{"id":15043,"date":"2016-09-20T07:00:42","date_gmt":"2016-09-20T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15043"},"modified":"2021-02-25T11:00:21","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:21","slug":"sto-je-bilo-prije-hasanbegovic-ili-rejting-agencije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15043","title":{"rendered":"\u0160to je bilo prije: Hasanbegovi\u0107 ili poslovna klima?"},"content":{"rendered":"

Mo\u017eda najekstremnija podjela u hrvatskom dru\u0161tvu jest ona u javnoj percepciji politi\u010dkih procesa: postoje ekonomija i ideologija. Na \u010demu se zasniva ustrajnost te podjele? U \u010dijem se interesu odr\u017eava? Na kojim proturje\u010djima puca?<\/strong><\/p>\n

Pored okon\u010danja politi\u010dke karijere Zorana Milanovi\u0107a, netom odr\u017eani parlamentarni izbori u Hrvatskoj polu\u010dili su jo\u0161 jedan, dugoro\u010dno puno va\u017eniji u\u010dinak: dodatno je zacementirana javna percepcija politi\u010dkih procesa. Naime, manje-vi\u0161e je dosegnut op\u0107i konsenzus oko rubrika koje \u010dine politi\u010dki \u017eivot. Postoje dvije i strogo su odvojene, ili bi barem trebale biti: ekonomija i ideologija. Spomenimo dva medijska primjera za ilustraciju. Jedan iz domene javnih, a drugi privatnih medija. Tako su pitanja koje je voditelj Mislav Togonal namijenio Andreju Plenkovi\u0107u i Zoranu Milanovi\u0107u na njihovom su\u010deljavanju na javnoj televiziji bila o\u0161tro podijeljena u dva bloka: ekonomska i ideolo\u0161ka. Identi\u010dan refleks slijedio je i predizborni program u suradnji Jutarnjeg lista i Hrvatske udruge poslodavaca. Pra\u0107enje kampanje, programa i obe\u0107anja pretendenata na saborske klupe odvijalo se pod egidom \u2013 “Prava pitanja”. Naravno, “Prava pitanja” su ona ekonomska, dok ona tzv. ideolo\u0161ka spadaju u povijesni recycle bin<\/em>.<\/p>\n

Kao \u0161to sugeriraju i preference organizacije \u010diji je cilj zastupati kolektivne interese kapitalista, dihotomija ekonomija \/ ideologija prili\u010dno je vrijednosno asimetri\u010dno postavljena. Ekonomija je ono o \u010demu svi ovisimo, dok je ideologija naprosto prostor brbljanja. Te\u0161ko se oteti dojmu da ta asimetri\u010dnost svoju inspiraciju ne crpi iz odgojnih metoda kojima pribjegavaju roditelji tinejd\u017eerske djece: “Mi po cijele dane radimo, a vi se samo zafrkavate, e ne mo\u017ee to vi\u0161e tako!” Pedago\u0161ka prijetnja tr\u017ei\u0161tem rada ili uskra\u0107ivanjem novog mobitela u kombinaciji s predod\u017ebom ekonomije kao racionalne alokacije oskudnih resursa, osnovno je konstrukcijsko polazi\u0161te navedene dihotomije. Kroz nekoliko primjera nastojat \u0107emo pokazati njenu neodr\u017eivost, kao i politi\u010dku opasnost koju predstavlja. Naime, niti je ekonomija li\u0161ena ideolo\u0161kih obilje\u017eja, niti se tzv. ideolo\u0161ke bitke odvijaju bez posljedica za konkretne \u017eivote ljudi.<\/p>\n

