{"id":15755,"date":"2016-11-04T08:00:09","date_gmt":"2016-11-04T07:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15755"},"modified":"2021-02-25T11:00:07","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:07","slug":"cijena-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15755","title":{"rendered":"Cijena smrti"},"content":{"rendered":"

Povodom nedavnog Dana mrtvih, ve\u0107ina medija pa\u017enju je posvetila obredima pijeteta prema preminulima te religijskim zna\u010denjima blagdana. Puno manje interesa posve\u0107eno je pitanjima pokapanja i povezanih komercijalnih djelatnosti. Aktualna izlo\u017eba posve\u0107ena smrti daje priliku da se te stvari jo\u0161 jednom promotre.<\/strong><\/p>\n

Na e-mail adrese niza povjesni\u010dara umjetnosti i kulturnih radnika u Hrvatskoj sredinom pro\u0161log mjeseca stigao je neobi\u010dan poziv na \u2013 svetu misu. Euharistijsko slavlje posve\u0107eno “plemenitoj profesiji, u spomen na sve kulturne djelatnike i povjesni\u010dare umjetnosti koji su nas napustili” \u2013 kako stoji u pozivu \u2013 organizirala je zagreba\u010dka galerija Galerija Klovi\u0107evi dvori u suradnji s Akademskom crkvom sv. Katarine. Poziv je o\u010dekivano izazvao lavinu komentara i negodovanja. Misa odr\u017eana na dan kada Rimokatoli\u010dka Crkva slavi sv. Luku, za\u0161titnika slikara \u2013 prema predaji autora prve ikone koji je skon\u010dao u Tebi Betiotiskoj obje\u0161en na drvu masline \u2013 ujedno je bila i konzervativna marketin\u0161ka kampanja Klovi\u0107evih dvora kojom se, dodu\u0161e ne s puno uspjeha, promovirala izlo\u017eba “Put u vje\u010dnost” posve\u0107ena fenomenu smrti.<\/p>\n

Ideja za izlo\u017ebu rodila se, saznajemo od organizatora, prije dvije godine u \u017eelji da se na reprezentativan na\u010din obilje\u017ei 85. godi\u0161njica djelovanja udruge Posmrtna pripomo\u0107. “Obljetnice djelovanja ranije smo obilje\u017eavali sve\u010danim sjednicama ili koncertima, no ovog puta ostvarili smo uspje\u0161nu suradnju s reprezentativnom i uglednom ustanovom Klovi\u0107evi dvori i povjesni\u010darem umjetnosti prof. Zvonkom Makovi\u0107em koji potpisuje selekciju radova na izlo\u017ebi”, za Bilten poja\u0161njava predsjednik uprave udruge Posmrtna pripomo\u0107 Boris Kozjak. Ambiciozno zami\u0161ljena, izlo\u017eba nastoji dati pregled modernih i suvremenih umjetni\u010dkih djela doma\u0107e provenijencije ostvarenih u razli\u010ditim medijima (uglavnom slikarstvu, a zatim skulpturi, fotografiji, instalaciji) koja “na direktniji ili ne\u0161to skriveniji na\u010din govore o smrti i prolaznosti, o kraju, rasapu i nestajanju”.<\/p>\n

\u0160iroka selekcija radova uglavnom mu\u0161kih autora donijela je i odre\u0111enu konfuziju. Naime, period koji obuhva\u0107a izlo\u017eba izrazito je dug \u2013 od kraja 19. st. pa do suvremenog trenutka \u2013 a obilje\u017een je usponima i raspadima \u010detiri razli\u010dite dr\u017eave. Dr\u017eavno-pravni diskontinuitet ide ruku pod ruku s diskontinuitetom kulturnih politika i doma\u0107e umjetni\u010dke produkcije 20. stolje\u0107a unutar koje se na radikalni na\u010din mijenjala uloga umjetnosti u dru\u0161tvu, status umjetnika te naposljetku i njihova agenda bavljenja smr\u0107u.<\/p>\n

