{"id":14780,"date":"2016-08-30T07:00:26","date_gmt":"2016-08-30T06:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14780"},"modified":"2021-02-25T11:00:28","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:28","slug":"rio-2016-lakmus-igre","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14780","title":{"rendered":"Rio 2016: dru\u0161tveni lakmus test"},"content":{"rendered":"

Netom zavr\u0161ene Olimpijske igre prilika su da rekapituliramo njihovo dru\u0161tveno zna\u010denje, posebno u regionalnom kontekstu. Sami sportski rezultati i raspodjela medalja ponajvi\u0161e govore o dr\u017eavnim sportskim politikama i uni\u0161tenoj infrastrukturi, dok se medijsko pra\u0107enje Igara ponajvi\u0161e svelo na \u0161ovinizam, mizoginiju, nacionalizme i politi\u010dko parazitiranje na uspjesima sporta\u0161a. No, sve to ne zna\u010di da druk\u010diji sport nije mogu\u0107.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Zavr\u0161ile su, kako to slu\u017ebeno stoji, tridesete i prve igre olimpijade u brazilskom Rio de Janeiru. Dva tjedna ljetnih olimpijskih igara obilje\u017eila su natjecanja zbog kojih su mnogi na ovim geografskim duljinama morali poremetiti svoj standardni bioritam da bi pratili natjecanja koja su se obi\u010dno prenosila u kasnim no\u0107nim satima po srednjoevropskom vremenu. Kako to obi\u010dno biva u slu\u010daju ovakvih manifestacija, jedino \u0161to je ostalo od njih u kratkoro\u010dnim pam\u0107enjima, zapravo su brojevi osvojenih medalja, iako su socijalne i politi\u010dke reperkusije po brazilsko dru\u0161tvo, me\u0111unarodne odnose i medijski jezik koji se stvorio oko igara, ne\u0161to \u0161to \u0107e dugoro\u010dno ostati amanet Rija<\/a> 2016.<\/p>\n

Ako \u0107emo se voditi kriterijima “kompetitivnosti” kao temelja olimpijskog koncepta, naru\u0161en je bioritam ne samo po\u017ertvovnih gledatelja nego i onaj regionalnih sportskih “silica” koji se odr\u017eavao jo\u0161 od vremena Hladnog rata. Drugim rije\u010dima, do\u0161lo je do svojevrsne promjene pozicija nekad najve\u0107ih skuplja\u010da medalja s Balkana \u2013 Bugarske i Rumunjske, s novim jaha\u010dima prema olimpijskim visinama \u2013 Hrvatskom i Srbijom koje su zajedno skupile 18 medalja od \u010dega 7 zlatnih, dok su Bugarska i Rumunjska tek ostale na jednoj zlatnoj medalji (ukupno 8) – onoj rumunjske \u017eenske ekipe u ma\u010devanju. Bugarska je pak nastavila svoj negativni niz te nakon Pekinga i Londona zavr\u0161ila jo\u0161 jedne igre bez zlatnog odli\u010dja.<\/p>\n

Me\u0111utim, ti podaci nisu tek trivijalna statistika koja ostaje poslije svakih igara. Oni najplasti\u010dnije pokazuju do koje mjere je uru\u0161ena sportska infrastruktura dr\u017eava koje su nekad bile vode\u0107e “sile” u bazi\u010dnim sportovima poput gimnastike i atletike. Do koje mjere je lo\u0161e stanje u sportu ovih dviju zemalja, osim broja osvojenih medalja pokazao je slu\u010daj Rumunjske olimpijske reprezentacije i njihove nekvalitetne sportske opreme talijanskog proizvo\u0111a\u010da Kappe. Osim \u0161ta se odje\u0107a s kojom su do\u0161li u Rio<\/a> znala skupiti poslije prvog pranja, ostavljala je tragove boje po tijelima sporta\u0161a te se tro\u0161ila i kidala tek nakon par no\u0161enja. Zbog toga i najlo\u0161ijeg nastupa na olimpijskim igrama u zadnjih 60-ak godina, predsjednik Rumunjskog sportskog i olimpijskog odbora Alin Petracha je zatra\u017eio istragu, a potom dao i ostavku na mjesto predsjednika Odbora. Taj \u010din je, pokazat \u0107e se kasnije, ostao i bez nekog ve\u0107eg simboli\u010dkog u\u010dinka jer mu je ionako isticao mandat nakon igara.<\/p>\n

Uni\u0161tene sportske infrastrukture i povrije\u0111ena politi\u010dka ega<\/strong><\/p>\n

S druge strane, u Hrvatskoj i Srbiji, uspjeh olimpijskih nacionalnih timova punio je medijski prostor dva tjedna i bio povod za davno izdu\u0161ena nadmetanja oko toga tko je najja\u010da regionalna (sportska) sila. Puno va\u017enije od toga je bilo na koji se na\u010din stvarao narativ o novim nacionalnim junacima kroz medije i \u0161to se de\u0161avalo, odnosno otkrivalo, kad je taj narativ pucao ili bivao donekle naru\u0161en. To posebno vrijedi u slu\u010daju igra\u010da srpske vaterpolske reprezentacije Andrije Prlainovi\u0107a koji je od nacionalnog junaka i osvaja\u010da svih velikih vaterpolskih odli\u010dja (europsko, svjetsko i olimpijsko zlato) postao meta orkestriranih medijskih napada.<\/p>\n

