{"id":1542,"date":"2014-07-02T07:10:33","date_gmt":"2014-07-02T06:10:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1542"},"modified":"2021-02-25T11:06:33","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:33","slug":"turska-na-zapadnom-balkanu-neoosmanizam-na-bankovnim-racunima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1542","title":{"rendered":"Turska na Zapadnom Balkanu – neoosmanizam na bankovnim ra\u010dunima?"},"content":{"rendered":"

Intenzivnija ekonomska, diplomatska i kulturna prisutnost Turske na Zapadnom Balkanu posljednjih godina iznjedrila je dvije dominantne interpretacije \u2013 kulturolo\u0161ku, koja pojmom neosmanizma \u017eeli opisati navodne turske te\u017enje za obnovom osmanskog carstva, i ekonomisti\u010dku, koja u turskim investicijama vidi polugu ekonomskog razvoja ovih prostora. Obje interpretacije zaobilaze klju\u010dnu polaznu to\u010dku \u2013 akumulacijske strategije turskog kapitala.<\/strong><\/p>\n

U posljednjih nekoliko godina zamjetna je sve ve\u0107a aktivnost turske vanjske politike u regiji Zapadnog Balkana. U listopadu 2009. godine na otvaranju me\u0111unarodne konferencije Osmansko naslje\u0111e i muslimanske zajednice Balkana danas<\/i> u Sarajevu gostovao je i aktualni ministar vanjskih poslova Ahmet Davuto\u011flu. Davuto\u011flu je govorio<\/a> o geopoliti\u010dkoj tampon-zoni i ulozi turske vanjske politike koja bi trebala uspostaviti \u201czlatno doba Balkana\u201d, regije koja \u0107e u dogledno vrijeme uz Tursku, Kavkaz i Bliski istok postati centar svjetske politike.\u00a0Ostatak njegova govora, osobito isticanje da je Anatolija dom balkanskim muslimanima koliko i Sarajevo Turcima izazvao je promptne reakcije u tisku Srbije i Republike Srpske i okarakteriziran je kao diplomatski skandal. Nije trebalo dugo \u010dekati ni reakciju akademije, ponajprije politologa i orijentalista koji su udru\u017eili analiti\u010dke napore u \u017eelji da adekvatno obrade fenomen tzv. neo-imperijalisti\u010dke te\u017enje Turske spram regija koje su neko\u0107 pripadale Osmanskom carstvu.<\/p>\n

Pojam neoosmanizma<\/strong><\/p>\n

Konceptualizacija tog fenomena eluzivno podvu\u010denog pod pojam neoosmanizam, glavna je tema drugog izdanja Politeie<\/i><\/a>, nau\u010dnog \u010dasopisa Fakulteta politi\u010dkih nauka iz Banja Luke. Tek letimi\u010dan pogled na \u010dasopis ostavlja dojam ulaska u tamni vilajet teorija o hungtingtonovskom sukobu civilizacija koje su 1990-ih godina u svojoj nacionalisti\u010dkoj podvarijanti bile prisutan motiv kod post-jugoslavenskih politi\u010dkih elita. Umjesto kriti\u010dkog pregleda literature o turskoj vanjskoj politici i kontekstualizaciji pojma neoosmanizma, znanstveni pristup srpskih orijentalista, politologa pa i stru\u010dnjaka za terorizam po\u010diva na zavjereni\u010dkim premisama iz ve\u0107 poznatog ksenofobnog registra. Na nepreglednim i redakcijski lo\u0161e opremljenim stranicama bulazni se o \u201czelenoj transverzali\u201d kao produ\u017eetku panislamske dr\u017eave u zapadnobalkanskom prostoru uzdu\u017e koje se demografski roje tvrdolinija\u0161ki islamisti tobo\u017ee predvo\u0111eni revizionisti\u010dkim AKP-om. Neoosmanizam se tuma\u010di kao sredstvo turske vanjske politike da preko \u201czelene transverzale\u201d ostvari projekt islamske kolonizacije Balkana, a mastermind<\/i> tog projekta je upravo Ahmet Davuto\u011flu \u010dija je diplomatska knji\u017eica \u201cStrate\u0161ka dubina\u201d zapravo \u201csuvremeno tursko Na\u010dertanije\u201d koje potkrjepljuje sve prethodno re\u010deno. S druge strane, tek rijetki tursku vanjsku politiku na Zapadnom Balkanu tuma\u010de kao primarno motiviranu ekonomskim interesima pri \u010demu je eventualno pozivanje turskih diplomata na osmansko naslje\u0111e i islamsku kulturu tek u slu\u017ebi ostvarivanja povoljnih uvjeta za turske investicije. Pored i takvih trezvenih konstatacija, neoosmanizam i dalje ostaje neodre\u0111en, \u0161to nije ni \u010dudno jer sama konstrukcija pojma te\u0161ko da trpi minimum analiti\u010dke rigoroznosti.<\/p>\n

