{"id":15589,"date":"2016-10-24T07:00:06","date_gmt":"2016-10-24T06:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15589"},"modified":"2021-02-25T11:00:11","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:11","slug":"spektakl-srozanih-ocekivanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15589","title":{"rendered":"Spektakl srozanih o\u010dekivanja"},"content":{"rendered":"

U nekim “normalnijim” vremenima, nova hrvatska vlada na \u010delu s Andrejom Plenkovi\u0107em imala bi reputaciju konzervativne i protr\u017ei\u0161ne vlade, sa svim opasnostima koje ta kombinacija nosi sa sobom. Danas, kad ju se isklju\u010divo procjenjuje u usporedbi s prethodnom vladom Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, pripisuje joj se uloga vlade nacionalnog pomirenja, ali pomirenja sa zate\u010denim stanjem.<\/strong><\/p>\n

Najve\u0107a varka Tomislava Karamarka sastoji se u dojmu da nazadnog HDZ-a i lo\u0161e vlasti poslije njega vi\u0161e ne mo\u017ee biti: nakon \u0161to smo se kratkotrajno podvrgli njegovom parapoliti\u010dkom eksperimentu, \u010dini se da novoustoli\u010dena postava u Banskim dvorima ve\u0107 u\u017eiva status neformalne vlade nacionalnog pomirenja. Analiti\u010dari i komentatori s lijevog i desnog krila medijskog mainstreama<\/em> do\u010dekuju je s odu\u0161evljenjem. Kulturnjaci i manjinci s podjednakim olak\u0161anjem. U svom slu\u017ebenom programu<\/a>\u00a0ona nam obe\u0107ava istodobni uzlet poduzetni\u0161tva i za\u0161titu radni\u0161tva, poticaje mladima i mjere za umirovljenike, reindustrijalizaciju i samozapo\u0161ljavanje, promicanje nacionalnih istina i brigu za dobrobit ugro\u017eenih skupina\u2026<\/p>\n

Zadovoljni bi, ukratko, trebali biti svi. Osim, naravno, usta\u0161oidne desnice koja je s daleke margine nakratko bila stigla do glavne bine: upravo njeno nezadovoljstvo, me\u0111utim, sve ostale \u010dini dvostruko zadovoljnijima, pa je neki oblik ravnote\u017ee utoliko ipak uspostavljen. Stabilnost, umjereni rast, smirivanje svjetonazorskih tenzija: to su \u0161ifre politi\u010dkog trenutka. I zaista, te\u0161ko je sjetiti se kada su inauguralni dani neke vlade bili popra\u0107eni ovako slo\u017enim odobravanjem. Lak\u0161e je zato nabrojati razloge podr\u0161ke. Prvenstveno, naravno, deklarativni odmak od radikalno revizionisti\u010dke, somnabulno antikomunisti\u010dke, zapaljivo nacionalisti\u010dke retorike prethodnika.<\/p>\n

Zatim \u2013 u skladu s njim \u2013 osiguravanje \u0161iroke parlamentarne potpore koja, osim HDZ-ovaca i Mosta, obuhva\u0107a sve manjinske predstavnike, doju\u010dera\u0161nje HSS-ove \u010dlanove predizborne “lijeve” koalicije, nekoliko “prebjega” i nezavisnih zastupnika\u2026 S druge strane, opozicija takvoj vlasti je u rasulu: izborni poraz SDP-ove koalicije \u010dita se kao epohalni zavr\u0161ni \u010din tranzicijskog ideolo\u0161kog glavinjanja navodnih socijaldemokrata, a uo\u010di unutarstrana\u010dkih izbora ondje ne vidimo kandidata koji bi ideju ozbiljnijeg politi\u010dkog zaokreta spojio s realnim \u0161ansama za pobjedu. Parlamentarnu kritiku vladaju\u0107ih supstituiraju stoga\u00a0stand up<\/em> nastupi Ivana Pernara i tek poneki refleksni trzaj iskusnijih SDP-ovaca.<\/p>\n

Najslabije kadrovske karike<\/strong><\/p>\n

\u010cak i \u0161iri kontekst ekonomskih trendova ide na ruku Andreju Plenkovi\u0107u i ekipi: BDP pouzdano raste ve\u0107 sedmi kvartal zaredom, malo koga zanima \u0161to to konkretno zna\u010di<\/a> za ve\u0107inu stanovni\u0161tva, pa je prvi od \u010detiri tzv. temeljna cilja iz programa nove Vlade \u2013 “ostvarivanje stabilnog i trajnog gospodarskog rasta” \u2013 ostvaren, eto, i prije nego \u0161to je po\u010dela vladati. Sada joj preostaje tek da zaja\u0161i val ekonomskog progresa, distribuira klju\u010dnim dru\u0161tvenim skupinama onoliko resursa koliko dopu\u0161ta briselska prora\u010dunska disciplina, ignorira opoziciju barem dok se ova minimalno ne konsolidira i da mirno, bez trzavica, vodi mandat kojem analiti\u010dari \u010dak i prije prvog ozbiljnijeg koraka pripisuju sretnu i uspje\u0161nu perspektivu.<\/p>\n

