Premda su izlazne ankete sugerirale daljnju politi\u010dku paralizu, slu\u017ebeni rezultati izvanrednih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, donekle neo\u010dekivano, nude ne\u0161to manje neizvjesnosti u pogledu postizbornih kombinacija i koalicija. Ako se zadr\u017eimo na \u010detiri najja\u010de opcije omjer izgleda ovako: HDZ je osvojio 61 mandat, SDP s partnerima 54, Most se popeo do 13 zastupni\u010dkih mjesta, dok je \u017divi zid u koalicijskom aran\u017emanu osvojio 8. Kako je za natpolovi\u010dnu ve\u0107inu potrebno 76 mandata, o\u010dito je da SDP-u niti pribrojana 3 mandata njihova difoltnog koalicijskog partnera IDS-a ne\u0107e osigurati dovoljno potencijala za ulazak u ozbiljne pregovore. Dakle, barem za po\u010detak, na repertoaru su pregovori HDZ-a i Mosta.<\/p>\n
No, prije nego se vratimo mogu\u0107im kombinacijama i skicama razloga ovakvog izbornog rezultata valja zabilje\u017eiti i prili\u010dnu razliku u izlaznosti u odnosu na izbore u 11. mjesecu pro\u0161le godine. Dok je na te izbore iza\u0161lo 60,82% bira\u010da, na ju\u010dera\u0161njim ih se “pojavilo” oko 8% manje – 52,59%. Iako se ovakav trend u kontekstu ponovljenih izbora smatra “politolo\u0161ki normalnim” zbog zasi\u0107enja, s obzirom na nefunkcionalnu vladu i nestabilnu situaciju koje su obilje\u017eile prvu polovicu godine o\u010dekivala bi se ipak ne\u0161to vi\u0161a izlaznost ili barem izra\u017eenija kontratendencija zasi\u0107enju. Razloge njenom izostanku valja prije svega tra\u017eiti u prirodi kampanje onih koji su nakon pada vlade bili predodre\u0111eni za osvajanje vlasti – SDP. Ta kampanja, kao i prili\u010dno neaktivna opozicijska epizoda koja joj je prethodila, rezultirali su time da je SDP izgubio skoro pa 150.000 glasova u odnosu na prethodne izbore.<\/p>\n
Apstinencijska kri\u017ealjka<\/strong><\/p>\n Ali nije samo apstinencija<\/a> ve\u0107eg dijela biv\u0161ih glasa\u010da SDP-a doprinijela niskoj izlaznosti. Iako se iznova progla\u0161avaju pobjednicima izbora, valja zabilje\u017eiti da bilanca Mosta nije ni\u0161ta manje pora\u017eavaju\u0107a od SDP-ove: na izborima prije deset mjeseci dobili su ukupno 302.376 glasova, dok je ju\u010der za njih glasalo 187.278 glasa\u010da. Ovakav trend – gubitak od vi\u0161e nego tre\u0107ine glasova u nepunih godinu dana – prije bi mogao sugerirati da Most nastavlja sa scenarijima prija\u0161njih tre\u0107ih opcija nego da se stabilizirao kao stalna tre\u0107a opcija za budu\u0107nost. I HDZ je izgubio nezanemariv broj bira\u010da – gotovo 75.000. Jedini s pozitivnim trendom su bili \u017divi zid i partneri koji su osvojili dvadesetak tisu\u0107a glasova vi\u0161e, ali ovaj put su imali sre\u0107e s preraspodjelom mandata i unato\u010d skromnom rastu osvojili su osam umjesto jednog mandata. Me\u0111utim, te\u0161ko da \u0107e imati sre\u0107e s odr\u017eavanjem koalicije i prebjezima ljudi poput biv\u0161ih mostovaca poput Lovrinovi\u0107a ili Mi\u0161i\u0107a.<\/p>\n Kao \u0161to smo ve\u0107 nazna\u010dili, razlika u odnosu na pro\u0161logodi\u0161nje izbore bit \u0107e u dinamici pregovora, odnosno u \u010dinjenici da je SDP manje-vi\u0161e otpisan kao eventualni faktor u sastavljanju nove vlade. To je najvidljivije bilo u sino\u0107njem govoru Zoran Milanovi\u0107a koji je implicitno pozvao na veliku koaliciju i stabilnost, sugeriraju\u0107i valjda HDZ-u da \u0107e ih Most opet “izvozati”. Zbog toga je Most u prili\u010dno nezavidnijoj poziciji nego nakon pro\u0161lih izbori. Dok je tada s ucjenama i uvjetima mogao prijetiti i jednima i drugima, tj. prisiljavati ih na ustupke prijetnjom suradnjom s drugom stranom, sad su manje-vi\u0161e ostali jedan na jedan s HDZ-om. I za sada im preostaje samo da izmi\u0161ljaju nove \u017eanrove uvjetovanja li\u0161ene ikakvog presudnog politi\u010dkog sadr\u017eaja kao \u0161to je i slu\u010daj s famoznih “7 jamstava<\/a>“.<\/p>\n Neuspje\u0161no parazitiranje<\/strong><\/p>\n Koliko god se u Mostu trudili uvjeriti javnost da su opet “pobijedili” na izborima, novi pregovara\u010dki ciklus i vjerojatna prisutnost u izvr\u0161noj vlasti ovaj put bi im mogli dokraj\u010diti politi\u010dke snove. Jedini razlog zbog kojeg su uspjeli zadr\u017eati relevantan status jest \u010dinjenica da je sve \u0161to su trebali raditi jest tu i tamo se distancirati od Karamarka i time zadr\u017eavati kakav-takav kredibilitet, \u0161to nije bilo isuvi\u0161e te\u0161ko. U koaliciji s Plenkovi\u0107evim HDZ-om takvih prilika \u0107e vjerojatno biti znatno manje. Ako zbog ni\u010dega drugoga, onda iz puke pragmati\u010dnosti. Tako\u0111er, \u010dinjenica da se u svom govoru u izbornoj no\u0107i Plenkovi\u0107 odmah zahvalio “partnerima” iz Europske pu\u010dke stranke dovoljno govori o tome da se ovaj rebranding <\/em>HDZ dogodio pod evropskim nadzorom i da \u0107e zacijelo neko vrijeme taj nadzor i dalje biti prisutan.<\/p>\n U \u010demu je bila pogre\u0161ka kampanje SDP-a? Ne radi se samo o tome da se Milanovi\u0107u obilo o glavu dodvoravanje “desnim” glasa\u010dima: njih nije privukao, ali je dio “lijevih” izgubio. Puno su ve\u0107i problem dvije fundamentalnije politi\u010dke pretpostavke na kojima se ta kampanja zasnivala. Prva je ona o politici kao marketingu: postoji podijeljeno bira\u010dko tijelo s fiksnim svjetonazorskim vrijednostima i u marketin\u0161koj trci se mo\u017ee pridobiti jedne i druge ako se kopirajterski posao odradi kvalitetno. No, ne samo da politi\u010dke stranke i institucije svojim djelovanjem izravno oblikuju te vrijednosti i da u politi\u010dkom polju postoji prostor za pozicioniranje puno \u0161iri od tzv. vrijednosnih pitanja, i sama Milanovi\u0107eva navodno najve\u0107a\u00a0target<\/em> grupa – desna tiha ve\u0107ina – je “podbacila”. O\u010dito je da tihu ve\u0107ina predstavlja onih gotovo 50% gra\u0111ana koji nisu iza\u0161li na izbore.<\/p>\n