U gradu koji s u\u017eom okolicom broji tek oko dvadeset i pet tisu\u0107a stanovnika pravilo je da “svi sve znaju”, a ipak na jednostavan upit koja poduze\u0107a u Sinju jo\u0161 uvijek rade mnogi Cetinjani ne\u0107e znati odgovor. Tek \u0107e se oni najuporniji nakon dugog promi\u0161ljanja sjetiti tvornice namje\u0161taja Naprijed, ujedno i jedinog pogona koji je pre\u017eivio sve tranzicijske potrese, pa i danas radi iako upo\u0161ljava svega sedamdesetak radnika. Propast tekstilnog diva Dalmatinke, triljske tvornice za preradu plastike Cetinka i ostalih pogona koji su zapo\u0161ljavali po nekoliko tisu\u0107a radnika, ali i potpomagali cjelokupni razvoj kraja financiranjem izgradnje stanova, \u0161kola ili komunalne infrastrukture, naglo je dovela do stvaranja \u010ditave vojske nezaposlenih i gurnula nekad razvijeni industrijski centar Dalmatinske zagore na sam rub siroma\u0161tva. U posljednjih pet godina, nezaposlenost je porasla za \u010dak 90%, a prema najnovijim statistikama sinjske burze rada dosegla je brojku od pet tisu\u0107a ljudi, \u0161to je jedan od najve\u0107ih prosjeka u Splitsko-dalmatinskoj \u017eupaniji. U gradu u kojem je proizvodni sektor odavno devastiran, najve\u0107i broj radnika zaposlen je u ugostiteljskim i uslu\u017enim djelatnostima, a od ostalih djelatnosti uspio se odr\u017eati tek manji broj obrta ili sitnih gra\u0111evinskih firmi koje kriza jo\u0161 uvijek nije pokosila.<\/p>\n
Lokalnim i dr\u017eavnim politi\u010darima su, kako je to ve\u0107 obi\u010daj, puna usta pri\u010da o gospodarskoj revitalizaciji kraja, ali po tom pitanju ve\u0107 godinama nema ba\u0161 nikakvog pomaka. Iako se stagnacija obi\u010dno tuma\u010di kao posljedica nesposobnosti ili bezidejnosti lokalnih \u010delnika, krivca za te\u0161ku situaciju Cetinskog kraja treba prije svega tra\u017eiti u sustavnoj politici dr\u017eave koja je ne trepnuv\u0161i okom odlu\u010dila svoje klju\u010dne industrije prepustiti tr\u017ei\u0161noj stihiji i privatnim spasiteljima koji su zauzvrat munjevitom brzinom uspjeli upropastiti kompletnu infrastrukturu, resurse i stru\u010dne kadrove \u0161to su se desetlje\u0107ima stvarali u sinjskim tvornicama i hranili \u010ditav kraj.<\/p>\n
Dosad jedini ve\u0107i poku\u0161aj otvaranja radnih mjesta ili, kako ga gradske vlasti nazivaju \u2013 “kapitalni projekt” za ostvarivanje gospodarskog razvoja \u2013 bila je izgradnja poduzetni\u010dke zone Kukuzovac u kojoj su dr\u017eava i grad osigurali niz povlastica poput financiranja infrastrukture, smanjenih komunalnih naknada itd. u nadi da \u0107e u grad privu\u0107i potencijalne investitore. Nakon ulo\u017eenih \u0161ezdesetak milijuna kuna gospodarska zona nije za\u017eivjela, pa u njoj danas radi samo sedam firmi i 130 radnika od kojih je dobar dio jednostavno premje\u0161ten iz drugih postrojenja na sinjsko podru\u010dje. Umjesto da se promatra samo kao lokalni neuspjeh, Kukuzovac se mo\u017ee gledati i kao jedan u nizu primjera kojima se jasno pokazalo kako kontinuirana dr\u017eavna politika odricanja od odgovornosti za planiranje i upravljanje vlastitom privredom i uzdanja u interes privatnog kapitala da revitalizira sredine osiroma\u0161ene u tranziciji naprosto ne daje rezultate.<\/p>\n
Jednako \u0161tetni procesi kakve je Sinj pro\u017eivio deindustrijalizacijom kraja trenutno se odvijaju u sferi javnih usluga koje se kao posljedica dugogodi\u0161njeg demontiranja socijalne dr\u017eave sve vi\u0161e komodificiraju. Grad je tako jo\u0161 2005. godine do\u017eivio privatizaciju gradskog autoprijevoza \u010dija je glavna funkcija bila odr\u017eavanje prometne povezanosti razgranatog kraja koji ina\u010de ima status brdsko-planinskog podru\u010dja. Vode\u0107i se logikom ustroja javnih usluga po na\u010delu tr\u017ei\u0161ne efikasnosti, dr\u017eava se zbog nagomilanih dugova odlu\u010dila rije\u0161iti sinjskog autoprijevoza pa je tako za tzv. “state\u0161kog partnera” odabrala tvrtku Promet Makarska koja je preuzela obvezu da zapu\u0161teno poduze\u0107e dokapitalizira novim voznim parkom. No kako to ve\u0107 biva, od investiranja u prijevoz nije bilo ni\u0161ta, a novope\u010deni prijevoznik je, sude\u0107i prema medijskim napisima<\/a>, ve\u0107u zaradu vidio u izvla\u010denju novca iz tvrtke, pa se cijeli podvig pretvorio u tipi\u010dnu trakavicu koja \u0107e se vjerojatno godinama razvla\u010diti po sudovima, premda je ve\u0107 sad jasno da je na\u010dinjena \u0161teta nepovratna. Nedugo nakon dolaska Prometa Makarska, po istom na\u010delu profitabilnosti smanjene su ili potpuno ukinute tzv. “nerentabilne linije” koje su prometno povezivale okolna sela, \u0161to je dovelo do uni\u0161tavanja osnove funkcije gradskog prijevoza i sve ve\u0107e izoliranosti dijela stanovni\u0161tva okolnih krajeva koje se danas najvi\u0161e osjeti u problemima organizacije \u0161kolskog prijevoza ili dolaska do zdravstvene skrbi u gradu.