{"id":15569,"date":"2016-10-21T01:49:37","date_gmt":"2016-10-21T00:49:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15569"},"modified":"2021-02-25T11:00:11","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:11","slug":"pucnji-u-prazno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15569","title":{"rendered":"Reakcije na Dylana: izma\u0161tani frontovi"},"content":{"rendered":"

Doma\u0107e i svjetske reakcije na dodjelu Nobelove nagrade za knji\u017eevnost Bobu Dylanu mahom su nastojale proizvesti doga\u0111aj velikog kulturnog razdora ondje gdje ga nije bilo. Naslanjaju\u0107i se na opreku visoka\/niska kultura poku\u0161avali su se neuspje\u0161no otvoriti odavno izli\u0161ni sukobi. Kruto i precizno obja\u0161njenje nagrade koje je ponudila tajnica Nobelova odbora i profesorica knji\u017eevnosti, Sara Danius, i Dylanova \u0161utnja bili su zapravo dovoljan komentar.<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161log \u010detvrtka odlukom Nobelovog odbora najpoznatija svjetska nagrada za knji\u017eevnost za 2016. godinu dodijeljena je Bobu Dylanu koji je tako, nakon \u0161to je ta ista nagrada 1993. uru\u010dena Toni Morrison, postao prvi ameri\u010dki laureat u gotovo posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a. Ali i prvi nagra\u0111eni autor koji je potrebne kvalifikacije za dodjeljivanje nagrade ispunio prije svega na popularnoglazbenom terenu. Pa je poslovi\u010dno kratko obrazlo\u017eenje Odbora, prema kojemu je nagrada dodijeljena Dylanu na ra\u010dun toga \u0161to je “stvorio nove na\u010dine poetskog izra\u017eavanja unutar okvira bogate tradicije ameri\u010dke pjesme”, na punih tjedan dana sna\u017eno izbacilo dio svjetskog i doma\u0107eg medijskog polja \u2013 preciznije, onaj dio koji se u anglosaksonskom kontekstu svojevremeno imao obi\u010daj nazivati kulturnom kritikom \u2013 iz sedla suvremenosti.<\/p>\n

U prvom trenu barem negdje u prve godine dvadesetog stolje\u0107a, prije nego se kroz nekoliko simultanih modernisti\u010dkih borbi, s problemom jezika kao glavnim analiti\u010dkim ulogom, dobacilo do prili\u010dno zadovoljavaju\u0107eg pa i dan danas sasvim operativnog ruskog odgovora na ono pitanje kojim po\u010dinje svaki konvencionalan uvod u teoriju knji\u017eevnosti \u2013 naime, “\u0160to je to knji\u017eevnost?” \u2013 i tako udario \u010dvrst temelj modernoj poetici. I zatim, negdje u mladu poslijeratnu Europu, kada je u akademskom okru\u017eenju popularna kultura postajala predmetom ozbiljne analize, odnosno kada je otvoreno i relativno brzo i uspje\u0161no rije\u0161eno pitanje odnosa izme\u0111u takozvane niske i visoke kulture, pitanje koje se na britanskom akademskom meniju zapravo nudilo jo\u0161 otkad su u 19. stolje\u0107u u gradovima radnici, \u017eene i djeca nau\u010dili \u010ditati i kupovati.<\/p>\n

Eliminacija politi\u010dke perspektive<\/strong><\/p>\n

Dakle: dvije dominantne ulazne to\u010dke, dvije analiti\u010dke perspektive koje su poslu\u017eile svojoj svrsi, ali s kojima se ozbiljno ra\u010duna na ozbiljne odgovore, nedostatak makar i amaterske historizacije i kontekstualizacije bilo predmeta analize bilo analiti\u010dkog alata pomo\u0107u kojeg mu pristupate, i kraj 2016. godine. Otprilike: podnosi li Dylanov autorski rad, ono \u0161to vi\u0161e od pedeset godina proizvodi prije svega na verbalnoj razini pop pjesama, definiciju knji\u017eevnosti iako o njoj uglavnom znamo malo ili ni\u0161ta? I, je li ovim priznanjem kona\u010dno legitimiran prelazak popularne glazbe u vi\u0161i estetski razred; je li devetnaestostoljetnoj bur\u017eujskoj vrijednosnoj kulturnoj hijerarhiji zadan smrtonosni udarac; mo\u017eemo li napokon bez straha od izlaganja elitisti\u010dkom prijeziru govoriti o popu kao legitimnoj umjetni\u010dkoj formi itd.?<\/p>\n

