{"id":15160,"date":"2016-09-27T07:00:24","date_gmt":"2016-09-27T06:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15160"},"modified":"2021-02-25T11:00:19","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:19","slug":"zg80-jugoslavija-kao-terra-incognita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15160","title":{"rendered":"ZG80: Jugoslavija kao terra incognita"},"content":{"rendered":"

Trenutni filmski hit u hrvatskim kinima,\u00a0ZG80<\/em>, prikladno je politi\u010dki \u010ditati zajedno s ranije snimljenim sequelom<\/em>, filmom\u00a0Metastaze<\/em> iz 2009. godine \u010dija se radnja zbiva na prijelazu stolje\u0107a. Time na vidjelo izlaze dva najva\u017enija ideolo\u0161ka obilje\u017eja: jugoslavenski period predstavljen je egzoti\u010dno kao niz banalnih stereotipa, dok je naknadni tu\u0111manizam o\u010di\u0161\u0107en od bilo kakvih pogubnih dru\u0161tvenih u\u010dinaka, makar su Dinamo i Bad Blue Boysi, protagonisti filma, te u\u010dinke itekako iskusili.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Za politi\u010dko \u010ditanje najnovijeg hrvatskog “blockbustera”, filma ZG80<\/em> koji autorski potpisuju koscenaristi Robert Cukina i Ivo Balenovi\u0107 te re\u017eiser Igor \u0160eregi, dobro se podsjetiti dviju epizoda iz proteklih godina koje pru\u017eaju uvid u makro i mikro politi\u010dki kontekst. Prva datira u prolje\u0107e 2014. godine, kada je Tomislav Karamarko, zapo\u010dinju\u0107i kampanju koja \u0107e, ne\u0161to manje od godinu i pol kasnije, zavr\u0161iti pobjedom Domoljubne koalicije na parlamentarnim izborima, najavio: “Svatko \u0107e u svojoj ku\u0107i mo\u0107i misliti \u0161to ho\u0107e, ali na javnoj sceni ne\u0107e to mo\u0107i, nego \u0107e morati po\u0161tivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska dr\u017eava, a to su: Domovinski rat, branitelji, na\u0161i poginuli, politi\u010dka doktrina dr. Tu\u0111mana i veliko djelo Gojka \u0160u\u0161ka.”<\/p>\n

Druga je epizoda prosudba Predsjednice Republike nakon navija\u010dkog poku\u0161aja prekida utakmice izme\u0111u Hrvatske i \u010ce\u0161ke na ljeto\u0161njem Evropskom nogometnom prvenstvu, kada je navija\u010de koji su poku\u0161ali izazvati prekid utakmice proglasila “neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i dr\u017eave (tzv. orjuna\u0161ima)”. Potonje je metonimija za dugogodi\u0161nje medijsko i politi\u010dko diskvalificiranje navija\u010dkog pokreta kao politi\u010dkog subjekta te opravdavanje ekstenzivne represije nad navija\u010dima. Uz to, nezanemariva je i \u010dinjenica da je film proizveden sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, javne ustanove “koja se bavi poticanjem proizvodnje audiovizualne djelatnosti i promicanjem audiovizualne kulture”, a financira se “iz dr\u017eavnog prora\u010duna te iz dijela ukupnog godi\u0161njeg bruto-prihoda ostvarenog obavljanjem audiovizualnih djelatnosti”.<\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to je nemogu\u0107e uspostaviti izravnu motivacijsku vezu izme\u0111u nastajanja ZG80<\/em> i realizacije desne politi\u010dke agende u vrijeme Vlade Domoljubne koalicije i MOST-a, epitomizirane u potezima\u00a0Zlatka Hasanbegovi\u0107a u svojstvu ministra kulture, nemogu\u0107e je i zanemariti poveznice narativa ponu\u0111enog u filmu i ideolo\u0161kog narativa koji se u mandatu re\u010dene Vlade materijalizirao.<\/p>\n

Nizanje stereotipa<\/strong><\/p>\n

Filmski narativ o kojemu je rije\u010d nastao je da bi se ispri\u010dala pozadina likova koji nose radnju Metastaza<\/em>, filma Branka Schmidta po scenariju Ive Balenovi\u0107a iz 2009. godine. Me\u0111utim, za razliku od te\u0161ko probavljivih Metastaza<\/em>, filma koji pru\u017ea psihosocijalne profile likova generacije koju je rat zatekao u ranim dvadesetima, ZG80<\/em> estetizira huligansku supkulturu ne pri\u010daju\u0107i nikakvu koherentnu pri\u010du, ve\u0107 ni\u017ee jednu za drugom akcijske i parodijske sekvence. Budu\u0107i da je idejni otac filma Cukina biv\u0161i navija\u010d, brojne od filmskih sekvenci po\u010divaju na stvarnim do\u017eivljajima navija\u010da iz druge polovice osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. \u0160tovi\u0161e, \u010dak su i neki likovi bazirani na stvarnim navija\u010dima, o \u010dijim avanturama postoje sa\u010duvani audio i audiovizualni materijali koje je lako na\u0107i na YouTubeu \u2013 primjerice Buba<\/a>.<\/p>\n

