusu nema iskori\u0161tavanje \u017eivotinja u kapitalisti\u010dkoj prehrambenoj industriji.<\/p>\n

Nasuprot tome, veganstvo se politi\u010dki naj\u010de\u0161\u0107e konstituira u obranu “\u017eivotinjskih prava”, koja su, kao i ljudska prava, idealisti\u010dka konstrukcija koja po\u010diva na ideji da nekoj vrsti neka prava pripadaju “po prirodi” i time implicitno negira da su sva prava koja imamo izborena politi\u010dkim borbama. Nadalje, prepreku suradnji s drugim progresivnim akterima mo\u017eemo na\u0107i i u samorazumijevanju veganstva kao eti\u010dke pozicije, \u0161to zna\u010di da apelira na pojedin\u010devu svijest koju prepoznaje kao glavni pokreta\u010d praksi svakodnevnog \u017eivota. Uslijed toga, veganskoj perspektivi \u010desto nedostaje \u0161ira dru\u0161tvena perspektiva, kao i razumijevanje ograni\u010denja apeliranja na individualne promjene \u017eivotnog stila ili eti\u010dka preobra\u0107enja. Osim \u0161to pred suradnjom vegana i ljevi\u010dara postoje navedene prepreke inherentne objema pozicijama, postoje i vanjske prepreke sredstvima dominantne ideologije. Primjerice, praksa ishrane zasnovane na namirnicama \u017eivotinjskog porijekla oblikovana je specisti\u010dkim naslje\u0111em tradicionalne kulture, a onda je njezina diskurzivna naturalizacija dodatno pospje\u0161ena industrijskom proizvodnjom hrane i njezinom tr\u017ei\u0161nom distribucijom.<\/p>\n

S druge strane, sna\u017ena retradicionalizacija u postsocijalisti\u010dkom periodu bila je jedan od potpornih stupova restauracije kapitalizma evociraju\u0107i, tako\u0111er iz registra tradicijske kulture, klasne, rodne i druge razlike kao prirodno stanje. Opozicijski diskursi u takvom se sklopu ili uti\u0161avaju ili ridikuliziraju pa se lijeve pozicije ozna\u010davaju kao infantilni idealizam ili utopijsko snatrenje, dok se veganstvo uglavnom svodi na lifestyle<\/em> ili \u010dak na neku vrstu detoksikacijske dijete. Izlo\u017eenost opisanoj vrsti depolitizacije u javnom diskursu i veganstvo i ljevicu izoliralo je iz javnosti u ni\u0161e u kojima su osu\u0111eni na komunikaciju samo s onima koji su ve\u0107 senzibilizirani za njihov rad. Dakle, isklju\u010deni su iz diskursa kao realne alternative kapitalisti\u010dkoj eksploataciji na makrorazini te okrutnim i ekolo\u0161ki neodr\u017eivim praksama na razini svakodnevnog \u017eivota. Tako vegani organiziraju no kill<\/em> skloni\u0161ta za napu\u0161tene \u017eivotinje, a ljevi\u010dari neprofitne medije ili rade sa sindikatima. Iako se te pozicije doimaju vrlo ograni\u010davaju\u0107ima, neporecivo je da postoji potencijal da se iz njih iza\u0111e.<\/p>\n

Vi\u0161e od lifestylea<\/em><\/strong><\/p>\n

Taj potencijal mo\u017ee se u posljednje vrijeme na\u0107i u zelenim politikama, sve kriti\u010dnijima prema kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje i njegovim negativnim posljedicama \u2013 vi\u0161e ne samo po prirodu nego i po dru\u0161tvo. U intervjuu navedenom na po\u010detku \u010dlanka sugovornik mi je naglasio i to da je industrijska proizvodnja hrane \u017eivotinjskog porijekla ekolo\u0161ki neodr\u017eiva, navode\u0107i primjere zaga\u0111enja zemlje i tla, kako u Slavoniji tako i u razvijenim evropskim zemljama. Studija<\/a> Livestock’s Long Shadow<\/em> pokazuje da uzgoj \u017eivotinja za hranu zauzima 70% poljoprivrednih povr\u0161ina i 30% kopnene povr\u0161ine Zemlje, nadalje da proizvodi 18% ljudske proizvodnje stakleni\u010dkih plinova \u2013 \u010dime nadma\u0161uje \u010dak i saobra\u0107aj \u2013 te da je najve\u0107i industrijski zaga\u0111iva\u010d vode i da njezina ekspanzija \u2013 u prvom redu uni\u0161tavanjem stani\u0161ta \u2013 doprinosi smanjenju bioraznolikosti. No jo\u0161 je \u0161okantniji podatak da industrija hrane tro\u0161i vi\u0161e proteina pogodnih za ljudsku ishranu nego \u0161to ih proizvodi. S druge strane, uzgoj \u017eivotinja za hranu u privatnim doma\u0107instvima, navodi ista studija, indikator je siroma\u0161tva u nerazvijenim zemljama.<\/p>\n