Ako nije oru\u0111e u rukama neoimperijalne Turske za pod\u010dinjavanje nemuslimanskog \u017eivlja na Balkanu, neosmanizam se ne\u0161to benevolentnije tuma\u010di kulturolo\u0161ki kao \u201cmost izme\u0111u Istoka i Zapada\u201d \u2013 projekt jednog demokratskog politi\u010dkog sistema i kapitalisti\u010dke ekonomske snage koja ne stremi realizaciji nostalgije za nekada\u0161njim imperijem. Ovdje je manje bitno tuma\u010di li se neoosmanizam kulturolo\u0161kim i analiti\u010dki ispra\u017enjenim paradigmama o gradnji mostova izme\u0111u \u201crazli\u010ditih\u201d kultura ili nepotkrijepljenim tezama o neo-imperijalnim te\u017enjama Turske na Balkanu. Tako\u0111er je manje bitno radi li se o skupini paranoidnih teoreti\u010dara koji povr\u0161no poznaju materiju ili o kadrovima \u010dija se akademska reprodukcija godinama \u010dvrsto ve\u017ee za izvjesne politi\u010dke strukture koje zagovaraju Daytonsku podjelu. Bitno je re\u0107i da je debata o vanjskoj politici Turske u zapadnobalkanskoj regiji zaglavila izme\u0111u redukcionisti\u010dkog pristupa i historijskog revizionizma. Eventualne podjele u mi\u0161ljenjima idu ili u smjeru nekriti\u010dkog hvalospjeva turskim stranim investicijama koje navodno vode ekonomskom blagostanju ili pozivaju na geostrate\u0161ki obra\u010dun s turskom vanjskom politikom tobo\u017ee utemeljenom na politi\u010dko-islamskoj agendi turske vlasti na \u010delu s AKP-om kojem je cilj ja\u010danje veza s drugim ve\u0107inski muslimanskim zemljama.<\/p>\n

Uspon AKP-a i akumulacijske strategije<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to je primijetio turski sociolog Cihan Tu\u011fal koji se bavio mikropolitikama islamisti\u010dkih stranaka, AKP je jo\u0161 krajem 1990-ih godina apsorbirao politi\u010dko heterogeni islamisti\u010dki pokret koji je sanjao o panislamizmu. Dolaskom na vlast, ta je stranka u svoju politi\u010dko-ekonomsku praksu uklopila sve \u0161to je dotada\u0161nji islamisti\u010dki pokret odbacivao, ponajprije neoliberalizam, sekularizam i zapadnja\u010dku demokraciju. Jedan od prvih pokazatelja AKP-ova odstupanja od radikalnog islamizma bilo je obe\u0107anje vojsci i sekularnoj bur\u017eoaziji da ne\u0107e koristiti religiju u politi\u010dke svrhe. Naposljetku, to je faktor koji je AKP-u uvelike pomogao osigurati potporu \u0161ire koalicije liberalnih poduzetnika, kako sekularnih tako i islamski orijentiranih. \u010cak i radikalni strana\u010dki kadrovi unutar AKP-a napustili su islamisti\u010dku politiku ugledaju\u0107i se na ameri\u010dki konzervativni model. Neke AKP-ove naizgled islamisti\u010dke politike osna\u017eivale su prije konzervativni nego islamisti\u010dki model, pa je primjerice uveden veliki porez na alkohol umjesto njegove potpune zabrane.<\/p>\n

No koje su politi\u010dko-ekonomske dinamike u Turskoj omogu\u0107ile vanjsku politiku kakvu danas mo\u017eemo vidjeti na Zapadnom Balkanu?<\/p>\n

