{"id":15443,"date":"2016-10-14T02:00:58","date_gmt":"2016-10-14T01:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15443"},"modified":"2021-02-25T11:00:14","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:14","slug":"gazda-i-domobranski-refleksi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15443","title":{"rendered":"Gazda i “domobranski” refleksi"},"content":{"rendered":"

Sredi\u0161nji lik hrvatske tranzicije u kojeg se upisuju svi porazi i (ne)realizirani snovi nedvojbeno je Ivica Todori\u0107. Pri\u010da o njemu do\u017eivjela je nedavno i filmski, dokumentaristi\u010dki prikaz. Film\u00a0Gazda <\/em>nam predo\u010dava\u00a0sve intrige stjecanja kapitala pod dr\u017eavnim pokroviteljstvom. A istovremeno ukazuje na politi\u010dke klopke koje su tom procesu priskrbile status enigme kojoj svi znaju rje\u0161enje, ali navodno uzalud.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161lotjedna zagreba\u010dka premijera dugometra\u017enog dokumentarnog filma\u00a0Gazda<\/a>\u00a0<\/em>(re\u017eija: Dario Juri\u010dan, scenarij: Zvonimir Tivon, produkcija: Hrvatski centar za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo i slobodu medija), predstavljala je u doma\u0107im uvjetima rijetko ozbiljan susret tranzicije i filma, \u00a0odnosno (i doslovno) uprizorenje tranzicije na filmu. Koliko ozbiljan, toliko je taj susret i gorko duhovit, ali nipo\u0161to izoliran, unato\u010d statusu premijernog doga\u0111aja i o\u010dekivano velikom interesu javnosti.<\/p>\n

Naime, te se ve\u010deri u naju\u017eem centru Zagreba topografski gotovo komprimiralo trideset godina jedne konjunkture, budu\u0107i da se jedva koju stotinu metara od kina Europa, u kojem je premijerno prikazan Juri\u010danov film, u prostoru Galerije Nova jo\u0161 uvijek moglo pogledati izlo\u017ebu\u00a0Kome treba poduze\u0107e? BOROVO 1988.-1991.<\/a>, Grupe Borovo, vi\u0161e\u010dlanog autorskog tima koji se nekoliko godina sustavno analiti\u010dki bavio zadnjim godinama socijalisti\u010dkog privrednog giganta, radni\u010dkim \u0161trajkovima i, na oglednom primjeru, sveukupnom dinamikom smrtnog hropca jugoslavenskog socijalisti\u010dkog projekta, osobito i napokon, vrijedi dodati, njegovim klasnim aspektom.<\/p>\n

Historijska dinamika spacijalno-temporalne restauracije kapitalizma sa\u017eela se te ve\u010deri 4. listopada u tridesetak kvadrata izlo\u017ebenog prostora i osamdeset minuta filma, kao da je posrijedi dogovoren scenarij u kojem se komplementarno, iako razli\u010ditim rukopisima i medijsko-prikaziva\u010dkim sredstvima poku\u0161ava uputiti na ishodi\u0161te i svrhu tranzicijskog procesa. Na jednoj strani socijalisti\u010dki kolektivni subjekt \u2013 pora\u017eeni radnici, a na drugoj On, Juri\u010danov Gazda Ivica Todori\u0107, lokalno otjelovljenje najboljih mokrih snova kapitalisti\u010dkog imaginarija.<\/p>\n

