{"id":16075,"date":"2016-11-28T08:00:40","date_gmt":"2016-11-28T07:00:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=16075"},"modified":"2021-02-25T10:59:59","modified_gmt":"2021-02-25T09:59:59","slug":"neprofitni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=16075","title":{"rendered":"Medijska politika Nine Obuljen: “dobri” i “zli” mediji"},"content":{"rendered":"

Hrvatska po drugi put u godinu dana ima novu ministricu kulture, a to zna\u010di i jo\u0161 jednu “novu” medijsku politiku. Da se radi o “vru\u0107em krumpiru” kojim se nijedan ministar zapravo ne \u017eeli baviti govori ve\u0107 sama \u010dinjenica da je ovaj odjel nastao tek u mandatu HNS-ove ministrice (2012. godine), no otada se nije stabilizirao. Ministar za ministrom, medijsku politiku tretiraju kao karijerno neugodno polje “ideologije” i “osobnih interesa”. Usprkos tome, teme nametnute u mandatu nastanka odjela i dalje su aktualne.<\/strong><\/p>\n

Ministrica kulture RH Nina Obuljen-Kor\u017einek najavila je<\/a> sredinom ovog mjeseca u emisiji “Intervju tjedna” Hrvatskog radija kako \u0107e, u obe\u0107anom ispravljanju devastiraju\u0107ih efekata medijske politike njezina prethodnika Zlatka Hasanbegovi\u0107a, “kroz par tjedana” uznastojati “da se anga\u017eiraju odre\u0111eni stru\u010dnjaci i pozovu predstavnici pojedinih udruga, skupina, itd.”, e da se tako na kraju zami\u0161ljenog procesa “artikulira dokument koji bi se mogao staviti na raspravu” i, dakle, “koji bi mogao biti nacrt medijske strategije”. Naravno, spomenula je da izvjesni ve\u0107 gotovi oblik tzv. strategije – ustvari naprosto dr\u017eavne politike – postoji jo\u0161 od 2015. godine, ali ga se zatim potrudila biranim rije\u010dima izdifamirati.<\/p>\n

Tako smo \u010duli da je posrijedi “veliki rad” koji “na\u017ealost, nije artikuliran kako treba”, budu\u0107i da je taj “model bio optere\u0107en interesnim, a pomalo i ideolo\u0161kim usmjerenjima”. Saznali smo da ministrici smeta “podjela na komercijalne i neprofitne medije”, gdje su “jedni po definiciji zli, a drugi dobri”, te ba\u0161 stoga “financiramo neprofitne, a ni\u0161ta ne radimo za komercijalne”, \u0161to njoj ipak “nije prihvatljivo” jer “treba gledati ekologiju cijelog medijskog sustava”.<\/p>\n

Vratit \u0107emo se na razmatranje iznesenih biolo\u0161kih uvida, ali najprije razmotrimo mogu\u0107e smjernice budu\u0107e medijske politike \u010diji kurs zadaje nova resorna \u0161efica. Pa, ako je vjerovati spomenutom tajmingu, samo \u0161to nije zapo\u010delo okupljanje neimenovanih stru\u010dnjaka i predstavnika stanovitih udruga, a do vijesti o njihovu radu mo\u017eemo se pobli\u017ee osvrnuti na poneke rije\u010di i poteze, kao i posredno nazna\u010dene intencije same Obuljen-Kor\u017einek. Jedino konkretno upori\u0161te svog manevra koje ona zasad otkriva jest ono kroz izjavu da je “naslijedila projekt financiranja medija zajednice iz Europskog socijalnog fonda (…) za koji Ministarstvo mora ulo\u017eiti 15 posto ukupne vrijednosti (…) pa da se fokusiramo na taj fond i nastavimo potporu”.\u00a0Ina\u010de, tih 15 posto iznosi oko \u010detiri i pol milijuna kuna – malo vi\u0161e negoli je Ministarstvo kulture i prije Hasanbegovi\u0107a dijelilo neprofitnim medijima, a \u0161to je bila prva prakti\u010dna postkrizna dr\u017eavna intervencija u sektor.<\/p>\n