Dolaskom AKP-a na vlast dolazi do promjene ekonomske politike te strate\u0161kog zaokreta. Tradicionalni obrasci internacionalizacije turskog kapitala u sklopu razvojnog modela zamjene za izvoz postupno slabe ve\u0107 1980-ih\u00a0kada se po\u010dinje razvijati neoliberalna transformacija tr\u017ei\u0161ta putem liberalizacije strane trgovine, monetarne fleksibilnosti kroz varijabilnu kamatnu stopu i vi\u0161e stope eksploatacije putem anti-radni\u010dkih zakona. 1<\/a><\/sup> Turska akumulacija na doma\u0107em terenu uvelike je odre\u0111ena smanjenjem nadnica za \u010dak 25% u periodu od 1980. do 1988. godine. Dolaskom AKP-a na vlast 2002. godine pritisak na radnike se dalje pove\u0107ava. Posljednjih par godina planira se i uspostava regionalnih minimalnih nadnica, a trenutna minimalna nadnica na dr\u017eavnom nivou iznosi 290 eura neto. Uspostava regionalnih nadnica bi zna\u010dila ni\u017ee nadnice u manje razvijenim turskim regijama u kojima su smje\u0161tene radno-intenzivne industrije koje posluju za turska izvozna tr\u017ei\u0161ta. U ovom kontekstu i odre\u0111eni segmenti turskog kapitala \u010diji su predstavnici sekularna i religijska bur\u017eoazija posljednjih desetak godina tendiraju ekspanziji novih tr\u017ei\u0161ta i time vr\u0161e pritisak na tursku dr\u017eavu da otvori i oja\u010da postoje\u0107e diplomatske i institucionalne veze s dr\u017eavama u koje \u017eeli izvoziti. Turska vanjska politika time postaje oblikovana odre\u0111enim segmentima kapitalisti\u010dkih frakcija koje su prema politi\u010dko-ideolo\u0161koj opredijeljenosti vrlo heterogene i nije ih mogu\u0107e podvesti pod jasne islamisti\u010dke ili sekularne oznake. Bilo bi prikladnije re\u0107i da se radi o razli\u010ditim frakcijama unutar vladaju\u0107eg bloka koji poku\u0161ava razviti strategiju rasta orijentiranu na izvoz. \u0160to se ti\u010de smjera u kojem se odvija ta strategija, zanimljivo je da ni Zapadni Balkan niti Bliski istok i Kavkaz ne \u010dine glavnu izvoznu destinaciju Turske.<\/p>\n

U periodu od 2002. do 2008. godine ukupni turski izvoz kontinuirano raste, s 36 milijardi na 132 milijarde dolara. Do zna\u010dajnog pada na 102,1 milijardu dolara dolazi zbog ekonomske krize 2009. godine, a izvoz nakon toga ponovno raste i dose\u017ee brojku od 152,4 milijarde dolara. 2<\/a><\/sup>\u00a0Od ukupnog izvoza Turske, najve\u0107i dio odlazi u zemlje Europske unije (\u010dak 66,4% prije krize 2009. s padom na 56,3% 2010. godine i 41% 2013. godine)<\/p>\n

\u010cini se da u periodu krize, kada udio izvoza u EU po\u010dinje opadati, kapital po\u010dinje pritiskati vanjsku politiku Turske da se proaktivnije okrene drugim tr\u017ei\u0161tima za izvoz u o\u010dekivanju profitabilnijih plasmana. Kriza je tako poslu\u017eila sve ve\u0107em otvaranju Turske bliskoisto\u010dnim i tr\u017ei\u0161tima zemalja koje nisu \u010dlanice EU. Izvoz Turske u zemlje Bliskog istoka porastao je s 18,1% 2009. godine na 27,8% 2012. godine, dok je 2013. godine ostvaren pad na 23,4%. Iako Turski institut za statistiku bilje\u017ei samo kategorije zemalja koje pripadaju ili ne pripadaju EU, u europske zemlje koje nisu dio EU (uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku jer se EU pridru\u017eila polovinom 2013. godine) Turska je 2009. godine izvozila 10,9 posto ukupnog izvoza s laganim padom na 9,4 posto 2013. godine (izvoz je 2004. godine bio 6,4 posto). Ovdje je problem razlu\u010diti koji dio izvoza otpada na zemlje Zapadnog Balkana obzirom da u kategoriju ulaze Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, \u0160vicarska, Norve\u0161ka, Andora, Lihten\u0161tajn i Moldavija. S druge strane, mo\u017eemo re\u0107i da su bliskoisto\u010dne zemlje i zemlje koje nisu u EU do 2013. trenutno najva\u017enije izvozne destinacije Turske nakon EU s kojom je izvoz posljednjih godina u padu, ali je jo\u0161 uvijek dominantan.<\/p>\n

Investicije u regiji<\/strong><\/p>\n

Ako se osvrnemo na dostupne podatke za neke zemlje Zapadnog Balkana, brojke za Hrvatsku<\/a> govore da su izravna strana ulaganja Turske u periodu od 2009. godine sa 7 milijuna eura (uz pad 2010. na 0,3 milijuna eura) porasla na 121,3 milijuna eura u 2012. godini.\u00a0U Hrvatskoj se turski kapital najve\u0107im dijelom okre\u0107e turizmu i bankarskom sektoru. Najupe\u010datljivija je Do\u011fu\u015f grupa<\/a> koja u Turskoj posjeduje sve od banaka do medija te recentnije koncesiju za preina\u010davanje istanbulske luke Galata u turisti\u010dki kompleks marina. U Hrvatskoj je vlasnik tri marine u \u0160ibeniku i Zadru, Ville Dubrovnik, tako\u0111er trenutno nastoji pretvoriti poslovne zgrade zadarske tvornice Maraska u hotel s pet zvjezdica, a nada se i ulasku u vlasni\u0161tvo nad Kepolovim terminalima za kemijske proizvode i naftne derivate te kupnji ko\u0161arka\u0161kog kluba Zadar.\u00a0S druge strane, grupa Rixos koja dr\u017ei hotel Rixos Libertas Dubrovnik javnosti je u zadnje vrijeme poznata po ru\u0161enju skalina na pomorskom dobru kako bi onemogu\u0107ila pristup kupa\u010dima koji nisu gosti hotela. U bankarskom sektoru posluje turska S\u00fczer grupa koja od 2011. godine dr\u017ei Kent banku, nekada\u0161nju Banku Brod.<\/p>\n