Paralelni svijetovi<\/strong><\/p>\n

Juri\u010danov film temelji se na zgodnoj ulaznoj to\u010dki, biografskoj \u010dinjenici koja dijelom rukovodi ekonomijom izlaganja. Ljudevit Juri\u010dan, redateljev otac, vr\u0161njak je Ivice Todori\u0107a (dijeli ih svega 11 dana), poha\u0111ali su istu \u0161kolu na Kennedyjevu trgu u Zagrebu, iste su 1976. godine dobili prvo dijete (Ljudevit Darija, Ivica Ivu), ali sve je to tek motivska periferija temeljnoj \u010dinjenici da je Ljudevit Juri\u010dan svoj radni vijek, punih \u010detrdeset godina odradio u Konzumu (Unikonzumu), poduze\u0107u koje je danas najvidljiviji i u svakodnevnom \u017eivotu najprisutniji dio Todori\u0107eva carstva. Upravo taj biografski kontrapunkt Juri\u010dan uvjerljivo koristi kako bi ispripovijedao \u0161to se zapravo doga\u0111alo u poduzetnoj obitelji Todori\u0107 od kraja 1950-ih preko kraha tehno-menad\u017eerskog modela upravljanja dru\u0161tvenim vlasni\u0161tvom nakon 1971. i pripreme za uzlet poslije zatvorske epizode Ante Todori\u0107a, kao i \u0161to se u istom razdoblju zbivalo na drugoj strani, me\u0111u prosje\u010dnim socijalisti\u010dkim svijetom s Juri\u010danima. Razvija pri\u010du o socijalisti\u010dkom direktoru, njegovim idejama i sistemskim grijesima, poduzetni\u010dkom projektu i njegovu sinu koji je od uzgoja cvije\u0107a dospio do gazde koncerna.<\/p>\n

Duhoviti prizori Juri\u010danovih, osobito majke, sitni cinizam redatelja-pripovjeda\u010da, dok zrcalnom ironijom izvr\u0107e obiteljsku pri\u010du, otkriva ozbiljan Juri\u010danov potencijal za igrani film, a razgrtanje logike i elemenata Todori\u0107eva carstva pokazuje pak dokumentarista s jasnim istra\u017eiva\u010dkim ulogom. Kupnja Konzuma preko le\u0111a izigranih sindikalaca, punionica Jane i devastacija turisti\u010dko-rekreacijskog plana lokalne zajednice, zaposjedanje Kulmerova dvorca u aran\u017emanu hotelskih usluga, sudbina i trgova\u010dka putanja p\u0161enice iz robnih rezervi, projekt trgova\u010dko-kulturnih centara u kojima zavr\u0161avaju prostorno sku\u010dene muzi\u010dke \u0161kole \u2013 samo su neke epizode u nizu sli\u010dnih primjera koji svjedo\u010de kako se Gazda gazdio i tko mu je pritom pomagao pogodovanjem, la\u017eima, prevarom i okretanjem glave. Zato, da se poslu\u017eimo Juri\u010danovom propagandnom dosjetkom, ovo nije film o Ivici Todori\u0107u. Nego o kome? To mo\u017eda nije najva\u017enije pitanje, ali jest nezaobilazan odgovor.<\/p>\n

Literarni predlo\u0161ci<\/strong><\/p>\n

Etnografija ulice i kafi\u0107a, nezanemarivi glas popularne kritike, pokazuje da se procjene Gazde<\/em>, nakon uvodne re\u010denice da je “film OK”, uglavnom mogu svrstati u dvije linije: jednima nije ba\u0161 do kraja dobro kao film, a drugima stvar nije ba\u0161 uspjela s obzirom na samu privredno-tranzicijsku problematiku. Jedni bi bolji film, drugi bi definitivni i krucijalni dokaz o plja\u010dki i kriminalu. Jedni, naravno, znaju sve o filmu, drugi pak sve o Todori\u0107evu kapitalisti\u010dkom projektu. Me\u0111utim, ako se film oslobodi presinga gledateljske hiperkompetencije pa mu se\u00a0 dopusti da di\u0161e, lako \u0107e se uo\u010diti da su obje linije podjednako uspje\u0161no kompozicijski zastupljene.<\/p>\n

