“Ve\u0107 dvadeset godina radimo jednu gre\u0161ku”, upozorio je ju\u010der C\u0103lin Popescu-T\u0103riceanu, predsjednik Senata, gornjeg doma rumunjskog parlamenta. “Kada pri\u010damo o ekonomskom razvitku, uvijek govorimo samo o stranim investicijama […] \u0160to je s rumunjskim investitorima, zar oni ne valjaju?” Ovaj hrabri i iznena\u0111uju\u0107i zaziv protekcionizma na europskoj periferiji tim je interesantniji \u0161to dolazi od biv\u0161eg premijera \u010diji je mandat obilje\u017eio upravo sna\u017ean zaokret prema strategiji privla\u010denja stranih investicija. Naime, za razliku od mnogih drugih zemalja Srednje i Isto\u010dne Europe, rumunjsku je tranziciju tijekom 1990-ih obilje\u017eila postepena privatizacija, koja je osobito pogodovala lokalnim tajkunima, ali i usporila socijalnu degradaciju tradicionalne radni\u010dke klase.<\/p>\n
Sve se promijenilo po\u010detkom 2000-ih, kada se Rumunjska pripremala za svoj ulazak u Europsku uniju. Dolaskom na vlast Nacionalne liberalne stranke, koja je zamijenila dotad vladaju\u0107e socijaldemokrate, do\u0161lo je i do sna\u017enog zaokreta u razvojnim strategijama. Model oslanjanja na doma\u0107e tajkune (u Rumunjskoj zvane “barunima”), \u010diji su arhitekti bili socijaldemokrati, vladaju\u0107i su liberali prozivali inherentno korumpiranim. Njihov se ideolo\u0161ki narativ oslanjao na kontrastiranje doma\u0107eg “kumskog” kapitalizma onom pravom i po\u0161tenom kapitalizmu, koji mogu donijeti samo strani investitori iz zemalja \u010diji je kapital davno o\u010di\u0161\u0107en “ostataka socijalizma”. Njihova metoda bile su senzacionalne “antikorupcijske akcije”, koje su uvjerljivo po\u010distile doma\u0107u politi\u010dku i poduzetni\u010dku scenu.<\/p>\n
Jo\u0161 istoga<\/strong><\/p>\n Jedna od nose\u0107ih li\u010dnosti tog procesa bio je Popescu-T\u0103riceanu. Njegov razvojni zaokret nazvan je “Dunavskom strategijom”, kojom se rumunjska ekonomija trebala u\u017ee povezati s zemljama Zapada. Svega 12 godina kasnije, biv\u0161i je premijer morao zaklju\u010diti kako Dunav mo\u017eda du\u017ee protje\u010de kroz Rumunjsku nego kroz Njema\u010dku ili Austriju, ali te su zemlje svakako znatno vi\u0161e profitirale od strategije nazvane po istoj rijeci. Zanimljivo, tvrtke u doma\u0107em vlasni\u0161tvu jo\u0161 uvijek zapo\u0161ljavaju dvije tre\u0107ine radnika, a uz to su 2014. godine platile 55 milijardi leja poreza (12 milijardi eura) naspram svega dvije milijarde koliko su platile tvrtke u stranom vlasni\u0161tvu, zainteresirane prije svega za povrat profita u mati\u010dne zemlje.<\/p>\n “Ako ovako nastavimo, sve \u0107e na kraju zavr\u0161iti u suzama”, zaklju\u010dio je svoju lamentaciju T\u0103riceanu. No istovremenom s njegovim upozorenjima, a uo\u010di skorih parlamentarnih izbora, liberali i socijaldemokrati vode \u017eestoku polemiku oko toga tko je od njih vi\u0161e predan politici privla\u010denja investicija i tko \u0107e prije i br\u017ee smanjiti porezne i druge obaveze stranih tvrtkama koje su zainteresirane za pokretanje poslovanja u zemlji. Skepsa prema modelu koji ne djeluje o\u010dito je rezervirana samo za islu\u017eene i pomalo melankoli\u010dne politi\u010dke veterane. Za sve ostale, “jo\u0161 istoga, pa \u0161to bude” o\u010dito je jedina zamisliva politika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Ve\u0107 dvadeset godina radimo jednu gre\u0161ku”, upozorio je ju\u010der C\u0103lin Popescu-T\u0103riceanu, predsjednik Senata, gornjeg doma rumunjskog parlamenta. “Kada pri\u010damo o ekonomskom razvitku, uvijek govorimo samo o stranim investicijama…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":15508,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[34],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-15507","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-tranzicija","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15507","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15507"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15507\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15511,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15507\/revisions\/15511"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15508"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15507"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15507"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15507"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15507"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15507"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15507"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15507"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}