{"id":15005,"date":"2016-09-16T07:00:39","date_gmt":"2016-09-16T06:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=15005"},"modified":"2021-02-25T11:00:22","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:22","slug":"o-cemu-govorimo-kada-govorimo-o-bdp-u","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=15005","title":{"rendered":"O \u010demu govorimo kada govorimo o BDP-u?"},"content":{"rendered":"

Primat BDP-a kao indikatora ekonomskog prosperiteta nije nipo\u0161to politi\u010dki neutralan. Povijest njegova nastanka, kao i domet u pokrivanju proizvodnih aktivnosti, presudno su obilje\u017eeni zahtjevima kapitalisti\u010dke ekonomije. Orijentacija na BDP pri izradi ekonomskih politika, osim \u0161to sustavno zanemaruje distribucijske aspekte i zakazuje u procjeni kvalitete \u017eivota, su\u017eava i okvir za razmatranje druk\u010dijih razvojnih modela.<\/strong><\/p>\n

Objava rasta bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP) za vrijeme izborne kampanje u Hrvatskoj na nekoliko je dana preuzeIa ve\u0107inu medijske pozornosti. Pogotovo zbog toga jer je rast, s obzirom na prili\u010dno nefunkcionalnu vladu, interpretiran kao iznena\u0111enje. A kako se BDP predstavlja kao neosporno mjerilo uspje\u0161nosti ekonomskog razvoja i rada vlada, zasluge za rast su si \u0161to prije nastojale priskrbiti i vlada HDZ-a i Mosta, kao i ona prethodna SDP-ova. Istovremeno su protr\u017ei\u0161no orijentirani analiti\u010dari s vjerom u privatnu inicijativu i poduzetni\u0161tvo zasluge pripisivali gra\u0111anima i poduzetnicima<\/a>. Ni nakon izbora rakurs se nije promijenio: analiti\u010dari opet zazivaju ekonomski rast mjeren BDP-om<\/a>.<\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to je BDP zami\u0161ljen i konstruiran kao uzak i striktno ekonomski pokazatelj novostvorenih dobara i usluga na teritoriju dr\u017eave u odre\u0111enom periodu (godina, kvartal) te nije namijenjen da bude mjerilo blagostanja i kvalitete \u017eivota, po tko zna koji put se pojavljuje i priziva kao presudan indikator uspje\u0161nosti i prosperiteta. Da bi shvatili za\u0161to se BDP tako koristi \u2013 koja je njegova politi\u010dka funkcija i kako mu se su\u017eavao domet uvjerljivosti nakon relativno uspje\u0161nog prikazivanja razvoja u desetlje\u0107ima nakon Drugog svjetskog rata \u2013 potrebno se pozabaviti povije\u0161\u0107u makroekonomskih mjerila i politi\u010dkim kontekstom njihova nastanka.<\/p>\n

Neuvjerljivost BDP-a kao mjerila razvoja<\/strong><\/p>\n

Kori\u0161tenje BDP-a kao mjerila za razvoj i zamjenskog mjerila za kvalitetu \u017eivota ima svoju logiku. Mjerenjem novostvorene monetarne vrijednosti dobara i usluga tako\u0111er se pokazuje i promjena u potro\u0161nji, ali i u prihodima koji su za potro\u0161nju nu\u017eni. Ova tri pogleda na ekonomske aktivnosti formiraju tri razli\u010dite metode ra\u010dunanja BDP-a<\/a>: proizvodni (novostvorena vrijednost), rashodovni (potro\u0161nja) i dohodovni (prihodi). 1<\/a><\/sup> Na primjer, kada se BDP ra\u010duna po potro\u0161nji, u njega ulazi potro\u0161nja ku\u0107anstava, dr\u017eave i neprofitnih institucija koje slu\u017ee ku\u0107anstvima. Ako sve tri grane potro\u0161nje rastu, za o\u010dekivati je da \u0107e to imati pozitivan u\u010dinak na razvoj i kvalitetu \u017eivota. No po\u0161to za blagostanje i kvalitetu \u017eivota nikada nisu bili etablirani me\u0111unarodni standarda mjerenja, BDP u startu implicitno preuzima tu funkciju.<\/p>\n