Juri\u010dan je pje\u0161ice odradio \u010ditav proces istra\u017eivanja, od afere do afere, od njive do rasadnika, od svjedoka do svjedoka, od bazena do punionice, od arhiva do arhiva, od dokumenta do dokumenta, uvelike uz pomo\u0107 profesionalaca poput novinara Sa\u0161e Paparelle koji je opse\u017ean materijal preto\u010dio u knjigu istog naslova \u2013\u00a0 Gazda<\/em> i ovih je dana, zajedno s redateljem, dijeli hrvatskim javnim knji\u017enicama. Istra\u017eiva\u010dki proces prikupljanja dokumenata, izvora i dokaza uvelike svjedo\u010di o veli\u010dini i utjecaju Gazde, kao \u0161to legitimira hijerarhiju aktera na dr\u017eavnoj i lokalnoj razini. Taj je istra\u017eiva\u010dki proces zapravo proces izlaganja u mjeri u kojoj je filmska naracija obuhvatila koncentri\u010dne krugove dokumenata, svjedoka,\u00a0 institucionalne \u0161utnje i izravne la\u017ei. Juri\u010dan je stvorio cjelinu od svega dostupnog i ukazao na rupe, pa je film o Gazdi jednako tako i film o tome kako o njemu uop\u0107e prikupiti relevantne dokumente. Pritom, a tu je va\u017ena druga, “filmska” linija odnosno pretakanje istra\u017eivanja u pri\u010du sa zahtjevnom namjerom da to ne bude film o Ivici Todori\u0107u.<\/p>\n

Filmska je kritika veoma zadovoljna. Dodu\u0161e, nai\u0111e se u pohvalnim osvrtima, \u0161to ih pozorno bilje\u017ei Facebook profil filma, i kojekakvih bedasto\u0107a, poput one usporedbe redatelja Juri\u010dana s Krle\u017einim Doktorom iz, pretpostavljamo, romana Na rubu pameti<\/em>. Ako ve\u0107 netko posegne za knji\u017eevnom usporedbom, posebno iz Krle\u017eina opusa, ne bi smio presko\u010diti novelu Veliki me\u0161tar sviju hulja <\/em>(1919) koja je ABC prve ozbiljnije hrvatske kapitalisti\u010dke tranzicije s po\u010detka 20. stolje\u0107a. U njoj sve kao da je namje\u0161teno za Gazdu, sve podsje\u0107a na Gazdu, \u010dak je i glavni lik novinar (istra\u017eiva\u010d) Ljubo Kraljevi\u0107 koji se iz petnih \u017eila upire o Njemu, Gazdi saznati ono \u0161to Juri\u010dan poku\u0161ava o Todori\u0107u. Dakle, knji\u017eevna matrica postoji i ako se tra\u017ei dobar literarni uvod u recentnu konjunkturu, najbolje je, eto, posegnuti za novelom objavljenom prije jednog stolje\u0107a.<\/p>\n

Domobranski kompleks<\/strong><\/p>\n

Juri\u010danov film ima samo jedan ozbiljan problem koji, zapravo, nije njegov. Svi ga, naime, hvale. Neki stoga \u0161to se uop\u0107e pojavio, drugi zato jer je va\u017ean. Logiku kojom je predstavio svoju obitelj u filmu, Juri\u010dan kao da implicitno primjenjuje i na publiku. Taj implicitni paralelizam jednak je popularnoj ambivalenciji kojom svjedoci u filmu govore o Todori\u0107u. Ispada da je Juri\u010dan i publiku i filmske svjedoke razli\u010ditih Todori\u0107evih poslovnih me\u0161trija uhvatio u istu stupicu: netko ovdje ne govori istinu, netko se ovdje pona\u0161a kao da se sve prikazano odvijalo negdje drugdje i nekom drugom, ukratko: netko ovdje la\u017ee. A la\u017eu svjedoci na filmu, poput sindikalistice Ane Kne\u017eevi\u0107 \u2013 koja je nakon uspje\u0161ne transakcijske prodaje Unikonzumove magle zaslu\u017eila solidnu poziciju u Agrokoru \u2013 ili Vladimira \u0160eksa koji tupim pogledom komentira nestanak dokumenata istrage iz arhiva.<\/p>\n

