{"id":15971,"date":"2016-11-21T08:00:58","date_gmt":"2016-11-21T07:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15971"},"modified":"2021-02-25T11:00:01","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:01","slug":"15971","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15971","title":{"rendered":"Liberalna demokracija ili demokracija za liberale?"},"content":{"rendered":"

Nakon neo\u010dekivane pobjede opozicijskog kandidata na predsjedni\u010dkim izborima u Bugarskoj, pala je i vlada koja je u\u017eivala uvjerljivu ve\u0107inu. Paralelni referendum o izbornom sustavu, me\u0111utim, omogu\u0107io je jo\u0161 dalekose\u017eniji potres. U novoj konstelaciji mo\u0107i, ve\u0107ina aktera gr\u010devito se bori da prona\u0111e adekvatno obja\u0161njenje i novi ideolo\u0161ki okvir.<\/strong><\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i neobi\u010dnom razvoju doga\u0111aja, rasprave o rezultatima predsjedni\u010dkih izbora u Bugarskoj, koji su se odr\u017eali pretpro\u0161le nedjelje, pretvorile su se u rasprave o nadolaze\u0107im parlamentarnim izborima. Naime, premijer Bojko Borisov svoj ostanak na vlasti uvjetovao je izborom svoje kandidatkinje za predsjednicu republike. Njezin poraz dakle zna\u010di da \u0107emo uskoro glasati i na prijevremenim parlamentarnim izborima. Pobijedio je general Rumen Radev, nezavisni kandidat kojega je podr\u017eala opozicijska Bugarska socijalisti\u010dka stranka (BSP) i to sa zapanjuju\u0107om razlikom od 23% ispred Cecke Ca\u010deve, kandidatkinje Borisovljeve stranke GERB (Gra\u0111ani za europski razvoj Bugarske) i predsjednice parlamenta.<\/p>\n

To je prije svega shva\u0107eno kao poraz premijera i to ne samo zato \u0161to je budu\u0107nost svoje vlade izravno vezao uz predsjedni\u010dke izbore, ve\u0107 i stoga \u0161to je na vlasti \u2013 s kratkim prekidima \u2013 bio od 2009. godine i u tom razdoblju na razli\u010ditim izborima pobijedio BSP ni manje ni vi\u0161e nego 11 puta. Zbog toga se rezultat ovih izbora doima manje kao posljedica popularnosti samog Radeva, a vi\u0161e kao “protestni glas” protiv vladaju\u0107e stranke. Ipak, rano je za proslavu “kraja Borisovljeve ere”. Unato\u010d gubitku predsjedni\u010dke pozicije i samoizazvanom gubitku izvr\u0161ne vlasti, \u010dini se da bi se Borisov mogao vratiti na vlast, izme\u0111u ostalog zbog referenduma odr\u017eanog paralelno s predsjedni\u010dkim izborima na kojemu su gra\u0111ani glasali za zamjenu trenutnog proporcionalnog parlamentarnog sustava ve\u0107inskim.<\/p>\n

Referendum je inicirao Slavi Trifonov, jedan od najpopularnijih bugarskih televizijskih voditelja i pjeva\u010da koji vodi vlastitu politi\u010dko-glazbenu emisiju na najve\u0107em privatnom televizijskom kanalu, vrlo sli\u010dnu poznatim ameri\u010dkim emisijama poput “The Jay Leno show”. Trifonov je dio rastu\u0107eg trenda u bugarskoj politici da slavne osobe i poduzetnici iz svijeta \u0161oubiznisa pretvaraju svoju popularnost u “politi\u010dki kapital”, bilo osnivanjem politi\u010dkih stranaka ili pokretanjem referenduma. Ovaj referendum je uspje\u0161no odigrao ulogu ispu\u0161nog ventila za uzavrelo javno nezadovoljstvo politi\u010dkim establi\u0161mentom, iako nije ni na koji na\u010din ponudio odgovor na krizu reprezentacije. Postavio je tri pitanja vezana uz izborni sustav od kojih su sva potvr\u0111ena velikom ve\u0107inom glasova: “Zala\u017eete li se za ve\u0107inske parlamentarne izbore s apsolutnom ve\u0107inom u dva izborna kruga?”; “Zala\u017eete li se za obavezno glasovanje na izborima i referendumima?”; “Podr\u017eavate li smanjenje dr\u017eavnih potpora politi\u010dkim strankama s 11 na 1 lev po valjanom glasu?”<\/p>\n

