{"id":15893,"date":"2016-11-14T08:00:01","date_gmt":"2016-11-14T07:00:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15893"},"modified":"2021-02-25T11:00:04","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:04","slug":"mala-drzava-na-velikom-platnu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15893","title":{"rendered":"Mala dr\u017eava na velikom platnu"},"content":{"rendered":"

Sude\u0107i prema naslovima koje mo\u017eemo gledati na jesenskom kino-repertoaru, hrvatsku filmsku proizvodnju krasi zamjetan trend: komedije koje se iscrpljuju u ismijavanju dr\u017eave i njenog aparata. S obzirom na to da se kori\u0161teni filmski postupci nimalo ne razlikuju od izlizanih stereotipa i jadikovki o dr\u017eavi na koje nailazimo svakodnevno u liberalnim tabloidima, ne \u010dudi da se jedini uspje\u0161an vic koji nam te komedije nude nalazi u modelu njihova financiranja.\u00a0<\/strong><\/p>\n

“Ustav Republike Hrvatske” jo\u0161 prije po\u010detka prikazivanja progla\u0161en je doma\u0107im filmom godine<\/a>, ali nakon \u0161to je stigao u kina tamo smo zatekli pripovjedno odlagali\u0161te monotonih stereotipova. Slo\u017een poput neobaveznog identitetskog kola\u017ea u kojem su “pederi”, “Srbi”, “usta\u0161e” ili “\u017eene” tek usputni privjesci glavne pri\u010de, film poku\u0161ava kritizirati utjecaj Crkve na dru\u0161tvo e da bi na kraju glavnom liku ponudio klju\u010d iskupljenja kroz \u010din crkvenog kr\u0161tenja: tako ga barem vidi<\/a> Jasna Jasna \u017dmak. Damir Radi\u0107 je podjednako\u00a0o\u0161tar<\/a>: on smatra da re\u017eiser Rajko Grli\u0107 i njegov koscenarist Ante Tomi\u0107 “udaraju po gledateljima te\u0161kim didakti\u010dnim dijalozima”, stvaraju\u0107i film koji “nije samo kreativno fali\u010dan nego i tendenciozan, sve pod krinkom nekakvog lijevog liberalizma” i odvode\u0107i ga pritom “u smjeru adolescentskog aktivizma”.<\/p>\n

Izuzmemo li nekoliko blagonaklonih prikaza objavljenih skoro isklju\u010divo u izdanjima Hanza medije \u2013 usput, sasvim slu\u010dajno, mati\u010dne ku\u0107e Ante Tomi\u0107a \u2013 “Ustav” je dakle kritika sasjekla: sada mu preostaje publika. \u0160esnaestak hiljada gledalaca u prvom tjednu prikazivanja nije malo, iako je recimo “Narodni heroj Ljiljan Vidi\u0107” po\u010detkom godine tu brojku dohvatio ve\u0107 nakon prvog vikenda. Svejedno, \u010dini se dovoljno da “Ustav” rutinski pospremimo u ladicu filmova koje “publika voli vi\u0161e nego kritika”. Ono \u0161to je pritom interesantno, \u010dinjenica je da ba\u0161 ovim poslovi\u010dnim rije\u010dima o kritici i publici Damir Radi\u0107 nedavno zaklju\u010duje svoj prikaz \u2013 tako\u0111er negativan \u2013 drugog pretendenta za doma\u0107i hit godine: komedije “Ministarstvo ljubavi” Pave Marinkovi\u0107a.<\/p>\n

