Krajem pro\u0161log tjedna u Podgorici je sve\u010dano otvoreno “groblje njema\u010dkih vojnika”, odnosno spomenik pripadnicima nacisti\u010dkih vojnih jedinica poginulima tijekom okupacije Crne Gore 1941.-1945. Izgradnja spomenika dio je me\u0111unarodnog ugovora izme\u0111u dvije dr\u017eave potpisanog 2011. godine, a kao lokacija odabran je vojni aerodrom u Golubovcima. Prema rije\u010dima predstavnice organizacije Volksbund Deutsche Kriegsgr\u00e4berf\u00fcrsorge, zadu\u017eene od strane SR Njema\u010dke za pokapanje nacisti\u010dkih vojnika u Isto\u010dnoj Europi, spomenik bi trebao biti “mjesto \u017ealosti, ali i poziv na razumijevanje”. No ni spomenik ni ceremonija ni\u010dim ne demonstriraju razumijevanje karaktera nacisti\u010dke okupacije Crne Gore.<\/p>\n
Dapa\u010de, decentno ukra\u0161eno mjesto sa popisom imena “\u017ertava” iznad kojeg se vijori zastava suvremene Njema\u010dke jasno sugerira namjeru normalizacije okupacije, ali i izjedna\u010davanja \u017ertava. Vojnici okupatora svjesno su predstavljeni kao jo\u0161 jedne \u017ertve op\u0107eg bezumlja kojem se ne daje ni pravo ime. To je potvrdio i novi njema\u010dki ambasador u Podgorici Hans G\u00fcnther Mattern koji je iskoristio priliku da se po\u017eali na sudbinu svog strica koji je poginuo “bore\u0107i se na strani Wehrmachta (sic!) u Bjelorusiji”. Na namjernu ambivalentnost spomenika naposljetku je upozorilo i desetak prosvjednika, uglavnom starije dobi, koji su izjavili da nemaju ni\u0161ta protiv pokapanja bilo koga, pa ni nacisti\u010dkih vojnika, ali ne pod spomenikom izgra\u0111enim za njih u zemlji koju su okupirali i uz sve\u010danu ceremoniju kojom im se odaje po\u010dast.<\/p>\n
Tko je dobio rat?<\/strong><\/p>\n Lokacija vojnog aerodroma sugerira da ni sami inicijatori ove po\u010dasti nisu sasvim sigurni u mogu\u0107e interpretacije spomenika od strane lokalnog stanovni\u0161tva. On \u0107e naime biti pod stalnom za\u0161titom vojske. Protivljenje spomeniku tako je izrazio i oporbeni Demokratski front koji se smatra “proruskom” i “prosrpskom”, pa onda logi\u010dno i “antinjema\u010dkom” strankom. Njihovo je priop\u0107enje osobito zanimljivo: podizanje spomenika nazvali su potezom “marionetskog re\u017eima” koji slavi okupatore te predlo\u017eili da se umjesto toga spomenik podigne “sunarodnjacima koji su poginuli od crkve sv. \u0110or\u0111a u Podgorici do Ko\u010devskog roga u Sloveniji”. Drugim rije\u010dima, umjesto nacistima, DF predla\u017ee spomenik \u017ertvama Saveznika i lokalnim kolaboracionistima.<\/p>\n Iz vladaju\u0107e stranke odmah su reagirali podsje\u0107aju\u0107i kako “\u010detni\u010dki vojvode ne mogu braniti antifa\u0161izam”, aludiraju\u0107i na \u010dinjenicu da je jedan od lidera DF-a, Andrija Mandi\u0107, dobio tu “titulu” jo\u0161 2007. godine. Izme\u0111u Volksbundovih poziva na “mir” odavanjem po\u010dasti okupatoru, preko \u010detni\u010dkog “slobodarstva” Andrije Mandi\u0107a do antifa\u0161izma vlasti koje otvaraju okupatorska groblja jasno je da postoji samo jedna zajedni\u010dka linija \u2013 \u017eestoki antikomunizam. U njemu mjesta nema samo za one koji su zapravo zaslu\u017eni za prekid tog rata i oslobo\u0111enje Crne Gore.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Krajem pro\u0161log tjedna, u Podgorici je sve\u010dano otvoreno “groblje njema\u010dkih vojnika”, odnosno spomenik pripadnicima nacisti\u010dkih vojnih jedinica poginulima tijekom okupacije Crne Gore 1941.-1945…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":16026,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[144],"theme":[458],"country":[77],"articleformat":[205],"coauthors":[26],"class_list":["post-16025","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-crna-gora","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16025"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16025\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16031,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16025\/revisions\/16031"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/16026"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16025"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=16025"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=16025"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=16025"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=16025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}