U Bosni i Hercegovini su se izravna strana ulaganja Turske<\/a> tako\u0111er pove\u0107ala u zadnjih par godina, s 49 milijuna eura iz 2007. na 149 milijuna eura 2012. godine, s tim da je Turska na tek 9. mjestu stranih ulaga\u010da u BIH.\u00a0U odnosu na Hrvatsku i BIH, Turska zapravo najvi\u0161e izvozi u Srbiju \u0161to je prili\u010dno paradoksalan podatak za pobornike teorija neoosmanizma koje strepe od panislamske dr\u017eave na Balkanu. U 2012. godini izvoz u Srbiju se pove\u0107ao 7,3 posto, sa 355 milijuna dolara 2011. godine na 381 milijun dolara. Mo\u017ee se pretpostaviti da je pove\u0107anju uvoza u prilog i\u0161lo i potpisivanje Istanbulske deklaracije izme\u0111u predsjednika Turske, Srbije i Bosne i Hercegovine u Istanbulu u travnju 2010. godine. Otada se u obje zemlje najvi\u0161e ulagalo u prometnu infrastrukturu, energetiku, telekomunikacije, bankarstvo, a u planu je obrazovanje i vjerski turizam.<\/p>\n

Trebamo se zapitati o \u010demu ovise turska ulaganja pojedinu zemlju na Zapadnom Balkanu? Radi li se o kulturnom imperijalizmu zvanom neoosmanizam ili su u pitanju ipak prilike za vi\u0161e profitne stope \u2013 porezne olak\u0161ice, jeftina komunalna infrastruktura i radna snaga? Detaljnija komparativna analiza koja bi uzela u obzir turska ulaganja u Makedoniju, Kosovo, Albaniju i Crnu Goru vjerojatno bi dala bolji uvid u to pitanje. Nadalje, doprinose li izravna strana ulaganja Turske ekonomskom oporavku zapadnobalkanskih zemalja tako\u0111er je upitna pretpostavka na koju odgovor mo\u017ee dati tek pregled prirode takvih investicija. Iako nemamo podatke za turska izravna strana ulaganja u Makedoniji, Kosovu, Albaniji i Crnoj Gori, dostupni podaci op\u0107ih izravnih ulaganja za neke zapadnobalkanske zemlje upu\u0107uju da logika razvoja temeljena na privla\u010denju izravnih stranih investicija ne donosi o\u010dekivane rezultate<\/a>.\u00a0U tom smislu, indikativno je da je najve\u0107i priljev op\u0107ih izravnih stranih ulaganja po glavi stanovnika u periodu od 2006.-2012. u zemljama Zapadnog Balkana imala Crna Gora (9.136,17 dolara) koju zatim slijedi Hrvatska (4.817,33 dolara) Na kraju, mo\u017eemo samo zaklju\u010diti da u kontekstu prostornog kretanja dostupnih podataka o aktualnim turskim ulaganjima na zapadnobalkanskom prostoru, neoosmanisti\u010dke zelene transverzale ili gradnje mostova izme\u0111u kultura predstavljaju tek ideolo\u0161ke forme kojima obje strane diplomatsko-strate\u0161ki zaobilaze pitanje odnosa turskih industrijalaca kako prema dru\u0161tvenom prosperitetu vlastite zemlje tako i zapadnobalkanskih zemalja u tranziciji.<\/p>\n

  1. Yasin Kaya (2011).\u201cTurkey’s Turn to the East and Intra-Class Contradictions in Turkey\u201d, Global Discourse<\/i>[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Turski institut za statistiku. Statistike za vanjsku trgovinu<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U posljednjih nekoliko godina zamjetna je sve ve\u0107a aktivnost turske vanjske politike u regiji Zapadnog Balkana. U listopadu 2009. godine…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1541,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[125,234],"theme":[455],"country":[35,38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[52],"class_list":["post-1542","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-investicije","tag-turska","theme-rad","country-bih","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1542","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1542"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1542\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36869,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1542\/revisions\/36869"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1541"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1542"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1542"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1542"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1542"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1542"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1542"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1542"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}