{"id":16187,"date":"2016-12-05T08:00:17","date_gmt":"2016-12-05T07:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16187"},"modified":"2021-02-25T10:59:57","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:57","slug":"rod-rad-i-intima-novi-zenski-val-hrvatske-proze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16187","title":{"rendered":"Rod, rad i intima: novi “\u017eenski val” hrvatske proze"},"content":{"rendered":"

Ako sagledamo hrvatsku knji\u017eevnu produkciju u (post)kriznom periodu, vrlo precizno se daju ocrtati trendovi u fikcionalnim reakcijama na ekonomsku stvarnost. Onaj posljednji, u domeni knji\u017eevnih nagrada sustavno zanemaren, jest tzv. novi \u017eenski val koji je obilje\u017eio knji\u017eevno polje u proteklih ne\u0161to vi\u0161e od godinu dana. Iako u postupku uglavnom ne dopire dalje od tretiranja ekonomske stvarnosti kao ambijenta, posrijedi je ozbiljan iskorak u odnosu na, mahom mu\u0161ke, prethodnike.<\/strong><\/p>\n

Ako se knji\u017eevnost mjeri sezonama, a sezone knji\u017eevnim nagradama, onda ova aktualna okon\u010dava uvjerljivim trijumfom Slobodana \u0160najdera. Za roman “Doba mjedi” dobio je \u010dak \u010detiri me\u0111unarodna priznanja koja su zapravo doma\u0107a (regionalne nagrade Me\u0161a Selimovi\u0107, Mirko Kova\u010d, Radomir Konstantinovi\u0107 i Ko\u010di\u0107evo pero), uz jedno doma\u0107e koje je zapravo strano: korporacijski sponzoriranu nagradu T-portala za hrvatski roman godine. Na pozadini tog skoro pa konsenzualno ovjerenog uspjeha, sezona na izmaku ostaje me\u0111utim obilje\u017eena i jednim minus-postupkom: prva ga je <\/span>uo\u010dila<\/span><\/a><\/u><\/span> novinarka i knji\u017eevnica Antonela Maru\u0161i\u0107, upozoriv\u0161i jo\u0161 sredinom godine da \u017eiriji biraju kandidate i progla\u0161avaju laureate skoro isklju\u010divo me\u0111u mu\u0161kim autorima. <\/span><\/p>\n

Od tada, situacija se samo pogor\u0161ala: svih pet mjesta u finalu ve\u0107 apostrofiranog Me\u0161e Selimovi\u0107a u septembru su okupirala petorica pisaca, svih pet pozicija u naju\u017eem izboru T-portalovog priznanja u novembru opet petorica autora. Nagrada Vladimira Nazora je pripala Milku Valentu, nagrada K.S. Gjalskog \u017deljku Ivankovi\u0107u, a jedina iznimka bio je Kamov Hrvatskog dru\u0161tva pisaca, kojeg je za zbirku pri\u010da “Tuma\u010denje snova” dobila Ivana Rogar.<\/span><\/p>\n

Rodni iskorak?<\/strong><\/p>\n

Prou\u010de li se svjetski trendovi, situacija ne bi trebala \u010duditi; jo\u0161 manje nakon \u0161to iznova, ne\u0161to pa\u017eljivije, pro\u010ditamo imena po kojima se nagrade zovu. Ono \u0161to ipak ostaje neobi\u010dno, \u010dinjenica je da sezonu na izmaku, prema op\u0107em sudu kriti\u010darki i kriti\u010dara, zapravo dobrim dijelom obilje\u017eava val mla\u0111ih autorica: nerijetko debitantnica, uglavnom kratkopri\u010da\u0161ica. Sagledane u \u0161irem planu, stvari dakle brzo poprimaju stereotipne konture: autoricama minimalna vidljivost, poslovi\u010dna stidljivost i kratka pri\u010da, mu\u0161karcima u\u017ei izbori, nagradni fondovi i dosezi romanesknih dimenzija. Stereotipan bi me\u0111utim bio i bilo kakav poku\u0161aj mjerenja literarnih vrijednosti kriterijima rodne ravnopravnosti: upravo zato, vrijedi provjeriti \u0161to je zapravo u ovda\u0161nje recepcijske pli\u0107ake nanio taj “\u017eenski val”, mo\u017ee li nam biti va\u017ean jo\u0161 po ne\u010dem osim \u0161to je naprosto “\u017eenski”, mijenja li matrice na\u0161ih \u010ditanja i postavlja li nam nova pitanja. <\/span><\/p>\n