U trideset slavnih godina nakon Drugog svjetskog rata<\/a>, takav je pristup funkcionirao. Mo\u017ee se re\u0107i da je rastu\u0107i BDP u razvijenim dr\u017eavama reflektirao iskustva stanovni\u0161tva u kvaliteti \u017eivota. No, to se promijenilo. Od 1970-tih postepeno se de\u0161ava niz promjena \u010diji je kumulativni rezultat zna\u010dajan pad kvalitete \u017eivota u vode\u0107im kapitalisti\u010dkim zemljama: deregulacija i eksplozija volumena i va\u017enosti financijskog sektora; deindustrijalizacija mnogih dijelova razvijenih dr\u017eava; postepeno usporavanje razvitka javnog sektora i ulazak privatnih izvo\u0111a\u010da u javni sektor; razvijanje me\u0111unarodnih proizvodnih lanaca; opadanje pregovara\u010dke mo\u0107i sindikata; usporavanje rasta prihoda, pogotovo u odnosu na rast produktivnosti; te poslije 1990. i gubitak prijetnje socijalizma kao do tada \u0161iroko rasprostranjenog alternativnog ekonomsko-politi\u010dkog ure\u0111enja. Dakle, unato\u010d kontinuiranom porastu zna\u010daja BDP-a za javne rasprave i politike, sam rast BDP indikatora od 1970-tih postepeno prestaje reflektirati kvalitetu \u017eivota u mnogim zemljama.<\/p>\n

Recentni primjer imamo u Sloveniji<\/a>. Unato\u010d deset uzastopnih kvartala rasta slovenskog BDP-a zabilje\u017eenog po\u010detkom 2016. godine, niz parametara koji se ti\u010du kvalitete \u017eivota stanovni\u0161tva u istom periodu prili\u010dno zaostaje. Nezaposlenost se gotovo udvostru\u010dila, radnici rade deset radnih sati mjese\u010dno vi\u0161e u odnosu na prethodnu godinu, smanjuju se pla\u0107e u javnom sektoru, posjeti kinima, muzejima i kazali\u0161tima padaju drasti\u010dno, dok se broj socijalno isklju\u010denih i siroma\u0161nih ne smanjuje. Drugim rije\u010dima, unato\u010d dvije i pol godine kontinuiranog rasta BDP-a, pogor\u0161ava se kvaliteta \u017eivota za veliki dio populacije. Na ovom primjeru postaje razvidno za\u0161to vlade i navodno neutralni eksperti preferiraju BDP kao indikator dru\u0161tvenog razvoja i kriterij za njihovo djelovanje: omogu\u0107ava im da “empirijski” i “znanstveno” dokazuju kako dr\u017eave napreduju, unato\u010d stvarnoj eroziji niza pokazatelja bitnih za kvalitetu \u017eivota.<\/p>\n

Tako se izravnom iskustvu stanovni\u0161tva suprotstavljaju ekonomske statistike, vojske stru\u010dnjaka koje ih prikupljaju 2<\/a><\/sup>, vlade koje se njima koriste kao pokazateljima uspje\u0161nosti vlastitog rada i medijski eksponirani eksperti koji takve interpretacije potvr\u0111uju.<\/p>\n

Politi\u010dki kontekst prvih makroekonomskih radova<\/strong><\/p>\n

Premda je BDP drasti\u010dno najistureniji i politi\u010dki najkori\u0161teniji, on predstavlja samo dio danas ogromnih sistema nacionalnih ra\u010duna. To je rezultat nekoliko stolje\u0107a dugih napora da se \u0161to konzistentnije definiraju i zabilje\u017ee ekonomske aktivnosti. Definicija tih aktivnosti varirala je ovisno o mijenama dominantnih teorijskih paradigmi. Danas su one u standardima nacionalnih ra\u010duna shva\u0107ene kao stvaranje novih, monetarno valoriziranih, finalnih proizvoda (dobara i usluga) na podru\u010dju dr\u017eave u odre\u0111enom vremenskom periodu.<\/p>\n