Politi\u010dko “\u010di\u0161\u0107enje” ekonomije<\/strong><\/p>\n

Zapo\u010dnimo s ekonomijom i rasprostranjenim stavom da je uklju\u010divanje ideolo\u0161kih pitanja u ekonomsku domenu zapravo stvar luksuza. Nezanemarivu ulogu i cijeloj pri\u010da igra i banalna biologija: ako ne budemo jeli, umrijet \u0107emo. A svi znamo da se hrana proizvodi radom, a ne zanovijetanjem. No, da bi ovakve banalnosti mogle pozadinski diktirati okvire rasprave morali su se prvo odigrati odre\u0111eni politi\u010dki procesi. Diljem svijeta zadnjih \u010detrdesetak godina svjedo\u010dimo brutalnom padu sindikalne pokrivenosti, organiziranosti i aktivnosti. Kao \u0161to je prili\u010dno o\u010dit i trend parlamentarnog kolapsa ili reorijentacije stranaka koje su neko\u0107 promovirale interese radni\u0161tva. Cijelu pri\u010du valja zaokru\u017eiti i raspadom Isto\u010dnog bloka. \u0160to god mislili o dosezima socijalisti\u010dkog projekta u 20. stolje\u0107u, postojanje dr\u017eava tzv. realnog socijalizma diktiralo je i unutarnju politiku u zemljama Zapada i barem nominalno davalo do znanja da je alternativa kapitalisti\u010dkoj organizaciji ekonomskih aktivnosti mogu\u0107a.<\/p>\n

Izostanak politi\u010dkog pritiska i masovne organiziranosti rada omogu\u0107io je naturalizaciju kapitalizma. U momentu kad ne postoji stvarna prijetnja reprodukciji kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, makar i na razini jednodnevne obustave proizvodnog procesa, svako preispitivanje te proizvodnje u medijskoj jeci djeluje kao neozbiljno laprdanje \u010dija je realizacija sasvim nemogu\u0107a. U takvoj situaciji prirodnost kapitalizma pokazuje se uvjerljivom i ljudima na svakodnevnoj razini. Koliko god da nema ni\u0161ta nu\u017eno samorazumljivog u tome da je jedini pristup sredstvima za pre\u017eivljavanje prodavanje radne snage za nadnicu, nemogu\u0107nost neposrednog ukidanja takvog modela, kao i svakodnevna briga za pre\u017eivljavanje, tu samorazumljivost neumoljivo reproduciraju. Razumijevanje ideolo\u0161kih zasada kapitalizma ne pridonosi automatski njegovom otklanjanju, pa niti ozbiljnijem preispitivanju.<\/p>\n

Tako\u0111er, u kontekstu izostanka relevantnog politi\u010dkog pritiska, vladaju\u0107a klasa zajedno sa svojom intelektualnom poslugom i medijskim hu\u0161ka\u010dima, lako pretvara imperative profitne proizvodnje u biolo\u0161ko-moralne imperative. Ne radi se o tome da famozni investitori isklju\u010divo la\u017eu ili izmi\u0161ljaju kad pri\u010daju o notornoj poslovnoj klimi: da bi ulaganje bilo profitabilno neki se preduvjeti moraju zadovoljiti, od visine poreza do visine nadnica. No, politi\u010dko pitanje se postavlja na drugoj razini: a za\u0161to je proizvodnja organizirana tako da joj je jedina svrha profit? Za\u0161to nije organizirana po principu zadovoljavanja kolektivnih i individualnih potreba? Kao \u0161to smo ve\u0107 implicirali, ovakva pitanja ne predstavljaju nikakav poseban epistemolo\u0161ki izazov. Ali nemogu\u0107nost njihova “pu\u0161tanja u praksu”, uslijed krajnje neuravnote\u017eenog politi\u010dkog odnosa izme\u0111u rada i kapitala, \u010dini kapitalizam “prirodnim”, a ekonomiju “neidelo\u0161kom”, tj. nepoliti\u010dkom. Radi se klju\u010dnom aspektu dru\u0161tvene uvjerljivosti dihotomije: ekonomija vs. ideologija.<\/p>\n