U svjetlu iznesenog, rezultati su na koncu o\u010dekivano bili vi\u0161e ili manje neuspje\u0161ni pa ostaje u grubim crtama zbrojiti \u0161tetu. U svakom slu\u010daju, bilo bi puno smislenije da se javni razgovor o ovogodi\u0161njoj dodjeli Nobelove nagrade za knji\u017eevnost, recimo, poveo u smjeru diskusija o Nobelovom odboru kao liberalnoj\/humanisti\u010dkoj\/idealisti\u010dkoj instituciji \u010dija se logika vrednovanja knji\u017eevnih opusa\/tekstova zaustavlja s one strane bilo kakvog tipa politike ili dru\u0161tvenih odnosa. Na primjer, na tragu Sarah Brouillete koja je prije dvije godine, kada je nagrada dodijeljena francuskom piscu Patricku Modianu, u komentaru<\/a> naslovljenom “Knji\u017eevnost je liberalizam” uvjerljivo tvrdila kako kruta normativna re\u0161etka Odbora, posebno nakon Drugog svjetskog rata, dobro nalije\u017ee jedino na knji\u017eevno tekstove u kojima na razini motivike mo\u017ee pohvatati “moralnu dvojakost, borbu pojedinca sa savje\u0161\u0107u i otvoreno apoliti\u010dne komentare svjetskih doga\u0111aja”.<\/p>\n

Naravno, ni to ne bi bilo bogzna\u0161to, ali kako \u010dinjenica da je Bobu Dylanu ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za knji\u017eevnost, u stvari, sama po sebi nije ni po \u010demu posebno zanimljiva, mo\u017eda je bilo mogu\u0107e povesti ne\u0161to manje dosadan razgovor, ako je nekome do toga stalo, o tome kakve su \u0161anse da hodnicima \u0160vedske akademije po\u010dnu puhati neki novi vjetrovi. Prije svega zbog toga \u0161to i samo obrazlo\u017eenje izbora, unato\u010d tome \u0161to naglasak stavlja na Dylanove formalne inovacije, gotovo po logici stvari jasno priziva kontekst njihova nastanka, jedan kulturni mini-prijelom koji se bez ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a mo\u017ee sasvim konkretno historijski locirati, kao i zbog toga \u0161to bi Dylanu \u2013 “mladom” ili “starom”, nebitno \u2013 bilo prili\u010dno te\u0161ko pripisati “otvoreno apoliti\u010dne komentare svjetskih doga\u0111aja”.<\/p>\n

Niski start i pucanj u prazno<\/strong><\/p>\n

To se nije dogodilo, pa je jedna od smislenijih i pametnijih stvari koje su se mogle \u010duti ili pro\u010ditati zapravo ostalo ono \u0161to je u kratkom video-intervjuu<\/a> netom nakon sve\u010danog progla\u0161enja dobitnika kazala profesorica knji\u017eevnosti Sara Danius, glavna tajnica \u0160vedske akademije. Na pitanje “Za\u0161to je Bobu Dylanu dodijeljena Nobelova nagrada za knji\u017eevnost?”, Danius je, izme\u0111u ostalog, odgovorila: “On je veliki pjesnik, veliki pjesnik u engleskoj jezi\u010dnoj tradiciji. On je divan kompilator, veoma originalan kompilator. On utjelovljuje tradiciju, ali tijekom pedeset i \u010detiri godine, koliko se ovim poslom bavi, neprestano je redefinirao vlastitu autorsku personu.” Ni rije\u010di o visokoj i niskoj kulturi, o tome \u0161to je knji\u017eevnost, a \u0161to nije. Dvije jednostavne re\u010denice \u010diju jasno\u0107u ne mo\u017ee naru\u0161iti niti nezgrapnost prijevoda.<\/p>\n

Ali mo\u017eda i ne treba biti posebno \u010dudno \u0161to je refleksna reakcija bila takva da se stvari pristupi kroz opreku visoko\/nisko pa o njoj poku\u0161a napisati ne\u0161to suvislo. Posrijedi je, ipak, najpristupa\u010dniji i vi\u0161e puta provjereni put, i u nekim povoljnijim okolnostima, kada imate posla s kulturnim formama novijeg datuma proizvodnje i kada imate sre\u0107e, ova tradicionalna optika i njoj pripadaju\u0107a centralna distinkcija jo\u0161 uvijek znaju dovesti do dva-tri uvida vrijedna spomena. U slu\u010daju nobelovca Dylana jedini problem bio je taj \u0161to se, nakon \u0161to su svi zauzeli niski start, spremni da potr\u010de u pomo\u0107 Bobu Dylanu, popularnoj glazbi, popularnoj kulturi ili ne\u010dem \u010detvrtom, koji su \u010dekali negdje iza ciljne ravnine, na utrci nije pojavilo previ\u0161e ozbiljnih protivnika, \u0161to ve\u0107inu sudionika nije sprije\u010dilo da utrku otr\u010de prema unaprijed pripremljenom planu.<\/p>\n