Onoliko koliko je to uop\u0107e mogu\u0107e u okvirima jedno(ipol)godi\u0161nje recepcije \u2013 koju uokviruju pobrojane nagrade \u2013 odgovor je prili\u010dno precizan: da, u zbirkama pri\u010da i kra\u0107im romanima autorica kao \u0161to su Ivana Sajko, Olja Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107, Ivana Rogar, Iva Hlava\u010d ili Jasna Jasna \u017dmak nalazimo na sasvim jasan pomak u artikulaciji svakodnevnog iskustva (post)krizne socijalne zadanosti, materijalne nesigurnosti, ekonomske ugro\u017eenosti. Iza roda, ukratko, brzo nailazimo na rad: to me\u0111utim nipo\u0161to ne zna\u010di da bi ove tekstove trebalo \u010ditati nasilno, redukcionisti\u010dki, opsesivno ih svode\u0107i na socioekonomsku problematiku. <\/span><\/p>\n

Naprotiv, u kontekstu recentne prozne produkcije njihov neo\u010dekivani u\u010dinak po\u010diva upravo na tome \u0161to strategije kojima doma\u0107a knji\u017eevnost poku\u0161ava izi\u0107i na kraj s iskustvom ekonomske krize i nagle problematizacije do ju\u010der neupitnih vrijednosti kapitalizma \u0161iri, oboga\u0107uje i suptilno “omek\u0161ava”. Da bi takav pomak bio jasniji, nije naodmet ukratko rekonstruirati kako su to\u010dno predkrizni i postkrizni dru\u0161tveni konteksti ostavljali tragove u tekstovima suvremene hrvatske knji\u017eevnosti.<\/span><\/p>\n

Tipologija knji\u017eevnih “mikromenad\u017eera”<\/strong><\/p>\n

Ovda\u0161nje knji\u017eevno polje nakon raspada Jugoslavije ne mo\u017ee se svesti na nekoliko jednostavnih koordinata, ali ako tra\u017eimo osnovnu logiku koja upravlja pozicijama spisateljica i pisaca ona proizlazi iz \u0161ireg postjugoslavenskog uru\u0161avanja javne infrastrukture i srozavanja dru\u0161tvenog statusa knji\u017eevnosti. O “strategijama snala\u017eenja” postsocijalisti\u010dkih pisaca izru\u010denih novim, oskudnijim materijalnim okolnostima zanimljivo je pisao ameri\u010dki slavist Andrew Baruch Wachtel, razviv\u0161i metodolo\u0161ki razbaru\u0161enu, ali korisnu tipologiju koja obuhva\u0107a figure poput pisca-nacionalista, pisca-novinara, “tranzitologa” ili pop-pisca: u njoj relativno lako prepoznajemo odgovaraju\u0107e hrvatske primjere, a mo\u017eemo je i priru\u010dno nadopuniti figurama poput profesionalnog nomada koji svoju karijeru menad\u017eerira itinerarom stipendija i rezidencija, pisca “preprodava\u010da” egzoti\u010dnog balkanskog imaginarija Zapadu ili, u novije vrijeme, pisca \u2013 scenarista televizijskih serija. <\/span><\/p>\n

