{"id":16204,"date":"2016-12-07T08:00:49","date_gmt":"2016-12-07T07:00:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16204"},"modified":"2021-02-25T10:59:56","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:56","slug":"u-strahu-liberala-su-velike-oci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16204","title":{"rendered":"U strahu liberala su velike o\u010di"},"content":{"rendered":"

Novoizabrani saborski zastupnik Ivan Pernar u kratko je vrijeme postao jedna od vode\u0107ih medijskih zvijezda u Hrvatskoj. Svojim provokativnim i \u010desto kontradiktornim nastupima uspio je ozbiljno ustra\u0161iti liberalni komentarijat<\/em> koji u njemu vidi najavu usporavanja o\u010dekivane tranzicije prema zapadnim demokracijama. I time istodobno propu\u0161ta razumjeti motive njegovih podr\u017eavatelja.<\/strong><\/p>\n

“Ivan Pernar i po svojoj je biografiji, a i po svom politi\u010dkom djelovanju \u010dovjek kojeg se treba kloniti. Bilo tko da ima mrvu znanja, gra\u0111anske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti ne mo\u017ee a ne biti u\u017easnut nad \u010dinjenicom da je taj neobrazovani, arogantni klinac u Hrvatskoj postao ozbiljna politi\u010dka \u010dinjenica. Jer, Ivan Pernar doista je po svemu antipod onom \u0161to bi u ozbiljnoj, odgovornoj predstavni\u010dkoj demokraciji narodni predstavnik trebao biti”, pi\u0161e komentator<\/a> Jutarnjeg lista, implicite zazivaju\u0107i razno-razne cenzuse \u2013 dobni, obrazovni, ispod kojeg se skriva i onaj najomiljeniji, imovinski \u2013 koji bi prije\u010dili upad kojekakvih spodoba u “odgovornu predstavni\u010dku demokraciju”, \u0161to bi o\u010dito trebala biti rezervirana za “obrazovanu klasu” poput one iz Han\u017eekovi\u0107evih medija, a ne za “neobrazovane, arogantne klince” koji se protive Han\u017eekovi\u0107evim ovrhama.<\/p>\n

Ako je medijski mainstream manje-vi\u0161e vjerni prijenosnik dominantnih politi\u010dkih i kulturnih stavova, onda se dade primijetiti da na njegovim stranicama i ina\u010de vlada odre\u0111ena zabrinutost zbog manjka tzv. autenti\u010dne demokracije, u stalnoj su potrazi za pravim demokratskim vrijednostima, \u010desto se lamentira nad reakcionarno\u0161\u0107u masa, pani\u010dari zbog navodne ridikulizacije dotad navodno uredno vo\u0111enog parlamentarnog \u017eivota itd.<\/p>\n

Takvima, dakako, kao kec na jedanaest do\u0111e pojava politi\u010dara Pernarovog kova u aktualnom sazivu Sabora ili Stipe Petrine u onom prethodnom, kako bi naglasili svoje sumnje i strahove. Glavna etiketa koja se Pernaru i sli\u010dnima redovito lijepi jest da su posrijedi vulgarni populisti, samozvani spasioci, jeftini demagozi koji se slu\u017ee sentimentalnom retorikom, zloupotrebom kolektivnih identiteta i sl. Nadalje, ka\u017eu da povla\u0111ivanje tzv. najni\u017eim strastima mase nije ni\u0161ta drugo doli providna kamufla\u017ea za autoritarnost, da su takvi politi\u010dki akteri naj\u010de\u0161\u0107e nedorasli situaciji, da im je elektorat isto tako neracionalan i nezreo, da su posrijedi politi\u010dki kameleoni koji se lako adaptiraju novoj situaciji… Sve u svemu, kulturna i medijska elita ve\u0107 je izbacila u opticaj pojam “pernarizacija Hrvatske”, po uzoru na “trampizaciju Amerike”, koja samo \u0161to nije shrvala na\u0161u ionako krhku demokraciju. Po njima, “Pernar je \u010dak upravo onoliko smije\u0161an koliko je to bio i Hitler kad je buka\u010dio u minhenskim pivnicama 1928”.<\/p>\n

