{"id":15677,"date":"2016-10-31T07:00:42","date_gmt":"2016-10-31T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15677"},"modified":"2021-02-25T11:00:09","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:09","slug":"ina-od-socijalistickog-do-postfosilnog-drustva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15677","title":{"rendered":"Ina: od socijalisti\u010dkog do “postfosilnog” dru\u0161tva?"},"content":{"rendered":"

Hrvatska Industrija nafte (Ina), neko\u0107 je bila najve\u0107e doma\u0107e poduze\u0107e. No posljednjih 26 godina traje njegovo sistematsko uni\u0161tavanje koje tek povremeno izaziva i energi\u010dne otpore. “Slu\u010daj Ina” je ve\u0107 sru\u0161io dva premijera, a nedavna najava zatvaranja sisa\u010dke Rafinerije ponovno ja\u010da tenzije.<\/strong><\/p>\n

“Pitanje upravljanja Inom zahtijeva ozbiljnu analizu. Idemo prema postfosilnom dru\u0161tvu i neminovno dolazi do toga da se neki kapaciteti moraju ugasiti \u2013 radi se o tranziciji i ona se mora napraviti \u2013 vode\u0107i ra\u010duna o radnim mjestima”, izlanuo se 26. listopada Mostov ministar za\u0161tite okoli\u0161a i energetike Slaven Dobrovi\u0107, odgovaraju\u0107i na pitanje o mogu\u0107em zatvaranju Rafinerije Sisak. Ne\u0161to kasnije istoga dana poku\u0161ao je ubla\u017eiti re\u010deno: “Rafinerija Sisak se ne gasi. Ona predstavlja vrlo veliku tradicijsku vrijednost, ona je iznimno va\u017ena za cijelo podru\u010dje, predstavlja velik razvojni potencijal, zapo\u0161ljava velik broj visokokvalificiranih ljudi i stoga ga\u0161enje tih radnih mjesta nema smisla i nije prihvatljivo rje\u0161enje.”<\/p>\n

\u0160to se tranzicije prema “postfosilnom dru\u0161tvu” ti\u010de, ona u slu\u010daju Ine traje, evo, ve\u0107 26 godina i doprinijela joj je ali ba\u0161 svaka dosada\u0161nja vlada osamostaljene Hrvatske, a o\u010dito \u0107e i ova aktualna HDZ-a i Mosta, iz kojeg su ba\u0161 zbog Ine i strate\u0161kog joj partnera MOL-a tra\u017eili resor energetike. HDZ je na tom tranzicijskom putu imao nesre\u0107u da su dvaput otkrivene korupcijske radnje njegovih lidera povezane ba\u0161 s Inom i MOL-om: biv\u0161i premijer Ivo Sanader optu\u017een je i pravomo\u0107no osu\u0111en zbog primanja mita od ma\u0111arskog MOL-a (Ustavni je sud kasnije presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak), dok je ovog ljeta pala vlada Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a zbog HDZ-ovog vicepremijera Tomislava Karamarka, to\u010dnije poslovne suradnje tvrtke njegove supruge i one glavnog MOL-ovog lobista u Hrvatskoj Josipa Petrovi\u0107a. SDP-ove vlade, naravno, uvijek igraju po\u0161teno, pa su tako po\u0161teno zapo\u010dele proces privatizacije Ine i jednako po\u0161teno, sekundiraju\u0107i euroatlantskom intervencionizmu, prepustile Inina naftna polja u Libiji i Siriji.<\/p>\n

Razgradnja Ine u posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a neodvojiva je od onoga \u0161to se voli nazivati izgradnjom Hrvatske, to\u010dnije od intenziviranog uklju\u010divanja zemlje u globalni kapitalizam. Naftna kompanija, osnovana 1964. spajanjem upravo Rafinerije nafte Sisak, Rafinerije nafte Rijeka i Naftaplina Zagreb, koja je od 1980. do 1990. bila najve\u0107e poduze\u0107e u SFRJ s oko 32.000 zaposlenih i prihodom \u0161to je 1990. \u010dinio<\/a> deset posto ekonomije Hrvatske, podr\u017eavljena je 1990. u procesu pretvorbe dru\u0161tvenih poduze\u0107a, a 1993. postaje dioni\u010dko dru\u0161tvo. Za vrijeme vladavine HDZ-a, dakle tijekom devedesetih godina, Ina je uglavnom slu\u017eila kao ke\u0161-ma\u0161ina za dr\u017eavne, strana\u010dke i privatne potrebe pojedinaca iz guste HDZ-ove klijentelisti\u010dke mre\u017ee. Za tehnomenad\u017eere iz Ine uspostavljen je princip “rotiraju\u0107ih vrata”, pa oni \u010desto zauzimaju najvi\u0161e dr\u017eavne funkcije: premijer vlade nacionalnog jedinstva Franjo Greguri\u0107 kasnije je bio generalni direktor Ine, Zlatko Mate\u0161a je bio pomo\u0107nik generalnog direktora Ine a zatim premijer, Hrvoje \u0160arini\u0107, \u010detvrti hrvatski premijer i osoba od velikog Tu\u0111manovog povjerenja, bio je predsjednik Upravnog odbora Ine…<\/p>\n