Poanta je pritom u tome da se spisateljski poziv u tranzicijskim uvjetima neizbje\u017eno oslanja na niz \u010desto neosvije\u0161tenih individualnih “mikromenad\u017eerskih” odluka \u2013 od izbora tema, preko spretnosti u medijskom plasiranju vlastitog autorskog lika, pa sve do lobiranja u raznoraznim vije\u0107ima i povjerenstvima \u2013 dok se najva\u017enija me\u0111u tim odlukama sastoji u dobro izvedenom povezivanju knji\u017eevnog poziva s kongruentnim anga\u017emanima i zanimanjima. Ponekad predava\u010dkim, ponekad prevoditeljskim ili lektorskim, ali naj\u010de\u0161\u0107e onim medijskim: novinarskim, uredni\u010dkim, kolumnisti\u010dkim, komentatorskim, scenaristi\u010dkim, kopirajterskim… Upravo su se mediji pritom u predkriznom “sanaderovskom” periodu izrazito okoristili kreditiranim ekonomskim uzletom; upravo su se oni nakon izbijanja krize strmoglavo survali. <\/span><\/p>\n

Kada se sve zbroji, dominantna pozicija spisateljice ili pisca u postsocijalisti\u010dkom knji\u017eevnom polju multisenzibilizirana je sonda spu\u0161tena duboko u dru\u0161tvenu zbilju: s jedne strane reproducira memoriju socijalizma kroz uspomenu na ne toliko davnu mogu\u0107nost vlastitog privilegiranog statusa; s druge strane raspola\u017ee recentnim iskustvom naglog uspona i brutalnog pada karakteristi\u010dnim za hirovite kapitalisti\u010dke cikluse; s tre\u0107e strane poznaje ambivalenciju javnog financiranja o koje se i dalje dobrim dijelom oslanja knji\u017eevna produkcija i “tr\u017ei\u0161nih izazova” kojima je svakodnevno izlo\u017eena autorska egzistencija. Ukratko, suvremena hrvatska knji\u017eevnost u svojoj nam pozadini otkriva konfiguraciju jednog kulturnog polja kroz koje se svakodnevni ekonomski i politi\u010dki procesi prelamaju na vrlo zanimljive na\u010dine, dok se konfiguracija toga polja povratno upisuje u knji\u017eevne tekstove: upravo zato vrijedi je \u010ditati i onda kada nije naro\u010dito dobra, kao \u0161to naj\u010de\u0161\u0107e nije.<\/span><\/p>\n

Ciklusi knji\u017eevnih reakcija na krizu<\/strong><\/p>\n

Ideolo\u0161ki lom koji je nastupio s ekonomskom krizom 2008. u toj je knji\u017eevnosti preliminarne tragove ostavio u skladu s ciklusima literarnog stvaranja i njihovog javnog omogu\u0107avanja, nakon dvije do tri godine. Prva reakcija sastojala se u radikalnom \u017eanrovskom zaokretu od dominantno mimeti\u010dkih modela prema distopiji. Cijeli niz pisaca, do ju\u010der mahom orijentiranih \u0161ankerskoj \u0161krtosti leksika i “tvrdoj” stvarnosti urbanih luzera, najednom konstruira svjetove iz bli\u017ee ili dalje budu\u0107nosti kako bi u njima razvukao nejednakost kapitalisti\u010dkog sistema sve do njihovih posljednjih, pora\u017eavaju\u0107ih konzekvenci: Edo Popovi\u0107 pi\u0161e “Lomljenje vjetra” (2011.), Ivo Balenovi\u0107 “2084: Ku\u0107u Velikog Jada” (2012.), Josip Mlaki\u0107 “Planet Friedman” (2012.), Velimir Grgi\u0107 i Marko Mihalinec “Krizu” (2010.), a donekle se pritom izdvaja “Irbis” (2012.) \u017eanrovski iskusnijeg Aleksandra \u017diljka. <\/span><\/p>\n

U prvoj reakciji stoga kao da smo dobili svojevrsnu parafrazu one antologijske pouke Fredrica Jamesona o kapitalizmu i kraju svijeta: da bi se kriza kapitalizma uop\u0107e mogla zamisliti knji\u017eevnim sredstvima, bila je neophodna radikalna \u017eanrovska inverzija, izmi\u0161ljanje posve novih svjetova. Onaj “stvarni svijet” \u010diju su povr\u0161inu pisci opipavali mimeti\u010dkim postupcima, pokazalo se, bio je zapravo toliko “nestvaran”, do te mjere ideolo\u0161ki kodiran, da naprosto nije mogao apsorbirati doga\u0111aj kao \u0161to je kriza kapitalizma.<\/span><\/p>\n