O \u010demu filmovi nisu?<\/strong><\/p>\n

Kroz usporedna \u010ditanja dva nova filma nailazimo tako na staru scenu: u njoj su kriti\u010dari profesionalna zanovijetala \u010diji se sud redovno kosi s onim “\u0161ireg gledateljstva” pa scenaristima i re\u017eiserima podr\u0161ka narodnih kino-masa naposljetku poma\u017ee da zanemare kriti\u010darska cjepidla\u010denja. \u0160to, me\u0111utim, ako ova otrcana paralela izme\u0111u dva mainstream<\/em> hita skriva jednu provokativniju, zanimljiviju? Nije da je ne mo\u017eemo brzo uo\u010diti: eno je ve\u0107 u naslovima filmova. Grli\u0107 i Tomi\u0107 svoju su pri\u010du uokvirili nazivom temeljnog dr\u017eavnog dokumenta; Marinkovi\u0107 je posegnuo za dr\u017eavnim aparatom, posudiv\u0161i otamo instituciju ministarstva. U zimskoj kino-sezoni 2016. godine, ukratko, \u010dini se da hrvatski filmski zabavlja\u010di te\u0161ko pronalaze materijal za svoje viceve ako se ne na\u0161ale na ra\u010dun dr\u017eave. Zato, valjda, i ne \u010dudi vijest nedavno pristigla iz Hrvatskog audiovizualnog centra: na posljednjem natje\u010daju HAVC je najve\u0107u nov\u010danu potporu namijenio snimanju komedije Vinka Bre\u0161ana koja \u0107e se, sasvim prigodno, zvati “Dr\u017eava?”.<\/p>\n

O Bre\u0161anovom filmu trenutno znamo samo ono \u0161to nam je reklo HAVC-ovo povjerenstvo za dodjelu sredstava: ako je “Ustav RH” bio progla\u0161en hitom godine jo\u0161 prije po\u010detka prikazivanja, sada je “Dr\u017eava?” progla\u0161ena “najsmje\u0161nijim hrvatskim filmom<\/a>”\u00a0ve\u0107 prije po\u010detka snimanja. A dok \u010dekamo da provjerimo ho\u0107e li i (n)ova prognoza krahirati poput prethodne, mo\u017eemo se pozabaviti aktualnim filmovima: na njihovom primjeru dovoljno se dobro vidi kako to\u010dno mala hrvatska dr\u017eava funkcionira na velikom filmskom platnu. U prvom koraku, dodu\u0161e, mo\u017eda je jednostavnije ustanoviti \u0161to hrvatska dr\u017eava na hrvatskom filmu nije<\/em>: ona prije svega nije kapitalisti\u010dka, a pritom nije ni pretjerano “politi\u010dka”. Ni kod Marinkovi\u0107a, ni kod Grli\u0107a i Tomi\u0107a ne nailazimo na povratnu spregu politi\u010dkih odluka i interesa kapitala, privatizaciju profitabilnih ekonomskih sektora, utjecaj stranih banaka, sistemska pogodovanja krupnom poduzetni\u0161tvu\u2026<\/p>\n

Nema dakle kapitalizma, ali nema ni politi\u010dkih kapitalaca: osim usputno i krajnje posredno \u2013 kao kada ministar policije u “Ustavu” vrlo kratko razgovara telefonom s glavnim likom, pri \u010demu ga ne vidimo niti mu \u010dujemo glas \u2013 “veliki igra\u010di” iz vlade, parlamenta i pravosu\u0111a u ovim filmovima uop\u0107e ne postoje. Li\u0161ena svojih problemati\u010dnijih dimenzija, dr\u017eava se u oba filma naposljetku svodi na benignu karikaturu neobi\u010dno nalik onoj koju tako rado promoviraju portali poput Indexa ili novine poput Jutarnjeg lista: birokratski labirint sitnog i srednjeg \u010dinovni\u0161tva, orgiju sumanutih zakona i propisa, kompost korupcije i nepotizma.<\/p>\n

Jalova karikatura dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Nije slu\u010dajno \u0161to su glavni likovi “Ustava” jedan gimnazijski profesor povijesti (usput i gej, transvestit, usta\u0161a: kompletna se humoristi\u010dka strategija filma svodi na bizarno kola\u017eiranje disparatnih identitetskih naljepnica) i jedan policajac (uz to i Srbin, branitelj\u2026). Ba\u0161 kao \u0161to nije slu\u010dajno \u0161to su glavni likovi “Ministarstva ljubavi” \u010dinovnici koji prijetvorno parazitiraju na “po\u0161tenom narodu” kako bi popunili dr\u017eavni bud\u017eet, dok se kao sporedni likovi javljaju vojni oficiri. U oba slu\u010daja dr\u017eavu personificiraju maleni, pouzdani slu\u017ebeni\u010dki kota\u010di\u0107i velikog stroja. Iako je motivi Domovinskog rata, podzemne usta\u0161ke tradicije i sna\u017ene crkvene desekularizacije dru\u0161tva smje\u0161taju u historijski prezent, takva je dr\u017eava zapravo temeljito ahistorijska: mehani\u010dki sklopljena od “represivnog” i “ideolo\u0161kog aparata”, od policije, vojske, obrazovnog sustava i uprave, ona izgleda posve isto danas kao \u0161to je izgledala prije pedeset ili stotinu godina. To je apstrakcija dr\u017eave, karikatura po mjeri prvolopta\u0161ke kritike, laka meta za poku\u0161aje jeftinih komi\u010dkih razra\u010dunavanja. Zato je i repertoar motiva u oba filma otrcan od svakodnevne medijske (zlo)upotrebe: tu je lokalac koji dr\u017eavne \u010dinovnike potkupljuje doma\u0107im pr\u0161utom, tu su prekr\u0161aji koji se rje\u0161avaju “preko veze”, tu su slu\u017ebenici koji potajno cugaju u svojim uredima\u2026<\/p>\n