Rastvaranje konsenzusa<\/strong><\/p>\n

Sam Ivan Pernar i \u017divi zid, odnosno “retardirane falange koje se protive ovrhama”, kako ih prezirno opisuje<\/a> drugi doma\u0107i komentator, zapravo slu\u017ee kao medijatori za interpelacije underdogsa<\/em> (Ernesto Laclau), dakle tranzicijskih gubitnika raznih fela, kao \u0161to su “zbunjeni kreditni du\u017enici koji su prekasno shvatili da je sklapanje kreditnog ugovora riskantan poslovni pothvat”, \u0161tono bi rekao isti \u017eurnalisti\u010dki cinik. De\u017eurni komentatori namjerno zaboravljaju da du\u017eni\u010dko ropstvo ne proizlazi ni iz kakvog propusta \u010ditanja sitnih slova ugovora, nego iz sistemske proizvodnje zadu\u017eenosti. U svakom slu\u010daju, zbog demokratske i institucionalne podkapacitiranosti sistema da se nosi s narastaju\u0107im frustracijama i nezadovoljstvima du\u017enika, oni su tra\u017eili neki novi politi\u010dki subjekt koji \u0107e koliko-toliko njihov problem uspjeti politi\u010dki artikulirati i uporno u ime o\u0161te\u0107enih podnositi predstavke nadle\u017enim organima, ali i alarmirati javnost da du\u017eni\u010dko pitanje nipo\u0161to nije partikularno.<\/p>\n

O snazi dominantne ideologije govori i zanimljivost da su protagonisti nove antiestabli\u0161ment politike \u010desto biv\u0161i komi\u010dari, dakle oni teatralni ekscentrici koji s lako\u0107om preuzimaju ulogu dvorske lude kako bi na bezbolniji i manje opasan na\u010din mogli izricati istine. Tako lider talijanskog pokreta Pet zvjezdica, komi\u010dar Beppe Grillo, ima retoriku sli\u010dnu Pernarovoj (protiv eurokracije, za suverenizam i sl.), jo\u0161 jedan iz te plejade je britanski glumac i komi\u010dar Russell Brand, koji tako\u0111er poku\u0161ava gra\u0111anstvo mobilizirati na temama otpora politici \u0161tednje ili na \u0161irenju ideje o nepovjerenju u elektoralnu demokraciju. U tom smislu, Pernara bismo mogli nazvati svojevrsnim stand-up<\/em> politi\u010darom, koji ponovno pokre\u0107e debate za koje se mislilo da su jednom zauvijek zavr\u0161ene, otvara konfliktna pitanja, ne miri se s imperativnim konsenzusom u politici i razbija dosad dominantni bipartizam.<\/p>\n

Jedna od tema za koje se smatralo da su zasvagda apsolvirane, a koju je Pernar ponovno otvorio, ona je o ratu 1991.\u20131995., koji je kanoniziran saborskom Deklaracijom o Domovinskom ratu i kao takav smatra se konsenzualno nepropitivim. “Kada ka\u017eem da je Oluja bila etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, ne mislim na samu akciju nego gledaju\u0107i posljedice te akcije, a to je nestanak Srba iz Krajine. Oni koji su protjerali Srbe iz Krajine tijekom Oluje su same srpske vo\u0111e svojim raspirivanjem straha od ‘usta\u0161a’, dakle krivci za nestanak Srba iz Krajine nisu Hrvati ni vodstvo tada\u0161nje hrvatske dr\u017eave”, Pernarov je stav zbog kojeg je do\u017eivio vjerojatno najvi\u0161e napada.<\/p>\n