A Prlainovi\u0107 je (samo) promi\u0161ljeno iskoristio situaciju prvog intervjua poslije dodjele zlatne medalje na vaterpolskom turniru da upozori na lo\u0161e stanje u sportu i lo\u0161 odnos dr\u017eave prema vaterpolu, ne dopustiv\u0161i joj, odnosno njenim politi\u010dkim predstavnicima, da se poistovjeti s njegovom medaljom, odnosno medaljom srpske vaterpolske reprezentacije. To bi u normalnim okolnostima ostala tek jedna od milijun sli\u010dnih poslovi\u010dnih izjava kojima svjedo\u010dimo u ovakvim prilikama, da Srbijom ne vlada egomanija novog-starog predsjednika Vlade \u2013 Aleksandra Vu\u010di\u0107a koji se osjetio osobno prozvanim Prlainovi\u0107evom izjavom i to upravo u trenutku kada je dr\u017eao svoje \u0161estosatne govore u Narodnoj skup\u0161tini Srbija i bildao si kult-li\u010dnosti koji malo tko mo\u017ee zaustaviti.<\/p>\n

To su na svojoj ko\u017ei osjetili upravo Prlainovi\u0107 i njegove kolege kada se upregnula Vu\u010di\u0107eva propagandna ma\u0161inerija do te mjere da je protiv ovog vaterpolista anga\u017eirala i dvoje osvaja\u010da olimpijskih medalja: zlatnog hrva\u010da \u0160tefaneka i bron\u010danu atleti\u010darske \u0160panovi\u0107 da se ne slo\u017ee, odnosno demantiraju izjavu svoga kolege koji se usudio po\u017ealiti na sportsku politiku dr\u017eave, odnosno njen nedostatak. Olimpijske igre i diskurz koji se o njima stvarao, tako su jo\u0161 jednom postale vrlo jasan i transparentan indikator mnogih \u0161irih politi\u010dkih i socijalnih pojava od samog natjecanja “na sportskim borili\u0161tima” (sic!) i brojanja medalja.<\/p>\n

Regionalne sportske “strategije”<\/strong><\/p>\n

U slu\u010daju Hrvatske, pak, to se najbolje pokazuje kroz dugu povijest uspjeha individualnih sporta\u0161a na olimpijskim igrama, pogotovo u dvijetisu\u0107itima: osvaja\u010di medalja u individualnim sportovima od Kosteli\u0107a do dana\u0161njih “junaka”. To su mahom ljudi koji su \u017eivi dokaz kako dr\u017eava i sportska infrastruktura ne funkcioniraju, odnosno kako sportski uspjeh ovisi isklju\u010divo od obiteljskih i individualnih zalaganja (nekad i bolesnih ambicija i patologija, \u0161to se ne smije ignorirati) \u0161to je fina metafora rasapa socijalne dr\u017eave u Hrvatskoj posljednjih godina. Gotovo je logi\u010dno da je obitelj ta koja jedina predstavlja infrastrukturu sportskog uspjeha i infrastrukturu pre\u017eivljavanja, ako tu strukturu prebacimo na dru\u0161tvo uop\u0107e. Kad bismo bili do te mjere cini\u010dni rekli bismo, da onda nije ni \u010dudo da se neki od spomenutih sporta\u0161a i sporta\u0161ica naglo okre\u0107u bogu i obiteljskim vrijednostima.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de ostalih zemalja regiona i njihovog op\u0107eg sportskog stanja i nastupa na Igrama, ono je ukratko ovakvo: Slovenija je odr\u017eala svoj tonus mi\u0161i\u0107a osvajanjem broja medalja sli\u010dnima ranijim igrama. To je dr\u017eava koja je svakako najsportskija u regiji, u prakti\u010dnom ne simboli\u010dko-navija\u010dkom smislu. Slovenija posjeduje koherentnu politiku sporta i strate\u0161ke dokumente poput Nacionalnog programa sporta (2000-2010) koji ne forsiraju individualizam i celebrity<\/em> logiku sportskog rada i uspjeha, nego su mjerama usmjereni na \u0161to \u0161ire skupine gra\u0111ana iz kojih se onda iznjedre i neki od osvaja\u010da medalja u tzv. manjim sportovima (na ovim igrama: judo, kanu, jedrenje) \u0161to je potpuno proma\u0161ena kategorizacija pogotovo ako uzmemo u obzir da je npr. u judu Slovenija osvojila od Pekinga 2008 do Rija 2016 \u010detiri medalje \u2013 i to svaki put je neko od odli\u010dja nosila druga juda\u0161ica koje vrijedi ovom prilikom i imenovati: Lucija Polavder, Ur\u0161ka \u017dolnir, Tina Trstenjak i Anamari Velen\u0161ek.<\/p>\n