Zanimljiviji od referendumskog pitanja i skromnih prijedloga bili su tek slabo prikriveni izrazi ga\u0111enja liberalnih intelektualaca, pogotovo nakon besplatnog koncertnog skupa kojega je Trifonov organizirao tjedan prije izbora. Prije dvije godine, bugarski predsjednik na odlasku Rosen Plevnelijev organizirao je referendum s vrlo sli\u010dnim pitanjima, a ti isti intelektualci tada su ga sna\u017eno poduprli i popularizirali, izme\u0111u ostalog doniraju\u0107i svoj volonterski rad. Postoje ipak dvije razlike izme\u0111u tada\u0161njeg i ovog posljednjeg referenduma: kao prvo, predsjednik je pitao \u017eelimo li da “dio” parlamentarnih zastupnika bude biran ve\u0107inskim glasanjem dok to Trifonov \u017eeli za sve, time radikaliziraju\u0107i logiku koja je ve\u0107 bila na djelu u \u010ditavoj postpoliti\u010dkoj klimi koja poti\u010de uvjerenje da \u0107e ulazak “moralnijih” stru\u010dnjaka u politiku nekako zaustaviti korupciju, siroma\u0161tvo i tako dalje. Druga je razlika da Plevnelijev nije postavio pitanje o smanjenju subvencija ve\u0107 pitanje o elektroni\u010dkom glasanju koje je na kraju odobreno u parlamentu.<\/p>\n

Zamke ve\u0107inskog sustava<\/strong><\/p>\n

Kako objasniti misterij razli\u010ditih reakcija na gotovo jednaka referendumska pitanja? Stvar o\u010dito ovisi o tome tko pitanja postavlja. Plevnelijev ima legitimitet zbog svoje pune podr\u0161ke prosvjedima u ljeto 2013. godine na kojima su sudjelovali i spomenuti intelektualci, a njihov preferirani politi\u010dki subjekt \u2013 Reformski blok, koji \u010dini pet desnih stranaka \u2013 od 2014. je partner u vladaju\u0107oj koaliciji. No Blok danas prolazi kroz unutra\u0161nja previranja jer je njegova glavna stranka DSB (Demokrati za sna\u017enu Bugarsku) u sukobu s GERB-om i odvaja se od Bloka. Sve ovo omogu\u0107ava da RB nestane s politi\u010dke scene ako parlament potvrdi tranziciju u ve\u0107inski izborni sustav koji favorizira dvostrana\u010dki parlament. Kao drugo, to je pitanje ukusa. Intelektualci Trifonova smatraju pjeva\u010dem “\u010dalgi” (bugarskog turbo-folka), a odrednica “\u010dalga” lijepi se svemu \u0161to antikomunisti\u010dki intelektualci smatraju niskim, masovnim, populisti\u010dkim, prljavim i nevrijednim. Neki ga \u010dak optu\u017euju za “komunizam”, time potiskuju\u0107i povijesnu ulogu koju je Trifonov odigrao kao kulturni vo\u0111a antikomunisti\u010dkih prosvjeda 1997. godine (kada se svaka njegova nova pjesma odmah pretvarala u himnu prosvjeda). Op\u0107enito, prevladavaju\u0107e raspolo\u017eenje liberalnih medija sli\u010dno je onome njihovih britanskih kolega nakon Brexita: budu\u0107i da nisu pobijedili, liberali su po\u010deli propitivati<\/a> samo mjesto referenduma u demokraciji, a javni prostor obiluje<\/a> konzervativnim teorijama o “iracionalnim” masama koje nisu dovoljno zrele da odlu\u010duju o dr\u017eavi.<\/p>\n