Odustajanje od aktivne politike <\/strong><\/p>\n

Nadalje, premda nije rije\u010d o slu\u017ebenom niti javnom podatku, ministrica navodno uzima u obzir i ideju da financiranje neprofitnih medija tim sredstvima koja dolaze od dr\u017eavnih prihoda iz igara na sre\u0107u, ponovno povjeri Zakladi za razvoj civilnog dru\u0161tva. Ta fondacija, naime, dodjeljivala je novac nekolicini medija zajednice prije 2013. godine i pokretanja programa razvoja istih u Ministarstvu kulture, kada je do\u0161lo do razmjerne ekspanzije sektora, ne tek zbog ve\u0107ih izdvajanja.<\/p>\n

Ujedno se pokazalo kako izgleda transgresijska razlika izme\u0111u aktivnog vo\u0111enja politike i pukog povjeravanja neke stavke u distribuciji javnih sredstava odre\u0111enoj inertnoj – uvjetno kazano – instituciji civilnog dru\u0161tva, jer za druk\u010diji pristup potonja nije politi\u010dki kapacitirana. Zaseban je problem \u0161to je takva aktivnost nastala u nao\u010digled separatnom rukavcu vladina djelovanja, pa \u0107e nedostatak podr\u0161ke odozgo, u daljoj fazi, te sistemska op\u0107a potpora protr\u017ei\u0161nom interesu krupnog kapitala, izrazito usporiti proces razvoja nove medijske politike. A ta je politika inzistirala na subvencioniranju vantr\u017ei\u0161nih medija upravo zato jer se u proteklim kriznim godinama jasno pokazalo kako dru\u0161tvo ne mo\u017ee ra\u010dunati s kvalitetnom informirano\u0161\u0107u ako informaciju i sam medijski rad tretira kao robu na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Ve\u0107 na\u010delna preorijentacija natrag prema Zakladi ili navedenom EU-fondu zna\u010di odustajanje od politi\u010dkog upravljanja medijskim sektorom op\u0107enito. Obuljen-Kor\u017einek ne tuma\u010di o \u010demu se radi u slu\u010daju Europskog socijalnog fonda: posrijedi je izvor odvojen eksplicitno za suzbijanje neima\u0161tine i socijalne isklju\u010denosti ranjivih skupina, a na lokalnoj razini, pri \u010demu je problem i medijska izoliranost. Autenti\u010dno institucionalno naslije\u0111e koje ba\u0161tini ministrica u tom kontekstu, ti\u010de se zato razvoja isklju\u010divo lokalnih komunalnih informativnih centara.<\/p>\n

Njezina EU-vizura tako nije upotrebljiva za postoje\u0107u scenu s neprofitnim medijima nacionalnog dosega u tematskom smislu, a kamoli za univerzalno zbrinjavanje medijskih radnika. No saberemo li u\u010dinke zaokreta prema dvama isplatnim \u0161alterima \u2013eurofondu i Zakladi \u2013 u ministri\u010dinu nastupnom politiziranju oko medija, dade se i\u0161\u010ditati osnovna tendencija: odustajanje od same aktivne politike prema medijskom sektoru. Ne treba se zavaravati da bi to zna\u010dilo ikakvo depolitiziranje, budu\u0107i da se njeno bizarno distanciranje od dijela vlastitog resora mo\u017ee protuma\u010diti primarno kao ideologizirano prepu\u0161tanje medijskog sektora, u ve\u0107em njegovu dijelu, tr\u017ei\u0161tu. Nipo\u0161to to nije tobo\u017enja demokratizacija procesa kroz povjeravanje ingerencija civilnom dru\u0161tvu, jer je u slu\u010daju Zaklade rije\u010d o obustavi razvoja u to\u010dki zate\u010denoj pri dolasku HDZ-a i Mosta na vlast.<\/p>\n

U slu\u010daju EU-fonda, pak, radi se u biti o jednoj jedincatoj mjeri iz predlo\u017eenog Nacrta medijske politike RH do 2020. <\/a>godine, tj. pribli\u017enom horizontu 34. zadatka, od njih ukupno 39, a koje Nina Obuljen-Kor\u017einek uporno pre\u0161u\u0107uje. Medijski odjel Ministarstva kulture za vlade SDP-a i HNS-a ve\u0107 je bio osmi\u0161ljavao prilagodbu te konkretne mjere eventualnom EU-izvoru sredstava, i to je onaj dio ranije za\u010dete pri\u010de na koji se nova ministrica implicitno, ali nevjerodostojno poziva.<\/p>\n