U drugom koraku, “stvarnost” kao da je iznova uspostavljena, rekodirana, i to manifestnim “u\u0161ivanjem” figure radnika, te egzoti\u010dne pojave do ju\u010der posve nepoznate hrvatskom tranzicijskom imaginariju. Negdje na rubovima ovog trenda mo\u017eemo \u010ditati kratki roman Ivice \u0110iki\u0107a “Ponavljanje” (2014.), osovljen oko sudbine otpu\u0161tenog novinara, a “ofanzivnije” likove radnika u doma\u0107u knji\u017eevnost uvode Goran Fer\u010dec u izvedbenom tekstu “Radnice u gladovanju\u201c”(2014.) i nekim od eseja okupljenih u zbirci “Priru\u010dnik za ju\u010der” (2015.), Viktor Ivan\u010di\u0107 u zbirci pri\u010da “Radnici i seljaci” (2015.), a kona\u010dno i Robert Peri\u0161i\u0107, \u010diji roman “Podru\u010dje bez signala” (2015.) donosi uvjerljivo najva\u017enije eksplanatorne pomake u knji\u017eevnim tretmanima dru\u0161tvene stvarnosti unutar (najmanje) desetak posljednjih godina hrvatske knji\u017eevnosti.<\/span><\/p>\n

Kapitalizam kao ambijent<\/strong><\/p>\n

Ako je ovako skicirana putanja knji\u017eevnog hrvanja s (post)kriznim osipanjem tranzicijskih iluzija i novootkrivenom pozicijom radnika to\u010dna \u2013 barem onoliko koliko to\u010dne mogu biti generalizacije izvedene na su\u017eenom manevarskom prostoru lokalne literarne produkcije \u2013 onda s novim “\u017eenskim valom” dobivamo kona\u010dno integriranje iskustava radni\u010dke nesigurnosti, materijalne ugro\u017eenosti i neizvjesnosti u rekodiranu dru\u0161tvenu stvarnost. Naj\u010de\u0161\u0107e strategijom isprepletanja ekonomske dimenzije svakodnevnog \u017eivota s onom intimnom \u2013 vibriraju\u0107e erotskom, pulsiraju\u0107e ljubavnom ili zamorno rutinskom \u2013 ona je sada “normalizirana”: nije vi\u0161e izmje\u0161tena u distopijsku budu\u0107nost, ne oslanja se na ofanzivno uvo\u0111enje lika radnika, nego je naprosto golem, va\u017ean, nezaobilazan dio “obi\u010dnog \u017eivota”. <\/span><\/p>\n

U “Ljubavnom romanu” (2015.) Ivane Sajko jo\u0161 uvijek je dodu\u0161e dobrim dijelom isturena u prvi plan: kronika propasti ljubavne veze nezaposlenog novinara i potpla\u0107ene glumice tu je eksplicitno ambijentirana nepla\u0107enim ra\u010dunima, stanarinama, visokim kreditima, medijskim vijestima o gr\u010dkoj krizi, demonstracijama na na\u0161im ulicama:<\/span><\/p>\n

“Ekonomija klizi du\u017e amplituda padova i rasta, sporo prema gore i munjevito nizbrdo, i ne postoji pre\u010dica izme\u0111u, tako joj je rekao, kao da govori glupa\u010di; ne gledaj prema dolje, zavrtjet \u0107e ti se. (\u2026) pa je stisnula zube i napravila ono \u0161to svaka \u017eena mora napraviti sama, disati, tiskati i izgurati, a kad je napokon bilo gotovo i kad je opet mogla vidjeti stopala, primijetila je rupu izrovanu pod nogama pa je, zanemariv\u0161i njegove upute, pogledala dolje, niz strminu, u dubinu, u budu\u0107nost, i tamo ugledala njegovo tijelo zapetljano u ekonomsku krivulju i svoje dijete obje\u0161eno kraj njegova trupla i njihovo do\u017eivotno sustanarstvo u tom \u010dvoru i njihov rat, i zbilja joj se zavrtjelo (\u2026)<\/em>“<\/span><\/p>\n

