{"id":1506,"date":"2014-07-01T08:00:22","date_gmt":"2014-07-01T07:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1506"},"modified":"2021-02-25T11:06:33","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:33","slug":"1506","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1506","title":{"rendered":"Bugarski i rumunjski radnici u EU: migracijska kontrola umjesto socijalnog sustava"},"content":{"rendered":"

Brzo rastu\u0107a nezaposlenost i nedostatak stambenog prostora za mlade obitelji u Rumunjskoj i Bugarskoj mnoge su natjerali na migraciju na Zapad Europe. Sedam godina od ulaska Rumunjske i Bugarske u Uniju, <\/strong>gra\u0111ani ovih zemalja ne trebaju vi\u0161e tra\u017eiti radne dozvole za rad u zemljama centra. No rasprave potaknute ukidanjem dozvole u zemljama europskog centra polariziraju se na argumentaciju za ili protiv imigranata, pri \u010demu argumentacija \u201cprotiv\u201d podrazumijeva zadr\u017eavanje ilegalnog statusa ovih radnika, dok se argumentacija \u201cza\u201d temelji na tezama koje jasno pokazuju njihov sistemski neravnopravan polo\u017eaj. <\/strong><\/p>\n

Europska integracija se za Bugarsku sastojala od dva glavna aspekta: s jedne strane zapadnog zahtjeva za (potpunom) denacionalizacijom industrije, a s druge zahtjeva bugarskog dru\u0161tva za slobodom kretanja. Brzo rastu\u0107a stopa nezaposlenosti, manjak stambenog prostora za mlade obitelji i ga\u0161enje industrije ranih devedesetih nagnali su mnoge da uto\u010di\u0161te potra\u017ee u Zapadnoj Europi, \u0161to je u to vrijeme naj\u010de\u0161\u0107e zna\u010dilo ilegalne prelaske granice i tra\u017eenje politi\u010dkog azila. Ako prelistamo bugarske novine iz 1990-tih, vidjet\u00a0\u0107emo neprestane pozive na brzu i kona\u010dnu europsku integraciju i hladne tu\u0161eve s europske strane koja je zahtijevala \u010dvrsti kurs prema liberalizaciji tr\u017ei\u0161ta i politi\u010dkoj demokratizaciji prije negoli Bugarska uop\u0107e dobije priliku sjesti za pregovara\u010dki stol o pristupanju EU. Nakon propu\u0161tene izborne pobjede oporbenih stranaka u Rumunjskoj i Bugarskoj 1990. 1<\/a><\/sup>, zapadni politi\u010dari i politi\u010dki komentatori obje su zemlje prikazivali kao zlo\u010destu europsku djecu koja ne pokazuju dovoljno jaku \u017eelju za integracijom u europske strukture. Tek 2007. godine, Rumunjska i Bugarska kona\u010dno ulaze u Europsku uniju.<\/p>\n

\u0160est godina kasnije, dvije se zemlje ponovno pojavljuju u me\u0111unarodnim medijima, ruku pod ruku, kao i obi\u010dno. Ovoga puta razlog je posljednji stadij njihove Europske integracije, odnosno otvaranje preostalog dijela tr\u017ei\u0161ta rada Europske Unije u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Njema\u010dkoj radnicima iz Bugarske i Rumunjske u sije\u010dnju 2014. Pri\u010de o \u201cprijetnji\u201d koju tim zemljama predstavljaju bugarski i rumunjski gra\u0111ani nakon ukidanja restrikcija po\u010dele su se pojavljivati po\u010detkom 2013., a kulminirale su izjavom britanskog premijera Davida Camerona kako si socijalni sustav Velike Britanije ne mo\u017ee priu\u0161titi \u201c29 milijuna Bugara i Rumunja\u201d. Rezultati su dobro poznati: na\u010delo slobode kretanja od \u201cprava\u201d se pretvorilo u oblik \u201czloupotrebe\u201d, besplatno zdravstveno osiguranje u Velikoj Britaniji je dramati\u010dno ograni\u010deno, uvedene su restrikcije na mogu\u0107nost rje\u0161avanja stambenog pitanja za ljude koji su u Velikoj Britaniji kra\u0107e od pet godina kao i tromjese\u010dna zabrane za migrante iz EU na zahtjeve za socijalnom pomo\u0107i, zatim poku\u0161aj protjerivanja bugarskih radnika iz M\u00fcnchena<\/a>, itd. Ukratko, pristup socijalnom sustavu Europe zamijenjen je mehanizmima imigracijske kontrole.<\/p>\n