Pa ipak, u tom \u010dvrstom i pouzdanom gardu ve\u0107 se naziru prve pukotine.<\/p>\n

Skepti\u010dniji novinari i komentatori odmah su upozorili na toksi\u010dnu prtljagu dva sumnjiva Plenkovi\u0107eva kadrovska rje\u0161enja, ministra zdravstva Milana Kujund\u017ei\u0107a i ministra znanosti i obrazovanja Pave Bari\u0161i\u0107a. Prvi je jo\u0161 2004. godine bio potjeran s tada\u0161nje pozicije pomo\u0107nika ministra zdravstva nakon \u0161to je posjetio grob Ante Paveli\u0107a u Madridu; drugi je samo dvije godine kasnije ispra\u0107en s funkcije pomo\u0107nika ministra znanosti nakon manje upe\u010datljivih, ali brojnijih afera s nenamjenskim tro\u0161enjem prora\u010dunskog novca i pogodovanjem bliskim suradnicima. Ukratko: dvojac koji jo\u0161 prije desetak godina u onda\u0161njoj vladi Ive Sanadera nije bio dovoljno dobar niti za mjesto pomo\u0107nika ministra, sada u vladi Andreja Plenkovi\u0107a odjednom ispunjava kriterije za poziciju samog ministra.<\/p>\n

Ako su Kujund\u017ei\u0107 i Bari\u0161i\u0107 brzo prepoznate slabe karike kadrovske kri\u017ealjke, simboli\u010dki teret koji je premijer preuzeo ne bi li zadovoljio “tvr\u0111e” ideolo\u0161ke i interesne frakcije na desnici, onda mo\u017eda nije naodmet snagu vlade odmjeriti karikom koju je javnost ve\u0107 percipirala kao najsna\u017eniju: izbor Nine Obuljen Kor\u017einek na mjesto ministrice kulture unisono je protuma\u010den kao izravna Plenkovi\u0107eva poruka radikalnoj unutarstrana\u010dkoj desnici i njenom novoustoli\u010denom idolu Zlatku Hasanbegovi\u0107u, kao nedvosmislen raskid s Karamarkovim naslje\u0111em i kao primirivanje raspomamljenog Kulturkampfa<\/em> instrumentarijem stru\u010dnosti, upu\u0107enosti, briselokratske pouzdanosti.<\/p>\n

Kultura izme\u0111u izli\u0161ne stru\u010dnosti i besmislenih “jamstava”<\/strong><\/p>\n

Biografija nove ministrice dovoljna je garancija za to, ali samo su rijetki pritom stidljivo podsjetili kako stru\u010dnost \u2013 barem prema intervjuu<\/a> koji je prije samo pola godine dala Nacionalu \u2013 \u010dak ni sama ministrica ne smatra primjerenom kvalifikacijom za vlastitu funkciju. \u0160tovi\u0161e, tada je eksplicitno negirala da je ta funkcija uop\u0107e zanima: “\u0160to se ti\u010de licitacija mojim imenom, ja nisam \u010dlanica nijedne politi\u010dke stranke i nemam politi\u010dkih ambicija. Da sam imala takvih ambicija, bila bih se u\u010dlanila u neku stranku i djelovala tako. \u0160to se ti\u010de va\u0161eg pitanja, mislim da ministri trebaju biti politi\u010dke osobe, a ljudi koji rade uz njih stru\u010dnjaci.” Pritom je posebno istaknula “puno ozbiljniji problem od toga tko \u0107e biti ministar kulture. A to je \u010dinjenica da nijedna stranka, uz iznimke nekih manjih stranaka, nije imala artikulirani program za podru\u010dje kulture i medija. Mene kao gra\u0111anku zanima program\u2026”<\/p>\n

Dobili smo dakle ministricu koju kompletna “napredna” kulturnja\u010dka javnost pozdravlja kao stru\u010dnu, iako sama smatra da stru\u010dnost nije nikakav kriterij za funkciju koju obavlja; dobili smo ministricu od koje se o\u010dekuje pouzdanost i dosljednost, iako nas je prije samo \u0161est mjeseci uvjeravala da nipo\u0161to ne \u017eeli preuzeti ministarsko mjesto; dobili smo stru\u010dnjakinju koju predizborni programi kulturne politike zanimaju samo “kao gra\u0111anku”, dok “kao ministrica” za njih, \u010dini se, vi\u0161e i nije toliko zainteresirana\u2026 Sve bi ovo moglo djelovati kao suvi\u0161no cjepidla\u010denje oko nedvojbeno va\u017enog iskoraka koji imenovanje Nine Obuljen Kor\u017einek predstavlja u odnosu na njenog prethodnika da nije nezgodnog primjera koji nam pokazuje \u0161to se to\u010dno doga\u0111a u nedostatku minimalno artikuliranih predizbornih programa kulturne politike.<\/p>\n