Ekonomska funkcija revizionizma<\/strong><\/p>\n

U hrvatskom politi\u010dkom prostoru, tako konstruiranom domenom ideologije prevladavaju dva skupa tema: one povijesne, mahom vezane za Drugi svjetski rat i razdoblje socijalisti\u010dke Jugoslavije te one obiteljsko-seksualne, naj\u010de\u0161\u0107e zastupljene raspravama o pravima osoba druk\u010dije spolne orijentacije ili identiteta, kao i u zadnje vrijeme sna\u017enije aktualiziranim pitanjima \u017eenskih reproduktivnih prava. Osim toga \u0161to su te teme, na razli\u010ditim razinama i spojevima, te\u0161ko odvojive od onih ekonomskih, njihova va\u017enost ne bi trebala biti ugro\u017eena potrebom privilegiranja ekonomskih tema: prevladavanje konzervativnih tendencija u tim domenama izravno diskriminira i utje\u010de na konkretne \u017eivote ljudi.<\/p>\n

Kako navodno izli\u0161na rasprava o “usta\u0161ama i partizanima” razotkriva kontradikcije labave dihotomije izme\u0111u ekonomije i ideologije? Na nekoliko razina. Za po\u010detak, ne radi se o tome da se svaki gra\u0111anin Hrvatske svakog jutra iznova pita: je li mi va\u017enija ideologija ili ekonomija? I onda agregatni zbroj odredi koja \u0107e politi\u010dka tendencija u dru\u0161tvu taj dan prevladati. Linije i frontove prema kojima su se odvijale politi\u010dke borbe kroz povijest ne mogu se neutralizirati pojavom novih okolnosti ili pukim zazivima da se napuste jer su navodno neproduktivne. Sukob u Drugom svjetskom ratu nije bio samo nekakav svjetonazorski sukob ve\u0107 i specifi\u010dan politi\u010dki odgovor na zate\u010denu ekonomsku i dru\u0161tvenu konfiguraciju koja je dovela do rata. Tako\u0111er, nije se radilo o \u010disto ratnom sukobu za ideje ve\u0107 je njegova klju\u010dna dimenzija bila i socijalno-klasna, dakle ekonomska. Prevo\u0111enjem tog rata i naknadne povijesti Jugoslavije u sukob izme\u0111u komunista i Hrvata, nastoji se ideolo\u0161ki diskreditirati bilo kakav pristup ekonomiji osim onog koji Hrvatska udruga poslodavaca razumije kao “prava pitanja”. Tako\u0111er, popratna mitolo\u0161ka viktimizacija hrvatskog naroda ima jasnu socijalnu funkciju: \u017ertva se ne mo\u017ee transformirati u subjekt klasne politike. Drugim rije\u010dima, politi\u010dki tretman povijesnih procesa koji su nas doveli u trenutno stanje u prili\u010dnoj mjeri odre\u0111uju dostupnost metoda promjene ili prolongiranja tog stanja.<\/p>\n

Tako\u0111er, “svjetonazorske” podjele imaju i konkretnu ulogu u domeni redistribucijske politike, odnosno dijeljenja prora\u010dunskog kola\u010da. Iako za “prave igra\u010de” prora\u010dunski plijenovi ve\u0107 strukturno spadaju u ideolo\u0161ke grijehe, svjetonazorska povezanost tvori kohezivno tkivo pri ostvarivanju klijentelisti\u010dkih interesa i legitimacije i afirmacije podjele javnog novca po druk\u010dijim “vrijednosnim” na\u010delima. Dakle, osim \u0161to svjetonazorski sukobi sputavaju politizaciju pitanja proizvodnje, djeluju i kao poluga u borbi za distribuciju prora\u010dunskih sredstava.<\/p>\n