Stan i posao<\/strong><\/p>\n

Potpuno otvaranje tr\u017ei\u0161ta rada \u2013 obveza je koju je Europska unija spram dvije dr\u017eave \u010dlanice ispunila sedam godina nakon njihova pristupanja \u2013 zna\u010dilo je samo da tisu\u0107e radnika iz Bugarske i Rumunjske vi\u0161e ne\u0107e morati tra\u017eiti radne dozvole kako bi se zaposlili u EU. U Njema\u010dkoj je, primjerice, prije sije\u010dnja 2014. bilo potrebno vi\u0161e od \u0161est mjeseci \u010dekanja kako bi se dobila takva dozvola, pri \u010demu nije postojala nikakva garancija da \u0107e dozvola uop\u0107e biti izdana. Dakako, poslodavcima je puno jeftinije zaposliti ljude koji nemaju formalno pravo na rad (radnu dozvolu), jer to bur\u017eoasku klasu li\u0161ava obveze da radnicima osigura osnovnu socijalnu za\u0161titu, poput zdravstvenog osiguranja. Tako\u0111er, tr\u017ei\u0161te rada sada je segmentirano na brojne podugovaratelje \u0161to stvara situaciju u kojoj radnika ne zapo\u0161ljava vi\u0161e neposredno poslodavac, nego podugovaratelj, koji opet i sam mo\u017ee imati podugovaratelja. U takvoj je situaciji radnicima jo\u0161 i te\u017ee pozvati na odgovornost i obvezu one koji prisvajaju vi\u0161ak vrijednosti od njihova rada.<\/p>\n

Veliki dio bugarskih radnih migranata \u2013 koje se obi\u010dno naziva \u201cnisko kvalificiranima\u201d i koje \u201ckreativna klasa<\/a>\u201d naj\u010de\u0161\u0107e prezire \u2013 morao se osloniti na takozvano samozaposlenje koje im daje formalno pravo na rad. Samozaposlenje u na\u010delu zna\u010di da osoba stje\u010de obveze poput bilo koje tvrtke i da mora izdavati ra\u010dune za obavljeni posao \u0161to podrazumijeva mnogo kompliciranih birokratskih procedura radi kojih mnogi izgube ovaj status bilo stoga \u0161to ne znaju njema\u010dki ili zbog toga \u0161to im njihova prava i obveze po pitanju zadr\u017eavanja statusa samozaposlene osobe nisu jasno obja\u0161njena, ili pak zbog nekoliko mjeseci bez konkretnog zaposlenja. Takve prakse rezultiraju stvaranjem kategorije la\u017enih samozaposlenih<\/em> \u2013 \u0161to \u010desto slu\u017ei kao podrugljiv naziv.<\/p>\n

