Od kad se prije gotovo godinu dana na vratila na vlast, poljska stranka Pravo i pravednost ne prestaje \u0161okirati zapadne promatra\u010de. Njezini najvidljiviji ispadi svakako su oni povezani s ksenofobijom, homofobijom ili ultrakonzervativizmom, koji zbunjene analiti\u010dare \u010desto tjeraju da si postave pitanje na koje ne znaju odgovor: \u0161to je po\u0161lo po krivu u ovoj “najuspje\u0161nijoj tranzicijskoj zemlji”? Sli\u010dan je refleks nedavno ponovno pokazao Reuters kada je, otvaraju\u0107i temu novog vladinog projekta preuzimanja banaka, podsjetio kako je Poljska “jedna od najzaslu\u017enijih za ru\u0161enje komunizma” i time nagovijestio da bi sve pobjede demokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161ta uskoro mogle biti poni\u0161tene. No razvija li se Poljska doista prema hladnoratovskim stereotipima “komunizma” ili je rije\u010d o ne\u010dem sasvim drugom?<\/p>\n
Poljski ultrakonzervativci su u skladu sa svojim predizbornim obe\u0107anjima krenuli u ambiciozni program dr\u017eavnog otkupa vlasni\u010dkih udjela u bankama. Motivi za to su vi\u0161estruki. Kao i u drugim zemljama Isto\u010dne Europe, banke, osobito one u stranom vlasni\u0161tvu, izrazito su omra\u017eene, dijelom zbog kredita u “\u0161vicarcima”, a dijelom zbog standardno visokih kamatnih stopa i nepovoljnih uvjeta kreditiranja. To omogu\u0107ava vladi da oja\u010da svoju socijalnu demagogiju koja je zapravo njezin najja\u010di izborni adut. Usput, antibankarska retorika se sjajno nadovezuje na antisemitsku histeriju koja podsje\u0107a na 1930-te, a prema kojoj je poljska nacija vje\u010dna \u017ertva bjelosvjetskih tajnih lihvarskih krugova i njihovih zavjera protiv Boga i domovine. No unato\u010d demagogiji, ova “nacionalizacija” ne podrazumijeva neka dramati\u010dni zaokret u razvojnom modelu.<\/p>\n
Nije za odbaciti<\/strong><\/p>\n Glavna vladina ambicija je osiguranje kreditiranja za doma\u0107e tvrtke, na \u0161to banke nastoje odgovoriti kompromisnim rje\u0161enjem imenovanja doma\u0107ih ljudi u uprave banaka, \u010dime bi one tobo\u017ee postale “poljske” bez promjene vlasni\u010dke strukture. Osiguravanje kreditiranja poljskih poduze\u0107a dio je \u0161ire strategije “pove\u0107anja konkurentnosti” doma\u0107e ekonomiji, \u0161to podrazumijeva i zadr\u017eavanje “konkurentne” (dakle izrazito niske) cijene rada. Tobo\u017enji protekcionizam naposljetku je vrlo ograni\u010den, jer je npr. problem “\u0161vicaraca” jo\u0161 daleko od rije\u0161enog, a dr\u017eavno preuzimanje banaka ne mijenja osobito njihovu usmjerenost na brze prihode i isplate visokih dividendi. Unato\u010d panici zbog “povratka komunizma”, ne treba zaboraviti ni da su zapadne zemlje tijekom krize provele svojevrsnu “nacionalizaciju” bankarskih gubitaka, na \u0161tetu dr\u017eavnih prora\u010duna.<\/p>\n Da stvar nije sasvim izgubljena za banke jasno pokazuje i izjava Krzysztofa Pietraszkiewicza, \u0161efa lobista bankarskog sektora u Poljskoj, koji je ustvrdio kako uklju\u010divanje dr\u017eave ne mora samo po sebi biti lo\u0161e, ali tako\u0111er upozorio i kako bi “trebalo izbje\u0107i situacije u kojima bi politi\u010dari pod pritiskom javnog mnijenja povla\u010dili poteze rizi\u010dne po financijski sektor”. Drugim rije\u010dima, ni nacionalizacija nije za odbaciti. Ako slu\u017ei interesima kapitala.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od kad se prije gotovo godinu dana na vratila na vlast, poljska stranka Pravo i pravednost ne prestaje \u0161okirati zapadne promatra\u010de. Njezini najvidljiviji ispadi svakako su oni povezani s ksenofobijom, homofobijom ili ultrakonzervativizmom…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":15212,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[286],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-15211","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-poljska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15211"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15211\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15215,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15211\/revisions\/15215"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15212"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15211"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15211"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15211"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15211"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}