Kompleksne me\u0111uuvjetovanosti<\/strong><\/p>\n

Pored povijesnih, razdori oko obiteljsko-seksualne problematike tako\u0111er postaju sredstvo u priskrbljivanju prora\u010dunskih sredstava. Najzorniji primjer predstavlja ustrajni anga\u017eman \u017deljke Marki\u0107 oko politika Ministarstva kulture za vrijeme mandata vlade SDP-a i HNS-a. Iako nastoje svoju poziciju legitimirati borbom za civilizacijske vrijednosti i progresivnu kulturu, sli\u010dno organiziranje postoji i na “drugoj strani”, mada ga nevoljko priznaju. I nema tu ni\u0161ta politi\u010dki pretjerano sporno. No, pored “svakodnevnih” borbi, valja istaknuti i strukturnu poziciju obitelji u kapitalisti\u010dkom proizvodnom procesu. Nu\u017ean preduvjet uspje\u0161nom proizvodnom procesu jest reprodukcija radne snage za \u0161to su kapitalisti li\u0161eni odgovornosti. Ona se mahom odvija unutar ku\u0107anstva i obiteljske strukture, a za nju je primarno zadu\u017een \u017eenski nepla\u0107eni rad. Kako se taj rad i briga za djecu i nemo\u0107ne, odvijaju u ku\u0107anstvu bez neposrednih tr\u017ei\u0161nih pritisaka konkurencije, njegovu organizaciju i podjelu diktira “ideologija”. Neodvojivost ekonomije od ideologije vidljiva je u \u010dinjenici da svako promoviranje “obiteljskih vrijednosti”, zabrane abortusa i sli\u010dnih rodno-seksualnih politika temeljito mijenja ku\u0107ansku sferu o kojoj posredno ovisi i opstojnost kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje. Drugim rije\u010dima, politi\u010dko investiranje u “obiteljske vrijednosti” li\u0161ava vlast odgovornosti investiranja u vrti\u0107e i druge javne ustanove u koje se nastoji alocirati ku\u0107anski rad. Time se, na primjer, osigurava i dovoljan prostor za “fiskalnu ravnote\u017eu” i porezne olak\u0161ice investitorima jer si se na rashodovnoj strani rije\u0161io odre\u0111enih tro\u0161kova.<\/p>\n

Tako\u0111er, klijentelisti\u010dke, crkvene i obiteljske veze predstavljaju u odre\u0111enoj mjeri i dru\u0161tvene odgovore na neposredne posljedice kapitalisti\u010dke ekonomije: egzistencijalnu neizvjesnost i socijalnu atomizaciju. Neosporno se dio legitimacije homofobne retorike crpi iz tog izvora. No, kao \u0161to smo ve\u0107 sugerirali, to nipo\u0161to ne zna\u010di da se tzv. vrijednosna ili identitetska pitanju daju reducirati na ekonomske odnose. Uvo\u0111enje ekonomske dimenzije slu\u017ei da uzroke tih tendencija u\u010dini kompleksnijima i da ponudi djelotvornija rje\u0161enja. Ona nikad ne smije slu\u017eiti tome da ova pitanja u\u010dini dru\u0161tveno manje va\u017enima. Diskriminacija ili teror nad nacionalnim manjinama ili homoseksualcima su pitanja oko kojih nema ustupaka i koja se ne smiju tretirati nekim prioritetnim tablicama.<\/p>\n

Za zaklju\u010dak je va\u017eno utvrditi dvije stvari. Prva, o\u0161tra podjela na ekonomiju i ideologiju nije bezvremenska konstanta, ve\u0107 trenutni ishod politi\u010dkih borbi. Druga, njihovo se povezivanje ne smije oslanjati na redukciju ili na ljevi\u010darske floskule, ve\u0107 za svaku dru\u0161tvenu dimenziju treba odrediti konkretne razine kauzalnih odnosa i stupnjeve uvjetovanosti te iz njih konstruirati djelotvorne politi\u010dke odgovore.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pored okon\u010danja politi\u010dke karijere Zorana Milanovi\u0107a, netom odr\u017eani parlamentarni izbori u Hrvatskoj, polu\u010dili su jo\u0161 jedan, dugoro\u010dno puno va\u017eniji u\u010dinak…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14746,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,103],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-15043","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-ideologija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15043","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15043"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15043\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15051,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15043\/revisions\/15051"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15043"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15043"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15043"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15043"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15043"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15043"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15043"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}