U na\u0161im kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima zaposlenje je \u010dvrsto povezano sa stambenim pitanjem i obrnuto, pristup (socijalnom) stanovanju strogo ovisi o \u201cpravom\u201d statusu. Zaposlenje op\u0107enito, a osobito status samozaposlenosti, dodatno je zakomplicirano zahtjevom za prijavljenim boravi\u0161tem. Ako nemate stan, nema posla \u2013 ako nemate posla, nema stana. To je za\u010darani krug u kojem se na\u0111u mnogi migranti. Slu\u017ebeno boravi\u0161te mo\u017ee se dobiti prijavom vi\u0161e obitelji na istu adresu ili kroz takozvanu ko-adresu<\/em> koja zna\u010di pla\u0107anje rente drugom unajmljiva\u010du. Napadi na bugarsku i rumunjsku radnu snagu u Njema\u010dkoj, me\u0111utim, rezultirali su poo\u0161travanjem procedure za prijavu boravi\u0161ta, a mnogi aktivisti u M\u00fcnchenu \u017eale se da postoje Dienstanweisung<\/em> (memorandumi) koji posebno instruiraju op\u0107inske socijalne radnike da posebno istra\u017ee podatke za takve prijave kad su u pitanju Bugari ili Rumunji. Ovakva praksa u potpunosti izostaje u slu\u010daju provjere prijave boravi\u0161ta njema\u010dkih studenata i jasan je pokazatelj preklapanja rasnog i klasnog na njema\u010dkom \u201ctr\u017ei\u0161tu rada\u201d.<\/p>\n

\u201cZa\u201d i \u201cprotiv\u201d migranata<\/strong><\/p>\n

Rasprave koje izaziva imaginarna \u201cgalopiraju\u0107a\u201d migracija iz Bugarske i Rumunjske u bogatije zemlje stvorila je nove kategorije migranata: \u201cmigranti iz siroma\u0161tva\u201d, \u201cturisti u lovu na socijalne povlastice\u201d, \u201cla\u017eni samozaposleni\u201d. To je pokazatelj da unutarnje migracije radnika jo\u0161 jednom razdiru politi\u010dku mapu Europe i remete uspostavljeni konsenzus o prednostima slobodnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Odgovor Brisela na umna\u017eanje migrantskih kategorija, redovito optere\u0107enih negativnim konotacijama, bio je krajnje liberalan. Po\u010detkom sije\u010dnja\u00a0potpredsjednica Europske Komisije Viviane Reding prekoravala je britansku vladu zbog \u0161irenja antiimigrantskih osje\u0107aja. Jo\u0161 ranije, u listopadu 2013., povjerenik Europske komisije za zapo\u0161ljavanje\u00a0socijalna pitanja i inkluziju L\u00e1szl\u00f3 Andor polemizirao je s britanskim premijerom Cameronom oko njegovih tvrdnji da migranti iz EU (\u0161to u ovom kontekstu zna\u010di Bugari i Rumunji) zlorabe socijalni sustav UK-a. Andorov glasnogovornik Johnatan Todd obja\u0161njavao je kako \u201cimigranti\u201d zapravo pridonose sustavu socijalne skrbi jer \u201cu obliku poreza i socijalnog osiguranja vi\u0161e izdvajaju u sustav nego \u0161to primaju<\/a> u obliku socijalnih naknada\u201d. Europska komisija je 13. sije\u010dnja 2014. ponovno objavila vodi\u010d koji bi trebao usmjeriti dr\u017eave po pitanju odnosa prema migrantima iz drugih zemalja \u010dlanica EU i razjasniti problem prijave prebivali\u0161ta. Ovaj bi dokument trebao postaviti jasne kriterije oko toga tko \u201czaslu\u017euje\u201d socijalnu pomo\u0107, a tko ne. Predstavljaju\u0107i vodi\u010d, Andor je iznio statisti\u010dke podatke koji pokazuju da u ve\u0107ini slu\u010dajeva migranti iz drugih zemalja EU vi\u0161e doprinose socijalnim sustavu nego \u0161to iz njega izvla\u010de putem socijalnih naknada. No brzo je dodao kako zakoni Europske unije svakako trebaju ponuditi stabilnu obranu od zlouporabe sustava socijalne skrbi.<\/p>\n