I “Pjeva\u010d u no\u0107i” (2016.) Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107 svojevrstan je ljubavni roman, pro\u0161iren metaliterarnom dimenzijom preispitivanja vlastitih \u017eanrovskih kodova. Glavni lik Naran\u010de Peovi\u0107, autorice \u0161und-ljubi\u0107a koja tra\u017ei svoga nekada\u0161njeg ljubavnika Slavuja, od po\u010detka je karakteriziran paralelizmom ekonomskog statusa i svojevrsne intimisti\u010dke “dubine”: <\/span><\/p>\n

“Zna\u010di, zovem se Naran\u010da Peovi\u0107. Ja sam plava naran\u010da, izvana. Imam silikonsku usnu, imam brazilsku frizuru, vozim kabriolet dvosjed Mazdu MX-5, zlatnu, ali ja sam crna naran\u010da, iznutra. Puna crnog soka.<\/em>” <\/span><\/p>\n

Ljubavnu potragu u romanu prati pripovijest o Naran\u010dinom karijernom uspjehu: od autorice ljubavnih kiosk-romana do scenaristice uspje\u0161nih sapunica, <\/span><\/p>\n

“pisanje mi je davalo osje\u0107aj zaljubljenosti, mogla sam pisati satima kao \u0161to se zaljubljeni mogu seksati (\u2026) Novac me uzbu\u0111ivao, s novcem u d\u017eepu mogla sam ostvariti snove, druge, koje nisam ni sanjala.”<\/em>\u00a0<\/span><\/p>\n

Naran\u010da je, dakle, iznimka u ovoj galeriji \u017eenskih likova utoliko \u0161to je (materijalno) uspje\u0161na u onome \u0161to radi; to me\u0111utim ne mijenja temeljnu operaciju svih ovdje okupljenih autorica, artikulacijski zahvat koji povezuje intimnu i ekonomsku sferu. <\/span><\/p>\n

Fragmenti radnih iskustava<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dno kao u nekim pri\u010dama Ivane Rogar iz zbirke “Tuma\u010denje snova” (2016.), uostalom. U uvodnoj “Prema sredi\u0161tu spirale” skica postupnog udaljavanja supru\u017enika iz sku\u010dene rutine braka kontinuirano je osjen\u010dena prijetnjom masovnih otkaza na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje je \u017eena zaposlena. U pri\u010di “Su\u0107ut simetrije” testiranje za novi posao postaje otponcem psiholo\u0161ke poljuljanosti i preispitivanja intimnih, obiteljskih odnosa glavnog \u017eenskog lika. “Crvene kocke za krov” tako\u0111er se bave obiteljskim odnosima a radna iskustva rasuta su pri\u010dom fragmentarno, “Stanica na cesti” gradi se na aspiracijama iscrpljene konobarice koja u \u017eivotu \u017eeli posti\u0107i “ne\u0161to vi\u0161e”: <\/span><\/p>\n

“Kad do\u0111e ku\u0107i, strovalit \u0107e se u krevet i ne\u0107e se dizati do \u0161est. Ako joj po\u0111e za rukom, sjest \u0107e za stol i u\u010diti za zavr\u0161ni ispit. Bio je za nekoliko mjeseci i imala je vremena jo\u0161 pet puta ponoviti financije. Pred ispit \u0107e ih nemilice i\u0161\u010ditavati, a kada ga polo\u017ei i postane dipl. oec., poslat \u0107e \u017eivotopis na svaki oglas vezan uz financije. Imala je plan.<\/em>“<\/span><\/p>\n

Zbirku konceptualno povezanih pri\u010da “Svi smo dobro” (2015.) Ive Hlava\u010d \u2013 nezaslu\u017eeno zanemaren naslov “novog \u017eenskog vala” \u2013 otvara “Svi oni koji sam mogao biti”, ispovijest starijeg tvorni\u010dkog radnika koji s kolegama nervozno oslu\u0161kuje glasine o prodaji firme stranim ulaga\u010dima, u stalnom strahu za vlastiti posao, da bi na kraju, ne izdr\u017eav\u0161i, upao u kancelariju direktoru:<\/p>\n