Ali u la\u017ei \u017eivi i publika. Taj metafori\u010dki domobranski kompleks u kojem la\u017eemo sebi samima \u010dini se najzanimljivijom poentom Juri\u010danova filma i njegova javnog \u017eivota. Prizori u obitelji Juri\u010dan kad Dario donosi doma poklon-paket s Todori\u0107evim kulenom ili kad majka govori o odricanju da bi se sagradila vikendica, a redatelj-sin vje\u0161to podmetne o\u010devu naplatu osiguranja prilikom nezgode na radu, iznimni su primjeri sitnih neistina kojima si, barem verbalno, olak\u0161avamo domobranski \u017eivot. Zato, da se iznova poslu\u017eimo Juri\u010danovom propagandnom dosjetkom: ovo nije film o Ivici Todori\u0107u, ovo je film o nama. Gazda je ipak gazda.<\/p>\n

Naposljetku Juri\u010danov film, iako poeti\u010dki posve druk\u010diji, uvelike nastavlja ovogodi\u0161nji niz zapo\u010det dokumentarnom serijom u \u010detiri epizode Betonski spava\u010di\u00a0<\/em>(re\u017eija: Sa\u0161a Ban, produkcija: Hulahop), koja je imala sre\u0107u da se emitira na HTV-u, dodu\u0161e u smije\u0161nom terminu, a jo\u0161 je uvijek dostupna zahvaljuju\u0107i HRTi platformi. Prva epizoda serije naslovljena “Socijalizam susre\u0107e kapitalizam”, obra\u0111uje sudbinu turisti\u010dkog kompleksa Haludovo (projekt Borisa Maga\u0161a) u Malinskoj na otoku Krku, a to \u0161to relativno povr\u0161no ovom prilikom imenujemo “sudbinom Haludova” zapravo je komplicirano kri\u017eanje na kojemu se susre\u0107e vi\u0161e od nekoliko putanja koje \u010dak i zainteresiranom i upu\u0107enom gledatelju padaju na pamet prilikom svakog kontakta “starog” i “novog”, dakle socijalizma i kapitalizma. Spomenuto susretanje jest dominantan provodni motiv svih epizoda serije u prosje\u010dnom 50-minutnom trajanju, upravo u poku\u0161aju tuma\u010denja historijskih okolnosti i dinamike nastanka u “starom” poretku, tranzicijskih ishoda i njihovih aktera, kao i suvremenog stanja u onome \u0161to se mo\u017ee odrediti kao “novi” poredak.<\/p>\n

Filmska \u0161kola “narodnog zdravlja”<\/strong><\/p>\n

I kad smo ve\u0107 kod zdravlja, osobito narodnog, te\u0161ko je izbje\u0107i dojmu da je Juri\u010danov film zapravo popularno-prosvjetiteljski rad za naj\u0161iru mogu\u0107u publiku, onu koja sve zna, pa tako zna i da Gazda <\/em>nije film o Ivici Todori\u0107u dok dnevno kupuje u Konzumu, ali se pravi da ne zna. U tom je smislu, kad je znanje i prosvjetiteljstvo u pitanju, Juri\u010dan blizu reinvenciji modela iz historijskog filmskog arhiva<\/a> \u0160kole narodnog zdravlja 1930-ih, naravno u izmijenjenim okolnostima.\u00a0 Spomenuti Ban i Juri\u010dan svojim su dokumentarnim projektima doista blizu recentne filmske \u0161kole narodnog zdravlja.<\/p>\n

“Ako propadne Borovo, propast \u0107e Jugoslavija”, govorili su svojedobno radnici Borova, svjedo\u010de dokumenti na spomenutoj izlo\u017ebi u Galeriji Nova. Kako bi ta re\u010denica izgledala da umjesto Borova u njoj stoji Gazda, Konzum ili Agrokor? Mo\u017eemo li to uop\u0107e zamisliti? Ili \u0107emo se nastaviti pretvarati da znamo, a zapravo ne znamo i obrnuto: dobro znamo, ali glumimo da ne znamo? O tome je Juri\u010danov Gazda.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

ro\u0161lotjedna zagreba\u010dka premijera dugometra\u017enog dokumentarnog filma Gazda (re\u017eija: Dario Juri\u010dan, scenarij: Zvonimir Tivon, produkcija: Hrvatski centar za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo i slobodu medija)…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15445,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,34],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-15443","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15443","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15443"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15443\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36719,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15443\/revisions\/36719"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15445"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15443"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15443"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15443"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15443"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15443"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15443"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15443"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}