Referendumu je nedostajalo samo trinaest tisu\u0107a glasova kako bi prihva\u0107anje njegovih rezultata u parlamentu bilo obavezno. Ali nakon podno\u0161enja ostavke, Borisov se zarekao kako je “volja naroda” sveta i obe\u0107ao da \u0107e u\u010diniti sve u svojoj mo\u0107i da se amandmani izglasaju. To \u0107e zahtijevati ustavnu reformu koju je, s obzirom na raspad parlamentarnih koalicija, te\u0161ko posti\u0107i, ali nije nemogu\u0107e ako najve\u0107e stranke sklope primirje i time omogu\u0107e “izbacivanje” malih stranaka iz parlamenta. Kao \u0161to smo spomenuli, Borisov i GERB redovito pobje\u0111uju na izborima, ali njihove pobjede nisu uvjerljive. Glasanju obi\u010dno pristupi oko 50% gra\u0111ana, a samo oko 30% njih glasuje za GERB. Uz ve\u0107inski izborni zakon tih 30% (ili oko milijun Bugara) za GERB ne bi zna\u010dilo 30% mjesta u parlamentu nego, recimo, preko 70%, odnosno apsolutnu ve\u0107inu. Ovo je razlog zbog kojeg je Borisov podr\u017eao referendum \u2013 on \u0107e mu svakako osigurati neproblemati\u010dnu (iako vrlo nereprezentativnu) vladavinu oslobo\u0111enu slo\u017eenih pregovora s manjim koalicijskim partnerima. Tako \u0107e Trifonov, koji ina\u010de mrzi Borisova i sprema se osnovati vlastitu politi\u010dku stranku, pomo\u0107i kanalizirati bijes koji gra\u0111ani osje\u0107aju prema Borisovu i cijeloj politi\u010dkoj klasi u reforme koje \u0107e zapravo oja\u010dati njegovu vlast.<\/p>\n

Ruska prijetnja<\/strong><\/p>\n

Sami predsjedni\u010dki izbori se u Bugarskoj odr\u017eavaju u dva kruga, ako ni jedan od kandidata ne sakupi barem 50% glasova u prvome. Ove godine natjecala su se 22 kandidata. Neizbje\u017eno, neke od kandidata, na primjer \u017eenu koja je tvrdila da je vidovita, smatralo se “lakrdija\u0161ima”, a mediji su se dobro nasmijali. Veliko (i tu\u017eno) iznena\u0111enje izbora bio je rezultat<\/a> Veselina Mare\u0161kog, nezavisnog kandidata i milijuna\u0161a koji posjeduje uspje\u0161nu farmaceutsku kompaniju i lanac benzinskih postaja. Njegova se kampanja temeljila na platformi protivljenja kartelima i monopolima i omogu\u0107ila mu osvajanje 11% glasova. Ohrabren ovim uspjehom, Mare\u0161ki je ustvrdio<\/a> da \u0107e “za pet godina” biti “bugarski Donald Trump”. Upitan za koga \u0107e glasati u sljede\u0107em krugu izbora, bez trunke je srama izjavio kako \u0107e poduprijeti kandidata koji je dobio najmanje glasova “Cigana”. Drugo je iznena\u0111enje bio rezultat kandidata krajnje desnice \u2013 koalicije Patriotske fronte (proeuropske stranke krajnje desnice koja je partner u Borisovljevoj vladi) i proruske stranke Ataka. Njihov je kandidat osvojio gotovo 15% glasova. Na vje\u010dnu sramotu onih liberalnih elitisti\u010dkih intelektualaca koji promoviraju teoriju<\/a> “seoskog [bitov<\/em>] fa\u0161izma”, me\u0111u glasa\u010dima koji su glasali za krajnju desnicu prevladavalo<\/a> je obrazovano gradsko stanovni\u0161tvo.<\/p>\n