Prvi oblici ovakvog pra\u0107enja monetarnih aspekata dr\u017eave u cjelini pojavljuju se ve\u0107 u 17. stolje\u0107u u Engleskoj i u 18. stolje\u0107u u Francuskoj. Zapo\u010deli su ih vladari, politi\u010dara i imu\u0107ni koji su nakanili popisivati prihode i bogatstvo te konstruirati nove pojmove (potra\u017enja, kapital, amortizacija). Ciljevi su bili raznovrsni: prou\u010davanje mogu\u0107nosti financiranja rata, pona\u0161anja investicija ili konstruiranje logi\u010dke analize i argumenata za dono\u0161enje politi\u010dkih odluka. No naj\u0161ira poveznica me\u0111u autorima koje mo\u017eemo smatrati za\u010detnicima makroekonomike bila je reakcija protiv merkanitilizma, tada dominantnog niza ideja koje su preferirale sna\u017ene intervencionisti\u010dke dr\u017eave, a nisu posjedovale teorije nacionalne ekonomije kao cjeline koja je sposobna rasti i \u0161iriti se. Nove generacije autora stvaraju teorije o ekonomiji kao cjelini, donose prve ideje o rastu, o vi\u0161kovima, te se fokusiraju na \u0161to slobodniju proizvodnju i trgovinu. Sebe su smatrali avangardom, bili su \u010desto zagovornici kapitalisti\u010dke proizvodnje, a posebno aktivna mala grupa u Francuskoj sebe naziva ekonomistima i zagovornicima laissez-farea<\/em>, te smatraju da se bave politi\u010dkom ekonomijom. 3<\/a><\/sup><\/p>\n

Iz ove faze povijesti ekonomske misli vidimo da su radovi koje danas smatramo klju\u010dnim prvim koracima ekonomske discipline bili zapravo duga serija makroekonomskih politi\u010dkih rasprava i intervencija u korist kapitalisti\u010dke proizvodnje i trgovine. Upravo suprotno kasnijim tvrdnjama ve\u0107ine mejnstrim ekonomista koji su svoje, u pravilu mikroekonomske radove, tako\u0111er usmjerene ka podr\u017eavanju kapitalisti\u010dke proizvodnje i trgovine, prezentirali kao znanstvenu disciplinu, objektivnu i podlo\u017enu zakonima poput prirodnih, neutralnog karaktera i nezavisnu od politi\u010dkih odluka.<\/p>\n

Razvoj sistema nacionalnih ra\u010duna<\/strong><\/p>\n

Sistemi nacionalnih ra\u010duna najvi\u0161e su se razvijali poslije krize 1920-tih te oko Drugog svjetskog rata. Unato\u010d zna\u010dajnom doprinosu iz mnogih zemalja<\/a>, pogotovo u kasnijoj fazi, rani doprinosi teoreti\u010dara iz SAD-a i Velike Britanije su najzna\u010dajniji i najdugotrajniji. S obzirom na temeljne karakteristike dru\u0161tvenih ure\u0111enja tih dviju dr\u017eava \u2013 dominaciju kapitalisti\u010dke proizvodnje, agresivno ekspanzivnu politi\u010dku, vojnu i ekonomsku orijentaciju te parlamentarno strana\u010dku demokraciju \u2013 nacionalna su se ra\u010dunovodstva razvijala u interesu razumijevanja, za\u0161tite, unapre\u0111enja i promoviranja tih zna\u010dajki.<\/p>\n

Nastavljaju\u0107i politi\u010dki karakter ranih makroekonomskih radova i razvijaju\u0107i se najintenzivnije u periodima kriza kada su opstanak i legitimacija ekonomskih i politi\u010dkih sistema bile uzdrmani, dana\u0161nji svjetski metodolo\u0161ki okvir<\/a> Sustava nacionalnih ra\u010duna (SNA 2008<\/a>) i njegova Europska verzija<\/a> Europski sustav nacionalnih i regionalnih ra\u010duna (ESA 2010<\/a>), u zna\u010dajnoj mjeri reflektiraju interese ekonomskih sistema i vlada dr\u017eava koje su najvi\u0161e doprinijele njihovom razvoju. Me\u0111unarodnim \u0161irenjem i rastom kapitalisti\u010dke proizvodnje, nacionalnih vojski i parlamentarne demokracije, \u0161iri se i interes da se njima adekvatan karakter sistema nacionalnih ra\u010duna zadr\u017ei.<\/p>\n