“Ve\u0107i sam od njega, mnogo ve\u0107i. Ka\u017eem mu \u0161ta si on umi\u0161lja tko je on i \u0161ta si misli tko smo mi svi. Dolazim do njega i uzimam ga za vrat tako da se ne mo\u017ee pomaknuti ni milimetar. Vu\u010dem ga do prozora i guram mu glavu dolje: \u2013 Eto, pi\u010dka ti materina, to smo mi, tu dolje, nas si sjebo, i mene, i Mirka s petero djece, i Tomu koji \u017eivi s mamom, i Luku koji je sada zavr\u0161io srednju\u2026 Govorim jo\u0161 ne\u0161to i razmi\u0161ljam, da je netko drugi na mome mjestu, neki malo ve\u0107i lu\u0111ak, ve\u0107 bi ga bacio s tog prozora. Ali ja nisam taj lu\u0111ak, ja nisam ovaj \u0161upak koji ne zna \u0161to ga je sna\u0161lo, ja sam ovaj \u0161to ga dr\u017ei za \u0161iju, ovaj koji \u0107e dobiti otkaz \u010dim ovo zavr\u0161i, koji nema pojma \u0161to \u0107e biti dalje, ovaj koji sada ne \u017eeli biti nitko drugi.<\/em>” <\/span><\/p>\n

U sljede\u0107oj pri\u010di glavni lik postat \u0107e jedan od sporednih iz prethodne i tako dalje, sve do kraja zbirke: fokalizacijsko vrludanje stvara kaleidoskopski prikaz manjeg, neimenovanog, provincijskog hrvatskog grada, a me\u0111u pri\u010dama o bra\u010dnim nevjerama, u\u010dmalim \u017eivotima, \u0161irokom i uzbudljivom repertoaru seksualnosti, alkoholu i popalim nadama motivi rada vra\u0107aju se povremeno, neizbje\u017eno. U jednoj pri\u010di susre\u0107emo tako radnicu u lokalnom du\u0107anu koja \u017eeli uma\u0107i rutini vlastitog \u017eivota, u drugoj rezigniranu konobaricu, u tre\u0107oj njenu k\u0107i koja redovno \u2013 i uzaludno \u2013 obilazi zavod za zapo\u0161ljavanje: klasna dimenzija me\u0111u klju\u010dnima je u karakterizaciji likova iz zbirke. <\/span><\/p>\n

“Moja ti” (2015.) Jasne Jasne \u017dmak, zbirka metafikcionalnih zapisa koji se svojom osnovnom gestom upisuju u jo\u0161 uvijek relativno siroma\u0161nu <\/span>queer<\/i><\/span> tradiciju suvremene doma\u0107e knji\u017eevnosti, radu posve\u0107uje samu jednu dionicu, tretiraju\u0107i ga \u2013 u odnosu na ostale autorice \u2013 rubno, ali je vrijedi spomenuti utoliko \u0161to ipak sudjeluje u evidentnoj \u0161iroj knji\u017eevnoj tendenciji kri\u017eanja intimnih i ekonomskih iskustava: <\/span><\/p>\n

“I ti i ja radimo od doma. Na\u0161ih \u010detrdeset kvadrata istovremeno su i na\u0161a osobna i na\u0161a poslovna adresa, u njima se nalaze i na\u0161 neradni krevet i na\u0161a dva radna stola. I ponekad, kad stisnu rokovi, zna se dogoditi da danima ne vidimo ni\u0161ta drugo osim svoja \u010detiri zida. Iako smo tada obje stalno doma, doma smo tako da jedna od nas uvijek gleda u ekran kompjutera. Ka\u017eu da su na\u0161a zanimanja slobodna, ali ja mislim da je ta sloboda prili\u010dno uvjetna.<\/em>“<\/span><\/p>\n