Nuspojave “panaceje”<\/strong><\/p>\n

Na reunionu<\/em> predsjednika uprave Ine, odr\u017eanom 2014. godine, jo\u0161 jedan generalni direktor pa premijer, Nikica Valenti\u0107, podsjetio<\/a> je na ulogu tvrtke u samim po\u010decima rata: “Velika podr\u0161ka bio nam je Tu\u0111man koji je razumio da se Inu kao sto\u017eernu kompaniju ne smije kompromitirati. Stoga nisam dopustio da se Ina izravno bavi nabavom oru\u017eja, znaju\u0107i da bi nas to dovelo na crne liste diljem svijeta. Pomagali smo obrani elegantnije.” Elegancija se mnogima isplatila: upravo me\u0111u njima valja potra\u017eiti imena vlasnika privatnih naftnih kompanija nastalih pri kraju ili odmah nakon rata (NIVA petrol, CRODUX), stasalih na temelju iskori\u0161tavanja resursa same Ine.<\/p>\n

S dolaskom Ra\u010danove koalicijske vlade po\u010detkom dvijetisu\u0107itih sti\u017ee navodna panaceja \u2013 privatizacija Ine: nakon javnog natje\u010daja na kojem su u u\u017ei izbor u\u0161li ma\u0111arski MOL i austrijski OMV, kupnjom 25 posto plus jedne dionice za 505 milijuna dolara strate\u0161ki partner Ine postaje MOL. Krajem 2006., u doba Sanaderovog “narodnog kapitalizma”, dionice Ine po povla\u0161tenoj cijeni kupuje vi\u0161e od 44.000 gra\u0111ana. MOL 2008. u javnoj ponudi kupuje jo\u0161 22,15 posto dionica i postaje najve\u0107i dioni\u010dar Ine. Po\u010detkom 2009. potpisane su izmjene ugovora o upravlja\u010dkim pravima u Ini, koje \u0107e kasnije teretiti Sanadera i biti predmet arbitra\u017ee. U srpnju te godine Sanader podnosi ostavku; MOL-ov novac na premijerov je ra\u010dun, kako \u0107e mediji kasnije pisati, navodno sjeo samo 14 dana ranije.<\/p>\n

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (Uskok) 2014. podi\u017ee optu\u017enicu protiv predsjednika Uprave MOL-a Zolta Hernadija terete\u0107i ga da je Sanaderu dao deset milijuna eura mita za prepu\u0161tanje upravlja\u010dkih prava u Ini MOL-u. Iste godine Vrhovni sud donosi pravomo\u0107nu presudu protiv biv\u0161eg premijera i osu\u0111uje ga na 8,5 godina zatvora zbog ratnog profiterstva u slu\u010daju Hypo i primanja mita od MOL-a. Hrvatska protiv MOL-a podnosi arbitra\u017enu tu\u017ebu Komisiji UN-a za me\u0111unarodno trgova\u010dko pravo (UNCCITRAL) u \u017denevi tra\u017ee\u0107i da se proglase ni\u0161tetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravlja\u010dkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju. Tako\u0111er, tra\u017ei naknadu \u0161tete zbog tih ugovora…<\/p>\n

“Ustani bane”<\/strong><\/p>\n

MOL ve\u0107 neko vrijeme pokazuje da se \u017eeli izvu\u0107i iz proizvodnog dijela posla s Inom, a ostati prisutan u njezinoj maloprodaji, odnosno mre\u017ei benzinskih stanica. “MOL Grupa slijedit \u0107e svoj poslovni put i planove sa ili bez Ine”, nedvosmislen je nedavno bio predsjednik Uprave Zsolt Hernadi, optu\u017euju\u0107i hrvatsku vladu ni manje ni vi\u0161e nego za “mentalitet planske ekonomije”. Predrag Sekuli\u0107, predsjednik sindikata Nova solidarnost i koordinator Sto\u017eera za obranu sisa\u010dke rafinerije, upozorava da se MOL ve\u0107 nekoliko godina sprema zatvoriti sisa\u010dku rafineriju, pa su tako po\u010deli naftu \u017eeljezni\u010dkim transportom prebacivati u Rijeku, a onda bi na red do\u0161la i rije\u010dka rafinerija jer je MOL-u cilj da pove\u0107a proizvodnju u svojim ma\u0111arskim i slova\u010dkim rafinerijama. Ina\u010de, Rafinerija Sisak gotovo u potpunosti prera\u0111uje doma\u0107u naftu (oko 600.000 tona godi\u0161nje) i \u2013 prema tvrdnjama radnika a za razliku od podataka koje iznosi Uprava \u2013 posluje pozitivno, unato\u010d povremenim obustavama prerade nafte i manjku radne snage. Radnici ka\u017eu kako su spremni braniti svoja radna mjesta unato\u010d sve su ve\u0107im pritiscima Uprave koja ih poku\u0161ava zastra\u0161iti opomenama pred otkaz i kaznenim prijavama…<\/p>\n