Da bi, naime, ovakav Plenkovi\u0107ev raskid s unutarstrana\u010dkom desnicom na kulturnom frontu uop\u0107e bio mogu\u0107, bila mu je neophodna \u0161ira vanstrana\u010dka parlamentarna podr\u0161ka. Da bi tako \u0161iroku podr\u0161ku dobio, presudna je bila suradnja s Mostom. Da bi s Mostom mogao sura\u0111ivati, morao je osigurati ispunjenje njegovih “sedam jamstava”: amaterskog popisa ucjenjiva\u010dkih mjera u rasponu od potencijalno korisnih preko irelevantnih do spektakularno proma\u0161enih, povezanih isklju\u010divo potpunim izostankom bilo kakve prethodne procjene, istra\u017eivanja ili analize. A me\u0111u tih je sedam jamstava \u2013 sada napokon dolazimo do funkcije ministrice kulture \u2013 bio i uvjet smanjenja mjese\u010dnog iznosa pristojbe za HRT s 80 na najvi\u0161e 65 kuna; privremeno, dodu\u0161e, odgo\u0111en, ali nipo\u0161to ne i zaboravljen.<\/p>\n

U praksi, to zna\u010di da \u0107e javnoj radioteleviziji \u2013 jednoj od nesumnjivo najva\u017enijih i najkrupnijih institucija u resoru Ministarstva kulture \u2013 na godi\u0161njoj razini biti oduzeto oko 200 milijuna kuna ili, otprilike, petina njenih godi\u0161njih prihoda, i to bez ikakve prethodne rasprave, bez razrade plana kojim bi se tako brutalno rezanje trebalo provesti, isklju\u010divo na temelju slobodnog uvida stranke koja je, usput, na izborima dobila manje od pet posto glasova ukupnog broja registriranih bira\u010da. Ili, da stvar sumiramo ra\u010dunovodstvenim izvodom: kada se zbroji golema financijska \u0161teta koju je u manje od godinu dana prouzro\u010dio razulareni Zlatko Hasanbegovi\u0107 \u2013 neispla\u0107enih dvadesetak milijuna kuna poticaja filmskoj industriji, tridesetak milijuna kuna iz EU-fondova koji su bili namijenjeni medijima zajednice, tri milijuna kuna lutrijskih sredstava iz obustavljenog programa potpore neprofitnim medijima itd. \u2013 ona je jo\u0161 uvijek skromnija od financijske \u0161tete koja \u0107e, po svemu sude\u0107i, biti nanesena jednoj ustanovi iz resora Ministarstva kulture kako bi ministricom uop\u0107e mogao postati netko poput Nine Obuljen Kor\u017einek. \u0160tete koja \u0107e biti nanesena \u2013 ponavljamo \u2013 bez prethodne rasprave, analize ili procjene: svega onoga u \u0161to se zagovaratelji ministarske “stru\u010dnosti” ina\u010de beskompromisno zaklinju.<\/p>\n

Programska proturje\u010dja i \u0161irok manevarski prostor<\/strong><\/p>\n

Napokon, ovu bi se epizodu \u2013 znakovitu, ali u javnim komentarima uglavnom zanemarenu \u2013 dalo i poop\u0107iti, pa otvoriti pitanje svih onih sedam diletantskih, nasumi\u010dnih “jamstava” Mosta na \u010dijem se ispunjenju u krajnjoj liniji temelji navodno \u010dvrsta i stabilna vladavina Andreja Plenkovi\u0107a. Dalo bi se, potom, i malo pa\u017eljivije pro\u010ditati uop\u0107eni program nove vlade pa u njemu primijetiti niz zanimljivih detalja. Poput ni\u010dim izazvanog ugra\u0111ivanja osude “svih totalitaristi\u010dkih re\u017eima” \u2013 te omiljene figure najtvr\u0111e karamarkovske struje revizionista, kojom se brane pri svakom spominjanju usta\u0161tva \u2013 u sama “Temeljna polazi\u0161ta” dokumenta. Ili poput agresivnog forsiranja poduzetni\u0161tva kao osnovne dru\u0161tvene vrijednosti, u rasponu od otvoreno ideolo\u0161ke najave “ja\u010danja poduzetni\u010dkog mentaliteta” pa sve do modela podre\u0111ivanja obrazovnog sustava zahtjevima tr\u017ei\u0161ta tako \u0161to “poslodavci postaju partneri obrazovnim institucijama te zajedno odlu\u010duju o programu i upisnim kvotama”, dok vlada uspostavlja “programsko financiranje visoko\u0161kolskih institucija” i omogu\u0107uje “organiziranje poduzetni\u010dkih inkubatora na visokim u\u010dili\u0161tima”.<\/p>\n