U vrijeme nastajanja prvih nacionalnih ra\u010duna javni sektor kakvog poznajemo danas bio je znatno manji dio nacionalnih ekonomija, te se ogromna ve\u0107ina monetarnih aktivnosti odvijala kroz rastu\u0107u kapitalisti\u010dku proizvodnju. Kako su performanse tr\u017ei\u0161nih ekonomija bile inicijalni razlog stvaranja statisti\u010dkih sistema<\/a>, produktivna uloga dr\u017eave, njenih institucija i javnog sektora bila je konceptualno znatno lo\u0161ije shva\u0107ena i obra\u0111ena. Nakon Drugog svjetskog rata drasti\u010dno raste proizvodnja javnog sektora u razvijenijim dr\u017eavama, pogotovo javnog zdravstva, obrazovanja, stanovanja i skrbi, a s njima raste i kvaliteta \u017eivota. S obzirom i na visoke stope ekonomskog rasta u tom periodu, nije postojala tolika disparatnost izme\u0111u slu\u017ebene statistike i iskustava stanovni\u0161tva u pogledu razvoja. No nakon 1970-tih taj razvojni model do\u0161ao je u krizu. Kako su uslijedila desetlje\u0107a postepenog opadanja kvalitete \u017eivota, BDP prestaje biti politi\u010dki i legitimacijski kvalitetno mjerilo uspjeha kapitalisti\u010dkih liberalno-demokratskih dr\u017eava: njegov trend rasta vi\u0161e nije pra\u0107en rastom kvalitete \u017eivota. Problem adekvatnosti BDP-a su neki od najeminentnijih svjetskih ekonomista i teoreti\u010dara 2008. godine, na poziv tada\u0161njeg francuskog predsjednika Sarkozyja, poku\u0161ali adresirati kroz rad za tu priliku oformljene komisije.<\/p>\n

Rezultati rada Sarkozyjeve komisije<\/strong><\/p>\n

Sarkozyjeva je komisija, vo\u0111ena od strane Josepha Stigliza, Amartya Sena i Jean-Paul Fitoussija, okupljena u srcu oluje ekonomske krize 2008. godine, zapo\u010dela svoj rad konstatiraju\u0107i kako “BDP nije mjerilo blagostanja niti je u tu svrhu konstruiran. On je samo (bruto) mjerilo proizvoda, dobara i usluga”. Komisija je donijela niz preporuka<\/a> kojima je zajedni\u010dka ideja da se fokus mjerenja pomjeri s ekonomske proizvodnje na mjerenje mnogih dodatnih parametara klju\u010dnih za blagostanje ljudi. \u00a0Prva u nizu preporuka odnosi se na ulogu dr\u017eave u suvremenim ekonomijama: “Osim doprinosa kolektivnih usluga za \u017eivotni standard stanovnika, individualne usluge, posebno obrazovanje, medicinske usluge, javno stanovanje ili javni sportski objekti, gotovo su sigurno pozitivno vrednovani od strane stanovnika. Ove usluge imaju tendenciju da su velikog opsega i znatno su se pove\u0107ale od Drugog svjetskog rat. Ali, u mnogim slu\u010dajevima, ostaju lo\u0161e mjerene.\u201c Multidimenzionalni pristup koji predla\u017eu ne uklju\u010duje vi\u0161e samo monetarna mjerenja, ve\u0107 i mjerenja cijeloga niza aspekata \u017eivota i rezultata produktivnih i potro\u0161a\u010dkih aktivnosti: od radnog vremena, kori\u0161tenja slobodnog vremena, produktivnih aktivnosti u doma\u0107instvu i generalno stavljanje fokusa na doma\u0107instva, do dru\u0161tvenih veza, mogu\u0107nosti politi\u010dke participacije te osje\u0107aja fizi\u010dke i ekonomske nesigurnosti. 4<\/a><\/sup><\/p>\n