Iako je pobjednik Radev kolokvijalno poznat kao predsjedni\u010dki kandidat BSP-a, njega je zapravo kandidirao “gra\u0111anski odbor”. To je \u010desta taktika stranaka da se skrivaju iza nestrana\u010dkih odbora ili “gra\u0111anskih inicijativa” kako bi poku\u0161ale izbje\u0107i duboko ukorijenjeno nepovjerenje bira\u010da prema politi\u010dkim strankama. Ipak, unato\u010d prividu nezavisnosti i \u010disto\u0107e od establi\u0161menta i njegovih potro\u0161enih ideja, Radev je sudjelovao u ve\u0107inskom konsenzusu tog istog establi\u0161menta \u2013 naime, i on izbjeglice smatra<\/a> najve\u0107om sigurnosnom prijetnjom. Svi su glavni kandidati takozvanu “izbjegli\u010dku krizu” postavili u sredi\u0161te svojih kampanja. Kao \u0161to je jedan lijevi komentator primijetio<\/a>, stvarni pobjednik prvog kruga izbora bila je krajnja desnica. Na primjer, predsjedni\u010dka debata nakon prvoga kruga izme\u0111u Radeva i GERB-ove kandidatkinje Cecke Ca\u010deve brzo se rasto\u010dila u sva\u0111u oko toga koliko bi visok trebao biti zid na granici s Turskom. Nastup Ca\u010deve bit \u0107e upam\u0107en i po njenoj emotivnoj potvrdi vlastitih autenti\u010dnih antikomunisti\u010dkih uvjerenja. Zaplakala<\/a> je na televiziji zbog glasina da je komunistica (za vrijeme socijalizma bila je \u010dlanica Bugarske komunisti\u010dke partije).<\/p>\n

Osim toga, nakon prvog kruga, kampanje i debate bavile su se uglavnom pitanjima vanjske politike, odnosno borbi “Rusije protiv Europe”, koja do 2013. godine nije zauzimala ve\u0107u pa\u017enju u Bugarskoj. Liberalni su mediji promovirali narativ prema kojoj je Ca\u010deva “proeuropski”, a Radev “proruski” kandidat. No zapravo, oboje brane euroatlantsku orijentaciju zemlje i oboje su ustvrdili<\/a> kako Rusija nije neprijatelj “ali da trebamo biti pragmati\u010dni u svojim politikama”, \u0161togod to zna\u010dilo. Neovisno o tome \u0161to su kandidati govorili, komentatori s intelektualne desnice, \u010diji je kandidat iz Reformskog bloka dobio manje glasova i od Mare\u0161kog (6%), Radeva jednoglasno smatraju Putinovim “lutkom”. Za vrijeme predsjedni\u010dke debate, Radev je govorio da je njegov prioritet “sigurnost”. Naglasio je va\u017enost bugarskog \u010dlanstva u NATO savezu i potrebu ovladavanja “izbjegli\u010dkom krizom”. Na pitanja o Rusiji, Radev je odgovorio da \u017eeli mirno ili diplomatsko razrje\u0161enje Krimske krize i da je proeuropski nastrojen. Njegovo kori\u0161tenje starog patriotskog kli\u0161eja da Bugari i Rusi dijele “zajedni\u010dko kulturno-religijsko naslije\u0111e” oja\u010dali su tvrdnje da je pobijedio “proruski kandidat”. To je teza koju dijele i strani mediji, skloni konzultiranju bugarskih think-tankova<\/em> \u0161to bugarski mediji kasnije koriste kao “sliku u ogledalu” koja “potvr\u0111uje” njihove sumnje o Radevu.<\/p>\n