Protagonisti aktualne rasprave o pitanju mobilnosti unutar Europske unije uglavnom se svrstavaju uz jedan od dva stava. S jedne strane vlade UK-a i Njema\u010dke \u00a0izrazito anga\u017eirano uvjeravaju javnost da \u0107e (jo\u0161 uvijek nerealizirani) val Bugara i Rumunja ugroziti socijalni sustav. Stoga su, u svrhu discipliniranja ovih subjekata, nu\u017eni prora\u010dunski rezovi. S druge strane, tu su nastojanja raznih europskih tijela i liberalnih komentatora koji isti\u010du\u0107i statisti\u010dke podatke, \u201cdokazuju\u201d da migranti pridonose vi\u0161e \u201cna\u0161oj\u201d ekonomiji i da su uglavnom \u201coni\u201d taj obrazovani i kvalificirani dio radne snage koji je potreban za o\u017eivljavanje uru\u0161avaju\u0107ih tr\u017ei\u0161ta. Neki tako\u0111er tvrde <\/a>da vrata Velike Britanije trebaju ostati \u0161irom otvorena za migrantsku radnu snagu, jer \u0107e to omogu\u0107iti ve\u0107e prihode od poreza. Ovako postavljena rasprava ostavlja javnost koja ju prati u poziciji pasivnog promatra\u010da koji mora odabrati izme\u0111u jedne (\u201cza imigrante\u201d) ili druge strane (\u201cprotiv imigranata\u201d). Pitanja o tome za\u0161to su i kako migrantski radnici pretvoreni u \u201cprosjake\u201d, \u201cla\u017ene samozaposlene\u201d, \u201cturiste u lovu na socijalne beneficije\u201d, dok istovremeno \u010dine jedan od glavnih oblika rada ne nalaze se na europskoj agendi.<\/p>\n

Bugarski i rumunjski migrantski radnici nisu, me\u0111utim, pasivni promatra\u010di ovakvog razvoja stvari. Odnedavno postoje jasni pokazatelji da je ekstremna eksploatacija kroz koju prolaze na rubu eksplozije u obliku masovnog odgovora na kontradikcije europske integracije koja mnoge ostavlja besku\u0107nicima i u nereguliranoj poziciji. Takav je slu\u010daj s bugarskim radnicima zaposlenima na jedan dan koji su bili protjerani iz napu\u0161tene pa potom skvotirane tvornice u Berlinu u prosincu 2013. Istovremeno s naj\u017ee\u0161\u0107im napadima na Bugare i Rumunje (kako na diskurzivnom, tako i na materijalnom planu) radnici, sada poznati kao ljudi iz Ice (Cream) Fabric, okupirali su na barem po jednu no\u0107 sjedi\u0161ta nekoliko politi\u010dkih stranaka kao i najve\u0107eg sindikata u Njema\u010dkoj. Nakon nekoliko mjeseci borbe, mnogi od Ice Fabric radnika jo\u0161 uvijek su besku\u0107nici, ili su se preselili u druge gradove u Njema\u010dkoj. Da ipak nisu sami u svojoj borbi, jasno je iz nedavnog \u0161trajka Bugara i Rumunja u brodogradili\u0161tu u Papenburgu, okupacije Gradske vije\u0107nice u K\u00f6lnu kao i okupaciji ureda poslodavca u Neu Wulmstorfu.<\/p>\n

S engleskog prevela Milena Ostoji\u0107<\/p>\n

  1. Na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. uvjerljivo su pobijedile stranke reformiranih komunista: Bugarska socijalisti\u010dka partija i Fronta nacionalnog spasa u Rumunjskoj[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Europska integracija se za Bugarsku sastojala od dva glavna aspekta: s jedne strane zapadnog zahtjeva…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1508,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[243,46],"theme":[458,456],"country":[48,99],"articleformat":[450],"coauthors":[22],"class_list":["post-1506","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-eu","tag-migracije","theme-drustvo","theme-politika","country-bugarska","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1506","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1506"}],"version-history":[{"count":29,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1506\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36870,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1506\/revisions\/36870"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1508"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1506"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1506"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1506"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1506"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1506"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1506"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1506"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}