Ovisno o perspektivi<\/strong><\/p>\n

Skicozan prikaz pet novih knjiga pet doma\u0107ih autorica mnogo toga ostavlja previ\u0111enim: zna\u010dajnu dimenziju me\u0111usobne antagonizacije radnika kod Ivane Sajko, primjerice, ili ekskurse o ulozi banaka i ruiniranoj tradiciji socijalisti\u010dke splitske modernisti\u010dke arhitekture kod Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107. Neke eksponiranije kratkopri\u010da\u0161ice, poput Ru\u017eice A\u0161\u010di\u0107 ili Jelene Zlatar, pritom i nisu osobito zainteresirane za tematiziranje radnih odnosa i iskustava. Osnovna je tendencija me\u0111utim jasna: ako je, u kontekstu recentne putanje doma\u0107e proze, priru\u010dno opi\u0161emo kao svojevrsnu “normalizaciju” radnog iskustva njegovim uklapanjem u privatnu, intimnu sferu \u017eivota, onda govorimo o postupku nalik onome za kojim pose\u017ee i Hana Ju\u0161i\u0107 u svom prvom dugometra\u017enom filmu “Ne gledaj mi u pijat” (2016.). <\/span><\/p>\n

U o\u0161troj suprotnosti s etabliranim sredovje\u010dnim mu\u0161kim autorskim figurama poput Rajka Grli\u0107a, Ante Tomi\u0107a ili Pave Marinkovi\u0107a, koji u “Ustavu Republike Hrvatske” (2016.) i “Ministarstvu ljubavi” (2016.) politi\u010dnost filma iscrpljuju impotentnim i neduhovitim poku\u0161ajima kritike dr\u017eavnog aparata \u2013 o \u010demu smo na Biltenu<\/a> ve\u0107 pisali \u2013 kod Ju\u0161i\u0107 su prijetnje otkazima, pritisak nezaposlenosti i ruinirane modernisti\u010dke kulise suburbije povu\u010deni u drugi plan, kao slo\u017eena, upe\u010datljiva, reljefna pozadina radnje. Takva “normalizacija nenormalnog” \u2013 bilo knji\u017eevna, bilo filmska \u2013 naposljetku je, dakako, ambivalentna. S jedne strane, napokon u suvremenu fikciju uvodi motivsku topiku koja je dugo bila skrivena ideolo\u0161kim slijepim pjegama ovda\u0161njih pripovjeda\u010dica i pripovjeda\u010da. S druge strane, klasnu dinamiku naj\u010de\u0161\u0107e ne prevodi u narativnu logiku, nego je uva\u017eava kao neizbje\u017enu dimenziju ambijentiranja radnje. <\/span><\/p>\n

To mo\u017ee biti i puno i malo; ovisno o perspektivi. Mjerimo li domete doma\u0107e fikcije romanima Elene Ferrante ili filmom “Dva dana, jedna no\u0107” (2014.) bra\u0107e Dardenne \u2013 da skoro nasumi\u010dno izdvojimo svje\u017eije primjere \u2013 jasno je kako se iskustvo rad(nic)a mo\u017ee znatno konzekventnije upisati u logiku pri\u010de; s druge strane, mjerimo li ih onim \u0161to je doma\u0107a fikcija postigla neposredno prije njih, vidimo ozbiljan, va\u017ean, ambiciozan iskorak. U oba slu\u010daja, temeljna lekcija novog “\u017eenskog vala” ostaje ista: kada govorimo o suvremenoj hrvatskoj prozi, neizbje\u017eno govorimo o rodu. A onda kada govorimo o rodu, ve\u0107 smo zapo\u010deli pri\u010du o radu. <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ako se knji\u017eevnost mjeri sezonama, a sezone knji\u017eevnim nagradama, onda ova aktualna okon\u010dava uvjerljivim trijumfom Slobodana \u0160najdera…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16189,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,74],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-16187","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16187","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16187"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16187\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36694,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16187\/revisions\/36694"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16189"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16187"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16187"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16187"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16187"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16187"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16187"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16187"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}