Mije\u0161anje kostiju<\/strong><\/p>\n

Usporedimo nasumice izabrane primjere s izlo\u017ebe: slika Mrtva\u010dka stra\u017ea (1896.) Bele \u010ciko\u0161a Sesije, slikara koji se od 1887. \u0161koluje u prijestolnici Dvojne monarhije, na Akademiji u Be\u010du, a zatim i na ne\u0161to konzervativnijoj minhenskoj Akademiji, temi smrti prilazi u klju\u010du simbolizma bliskog romanti\u010darskoj tradiciji, isprepletenog seksualno\u0161\u0107u i akademizmom, stoga savr\u0161eno odgovara ukusu liberalne bur\u017eoazije u nastajanju. 1<\/a><\/sup> Malo je tu dodirnih to\u010daka s, primjerice, prikazom sirotinjskog umiranja i seoske bijede u tridesetim godinama 20. stolje\u0107a na slici “Sprovod \u0160tefa Hala\u010deka” (1934.) Ivana Generali\u0107a, samoukog slikara-seljaka, nastalim u kontekstu zemlja\u0161ke, socijalno anga\u017eirane umjetnosti koja se do policijske zabrane 1935. poprili\u010dno burno razvijala u Kraljevini Jugoslaviji.<\/p>\n

S radovima nastalim nakon Drugog svjetskog rata stvar se jo\u0161 vi\u0161e uslo\u017enjava, pa tako primjerice poslijeratni enformel Ive Gattina ne mo\u017eemo \u010ditati isklju\u010divo kroz prizmu poslijeratnog bezna\u0111a pro\u017eetog egzistencijalisti\u010dkom filozofijom ili nadrealizam Miljenka Stan\u010di\u0107a kao preokupaciju smr\u0107u slikarovog mla\u0111eg brata ve\u0107 kao produkt specifi\u010dnih kulturnih politika koje, nakon rezolucije Informbiroa te razlaza Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. godine, levitiraju izme\u0111u Istoka i Zapada.<\/p>\n

Konfuziji dodatno doprinose i predmeti koji se neo\u010dekivano pojavljuju u pojedinim sobama: relikvijari iz Riznice zagreba\u010dke katedrale, marame i medaljoni (\u017eenska oprema za sahrane iz Muzeja za umjetnost i obrt), Knjiga umrlih iz Islamskog centra, posmrtne maske, izme\u0111u ostalih i ona Alojzija Stepinca. Naposljetku tu su i skeleti dvaju novoro\u0111en\u010deta \u2013 relikvija nevinog betlehemskog djeteta polo\u017eena u srebrni kov\u010de\u017ei\u0107 posu\u0111ena iz riznice Katedrale \u2013 prema procjeni osiguravaju\u0107eg dru\u0161tva najskuplji artefakt izlo\u017ebe \u2013 te posmrtni ostaci novoro\u0111en\u010deta iz 15.\/16. stolje\u0107a koji su bili prona\u0111eni prilikom rekonstrukcije Muzeja grada Zagreba, zanimljivo, nekada\u0161njeg samostana klarisa.<\/p>\n

Smrt u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu<\/strong><\/p>\n

\u010citanje izlo\u017ebe neupu\u0107enom gledatelju znatno bi olak\u0161ali uvodni tekstovi ili pak organizacija radova u tematske cjeline za \u010dime se uspje\u0161no posegnulo u sobi posve\u0107enoj smrti i ispra\u0107aju hrvatskih uglednika te sobi \u2013 kako to obi\u010dno ide s mecenama i naru\u010diteljima \u2013 posve\u0107enoj Posmrtnoj pripomo\u0107i.<\/p>\n

“I \u017eivot i smrt pojedinca u potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu danas ima svoju cijenu (…) A ona je sve samo ne mala”, stoji na stranicama udruge Posmrtna pripomo\u0107 osnovane u Zagrebu 1931. uslijed op\u0107e privredne krize, diktature Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, razvoja perifernog kapitalizma te demografske eksplozije u svim ve\u0107im gradovima novoosnovane Kraljevine. Samo u Zagrebu do po\u010detka 1930-ih godina broj stanovnika pove\u0107ao se je za 71%, \u0161to je znatno optere\u0107ivalo zagreba\u010dku op\u0107inu nesklonu kreiranju socijalno osjetljive komunalne politike. Nezaposleni radnici i gradska sirotinja ovisila je o dobrotvornim humanitarnim ustanovama bur\u017eujskog tipa, stoga ne \u010dudi da je grupa entuzijasta, dodu\u0161e uz podr\u0161ku Crkve i Karitasa osnovala “Posmrtnu zadrugu sv. Josip”.<\/p>\n

Od tada se gotovo ni\u0161ta nije promijenilo: organizacija pogreba i dalje nije dio socijalnih politika grada te ovisi o karitativnom udru\u017eenju gra\u0111ana. Ono svojim \u010dlanovima (koji redovno podmiruju \u010dlanarine) osigurava dostojanstven pogreb \u0161to uklju\u010duje: lijes, garnituru za lijes, grobni znak (a ne spomenik), par pogrebnih papu\u010da, ukrasni znak (nudi se kri\u017ei\u0107), 20 osmrtnica, grobno mjesto u Mirnom gaju ili na groblju Markovo polje u Sesvetama, upotrebu hladnjaka na 24 sata, tro\u0161kove ukopa, prijevoz pokojnika do groba, sve\u0107enika, misu zadu\u0161nicu, grobni vijenac te “Obavijest o smrti” u Jutarnjem listu.<\/p>\n