Poput, napokon, relativno uvijene najave rasprodaje dr\u017eavne imovine, poput discipliniranog recitiranja propisanih ekonomskih maksima o “uravnote\u017eenju prora\u010duna”, “smanjenju udjela javnog duga” i osiguranju “povoljnih dugoro\u010dnih izvora likvidnosti bankarskom sektoru”, poput tvrdog tradicionalisti\u010dkog utemeljenja budu\u0107e kulturne politike u “kulturnom identitetu” koji “izgra\u0111ivan kroz stolje\u0107a, predstavlja najva\u017eniji element koji je homogenizirao hrvatski narod u razdoblju u kojem nije postojala samostalna hrvatska dr\u017eava\u2026” U svemu ovome \u2013 vladinom programu, njenim kadrovima, prvim koracima \u2013 mogao bi se s lako\u0107om prepoznati profil izrazito konzervativne, agresivno protr\u017ei\u0161ne, potencijalno kompradorske, rubno kompetentne vlasti oslonjene na niz kompromisa s razli\u010ditim politi\u010dkim i ekonomskim frakcijama: ukratko, meta u koju bi ve\u0107 i prosje\u010dno kapacitirana opozicijska stranka ili liberalno nastrojen opinionmejker obdaren minimumom socijalne svijesti do sada stigli ispucati nekoliko rafala \u017eestokih, utemeljenih kritika.<\/p>\n

Pa ipak, ni\u0161ta od toga: od zborske intonacije olak\u0161anja i adoracije jedva se \u010duje poneki marginalan, usamljen glas skepse. Tako, valjda, i mora biti kada novu vladu do\u010dekujemo u stanju spektakularno srozanih o\u010dekivanja. Nakon sedam godina o\u0161tre ekonomske krize, dobrim dijelom proigranog mandata nominalnih socijaldemokrata i, kona\u010dno, juri\u0161ne ideolo\u0161ke ofanzive Karamarkovih redikula & radikala, vlada Andreja Plenkovi\u0107a doima se prvenstveno kao pristojna, ulju\u0111ena, skoro pa proliberalna ekspertna skupina. Nije da njeno uspostavljanje suradnje s nacionalnim manjinama, okon\u010danje kulturnog rata i postupna dezinsekcija prostora javne rasprave pritom nisu velika postignu\u0107a u odnosu na jednogodi\u0161nji mandat prethodne vlasti; \u010dinjenica, me\u0111utim, da gotovo i ne postoje glasovi koji bi je jasno opisali s lijevih ekonomskih i ideolo\u0161kih pozicija, odmjeriv\u0161i joj dimenzije konzervatizma i opipav\u0161i proporcije protr\u017ei\u0161ne retorike, razlog je za ozbiljan oprez.<\/p>\n

I to ve\u0107 iz elementarnog razloga \u0161to izostanak kriti\u010dko-opozicijskog korektiva vladaju\u0107ima ostavlja sumnjivo velike mogu\u0107nosti ideolo\u0161kog i politi\u010dkog manevriranja: tko god se sje\u0107a kako je, primjerice, SDP iskoristio prazan prostor na strana\u010dkoj ljevici kako bi politikom lelujanja<\/a>\u00a0naposljetku zavr\u0161io u degutantnom predizbornom desni\u010darenju, treba biti na\u010delno sumnji\u010dav prema tome kamo bi nas sve sutra mogla odvesti nesputana lelujanja koalicije na vlasti. Ako u njoj zaista prepoznajemo neformalnu “vladu nacionalnog pomirenja” \u2013 kao \u0161to smo ustvrdili na po\u010detku teksta \u2013 onda bi, drugim rije\u010dima, takav uvid vrijedilo barem dopuniti. Jer ono s \u010dim danas imamo posla prvenstveno je, \u010dini se, vlada nacionalnog pomirenja sa zate\u010denim stanjem.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Najve\u0107a varka Tomislava Karamarka sastoji se u dojmu da nazadnog HDZ-a i lo\u0161e vlasti poslije njega vi\u0161e ne mo\u017ee biti: nakon \u0161to smo se kratkotrajno podvrgli njegovom parapoliti\u010dkom…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15592,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-15589","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15589","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15589"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15589\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36714,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15589\/revisions\/36714"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15592"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15589"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15589"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15589"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15589"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15589"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15589"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15589"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}