Infantilni “populizam” umjesto alternative<\/strong><\/p>\n

Grije\u0161e oni komentatori koji Pernara svrstavaju u isti ko\u0161 sa ultranacionalisti\u010dkim saborskim zastupnikom “iz dijaspore” \u017deljkom Glasnovi\u0107em: dok general ostaje u okvirima stare etnonacionalisti\u010dke matrice, podebljane pri\u010dom o \u0161tetnim ostacima jugokomunisti\u010dkog mentaliteta, \u017eivozida\u0161 uzroke dana\u0161njih problema vidi u interesima globalnih elita kojima slu\u017ee doma\u0107i kompradori, a suverenizam temelji na monetarnoj komponenti i uglavnom dr\u017eavljanskom principu. Jedan njegov Facebook status tako glasi: “Franjo Tu\u0111man\u00a0i\u00a0HDZ\u00a0su izvr\u0161ili agresiju na na\u0161u dr\u017eavu i narod promjenom uloge HNB-a i lopovskom privatizacijom, tim potezima su nanijeli na\u0161em narodu vi\u0161e \u0161tete nego Slobodan Milo\u0161evi\u0107. Za razlike od \u0161tete koju su nam napravili Srbi, doma\u0107e \u0161teto\u010dine i izdajice su upropastile generacije iza sebe, oduzele suverenitet dr\u017eavi za \u010diju su se nezavisnost tobo\u017ee borili, podredili nas stranoj volji i diktatu, a na\u0161 narod gurnuli u borbu za golo pre\u017eivljavanje i opstanak.”<\/p>\n

Iza populista uglavnom ne stoje jake stranke, jer jaku strana\u010dku infrastrukturu do\u017eivljavaju kao prepreku direktnoj komunikaciji s gra\u0111anima, pa se tako i \u017divi zid nekoliko puta preslagivao. No on ipak ima neke karakteristike klasi\u010dne politi\u010dke stranke: jasno definiranu politi\u010dku ni\u0161u odakle se regrutiraju njegovi glasa\u010di \u2013 delo\u017eirani, ovr\u0161eni i zadu\u017eeni, koji su dosad bili parlamentarno nereprezentirani. Tako\u0111er, Pernar i \u017divi zid su dokaz da populizam u politici nije neka esencijalisti\u010dka stvar, on nije nu\u017eno ni lijevi ni desni, i mo\u017ee se puniti razli\u010ditim, pa i protuslovnim sadr\u017eajima.<\/p>\n

Izraslo iz kontradikcija (neo)liberalne politike \u2013 koje su joj inherentne, a u krizna doba su dodatno nagla\u0161ene \u2013 djelovanje \u017divog zida ostaje u granicama maloljetnog provociranja autoriteta tj. establi\u0161menta, \u0161to zna\u010di da nije transformativno. No liberale pla\u0161i to\u010dno odre\u0111ena stvar: da “antisistemska politika… postane kao tumor koji se ra\u0161irio i vi\u0161e se ne da operirati… Ne mo\u017eete je dota\u0107i skalpelom, a da je istodobno ne oja\u010date”. Jer pod tim bi skalpelom s vremenom mogla oja\u010dati i konzistentna lijeva antisistemska politika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako je medijski mainstream manje-vi\u0161e vjerni prijenosnik dominantnih politi\u010dkih i kulturnih stavova, onda se dade primijetiti da na njegovim stranicama i ina\u010de vlada odre\u0111ena zabrinutost zbog manjka tzv. autenti\u010dne demokracije, u stalnoj su potrazi za pravim demokratskim vrijednostima, \u010desto se lamentira nad reakcionarno\u0161\u0107u masa, pani\u010dari zbog navodne ridikulizacije dotad navodno uredno vo\u0111enog parlamentarnog \u017eivota itd…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":16205,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-16204","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16204","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16204"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16204\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36693,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16204\/revisions\/36693"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16205"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16204"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16204"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16204"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16204"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16204"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16204"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16204"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}