Ali zato i povremeno pretjerivanje ovdje vi\u0161e nema samo status klasi\u010dnog \u017eanrovskog instrumenta komedije. Motiv koji pokre\u0107e radnju Grli\u0107evog i Tomi\u0107evog filma iznenada je zadana obaveza policajcima da polo\u017ee ispit iz poznavanja dr\u017eavnog Ustava: tek nakon toga \u0107e Srbin-policajac zatra\u017eiti “mentorsku” pomo\u0107 usta\u0161kog gej-profesora i zapo\u010det \u0107e njihovi sukobi, suradnja, rasprave\u2026 Kao \u0161to, me\u0111utim, primje\u0107uje Jasna Jasna \u017dmak, “pritom se taj apsurdni zahtjev za u\u010denjem Ustava napamet uop\u0107e ne problematizira, ve\u0107 ga svi likovi prihva\u0107aju kao savr\u0161eno smislen i razumljiv.” S druge strane, “Ministarstvo ljubavi” polazi od (stvarnog) zakona koji propisuje da udovice poginulih vojnika u Domovinskom ratu gube penziju svojih mu\u017eeva ukoliko se ponovno udaju, ali iz te premise ne poku\u0161ava izvu\u0107i duhovitu konkluziju, nego apsurdnu iluziju: film prati nastanak fiktivnog Dr\u017eavnog inspektorata za obitelj \u010diji \u010dinovnici dobivaju zadatak da \u0161pijuniraju udovice, la\u017eu ih i varaju ne bi li dokazali kako one danas \u017eive u izvanbra\u010dnim zajednicama pa im tako oduzeli dr\u017eavnu penziju.<\/p>\n

Bez pretjerivanja, jasno, te\u0161ko da ima komi\u010dkog efekta: ovdje se, me\u0111utim, pretjerivanja doimaju prije kao neuvjerljivi, nametljivi poku\u0161aji da se onoj oslabljenoj, pojednostavljenoj, karikiranoj dr\u017eavi koju su scenaristi i re\u017eiseri odabrali za sparing-partnera naknadno pridodaju izma\u0161tana snaga i mo\u0107. Grli\u0107u, Tomi\u0107u i Marinkovi\u0107u o\u010dajni\u010dki treba visokodisciplinirana, hiperbirokratizirana dr\u017eava koja apsurdnim zahtjevima, cini\u010dnim prevarama i bespogovornim naredbama bezumno upravlja sudbinama svojih podanika: treba im, jer se nisu usudili pozabaviti iole ozbiljnim problemima dr\u017eave, ekonomskim sistemom koji ona reproducira, mjestima na kojima akumulira ve\u0107u mo\u0107, figurama koje dr\u017eavom upravljaju. Vjerojatno zato njihova pretjerivanja niti ne mogu biti pretjerano smije\u0161na: golem je trud ulo\u017een u scenaristi\u010dko fingiranje dr\u017eavnih prijetnji, pa na kraju umor potiskuje humor.<\/p>\n