Unato\u010d, dakle, \u010dinjenici da je dio likova i doga\u0111aja iz filma stvaran, autori su to zanemarili i te su likove sveli na karakterno plo\u0161ne stereotipizirane lutke u svojem akcijskom spotu. Kao rezultat dobili smo film u kojemu su Boysi Boysi zato \u0161to su iz Zagreba, Delije su Delije jer su Srbi, Te\u010da je partizanovac jer je vojno lice, Dragana sanja o tome da postane pjeva\u010dica novokomponovane narodne muzike zato \u0161to joj se ne ide na fakultet, a Torcida ispoma\u017ee Boyse na gostovanju jer su oboje Hrvati. Komunikacija takvih plo\u0161nih likova o\u010dekivano je puna stereotipa poput onih da je Beograd prljavi lopovski grad, nasuprot Zagrebu koji je mitteleuropaeische<\/em> d\u017eepna metropola, zatim onoga da je Franjo Tu\u0111man bio prvi predsjednik FK Partizan ili izrugivanja slovenskoj malobrojnosti.<\/p>\n

Nose\u0107i lik, onaj Krpe \u2013 koji je u Metastazama<\/em> ratni veteran optere\u0107en psihopatologijom, kvartovski i obiteljski nasilnik te, naposljetku, plja\u010dka\u0161 \u2013 u ZG80<\/em> funkcionira kao uzor za kojim se vodi ekipa mla\u0111ih klinaca iz kvarta, alfa mu\u017ejak oko kojeg se formira \u010dopor i kojeg se bespogovorno slijedi. On predvodi grupu u njezinim dogodov\u0161tinama: prvo stariji par “podu\u010di” navijanju za Dinamo, zatim sklapa strate\u0161ko savezni\u0161tvo s bratsko-rivalskom Torcidom pred odlazak na gostovanje u mrski Beograd, vodi skandiranje “Za dom spremni” na Marakani, organizira bijeg pred Delijama te je prvi u juri\u0161u kad do\u0111e vrijeme za okr\u0161aj. A okr\u0161aja su dva, jedan ekstenzivno prikazan u Beogradu protiv Delija i drugi, samo najavljen zamrznutim zadnjim kadrom \u2013 juri\u0161 na miliciju na zagreba\u010dkom Glavnom kolodvoru pod sloganom “Ne bu nas u na\u0161em gradu niko jebal”.<\/p>\n

Zaobilazno veli\u010danje tu\u0111manizma<\/strong><\/p>\n

Kao \u0161to likovi i izjave autora jasno i nedvosmisleno postavljaju ZG80<\/em> kao prequel<\/em> Metastaza<\/em>, tako i zadnji njegov kadar sugerira da je izravni nastavak ovog filma mitska, nikad odigrana, utakmica Dinama i Crvene Zvezde na Maksimiru 13. 5. 1990. godine, dakle ona utakmica kojoj se \u010desto tepa da je bila prva bitka posljednjeg hrvatskog rata. Imaju\u0107i to u vidu, ovaj film proizvodi vremensku petlju u kojoj 2016. godine opravdava patologiju likova filma snimljenog 2009. godine, s radnjom smje\u0161tenom negdje na prijelaz tisu\u0107lje\u0107a, akcijama tih istih likova s kraja osamdesetih godina. Unato\u010d \u010dinjenici da je jedan od trojice autora akter toga vremena, iz plo\u0161nosti likova i koli\u010dine stereotipa mo\u017eemo pretpostaviti da je ono autorima nepoznato.<\/p>\n

Ono \u0161to autorima nije nepoznato tu\u0111manisti\u010dki su ideologemi, odnosno motivacijski pokli\u010di dr\u017eavotvorne mitologije li\u0161eni ikakve historijske, socijalne ili politi\u010dke kontekstualizacije. To, u autorima naklonjenom uma\u010denju, izravno proturje\u010di namjeri scenarista Cukine da prika\u017ee kako su Krpa, Filipo, Kizo i Dejo postali onakvima kakvi su u Metastazama<\/em>. U tuma\u010denju koje bi, pak, bilo nenaklonjeno i autorima i likovima, mogli bismo zaklju\u010diti da je antisocijalnost likova iz Metastaza<\/em> prouzro\u010dena u potpunosti njihovom pripadno\u0161\u0107u huliganskoj supkulturi. Banalnost potonjeg zna\u010dila bi da, poput autorskog trojca ovog filma, potpuno zanemarujemo jugoslavensku ekonomsku i politi\u010dku krizu u kojoj je ta supkultura stasala, kao i porazne socijalne u\u010dinke tu\u0111manizma.<\/p>\n