<\/p>\n Kao ni drugdje, tr\u017ei\u0161ni mehanizmi nisu zaobi\u0161li zdravstveni sustav, samo \u0161to su zbog laboratorijskih uvjeta malog kraja njihove posljedice puno opipljivije. One su mo\u017eda najvidljivije na primjeru provedene tihe privatizacije primarnih zdravstvenih usluga po modelu koncesija kojim je dr\u017eava jednom dijelu lije\u010dnika op\u0107e medicine dala ordinacije u zakup, na njih prebacila tro\u0161kove infrastrukture, medicinske opreme i po\u010dela ih pla\u0107ati po efikasnosti, odnosno broju pacijenata. Dio sinjskih lije\u010dnika koji danas radi po tom modelu ve\u0107 neko vrijeme nije financijski u stanju nabavljati novu opremu, a kao \u010dest problem javlja se i prebukiranost ordinacija koja je zbog propisanog visokog broja pacijenata lije\u010dnicima nu\u017ena da se odr\u017ee. Opetovane reforme i rezovi u zdravstvu rezultirali su time da sinjskom Domu zdravlja zbog neulaganja u stru\u010dne kadrove i opremu neprestano prijeti ukidanje stacionara i rodili\u0161ta koji su po novoj logici menad\u017ementa u zdravstvu ve\u0107 odavno otpisani kao neisplativi. I dok se debate oko opstanka zdravstvenih usluga, ne samo u Sinju ve\u0107 i drugim krajevima Hrvatske, obi\u010dno vode s obzirom na dominantni kriterij isplativosti i efikasnosti zdravstvenog sustava, istovremeno se malo \u010duju glasovi onih koji upozoravaju da takav sustav ugro\u017eava sveukupnu dostupnost i temeljno pravo na zdravstvenu skrb, pogotovo za stanovnike udaljenih krajeva. Unato\u010d \u010destim prosvjedima u cijeloj \u017eupaniji, malo je vjerojatno da \u0107e dr\u017eava, koja je krenula u pohod reorganizacije i centralizacije sustava zdravstvene za\u0161tite, pove\u0107ati ulaganja u manje gradove, pa je izgledno da \u0107e Cetinjani u budu\u0107nosti sve ve\u0107i broj zdravstvenih usluga morati obavljati u Splitu, \u0161to za stanovnike okolnih sela poput Vrlike i Hrvaca koji su od Splita udaljeni preko 70 kilometara predstavlja poprili\u010dan problem.<\/p>\n Ekonomski i socijalni problemi grada godinama se gomilaju zbog \u010dega se Sinj u javnosti \u010desto predstavlja kao samorazumljiv grad-slu\u010daj. Unato\u010d sporadi\u010dnim to\u010dkama otpora poput onih protiv privatizacije autoprijevoza ili zatvaranja rodili\u0161ta, zasad ne postoji organizirana politi\u010dka snaga koja bi sustavno artikulirala ekonomske i socijalne probleme. Uostalom, problemi koje Cetinjani itekako osje\u0107aju i na njih reagiraju, zbog dugotrajne se hegemonije desnih politi\u010dkih snaga opetovano tuma\u010de kroz istu jalovu prizmu izdaje dr\u017eavotvornih obe\u0107anja devedesetih (tzv. parola “nismo se za ovo borili”), ali se i dalje ne povezuju s onom istom manipularskom politikom koja je izvr\u0161ila kompletnu privatizaciju nekada\u0161njeg dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva i dovela do deindustrijalizacije grada.<\/p>\n Da sve ne bude tako crno, u posljednje vrijeme u gradu se javljaju kulturne inicijative mladih, u prvom redu Sinjskog kulturnog urbanog pokreta i Sinjske umjetni\u010dke komune, koje su po\u010dele otvarati va\u017ena dru\u0161tvena pitanja poput problema dostupnih javnih prostora, zna\u010daja nekada\u0161njih industrija za povijest i razvoj grada ili uloge \u017eena u tim industrijama. Iako se one zasad eksplicitno ne bave politikom grada, u trenutnom odnosu snaga po svoj prilici predstavljaju najbolju \u0161ansu da se u gradu kona\u010dno otvori prostor za raspravu o goru\u0107im dru\u0161tvenim problemima. Pogotovo zato \u0161to to zasigurno ne mo\u017eemo o\u010dekivati od nacionalisti\u010dkih politi\u010dkih elita koji grad prigodni\u010darski instrumentaliziraju za svoje agende ili liberalnih struja koje ne rade ni\u0161ta manju \u0161tetu kad ja\u0161u na tom diskursu samo da bi grad stereotipno prikazali kao besprizornu sredinu nazadnih svjetonazora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U gradu koji s u\u017eom okolicom broji tek oko dvadeset i pet tisu\u0107a stanovnika pravilo je da “svi sve znaju”, a ipak na jednostavan upit koja poduze\u0107a u Sinju…<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":161,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[18],"class_list":["post-160","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=160"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/160\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37614,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/160\/revisions\/37614"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/161"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=160"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=160"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=160"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=160"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}