Tehni\u010dka grupa komisije je 2011. godine zapisala<\/a> kako su glavni izazovi potrebnih promjena nacionalnih ra\u010duna: “mjerenje \u017eivotnog standarda ku\u0107anstava”, “bolje mjerenje nejednakosti i siroma\u0161tva kako bi se bolje razumjela distribucija prihoda”, “razvijanje ra\u010dunovodstva ne-tr\u017ei\u0161nih proizvoda i ra\u010duna bogatstva” te finalno “razjasniti koje je komponente blagostanja po\u017eeljno mjeriti”.<\/p>\n

Ovim postaje jasno da su najve\u0107e kritike BDP-a i sistema nacionalnih ra\u010duna sada \u0161iroko prepoznate kao problemi koje se moraju adresirati.\u00a0Reflektiraju\u0107u se na vlastit rad<\/a>, Sarkozyjeva komisija 2009. jasno postavlja problem: “Gra\u0111anima se mo\u017ee re\u0107i da zemlja prolazi kroz rapidan rast ekonomskih performansi, no istovremeno mo\u017ee postojati rasprostranjena percepcija da se \u017eivotni standardi smanjuju”. Autori nagla\u0161avaju politi\u010dki aspekt: ako stanovnici izgube povjerenje u sisteme mjerenja, onda mogu pomisliti da se statistikama namjerno manipulira u svrhu manipulacije demokratskim procesom, zbog \u010dega “mogu izgubiti povjerenje u samu demokraciju”.<\/p>\n

Tvrdnja da krajnji rezultat dugoro\u010dnog gubitka povjerenja u makroekonomska mjerila mo\u017ee rezultirati tako kriti\u010dnim politi\u010dkim doga\u0111ajima poput gubitka povjerenja u liberalnu demokraciju, daje sna\u017ean vjetar u le\u0111a potrebi da se istra\u017ei shva\u0107anje BDP-a i sistema nacionalnih ra\u010duna kao strate\u0161kih politi\u010dko-ekonomskih alata, razvijenih u svrhu mjerenja uspje\u0161nosti i odr\u017eavanja legitimiteta najrazvijenijih kapitalisti\u010dkih dr\u017eava.<\/p>\n

Uklju\u010divanje ne-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje<\/strong><\/p>\n

Razvijanje makroekonomskih alata specifi\u010dno za kapitalisti\u010dku proizvodnju bilo je olak\u0161ano time \u0161to je u ekonomskoj disciplini od ranih dana dominiralo shva\u0107anje da su kapitalisti\u010dka proizvodnja i dru\u0161tvo prirodni i univerzalni oblici. Takvo nominalno apoliti\u010dno shva\u0107anje je zapravo politi\u010dko privilegiranje kapitalisti\u010dke proizvodnje nau\u0161trb svih drugih formi. Znanstveno jo\u0161 pogubnije, time se shva\u0107anje dru\u0161tvenih fenomena naturalizira, reducira na pojavu koja je zadana sama po sebi i nije predmet ljudske volje, politi\u010dkih i dru\u0161tvenih odluka. Dru\u0161tvu se takvom teorijom oduzima karakter dru\u0161tva. Dugotrajnost takvog shva\u0107anja dobrim je dijelom rezultat aktivne borbe protiv pluralizma ideja i teorija u ekonomici<\/a>.<\/p>\n

No Sarkozyjeva komisija ipak je naglasila ono o \u010demu se povremeno pisalo u raspravama o nacionalnim ra\u010dunovodstvima, da druge vrste proizvodnje nisu adekvatno konceptualno obra\u0111ene<\/a>: “tenzije su se mo\u017eda pove\u0107ale s vremenom kako je ekonomija postala kompleksnija, a mjerila ne-tr\u017ei\u0161nih fenomena \u2013 pogotovo pove\u0107ana opskrba javnih dobara i usluga od strane dr\u017eave \u2013 postala su va\u017enija za po\u0161teno ra\u010dunanje ekonomske aktivnosti”.<\/p>\n