A odnos prvog Predsjednika<\/a> prema najve\u0107em od zagreba\u010dkih nogometnih klubova jasno pokazuje model njegove ideologije: najprije o\u0161tar raskid s jugoslavenskim i socijalisti\u010dkim naslje\u0111em; zatim damnatio memoriae<\/em> istoga; supstitucija zabranjenog sje\u0107anja eklekticisti\u010dki sklepanom mitologijom pomirbe (prvo u imenu HA\u0160K-Gra\u0111anski, zatim u inkorporiranju grbova HA\u0160K-a, Gra\u0111anskog i Dinama u grb NK Croatije); naposljetku, represija organiziranog neslaganja i fizi\u010dki i simboli\u010dki. Ekonomski, stvar je puno izravnija, a svodila se na uspostavljanje apsolutne mo\u0107i privatnog raspolaganja nogometnim klubom.<\/p>\n

Pop-kulturna prilagodba dr\u017eavotvorne ideologije<\/strong><\/p>\n

Kada bismo ZG80<\/em> analizirali povr\u0161no i prvolopta\u0161ki, poput humora kakvim film obiluje, mogli bismo re\u0107i da je ZG80<\/em> jeftin poku\u0161aj opravdanja ne\u017eeljenih posljedica plemenitim, naravno dr\u017eavotvornim, namjerama. No takva bi prosudba zanemarila dvije, po mom sudu, vrlo va\u017ene stvari: problem neznanja koji Jugoslaviju na diskurzivnoj razini svodi na set stereotipa, a prakti\u010dno, kao u ovom primjeru, na nekakvu terra iugoslavis incognita<\/em>; te na problem banalizacije, odnosno svo\u0111enja neke dru\u0161tvene grupe na njezine socijalno devijantne manifestacije. U odnosu na potonje, ne mo\u017eemo ignorirati \u010dinjenicu da upravo navija\u010dke skupine zadnjih godina vode najvidljivije i najmasovnije borbe za demokratizaciju nekog dru\u0161tvenog sektora i time oponiraju poretku uspostavljenom devedesetih.<\/p>\n

Iako su njihovi reformski zahtjevi \u2013 od Torcidinog Kodeksa<\/em> nadalje \u2013 politi\u010dki ograni\u010deni, neosporno je da su rezultirali bitnim diskurzivnim i legislativnim pomacima. Na toj razini mo\u017eemo istaknuti afirmaciju tzv. socios <\/em>modela, dakle javnog, odnosno navija\u010dkog, upravljanja nogometnim klubom nasuprot razli\u010ditim oblicima koruptivnog upravljanja nogometnim klubovima. Povrh borbe za “isu\u0161ivanje mo\u010dvare”, javio se i niz grassroots<\/em> navija\u010dkih inicijativa koje su se izmjestile iz mejnstrim praksi klupskog nogometa i preporodile se u najni\u017eim rangovima natjecanja, povezuju\u0107i nogomet s medijski ne toliko atraktivnim, a opet vrlo politi\u010dnim, radom u zajednici.<\/p>\n

I dok sa strane, uvjetno re\u010deno, socijalno po\u017eeljnih navija\u010dkih praksi mo\u017eemo uo\u010diti ohrabruju\u0107e pomake, dominantno stereotipne predod\u017ebe jugoslavenskog socijalizma sve se vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107uju. Pokazuju to istra\u017eivanje za istra\u017eivanjem o politi\u010dkim stavovima srednjo\u0161kolaca, to jest njihovi stavovi koji se ti\u010du razli\u010ditih manjinskih grupa i tzv. NDH. Osim \u0161to se takvi stavovi reproduciraju konzumiranjem dr\u017eavotvorne mitologije u \u0161kolskim programima i javnim djelovanjem konzervativnih institucija, nakon ovog filma za o\u010dekivati je da \u0107e sve vi\u0161e poljem njihove reprodukcije postajati i popularna kultura, i to u registru koji je takozvanoj “urbanoj publici” prihvatljiviji od orgijasti\u010dnog nacionalizma thompsonovskog<\/em> tipa. Utoliko \u0160eregijev uradak pokazuje prevladavaju\u0107e razumijevanje tu\u0111manizma kao ne\u010deg \u0161to ne mo\u017ee biti lo\u0161e jer, eto, “imamo Hrvatsku”. Paralelna nepoznatost jugoslavenskog socijalisti\u010dkog naslje\u0111a, kao i ignoriranje socijalne devastacije u postsocijalisti\u010dkoj tranziciji, istovremeno, ostaju barijera koju svaka emancipatorna politi\u010dka praksa mora nau\u010diti kako presko\u010diti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za politi\u010dko \u010ditanje najnovijeg hrvatskog “blockbustera”, filma ZG80 koji autorski potpisuju koscenaristi Robert Cukina i Ivo Balenovi\u0107 te re\u017eiser Igor \u0160eregi…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15164,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-15160","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15160"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15160\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36727,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15160\/revisions\/36727"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15160"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15160"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15160"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15160"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}