Rije\u010d je o zemljama globalnog Juga koje se u zelenom diskursu naziva ekolo\u0161kim kreditorima, \u0161to zna\u010di da je njihov ekolo\u0161ki otisak manji od biokapaciteta kojima te zemlje raspola\u017eu. U tim je zemljama na uzgoj \u017eivotinja za hranu prisiljeno ono stanovni\u0161tvo koje nije imalo druge opcije osiguravanja svoje biolo\u0161ke reprodukcije. Daljnja se deprivilegiranost tog stanovni\u0161tva o\u010dituje i u tome \u0161to zbog manjka kapitala u svim vidovima nemaju na raspolaganju infrastrukturnu za\u0161titu od posljedica klimatskih promjena. Time naizgled dolazimo do paradoksa da bi zarad ekolo\u0161ke odr\u017eivosti na planu prehrane iz eti\u010dkih razloga siroma\u0161no stanovni\u0161tvo trebalo odustati od uzgoja jedine hrane koju zna i mo\u017ee uzgojiti pa, posljedi\u010dno, i do potvrde predrasude da je veganstvo samo lifestyle<\/em> za one koji si ga mogu priu\u0161titi.<\/p>\n

Me\u0111utim, politika veganstva tu raspola\u017ee prakti\u010dnim resursom tradicionalne ljevice \u2013 solidarno\u0161\u0107u. Naime, za rijetko koje organizacije u na\u0161em postsocijalisti\u010dkom svijetu mo\u017ee se re\u0107i da imaju tradiciju solidarnosti kakvu imaju veganske organizacije koje je prakticiraju prekora\u010duju\u0107i granice svoje biolo\u0161ke vrste i uvode\u0107i empatiju kao vrhunsku politi\u010dku vrednotu. Ho\u0107e li se biti produktivan, okvir za integraciju nudi lijevo-zelena perspektiva odrasta kombiniraju\u0107i strukturalnu perspektivu i “utopijski subverzivne” vrednote kao \u0161to su konvivijalnost, buen vivir<\/em> i skrb. 1<\/a><\/sup> Inzistiranje na zaustavljanju ekonomskog rasta i promjeni dru\u0161tvenog metabolizma promjenom ekonomskog fokusa s produktivnosti na reproduktivnost poga\u0111a i pitanja politi\u010dke ekonomije i pitanja etike te anga\u017eira akumulirane kapitale bili oni teorijska znanja, emocionalna investiranost ili tradicija solidarnosti. Stvar je samo u tome da se na organizacijskoj razini stvore preduvjeti za njihovo ujedinjavanje. Jedan od na\u010dina na koji je to mogu\u0107e jest da se uzgoj \u017eivotinja za hranu po\u010dne promatrati i kao eti\u010dki i kao ekolo\u0161ki i kao klasni problem. Pritom, me\u0111utim, ne smijemo izgubiti iz vida \u010dinjenicu da prestanak uzgoja \u017eivotinja za hranu nije i ne mo\u017ee biti panaceja niti za eti\u010dke niti za ekolo\u0161ke niti za klasne probleme bilo kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje bilo tr\u017ei\u0161ne distribucije hrane.<\/p>\n

  1. U Pojmovniku odrasta<\/em> konvivijalnost se prepoznaje kao “vjera u mogu\u0107nost stvaranja prostora za odnose, prepoznavanje, u\u017eitak i op\u0107enito dobar \u017eivot” \u010dime se “smanjuje ovisnost o industrijskom i potro\u0161a\u010dkom sustavu.” Buen vivir<\/em> se odnosi na “radikalnu kritiku svih oblika razvoja u njihovu konceptualnom temelju”, dok se skrb vidi kao “dnevna aktivnost koju ljudi obavljaju za vlastitu dobrobit i za dobrobit svoje zajednice”, \u0161to omogu\u0107uje napu\u0161tanje “antropolo\u0161ke biti dru\u0161tva rasta”. Iako nijedan od tih koncepata nije li\u0161en proturje\u010dja \u2013 \u0161to je mo\u017eda najo\u010ditije na primjeru buen vivira<\/em> koji se predstavlja ujedno i kao postkapitalisti\u010dki i kao postsocijalisti\u010dki \u2013 oni, u smislu imaginiranja alternativnih modela dru\u0161tvene organizacije, imaju svoju vrijednost u tome \u0161to stavljaju fokus na prakse svakodnevnog \u017eivota povezuju\u0107i ih sa strukturom dru\u0161tvene formacije u kojima se te prakse odvijaju.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U posljednje vrijeme medijski prostor u Hrvatskoj okupirale su pri\u010de o povla\u010denju prehrambenih proizvoda \u017eivotinjskog porijekla s polica zbog zdravstvene neispravnosti, odnosno zbog prisutnosti patogena u njoj….<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":16256,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[182],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-16255","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-okolis","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16255","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16255"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16255\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36691,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16255\/revisions\/36691"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16256"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16255"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16255"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16255"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16255"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16255"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16255"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16255"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}