U novijim verzijama standarda nacionalnih ra\u010duna radilo se na adekvatnijem pra\u0107enju, kako se to tamo zove, ne-tr\u017ei\u0161ne proizvodnje. Tako se u OECD-ovoj dokumentaciji za razumijevanje Sustava za nacionalne ra\u010dune 2006<\/a> poru\u010duje: “mo\u017ee se re\u0107i da \u00a0trenutna metoda vrednovanja ne-tr\u017ei\u0161nih proizvoda zna\u010dajno podcjenjuje doprinos dr\u017eave (statisti\u010dka kategorija se zove: general government<\/em>) BDP-u”.Za primjer se daje kako “skeneri ili rendgeni ne stvaraju neto dobit kada se koriste u javnoj bolnici, ali je stvaraju kada se koriste u privatnoj klinici”.<\/p>\n

Rije\u010dima Sarkozyjeve komisije, sve ve\u0107i dio dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji dolazi iz javnog sektora i ku\u0107anstava (vlasni\u0161tvo nad nekretninama kojima se imputira fikcionalna proizvodnja vrijednosti<\/a> te nepla\u0107eni ku\u0107anski rad<\/a>). Karakter proizvodnje ogromnog dijela javnog sektora je kolektivna potro\u0161nja<\/a>\u00a0te kolektivno odlu\u010divanje i planiranje proizvodnje. Stoga individualna procjena krajnjeg korisnika nije ta koja odre\u0111uje vrijednost proizvoda, iz \u010dega proizlazi da nije mogu\u0107e valoriziranje principom marginalne korisnosti individualnog potro\u0161a\u010da, centralnim teoretskim konceptom neoklasi\u010dne ekonomske \u0161kole kojim se danas slu\u017ei velika ve\u0107ina ekonomista. Tim saznanjem se najva\u017eniji koncept mejnstrim neoklasi\u010dne ekonomike<\/a> dovodi u pitanje za zna\u010dajan i rastu\u0107i dio sveukupne proizvodnje.<\/p>\n

Sustav nacionalnih ra\u010duna SNA 2008<\/a> donosi korisne novitete u tretiranju proizvodnje javnog sektora i ku\u0107anstava, no Europski sistem ra\u010duna, ESA2010,<\/a> radi korak dalje. U njemu se kritizira SNA 2008 zbog ne postojanja “specifi\u010dnog kriterija za razlikovanje kategorizacije proizvoda po tome da li su oni tr\u017ei\u0161ni, za finalne osobne upotrebe, ili netr\u017ei\u0161ni”, te se zbog toga “uvode detaljna uputstva kako bi se takva kategorizacija mogla izvoditi uniformirano”. No vo\u0111enje odvojenih tabela za tr\u017ei\u0161ne i ne-tr\u017ei\u0161ne proizvode, koje nam omogu\u0107ava odvajanje i usporedbu javnog i privatnog sektora, nikada nije uvedeno, osim u Francuskoj, u njihovom statisti\u010dkom standardu od 1976. do 1990., kada su se ta dva BDP-a objavljivala zasebno, \u0161to daje prednost fokusa na “dvije bazi\u010dno razli\u010dite forme organizacije produktivnih aktivnosti<\/a>“.<\/p>\n

Potreba za demokratizacijom ra\u010dunovodstva<\/strong><\/p>\n

Inicijalne konstrukcije mjerenja iz kojih su se razvili sistemi koje danas zovemo nacionalnim ra\u010dunima bili su emancipacijski na\u010dini borbe protiv aristokratske vladavine i protiv jakih dr\u017eavnih kontrola, temeljene na nadi u dono\u0161enje politi\u010dkih odluka na racionalnim, \u0161tovi\u0161e, znanstveno provjerljivim osnovama. No takva makroekonomska mjerila su analiti\u010dki alati specifi\u010dni za samo jednu, kapitalisti\u010dku dru\u0161tvenu formu proizvodnje. S eksplozijom ne-profitnih aktivnosti \u2013 javnog sektora, nevladinih organizacija i pove\u0107anom produktivnosti ku\u0107anskog rada omogu\u0107enog akumulacijom bogatstva i tehnologije (infrastruktura, nekretnine, vozila, znanje, elektronski aparati) \u2013 taj veliki i rastu\u0107i dio produktivnih aktivnosti ne mo\u017ee se adekvatno obuhvatiti postoje\u0107im analiti\u010dkim aparatom. Bez primjerenih koncepata i mjerenja, bez adekvatnog ra\u010dunovodstva, vrijednosti i bogatstva koje one stvaraju i utjecaj koji imaju na kvalitetu \u017eivota, ne mogu biti shva\u0107eni ni mjereni kvalitetno i pouzdano. O adekvatnom analiti\u010dkom, mjernom i ra\u010dunovodstvenom aparatu ovisi razumijevanje, upravljanje i pobolj\u0161avanje tih aktivnosti, kao i njihove uloge u ljudskom razvoju.<\/p>\n