Osmisliti, platiti, izraditi, ignorirati<\/strong><\/p>\n

Uostalom, nije se za \u010duditi takvom politikantskom tretmanu izvr\u0161ne vlasti u rukama HDZ-a i Mosta, znamo li kako se prema svome Medijskom odjelu postavljala koalicija SDP-HNS. Kao i jedan manji, no utjecajan dio neprofitno-medijske scene, nastrojen konkurentski, privatno-interesno te sitnoposjedni\u010dki \u010dak i pod uvjetima nove politike koja je smjerala na postupno neutraliziranje takvih kriptotr\u017ei\u0161nih relacija. Primjer odnosa s najvi\u0161e razine mo\u0107i, nakon dugotrajnog internog opstruiranja rada na prijedlozima nacrta medijske politike (iz vrha vladaju\u0107e koalicije), bio je izraziti obrat u stajali\u0161tima i ministrice kulture Andree Zlatar-Violi\u0107.<\/p>\n

Usred javne rasprave o dotad pripremljenom materijalu, ona je izme\u0111u svibnja i rujna 2015. godine naglo te javno otkazala svoju ranije bezrezervnu i op\u0107epoznatu podr\u0161ku zacrtanoj politici Odjela za medije. Nitko u medijima svejedno nije registrirao takvu napadnu promjenu u stavu, kao niti \u010dinjenicu da \u0107e kona\u010dni Nacrt medijske politike, ve\u0107 potpisan od novog ministra Berislava \u0160ipu\u0161a, biti najednom zaturen, dva mjeseca uo\u010di parlamentarnih izbora. I to premda ga je na uvid netom bilo dobilo mno\u0161tvo sudionika javne rasprave koja se po radnim skupinama odvijala u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku \u2013 oko dvjesto novinara, vlasnika medija, znanstvenika, predstavnika medijskih udruga, regulacijskih agencija, itd. A uvelike je simptomati\u010dno za takvu atmosferu bilo i jedno prethodno ekspertno te apriorno negativno javno o\u010ditovanje<\/a>.<\/p>\n

U tome \u010dlanku i opservaciji, me\u0111utim, ogor\u010dena je doti\u010dna mediologinja nekako zaboravila napomenuti da je 2013. i sama bila pozvana na razgovor o novoj medijskoj politici. Ali, zbog su\u0161tinskog neslaganja Medijskog odjela s njezinim postavkama, izostavljena je iz budu\u0107e suradnje, za razliku od nekih drugih joj kolega s Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu. Autor ovog \u010dlanka mo\u017ee o tome posvjedo\u010diti jer je i sam otpo\u010detka sudjelovao u izradi nacionalnog izvje\u0161taja o stanju medija koji je prethodio javnoj raspravi i Nacrtu medijske politike.<\/p>\n

Ipak, ta pasionirana mediolo\u0161ka filipika poslu\u017eit \u0107e i ne\u010demu progresivnom, naime, kao dokaz da je konkretna negativna odluka pri selekciji stru\u010dno-suradni\u010dkog tima bila objektivno ispravna. Jer, prema osvrtu u prilo\u017eenom \u010dlanku iz 2014. godine bivaju jasnima za\u010dudno temeljita nesnala\u017eenja neuva\u017eene mediologinje, npr. kad su posrijedi razlike izme\u0111u tzv. gra\u0111anskog novinarstva (a to je eufemizam za, recimo, prodaju mobitelskih snimki s prizorima odre\u0111enih skandala pojedinim tabloidnim medijima) i aktivnog u\u010de\u0161\u0107a gra\u0111ana u stvaranju programa i upravljanju javnom radiotelevizijom (a to je korak u smjeru demokratizacije medijske proizvodnje 21. stolje\u0107a).<\/p>\n