Antiizbjegli\u010dki konsenzus<\/strong><\/p>\n

Sve ovo treba razumijevati u kontekstu vanjskopoliti\u010dke klime \u010dijem je stvaranju pomogao dosada\u0161nji predsjednik Plevnelijev. On je, smatra se, bio suvi\u0161e politiziran, mnogo vi\u0161e no \u0161to je prihvatljivo za poziciju predsjednika od kojega se o\u010dekuje da se pona\u0161a kao “ujedinitelj nacije”. Zauzeo je otvoreno antiruske stavove u svojim izjavama<\/a> za strane medije, a na doma\u0107em planu stao je na stranu desni\u010darskih prosvjeda 2013. godine \u010dime je antagonizirao kriti\u010dare prosvjeda, a podupro je i inicijativu grupe antikomunisti\u010dkih intelektualaca da se za bugarske \u0161kole napi\u0161u jako ideolo\u0161ki obojeni antikomunisti\u010dki ud\u017ebenici te je promovirao antikomunizam simboli\u010dkim doga\u0111ajima kao \u0161to je projekt<\/a> “25 godina slobodne Bugarske”. Dan prije izbora, Plevnelijev je napisao \u010dlanak<\/a> u desnim novinama Kapital<\/em> u kojem ocrtava svoju strogo antirusku vanjsku politiku i zala\u017ee se za koncept “hladnog mira”. Plevnelijevi strogi vanjskopoliti\u010dki stavovi zasjenjuju \u010dak i Borisovljev ma\u010dizam: Plevnelijev je podupro rumunjski prijedlog za stacioniranje naoru\u017eane mornari\u010dke flote u Crnom moru dok je Borisov istovremeno tvrdio o\u010dito \u2013 da je lo\u0161a ideja izazivati vojni sukob sa supersilom kao \u0161to je Rusija.<\/p>\n

Dakle, u usporedbi s trenutnim predsjednikom, spremnost izabranog predsjednika za dijalog s Rusijom prije nego za otvoreni rat uistinu dovodi do toga da se on \u010dini kao “Putinov kandidat”. Ako ignoriramo njegovu vojnu edukaciju u SAD-u i karijeru u NATO-u. Kada ga je Ca\u010deva optu\u017eila za proruske stavove, Radev ju je upitao nije li ona turska kandidatkinja, budu\u0107i da je dobila 13.000 glasova bugarskih Turaka koji \u017eive u Turskoj, dok ih je on dobio samo 300. Sve ovo pokazuje da, sada kada postoji opasnost “Euroazije” i “Rusije” te kada je do\u0161lo do prividnog kraja proeuropskog konsenzusa koji je dominirao cijelim politi\u010dkim spektrom do 2013. godine, novi “vi\u0161estrana\u010dki” konsenzus stabilizira tema izbjeglica. Budu\u0107i da se sla\u017eu oko urgentnosti bavljenja “izbjegli\u010dkom prijetnjom”, politi\u010dki akteri mogu u\u017eivati u svojim stvarnim ili prividnim politi\u010dkim razlikama po pitanju vanjske politike.<\/p>\n

Ipak, te\u0161ko je sakupiti politi\u010dke poene na platformi koja je usredoto\u010dena samo na vanjsku politiku, kao \u0161to su kandidati brzo shvatili, osobito nakon prvog kruga. Premijer Borisov prvo je prijetio da \u0107e podnijeti ostavku ako njegova kandidatkinja ne pobijedi u prvome krugu. Ca\u010deva je me\u0111utim jedna od najmanje \u0161armantnih i najmanje karizmati\u010dnih politi\u010darki. Samo Borisovljeva naivna pretpostavka da u\u017eiva sna\u017enu potporu bira\u010da mo\u017ee objasniti njegov izbor predsjedni\u010dke kandidatkinje kao i trenutak njene objave. Naime, GERB je \u010dekao zadnji mogu\u0107i dan da se registrira za predsjedni\u010dke izbore, time pokazuju\u0107i Borisovljev arogantni osje\u0107aj uvjerenosti da \u0107e osvojiti svake izbore, bez obzira na to koliko nepo\u0161tivanje pokazao prema bira\u010dima. Unato\u010d njenom porazu u prvom krugu, Borisov je uzmaknuo i objasnio da je zapravo htio re\u0107i da \u0107e podnijeti ostavku ako njegova kandidatkinja izgubi u drugome krugu. Nakon toga, njegova je stranka pokrenula kampanju zastra\u0161ivanja komi\u010dnih proporcija.<\/p>\n