Dok su prije nekoliko stolje\u0107a analiti\u010dki aparati za kapitalisti\u010dku proizvodnju bili sredstvo ka demokratizaciji kroz depersonalizaciju politi\u010dkih odluka, lako je mogu\u0107e da danas istu ulogu mo\u017ee odigrati analiti\u010dki aparat kojim \u0107e se obuhvatiti ne-kapitalisti\u010dka proizvodnja: javni sektor, nevladine organizacije i ku\u0107anski rad. Taj aparat mora biti adekvatan objektima istra\u017eivanja i kako je jedan od o\u010deva nacionalnog ra\u010dunovodstva, Simon Kuznets<\/a>, uporno ponavljao, adekvatan cilju i svrsi produktivne aktivnosti.<\/p>\n

Analiziraju\u0107i promijenjenu funkciju ameri\u010dke ekonomije za vrijeme Drugog svjetskog rata, Kuznets je zapisao<\/a>: “poduzimaju\u0107i procjenu nacionalnog proizvoda, tj. doprinosa ekonomije postizanju \u017eeljenih i odobrenim ciljeva, statisti\u010dar implicira da posjeduje jasnu ideju \u0161to dru\u0161tvo \u017eeli”. U slu\u010daju mirnodopskih aktivnosti, to je bio profit. No pi\u0161u\u0107i usred rata, i rade\u0107i u radnoj grupi koja je promi\u0161ljala mogu\u0107nost prenamjene ameri\u010dke proizvodnje iz mirnodopske u vojnu, Kuznetsa je morilo \u0161to se de\u0161ava s karakterom proizvodnje, u \u0161to se kapitalisti\u010dka proizvodnja privremeno pretvara kada je se planski prenamjeni u ratne svrhe. Kao i u slu\u010daju na\u0161eg pitanja ovdje, cilj i svrha produktivnih aktivnosti vi\u0161e nije profit.<\/p>\n

Posjedovanjem analiti\u010dkog aparata za adekvatno razumijevanje ljudskog razvoja vidljivog kroz aktivnosti javnog sektora, nevladinih organizacija i ku\u0107anskog rada bi se te ne-kapitalisti\u010dke dru\u0161tvene vrste proizvodnje stavile u ravnopravniji odnos sa kapitalisti\u010dkom. Samorazumljivost potpunog izostanka demokracije u kapitalisti\u010dkim proizvodnim organizacijama bi tada, poput neko\u0107 davno apsolutisti\u010dkih upravlja\u010dkih prava aristokracije i apsolutisti\u010dkih vladara, bila barem dovedena u pitanje.<\/p>\n

Neprimjerenost ud\u017ebeni\u010dkih recepata za periferiju<\/strong><\/p>\n

U kontekstu razvoja Hrvatske i javnih rasprava, fokus vi\u0161e ne bi bio isklju\u010divo na ekonomskom rastu, tj. rastu BDP-a, niti bi se radnike javnog sektora moglo vrije\u0111ati da su beskorisni uhljebi jer ne stvaraju profit. Rasprave o korisnosti i produktivnosti nekog rada bi se tada mogle otvoriti na nivou detaljnijih i vi\u0161edimenzionalnih evaluacija doprinosa odre\u0111ene vrste aktivnosti, pokrivenosti radnih mjesta, adekvatnog zapo\u0161ljavanja, te strukture organizacija, kako privatnih tako i javnih. Premda je nedvojbeno da u Hrvatskoj javni sektor slu\u017ei zapo\u0161ljavanju strana\u010dkih kadrova i da su time njegova produktivnost i doprinos dru\u0161tvu znatno smanjeni, profit kao jedino mjerilo uspje\u0161nosti privatnog sektora i slijepi rast proizvedenih dobara i usluga su izme\u0111u ostaloga i principi koji su hrvatsku ekonomiju i dru\u0161tvo doveli u sada\u0161nje stanje. Pa se tako danas, kontra svakom znanju iz povijesti ekonomskog i dru\u0161tvenog razvoja, turizam kao nositelj ekonomskog rasta smatra pozitivnim pomakom.<\/a> \u00a0Dok podre\u0111enost monetarne politike i vladinih politika uvoznim ekonomskim aktivnostima i dalje velika ve\u0107ina hrvatskih ekonomista ne smatra problemom.<\/p>\n