HAVC: na\u0161a najbolja kulturna reforma?<\/strong><\/p>\n

Ako \u0107emo pravo, jedini uistinu smije\u0161an trenutak u ukupno 197 minuta trajanja “Ustava Republike Hrvatske” i “Ministarstva ljubavi” moment je njihovog financiranja. Na ovom mjestu pri\u010da o karikaturalnom portretiranju dr\u017eave u najnovijim kino-hitovima vra\u0107a se HAVC-u: centru koji je osnovan prije osam godina kako bi se odluke o nov\u010danoj potpori doma\u0107oj kinematografiji izmjestile iz okvira dr\u017eave i djelokruga Ministarstva kulture. U klju\u010dnim tijelima HAVC-a sjede tako danas i odlu\u010duju ljudi kojima doma\u0107i film “zaista pripada”: profesionalci, teoreti\u010dari, kriti\u010dari, predstavnici struke i filmske industrije. Zato je to \u2013 prema rije\u010dima aktualne ministrice kulture Nine Obuljen Kor\u017einek \u2013 bila “na\u0161a najbolja kulturna reforma<\/a>“: podr\u0161ka koju ona u\u017eiva skoro je konsenzualna. Zadovoljni su stru\u010dnjaci, jer filmsku produkciju vi\u0161e ne diktira volja trenutne dr\u017eavne vlasti. Zadovoljno je civilno dru\u0161tvo, \u010dija se strukturna uloga ionako velikim dijelom iscrpljuje u osporavanju, korigiranju ili supstituiranju funkcija dr\u017eave. Zadovoljni su, naposljetku, i zastupnici medijskog biznisa: kroz jedno od klju\u010dnih tijela Centra, Hrvatsko audiovizualno vije\u0107e, smjerom doma\u0107e kinematografije upravljaju danas, me\u0111u ostalima, predstavnici velikih komercijalnih televizija u stranom vlasni\u0161tvu i lokalnih TV-postaja \u010diji se kulturni programski doseg svodi na studijske nastupe tambura\u0161kih orkestara i kasnono\u0107na tarotiranja.<\/p>\n

Politi\u010dki prijepori sveli su se pritom na poku\u0161aj radikalnijih desnih frakcija da HAVC instrumentaliziraju u ideolo\u0161kom okr\u0161aju s umjerenijim konzervativnim i lijevo-liberalnim oponentima: “slu\u010daj” filma “Dvor na Uni” konzumirao je posljednjih mjeseci javnu percepciju Centra<\/a>, ali s obzirom na to da su prozvani pristali na takav okvir rasprave \u2013 uprava je refleksno stala dokazivati vlastito “domoljublje” dok je novopostavljena ministrica ve\u0107 u prvim danima mandata servilno pozvala u goste raspomamljene desni\u010dare \u2013 to je na neki na\u010din u redu. Ono \u0161to nije u redu, \u010dinjenica je da cijeli ovaj ideolo\u0161ki vatromet zaklanja pogled na slo\u017eeniju dinamiku izme\u0111u financijske “baze” i kulturno-filmske “nadgradnje”. Doista, \u0161to smo to\u010dno dobili “najboljom kulturnom reformom”, najnaprednijim modelom odlu\u010divanja u sektoru? \u0160to ondje vidimo ako zanemarimo opoziciju profesionalaca zadovoljnih uzletom filmske industrije i zadriglih desni\u010darskih juri\u0161nika koji nasr\u0107u iz busije?<\/p>\n

U jesenskoj kino-sezoni 2016., vidimo prili\u010dno apsurdnu konstelaciju: tek \u0161to se dr\u017eava povukla iz filmskog sustava kako bi odluke prepustila nezavisnim tijelima, dobili smo filmove koji hrabro kritiziraju golem, prevelik utjecaj dr\u017eave. I utoliko samo reproduciraju svakodnevnu medijsku jadikovku o dr\u017eavi koja uporno gu\u0161i “normalan” i spontan \u017eivot, jadikovku koja ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a vjerno prati konstantno smanjivanje dr\u017eavnog utjecaja u svim poljima. Ba\u0161 zato je proces financiranja novih hrvatskih komedija njihova jedina uspjela \u0161ala. \u0160teta samo \u0161to nema nikoga tko bi razjasnio poantu tvorcima doma\u0107ih uspje\u0161nica: da nisu naime autori, nego predmet ovog vica.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Ustav Republike Hrvatske” jo\u0161 prije po\u010detka prikazivanja progla\u0161en je doma\u0107im filmom godine, ali nakon \u0161to je stigao u kina tamo smo zatekli pripovjedno…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15897,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-15893","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15893","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15893"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15893\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36706,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15893\/revisions\/36706"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15897"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15893"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15893"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15893"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15893"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15893"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15893"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15893"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}