Narod protiv naroda<\/strong><\/p>\n

Evo nekoliko glavnih trenutaka kampanje nakon prvog kruga izbora. Razni GERB-ovi gradona\u010delnici izdali su upozorenja<\/a> da bi potencijalni poraz Ca\u010deve uzrokovao nezamislive katastrofe: zatvaranja dje\u010djih vrti\u0107a, prekide programa energetske efikasnosti koje financira Europska unija, prekide u isporuci struje itd. Sama je Ca\u010deva upozorila<\/a> da Radevljeva pobjeda zna\u010di “povratak totalitarizma” i me\u0111unarodnu izolaciju Bugarske. Ovaj histeri\u010dni kre\u0161endo imao je suprotan u\u010dinak pa su se \u010dak i mejnstrim mediji izrugivali kampanji zastra\u0161ivanja. GERB je “ispravio” svoj kurs i zapo\u010deo s novom fazom kampanje nude\u0107i<\/a> npr. besplatne medicinske preglede kod oftalmologa, ortopeda i internista.<\/p>\n

Najve\u0107a je ironija u tome da se stranka koja je potaknula neke od najbezobzirnijih tr\u017ei\u0161nih reformi u bugarskom zdravstvu, koja je zatvarala dr\u017eavne bolnice<\/a> i klinike<\/a> u ime “pove\u0107anja efikasnosti prora\u010duna”, ali koja nadzire i financira eksploziju novih privatnih bolnica (koje danas \u010dine tre\u0107inu<\/a> svih bolnica, a neke od njih dobivaju<\/a> vi\u0161e novca iz dr\u017eavnog prora\u010duna od najaktivnijih dr\u017eavnih bolnica), koja progresivno onemogu\u0107uje pravo na bolni\u010dki tretman bugarskog stanovni\u0161tva uvo\u0111enjem policijskih mjera kao \u0161to je uzimanje otisaka prstiju (navodno, kako bi se stalo na kraj nepostoje\u0107em problemu la\u017enih prijava u bolnice i drugih zloporaba od strane krajnjih korisnika), sada ulizuje bira\u010dima nude\u0107i besplatne preglede.<\/p>\n

Na kraju, ti pateti\u010dni poku\u0161aji zavo\u0111enja bira\u010da nisu pomogli GERB-u. Intelektualna je desnica poku\u0161ala umanjiti Radevovljevu popularnost retori\u010dkim akrobacijama, tvrde\u0107i kako Borisov nije proveo “sudsku reformu” \u0161to je navodno uzrokovalo bijes bira\u010da, ili da je pobijedila “crvena oligarhija”, a ne “narod”. Ali ovo ne mo\u017ee odgovoriti na pitanje za\u0161to \u2013 ako je bijes zbog propale reforme sudstva uistinu bilo toliko ra\u0161iren, Reformski blok, koji je najentuzijasti\u010dniji podr\u017eavatelj reforme, nije prva parlamentarna stranka u zemlji. Ne obja\u0161njava za\u0161to je tradicionalno “plava” Sofija (boja desnice) ve\u0107inski glasala<\/a> za Radeva (Sofija nije glasala za BSP od 1990. godine), kao i svaki pokrajinski glavni glad; \u010dak je i \u017eu\u0111ena<\/a> kategorija “Bugara koji \u017eive u inozemstvu” glasala<\/a> za njega; \u010dak je i izborno tijelo Reformskog bloka bilo gotovo jednako podijeljeno izme\u0111u Radeva i Ca\u010deve, unato\u010d formalnoj podr\u0161ci RB-a Ca\u010devoj i rasisti\u010dke samohvale<\/a> liberalno-demokratskog kandidata RB-a koji je ustvrdio da jedan njihov glas vrijedi kao 100 glasova za BSP ili 1000 glasova za stranku koja zastupa tursku i romsku manjinu.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zahvaljuju\u0107i neobi\u010dnom razvoju doga\u0111aja, rasprave o rezultatima predsjedni\u010dkih izbora u Bugarskoj, odr\u017eanih pretpro\u0161le nedjelje, pretvorile su se u rasprave o nadolaze\u0107im parlamentarnim izborima…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":15973,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-15971","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15971","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15971"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15971\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36702,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15971\/revisions\/36702"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15973"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15971"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15971"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15971"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15971"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15971"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15971"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15971"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}