{"id":15205,"date":"2016-09-29T13:08:56","date_gmt":"2016-09-29T12:08:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15205"},"modified":"2016-09-29T13:08:56","modified_gmt":"2016-09-29T12:08:56","slug":"zemlja-na-prekretnici-400-ppm","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15205","title":{"rendered":"Zemlja na prekretnici: 400 ppm"},"content":{"rendered":"

Prema informacijama Instituta za Oceanografiju Scripps smje\u0161tenoga u San Diegu u saveznoj dr\u017eavi Kalifornija SAD, dobivenima mjerenjima obavljenima u Manua Loa opservatoriju na Havajima, mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u zaklju\u010diti da je koli\u010dina uglji\u010dnog dioksida (CO2) u atmosferi ove godine trajno pre\u0161la psiholo\u0161ku i krucijalnu granicu od 400 ppm (ppm je oznaka za milijunti dio neke cjeline, “parts per million” kao \u0161to je promil oznaka za tisu\u0107iti dio ne\u010dega ili postotak za stoti dio ne\u010dega). Trajni prelazak ove granice predstavlja prekretnicu u klimi Zemlje, odnosno ono na \u0161to znanstvenici ve\u0107 godinama upozoravaju: posljedice klimatskih promjena<\/a> nakon ove to\u010dke nezaustavljive su i nosit \u0107e ogromne globalne promjene.<\/p>\n

Sva klimatska “nastojanja<\/a>” proteklih godina, od sporazuma iz Kyota nadalje, ciljala su, barem deklarativno, sprje\u010davanju prelaska ove granice. Nakon prelaska 400 ppm-a na\u0161e mogu\u0107nost za zaustavljanje klimatskih promjena, bez radikalnih promjena dru\u0161tvenih odnosa u pogledu energije i na\u010dina proizvodnje, svedene su na nulu. Arktik je 2012. godine bio prvi dio planete koji je pre\u0161ao u “crveno”, a samo tri godine kasnije koli\u010dina CO2 u atmosferi po prvi je put ostala iznad 400 ppm cijeli mjesec. Obi\u010dno, prema mjerenjima u Manua Loi koli\u010dina uglji\u010dnog dioksida bude najve\u0107a u septembru, no ovog septembra ne o\u010dekuje se zna\u010dajnije spu\u0161tanje ispod 400 ppm-a. \u0160tovi\u0161e, o\u010dekuje se upravo suprotno, a to je da septembarska razina ove godine ne\u0107e biti najve\u0107a, ve\u0107 da vrhunac koli\u010dine CO2 u atmosferi tek dolazi.<\/p>\n

Politi\u010dki proma\u0161aji i globalne posljedice<\/strong><\/p>\n

Svih \u0161ezdesetak zemlja koje su se pro\u0161log decembra<\/a> u Parizu obvezale na smanjenje<\/a> emisije stakleni\u010dkih plinova, me\u0111u koje spada i CO2, sudjeluju u njihovoj emisiji u mjeri od 47,76 posto, no samo zbog toga jer su zapadne zemlje, poput skandinavskih ili Njema\u010dke, prebacile \u0161tetne proizvodnje u afri\u010dke i sl. zemlje u kojima je industrija podrazvijena, pa ne ispunjavaju svoje kvote za emisiju. Globalno gledano, zapadne zemlje nisu zapravo ni\u0161ta smanjile, samo su umjesto da emitiraju \u0161tetne plinove u vlastitim zemljama, to \u010dinile u zemljama u razvoju, a mnoge su \u010dak i zaradile na tome, zahvaljuju\u0107i poticajima Europske komisije za ugljikove bodove<\/a>.<\/p>\n

Usprkos svim suprotnim politi\u010dkim poku\u0161ajima, globalno i dalje dominiraju fosilna goriva i profitni interes nad javnim i potrebama ekosustava. Primjerice sna\u017ena potpora politi\u010dkih elita sporazumima poput Transatlantskog ili CEFTA-e sa Kanadom, u izravnoj je kontradikciji sa sprje\u010davanjem klimatskih promjena jer podrazumijeva slobodu trgovanja i ekstrakcije fosilnih goriva neovisno o ekolo\u0161koj i socijalnoj \u0161teti koju to proizvodi. \u010cak i izgradnja postrojenja za obnovljive izvore energije po\u010diva na ekolo\u0161ki katastrofalnoj metodi rudarenja materijala na drugom kraju svijeta.<\/p>\n

Bez promjene globalnog na\u010dina proizvodnje put kojim se kre\u0107emo vodi u nepovrat i podrazumijeva globalno izumiranje vrsta, poreme\u0107aje prehrambenih lanaca, podizanje razine mora, i kiseljenje oceana. Zbog djelovanja ljudi, svake godine trajno nestaje oko 10.000 \u017eivotinjskih vrsta, a do 2050. zbog toga \u0107e nestati jedna \u010detvrtina vrsta koju poznajemo danas. Prehrambeni lanac poreme\u0107en je jer pove\u0107anje temperature mora utje\u010de na alge koje onda ne mogu prehranjivati fitoplankton do kojeg potom ne mogu do\u0107i druge \u017eivotinjske vrste, poput riba, ptica ili sisavaca koji ovise o morskoj hrani. Velike koli\u010dine leda koje se otapaju ispu\u0161taju ogromne koli\u010dine CO2 u oceane koji onda postaju kiseli, pada njihova pH vrijednost, utje\u010du na fitoplankton koji proizvodi 70 do 80 posto kisika u atmosferi i uzrokuju izumiranje koraljnih grebena koji tako\u0111er imaju va\u017enu ulogu u oceanskim ekosustavima jer, osim \u0161to proizvode kisik, drugim vrstama pru\u017eaju uto\u010di\u0161te i izvore hrane. Za nova rje\u0161enja sad je ve\u0107 kasno, kao \u0161to se uostalom godinama ve\u0107 upozorava, da se sad i zaustavi u potpunosti emisija stakleni\u010dkih plinova, ve\u0107 emitirana koli\u010dina ne\u0107e u kratkom periodu zaustaviti opisane procese. Politi\u010dka poruka je jasna, planetarno nema tako va\u017enog prioriteta do profitnog interesa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema informacijama Instituta za Oceanografiju Scripps smje\u0161tenoga u San Diegu u saveznoj dr\u017eavi Kalifornija SAD, dobivenima mjerenjima obavljenima u Manua Loa opservatoriju na Havajima, mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u zaklju\u010diti da je koli\u010dina uglji\u010dnog dioksida (CO2) u atmosferi ove godine trajno pre\u0161la psiholo\u0161ku i krucijalnu granicu od 400 ppm (ppm je oznaka za milijunti dio neke cjeline, […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":15206,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[182],"theme":[457],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-15205","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-okolis","theme-klima","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15205","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15205"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15205\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15207,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15205\/revisions\/15207"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15206"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15205"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15205"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15205"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15205"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}