Lokalni politi\u010dari, poput sisa\u010dko-moslava\u010dkog \u017eupana Ive \u017dini\u0107a i gradona\u010delnice Siska Kristine Iki\u0107 Bani\u010dek, verbalno podr\u017eavaju rafinerijske radnike i njihov Sto\u017eer, no SDP-ova gradona\u010delnica pritom pose\u017ee za povijesnim likovima kojima zaziva protuma\u0111arsko raspolo\u017eenje. Tako je otkrila spomen-plo\u010du sisa\u010dkom prava\u0161u Grgi Tu\u0161kanu koji je svjedo\u010dio poznatom “saborskom vrtinjaku” banu Khuenu, a drugom je prilikom izjavila<\/a> sljede\u0107e: “Dr\u017eava mora preuzeti odgovornost. O sudbini rafinerije ne\u0107e se odlu\u010diti u Budimpe\u0161ti nego u Zagrebu. Ako nije tako, onda se vra\u0107amo u doba Khuen-H\u00e9derv\u00e1ryja. \u017divimo u samostalnoj hrvatskoj dr\u017eavi u kojoj se va\u017ene odluke mogu donositi samo na Markovu trgu, a ne u Budimpe\u0161ti ili na sastancima na Trgu \u017ertava fa\u0161izma”.<\/p>\n

“Postfosilni” fatalizam<\/strong><\/p>\n

U posljednje vrijeme sve se \u010de\u0161\u0107e spominje i mogu\u0107nost nacionalizacije Ine, ali nije jasno koji bi to politi\u010dki akteri bili kojima ta ideja nije odiozna, a da u isto vrijeme imaju dovoljno politi\u010dke snage i znanja da je mogu provesti. Te\u0161ko da je to biv\u0161i europarlamentarac, sada\u0161nji HDZ-ov premijer Andrej Plenkovi\u0107, a jo\u0161 te\u017ee da je to njihov partner Most. Koliko god Mostov saborski zastupnik Miro Bulj rezolutno tvrdio da je Rafinerija Sisak nacionalni interes i da treba opstati, za tako ne\u0161to kao \u0161to je za\u0161tita nacionalnih interesa u europskounijskim poluperifernim dr\u017eavama poput Hrvatske potrebni su u najmanju ruku ekonomsko i politi\u010dko znanje i strategija, za \u0161to je Most potkapacitiran. A Dobrovi\u0107eve pri\u010de o prelasku na tzv. postfosilnu energiju zapravo su izraz mirenja sa sada\u0161njim polo\u017eajem Hrvatske u globalnoj podjeli rada, a ne izbor. Naime, zna se da je kori\u0161tenje fosilnih goriva i nadalje najisplativije, odnos ulo\u017eenog i proizvedenog u eksploataciji nafte otprilike je jedan naprama sto, dok je on u alternativnim proizvodnjama bitno nepovoljniji. Nafta je i nadalje najtransformativnija, naj\u0161ire je prisutna, relativno je lako upakiva i prenosiva. Ideja o tranziciji u niskokarbonsko i “zeleno” dru\u0161tvo zahtijeva druk\u010diji ekonomsko-politi\u010dki okvir, svakako razli\u010dit od trenuta\u010dnog hrvatskog.<\/p>\n

Jedina nepoznanica u raspletu situacije u Rafineriji Sisak i Ini mogla bi biti borba rafinerijskih radnika za svoju tvornicu, no nju bi valjalo internacionalizirati: ako ve\u0107 zbog podupiranja interesa MOL-a hrvatske \u010dlanove Uprave i Nadzornog odbora Ine radnici posprdno nazivaju “ma\u0111aronima”, onda bi istodobno trebali poku\u0161ati sura\u0111ivati i tra\u017eiti podr\u0161ku, simboli\u010dku i realnu, svojih radni\u010dkih i sindikalnih kolega u Ma\u0111arskoj, kojima je “njihov” premijer Viktor Orb\u00e1n, \u010dime se sam rado hvali, uveo “najfleksibilnije tr\u017ei\u0161te rada u Europi”. A u slu\u010daju bilo kakve radikalnije akcije u Rafineriji treba bi razmisliti o osnivanju radni\u010dkog savjeta kao univerzalnijeg zastupnika radni\u010dke klase, iznad sindikalnih podru\u017enica.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Pitanje upravljanja Inom zahtijeva ozbiljnu analizu. Idemo prema postfosilnom dru\u0161tvu i neminovno dolazi do toga da se neki kapaciteti moraju ugasiti \u2013 radi se o tranziciji i ona se mora napraviti \u2013 vode\u0107i ra\u010duna o radnim mjestima”…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":15678,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[51],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-15677","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-privatizacija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15677","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15677"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15677\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36711,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15677\/revisions\/36711"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15678"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15677"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15677"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15677"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15677"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15677"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15677"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15677"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}