Smrtno ozbiljan biznis<\/strong><\/p>\n

\u010clanarine iznose 39 kuna ili 50 kuna mjese\u010dno, a trebaju se pla\u0107ati 20 godina. 2<\/a><\/sup> Ipak, to podmiruje tek dio tro\u0161kova pogreba: tu su jo\u0161 usluge obla\u010denja pokojnika (400 kuna, ukoliko je pokojnik umro kod ku\u0107e), podizanje nadgrobnog spomenika i klesarski radovi (od 8000 kuna na gore), limena glazba ili pjevanje (za tri pjesme od 1300 do 1600 kuna), te tro\u0161kovi karmina koji mogu iznositi od 3000 do 5000 kuna. Cijena smrti u “potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu” u najjeftinijoj mogu\u0107oj varijanti iznosi, dakle, 24.700 kuna (oko 3330 eura).<\/p>\n

Udruga Posmrtna pripomo\u0107 do sada je pokopala vi\u0161e od 130.000 \u010dlanova, a \u017eivu\u0107ih \u010dlanova broji vi\u0161e od 248.000, \u0161to je svrstava zasigurno me\u0111u bogatija udru\u017eenja gra\u0111ana. Ne treba stoga \u010duditi da je se krajem 1990-ih u udruzi odvija velika pronevjera novca: Franjo Valjak, sada biv\u0161i direktor Posmrtne pripomo\u0107i, s \u010detvero pomaga\u010da udrugu je, prema optu\u017enici, o\u0161tetio za vi\u0161e od dva milijuna kuna. Uz fiktivne ugovore, la\u017ene putne naloge, davanje zajmova po vrlo povoljnim kamatama, aferu je posebno obilje\u017eilo izvla\u010denje novaca iz \u0160tedionice Zlatica koju je osnovala Posmrtna pripomo\u0107.<\/p>\n

\u0160teta nastala u “aferi Posmrtna pripomo\u0107” znatno je naru\u0161ila ugled udruge, stoga ne iznena\u0111uje da novi upravni odbor bri\u017eno radi na vra\u0107anju ugleda afirmiraju\u0107i se u javnosti kao \u0161tovatelj umjetnosti i promotor kulturnih zbivanja. Koliki je bud\u017eet ove izlo\u017ebe, te da li se i koliko pla\u0107ala vi\u0161e mjese\u010dna posudba radova javnim institucijama i privatnim kolekcionarima poput Marijana Han\u017eekovi\u0107a, Josipa Kova\u010di\u0107a, Tomislava Kli\u010dka i Katoli\u010dke crkve \u2013 nismo uspjeli saznati, no od izlo\u017ebe je zasigurno dobro profitiralo osiguravaju\u0107e dru\u0161tvo koje brine za sigurnost umjetnina.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, ba\u0161 kao i organizacija izlo\u017ebi, smrt ostaje neobi\u010dan biznis u kojem se javne institucije i komunalne obaveze elegantno mije\u0161aju s privatnim interesima uz visoku cijenu za “korisnike”.<\/p>\n

  1. Ukus za likovno stvarala\u0161tvo toga vremena nastoji usmjeravati Dru\u0161tvo likovnih umjetnika osnovano 1868., koje je posebno aktivno od 1878. zahvaljuju\u0107i radu konzervativno nastrojenog Izidora Kr\u0161njavija. Cilj udru\u017eenja je putem publikacija, izlo\u017ebi i kritika odgajati duh mlade bur\u017eoazije te posredovati u kupoprodaji umjetninama.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. \u010clan ima pravo na 100% tro\u0161kova temeljnog ili posebnog pogrebnog standarda nakon 48 mjeseci pro\u017eivljenog \u010dlanstva.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Na e-mail adrese niza povjesni\u010dara umjetnosti i kulturnih radnika u Hrvatskoj sredinom pro\u0161log mjeseca stigao je neobi\u010dan poziv na \u2013 svetu misu. Euharistijsko slavlje posve\u0107eno “plemenitoj profesiji, u spomen na sve kulturne djelatnike i povjesni\u010dare umjetnosti koji su nas napustili”…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":15756,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-15755","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15755","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15755"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15755\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15769,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15755\/revisions\/15769"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15756"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15755"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15755"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15755"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15755"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15755"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15755"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15755"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}