Velika ve\u0107ina komentara posve\u0107enih ovogodi\u0161njoj odluci Odbora po\u010dinjala je ozbiljnom uvodni\u010darskom figurom \u010dija je funkcija bila obavijestiti \u010ditatelja kako je takva odluka, u najkra\u0107im crtama, izazvala duboki razdor i opre\u010dne reakcije bilo u globalnim bilo u nacionalnim kulturnim krugovima. I dok je o nekakvom iznena\u0111enju odlukom bilo mogu\u0107e govoriti, oni koji su makar i povr\u0161no pratili razvoj situacije lako su i sami mogli do\u0107i do zaklju\u010dka kako razdora i opre\u010dnih reakcija me\u0111u akterima koji raspola\u017eu s minimalno ozbiljnom koli\u010dinom individualnog ili pozadinskog medijsko-institucionalnog autoriteta, u stvari, ba\u0161 i nije bilo. Doma\u0107i mediji izvijestili su kako su svjetske agencije izvijestile o starom Normanu Maileru, koji je kazao “Ako je Dylan pjesnik, ja sam ko\u0161arka\u0161”, i o \u0161kotskom piscu Irvineu Welshu koji je zaklju\u010dio kako je ovakav izbor stvar “senilnih blebe\u0107u\u0107ih hipija”, i o jednom gonkurovcu. Kao ogledni primjerak navodio se i komentar<\/a> “Za\u0161to Dylan nije trebao dobiti Nobelovu nagradu” Anne North, novinarke New York Timesa, koji je ne\u0161to pametniji utoliko \u0161to je iz njega razvidno da novinarku nije toliko rastu\u017eila \u010dinjenica \u0161to je nagrada dodijeljena Dylanu, koliko propu\u0161tena prilika da se u globalnu knji\u017eevnu industriju upumpa ne\u0161to svje\u017eeg novca.<\/p>\n

Lokalne ina\u010dice<\/strong><\/p>\n

Na doma\u0107em trkali\u0161tu, gdje su dnevne novine, profesionalni portali, polu-profesionalni portali i volonterski portali mobilizirali sve raspolo\u017eive snage, stvar je, uz jednu i pol’ iznimku, obavljena (ugrubo) prema dvama modelima: prvo, u registru dobronamjerne ali potkapacitirane “ozbiljne” analitike, i drugo, kroz razli\u010dite varijacije na zadanu temu u okviru klasi\u010dnih ispovjedno-autobiografskih \u017eanrova. Politi\u010dki, ve\u0107ina komentatora zauzela je pozicije u prizemlju spomenute opreke, dok je svega nekoliko konzervativnijih glasova dopiralo s kata iznad, ozbiljnim tonom obznanjuju\u0107i vijesti o ishlapjelom \u0161ezdeseta\u0161kom kontrakulturnom revolucionarnom potencijalu (sic?). Izdvajamo samo par najilustrativnijih primjera.<\/p>\n

U komentaru<\/a> knji\u017eevne kriti\u010darke T-portala Katarine Luketi\u0107 “O Dylanu i mitovima o \u010distoj i lijepoj knji\u017eevnosti”, svojevrsnom tekst-koktelu najva\u017enijih knji\u017eevnoteorijskih moda i termina iz posljednjih stotinjak godina, autorica “komentira podijeljene reakcije oko nagra\u0111ivanja Boba Dylana Nobelovom nagradom za knji\u017eevnost”. Autorica Dylana od napada “svete vojske za\u0161titnika knji\u017eevnosti” brani referiraju\u0107i se na tri “mitske naracije” povezane sa djelovanjem Nobelovog odbora \u2013 Nobelove nagrade kao garancije knji\u017eevne vrijednosti, klasi\u010dne teorije knji\u017eevnih vrsta i politike dodjeljivanja nagrade \u2013 iako tre\u0107a do kraja teksta gubi svoje mitsko svojstvo i postaje tek “uobi\u010dajena stereotipna naracija”. Naravno, od mita do slavnog knji\u017eevnog teoreti\u010dara Rolanda Barthesa u dvokoraku, i to do njegova kratkog teksta, “Kritike i Istine”, nakon \u010dega o\u010dito vi\u0161e nema nikakvih nedoumica: “Pro\u0161irimo li Barthesov citat tvrdnjom da su i romanopisac, i dramati\u010dar, i pjesnik \u010diji je medij isklju\u010divo knjiga, i pjesnik koji izvodi djela na pozornici u istom ‘te\u0161kom polo\u017eaju su\u010delice jeziku’, onda uvjerenja o Dylanovu nepripadanju i dezavuiranju knji\u017eevnosti nemaju nikakva smisla.”<\/p>\n