No da se ne zavaravamo. To da je pozitivan utjecaj dr\u017eave, javnog sektora, nevladinih organizacija i ku\u0107anskog rada jasan vladama najrazvijenijih dr\u017eava vidi se, osim iz rasprava i noviteta u sustavima nacionalnih ra\u010dunovodstava i povijesno rastu\u0107eg udjela dr\u017eave u BDP-u, i po tom \u0161to se, kao \u0161to Ha-Joon Chang ve\u0107 dvadesetak godina upozorava<\/a>, nijedna od tih dr\u017eava nije razvila po modelu koji se nama, perifernim naivnim studentima, nudi u ud\u017ebenicima ekonomije i od strane raznih institucija i eksperata iz tih zemalja.<\/p>\n

Najve\u0107i hrvatski problem nije samo u tome \u0161to su se “u Isto\u010dnoj Europi \u2013 vi\u0161e nego u Latinskoj Americi \u2013 lokalne interesne skupine na\u0161le u ulozi podre\u0111enih partnera stranih interesnih skupina<\/a>“, ve\u0107 \u0161to su znanja o dru\u0161tvenom i ekonomskom razvoju koja se serviraju kao mejnstrim teoretski kanon iz najrazvijenijih dr\u017eava, naivno, bez razumijevanja politi\u010dkog i strate\u0161kog konteksta, prihva\u0107ena kao stvarni recepti i mjerila uspje\u0161nog razvoja. Propitivanje tih znanja i mjerila neizbje\u017ean je korak u osvje\u0161tavanju vlastite pozicije i mogu\u0107ih pomaka ka promjenama u korist kvalitete \u017eivota za veliku ve\u0107inu stanovni\u0161tva.<\/p>\n

  1. Teoretski, sve tri moraju dati identi\u010dni finalni obra\u010dun. U praksi, dolazi do relativno malih razlika. U ra\u010dun ulaze jo\u0161 i bruto investicije (fiksni kapital i promjene zaliha), te izvoz umanjen za uvoz. Vidi: METODOLO\u0160KA OBJA\u0160NJENJA. Bruto doma\u0107i proizvod i temeljni agregati nacionalnih ra\u010duna<\/em>, Dr\u017eavni zavod za statistiku, Priop\u0107enje 12.1.3., 5. lipanj 2015., http:\/\/www.dzs.hr\/Hrv_Eng\/publication\/2015\/12-01-03_01_2015h_met.doc[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Hrvatski Dr\u017eavni zavod za statistiku ima 440 radnika, a britanski 3.300.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Antoine E. Murphy je autor niza knjiga o ranim makroekonomistima, me\u0111u kojima se posebno isti\u010de The Genesis of Macroeconomics<\/em>, Oxford University Press, 2009. Vidi uvodno poglavlje, posebno stranice 8-13.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Direktno adresiraju\u0107i krizu koja se od 2007. osje\u0107a \u0161irom OECD zemalja, OECD je razvio dva projekta kako bi poku\u0161ao zaobi\u0107i limite BDP-a: Indeks boljeg \u017eivota<\/a> koji se sastoji od jedanaest indikatora za prikaz kvalitete \u017eivota, te OECD dru\u0161tvene indikatore<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Objava rasta bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP) za vrijeme izborne kampanje u Hrvatskoj na nekoliko je dana preuzeIa ve\u0107inu medijske pozornosti. Pogotovo zbog toga jer je rast, s obzirom na…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":15004,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,105],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[284],"class_list":["post-15005","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-javni-sektor","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15005","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15005"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15005\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36732,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15005\/revisions\/36732"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/15004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15005"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15005"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15005"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=15005"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=15005"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=15005"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=15005"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}