Hasanbegovi\u0107 drugim sredstvima<\/strong><\/p>\n

No to ne iznosimo radi hvatanja priklju\u010dka za naknadni obra\u010dun s individualnim oponentima, ma koliko da njihove teze vo\u0111ene privatnim razlozima bile iritantne, nego zbog o\u010dite mogu\u0107nosti da \u0107e se Obuljen-Kor\u017einek u najavljenom izboru suradni\u010dke mre\u017ee usmjeriti prema onima koji su po\u0161to-poto ustrajali u miniranju tada stasavaju\u0107e medijske politike. Na pretpostavku da \u0107e biti upravo tako, navodi njezino izno\u0161enje neistina o toj politici, citiranih u uvodu ovog teksta, a nasuprot kojima stoje mjere dr\u017eavne podr\u0161ke u Nacrtu iz 2015., u vezi pozicije rada u komercijalnim medijima, kao i javnosti. Ali, na\u017ealost, \u010dini se da ministrica na toj strani medijske scene za subjekt priznaje isklju\u010divo kapital. Ba\u0161 kao \u0161to je lani na opatijskim Danima elektroni\u010dkih medija, sva u \u010dudu, za napetost izme\u0111u komercijalnog i neprofitnog sektora kazala da je “neprirodna”.<\/p>\n

O njezinoj pristranosti govori i tvrdnja da “financiramo neprofitne, a ni\u0161ta ne radimo za komercijalne”, sjetimo li se fakta da je dr\u017eava lani, direktno i neizravno, komercijalnim medijima prihodovno doprinijela s oko 161 milijun kuna, dok su se ukupna davanja za neprofitne medije kretala u visini od oko pet milijuna. Samo za komercijalne lokalne televizije i radija ispla\u0107eno je oko 36 milijuna kuna, pri \u010demu treba re\u0107i da je samo jedna od tih 20 televizija ve\u0107inski javna, i da je \u010dak 90 od oko 130 radijskih stanica u ve\u0107inskom privatnom vlasni\u0161tvu.<\/p>\n

Bilo bi stoga od ministrice vi\u0161e nego umjesno da prema tome locira istinskog dru\u0161tvenog parazita, no ona radije potencira antagonizaciju narednih frakcija prora\u010dunskih korisnika. Drugi dio njezina izlaganja o medijima u citiranoj radijskoj emisiji bio je tako posve\u0107en opreci izme\u0111u malih prete\u017eno politi\u010dkih i, na kontrastrani, kulturno-tematskih portala. Ne\u0107emo se ovom prilikom upu\u0161tati u detaljnije razglabanje pogre\u0161nosti takvog pristupa, gdje bi se Ministarstvo kulture umjesto jednostranog jalovog istjerivanja pojedina\u010dne pravde oko dr\u017eavno-bud\u017eetskih mrvica, prije moralo izboriti za podizanje mizernog resornog udjela. A trebali bi toliko op\u0107epoliti\u010dkog u svom kruhoborstvu uzeti u obzir i hrvatski tzv. kulturnjaci, ina\u010de javno poprili\u010dno razdragani dodjelom mandata Nini Obuljen-Kor\u017einek.<\/p>\n

Zaklju\u010dno, konstatirajmo da se neprofitnim medijima naj\u0161ireg tematskog profila ne smije\u0161i bolje sutra, mada \u0107e puno ovisiti o njihovu otporu. I o argumentacijskom zalaganju da ne budu izgurani iz davno definiranog politi\u010dkog prostora Ministarstva kulture pomo\u0107u jeftinih opaski da ne spadaju uz kulturn(ja\u010dk)i milje, nego bogznagdje. Ili \u0107e otkriti da biologisti\u010dki lik nove ministrice \u2013 demokr\u0161\u0107anski, ne profa\u0161isti\u010dki \u2013 nije mnogo toga novog doli, prirodno, Hasanbegovi\u0107 drugim sredstvima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ministrica kulture RH Nina Obuljen-Kor\u017einek najavila je sredinom ovog mjeseca u emisiji “Intervju tjedna” Hrvatskog radija kako \u0107e, u obe\u0107anom ispravljanju devastiraju\u0107ih efekata medijske politike njezina prethodnika Zlatka Hasanbegovi\u0107a…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":16076,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-16075","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16075","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16075"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16075\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36697,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16075\/revisions\/36697"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16076"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16075"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16075"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16075"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16075"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16075"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16075"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16075"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}