Ni\u0161ta naro\u010dito<\/strong><\/p>\n

Sa suprotne, puno usamljenije strane, na istom portalu oglasio se i komentator Vuk Peri\u0161i\u0107<\/a>, koji je na tragu svoga kolege iz Ve\u010dernjeg lista Borislava Risti\u0107a<\/a>, u tekstu “Nobel za Dylana \u2013 posljednji \u010davao u lijesu jedne mladosti” do\u0161ao do zaklju\u010dka kako je “Dylanov Nobel samo posljednji \u010davao u lijesu bunta, u lijesu jedne mladosti. Nemogu\u0107e je organizirati tulum, pu\u0161iti travu, voditi ljubav i pritom slu\u0161ati \u2013 nobelovca.” U koju od ove dvije kategorije svrstati bizaran, argumentacijski hibridni tekst Miljenka Jergovi\u0107a<\/a> “O Bobu Dylanu se u nas pi\u0161e isto kao i o Kim Kardashian i Nives Celzijus” nije jednostavno odlu\u010diti, pa \u0107emo mu po inerciji dodijeliti mjesto u ovoj potonjoj. Jergovi\u0107eva je pozicija iznimno originalna prvenstveno zbog toga \u0161to zagovara stav prema kojemu se ovogodi\u0161njem izboru Nobelova odbora mogu\u0107e radovati samo u strogo kontroliranim uvjetima.<\/p>\n

Problem je, naravno, masovni interes. “Recimo, novine, portali i privatne televizije – koji nikada nikakvoj knji\u017eevnosti ni kulturi nisu posvetili rije\u010di, niti su u povijesti emitiranja imali ijednu minutu kulturnih sadr\u017eaja, ama i jednu jedinu vijest iz kulture, sada su se rastorokali o nobelovcu”, pi\u0161e u tom tekstu o ovogodi\u0161njem nobelovcu Miljenko Jergovi\u0107, novinar hrvatskog tabloida u kojemu pi\u0161e o kulturi. Ali kako se tekst odmotava prema svom kraju, postaje jasno kako posrijedi nisu ni Bob Dylan ni Nobelova nagrada za knji\u017eevnost, ve\u0107 frustriranost \u010dinjenicom da, htjeli to ili ne, s vremena na vrijeme jednostavno morate pogledati kroz prozor.<\/p>\n

Uglavnom, umjesto zaklju\u010dka nije se zgorega vratiti ve\u0107 spomenutom intervjuu sa Sarom Danius. Na jedno od kasnijih pitanja \u2013 “Je li \u0160vedska akademija ovakvim izborom pro\u0161irila horizont Nobelove nagrade za knji\u017eevnost?” \u2013 pomalo iznena\u0111eno odgovara: “Pa zapravo nije.” Stoga se, s naknadnom pame\u0107u, mo\u017ee re\u0107i kako bi najsretnije rje\u0161enje bilo to da se na ovogodi\u0161nje dodjeljivanje Nobelove nagrade za knji\u017eevnost Bobu Dylanu medijski reagiralo tek klasi\u010dnim novinarskim priop\u0107enjima, kada ve\u0107 profesionalni standardi ne dopu\u0161taju da se na tako ne\u0161to reagira na onaj na\u010din na koji je to uradio sam Dylan, \u0161utnjom. Jer, u globalnom kulturnom polje doista se nije dogodilo ni\u0161ta zna\u010dajno. A bome ni u doma\u0107em, gdje pisanje o popu po obi\u010daju visoko leti i nisko pada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161log \u010detvrtka odlukom Nobelovog odbora najpoznatija svjetska nagrada za knji\u017eevnost za 2016. godinu dodijeljena je Bobu Dylanu koji je tako…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15572,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-15569","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15569","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15569"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15569\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36715,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15569\/revisions\/36715"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15572"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15569"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15569"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15569"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15569"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15569"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15569"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15569"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}