Bosna i Hercegovina je i dalje uz Albaniju jedina dr\u017eava s ovih prostora koja je i ove igre zavr\u0161ila bez medalje. Razlozi su vrlo jasni: ve\u0107ina sporta\u0161a srpske i hrvatske nacionalnosti porijeklom iz BiH nastupa za spomenute dr\u017eave, a sportska infrastruktura za one preostale je gotovo nikakva. Iako se u Riju o\u010dekivao napad na medalju trka\u010da na 800 m, Amela Tuke, to se na\u017ealost nije desilo. Tuka je ostao i bez olimpijskog finala u svojoj disciplini. Igre su ovaj put bez odli\u010dja zavr\u0161ile i Crna Gora i Makedonija, dok je Kosovo zlatnom medaljom mlade d\u017euda\u0161ice Majljinde Keljmendi, ovjen\u010dao svoj prvi nastup na olimpijadama i u medijima stvorio dodatne hrpe tabloidnih fekalija o tome \u010dije je Kosovo i \u010dija je zapravo predstavnica Keljmendi.<\/p>\n

Rodno opasne igre<\/strong><\/p>\n

Mlada Keljmendi tako je tek jedna u nizu \u017eena na ovoj olimpijadi koje su morali trpjeti ogromnu koli\u010dinu ignorancije i seksizma koju su plasirali, prije svega mu\u0161ki, novinari. Ove igre \u0107e zasigurno biti pam\u0107ene, uz sankcije Rusiji zbog sustavne politike dopingiranja, i po nevjerojatnoj koli\u010dini seksizma i kolonijalne ignorancije koja se proizvela u dva tjedna Rija 2016. To se u medijima politi\u010dki korektno kategorizira kao skandal, a zapravo pokazuje sve malignosti dana\u0161njeg svijeta i njegove manifestacije na jedno sportsko natjecanje koje je ve\u0107 odavno postalo isklju\u010divo doga\u0111aj vo\u0111en komercijalnim interesima. Te\u0161ko se na prste jedne ruke mogu nabrojati izvje\u0161tavanja koja su prikazivale osvaja\u010dice medalja kao neimenovane pripadnice rase\/ethnosa<\/a>, medijsko sotoniziranje zbog neprihva\u0107anja\/zaboravljanja suvi\u0161nih patriotskih rituala<\/a> ili, po meni, vrhunac doma\u0107e sportsko-novinarske kanalizacije: rasisti\u010dki, homofobni, seksisti\u010dki \u010dlanak<\/a> o osvaja\u010dicama medalja na utrci 800m za \u017eene.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Olimpijske igre u Riju su transparentnije nego ijedan doga\u0111aj ikad prije pokazale \u0161to sve ne valja s ovim svijetom, a najvi\u0161i obol u tome je dao ameri\u010dki pliva\u010d Ryan Lochte koji je pijan demolirao benzinsku u Riju i onda medijima poku\u0161ao prodati pri\u010du da je bio \u017ertva oru\u017eane plja\u010dke ionako konstantno kriminaliziranih ni\u017eih klasa stanovnika Rija. Najgori primjer iskori\u0161tavanja takve demonizacije koju su mediji sustavno provodili posljednjih pola godine uz dodatak u obliku zika virusa koji je histeriju samo dodatno pove\u0107ao.<\/p>\n

Rio 2016, olimpijske igre su koje \u0107e se pamtiti jer su zbog razli\u010ditih konstelacija: (geo)politi\u010dkih (tihi dr\u017eavni udar u Brazilu, sankcije Rusiji), socijalnih (potpuna devastacija grada i izmje\u0161tanje siroma\u0161nog stanovni\u0161tva), medijskih (tehnolo\u0161ki napredak, nemogu\u0107nost skrivanja ijedne informacije), komercijalnih (termini natjecanja su “\u0161telovani” prema zahtjevima ameri\u010dkog NBC-a), postale paradigmatske. U dva tjedna je transparentno preno\u0161eno u \u0161to se sport zapravo pretvorio i kako je izgubio svaku vrstu emancipatornog potencijala koji ga je u nekim druga\u010dijim konstelacijama krasio. Jer kako ameri\u010dki sociolog i biv\u0161i reprezentativac tzv. ameri\u010dkog olimpijskog nogometnog tima (reprezentacija U-23) Jules Boykoff u svojoj posljednjoj knjizi o politi\u010dkoj povijesti olimpijskih igara veli \u2013 veze politike i sporta nisu nu\u017eno negativne jer sport mo\u017ee bit prostor emancipacije, strast koja ga prati, koja iz njega izvire i koje se medijacijom prenosi na narod, treba samo druga\u010dije usmjeriti. Me\u0111utim, infrastruktura za takvo usmjeravanje kao i politi\u010dki refleks je manji nego ikad ranije u povijesti olimpijskog pokreta i svih njegovih kontradikcija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zavr\u0161ile su, kako to slu\u017ebeno stoji, tridesete i prve igre olimpijade u brazilskom Rio de Janieru…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":14781,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[49],"theme":[458],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-14780","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-sport","theme-drustvo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14780","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14780"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14780\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36744,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14780\/revisions\/36744"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14781"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14780"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14780"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14780"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14780"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14780"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14780"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14780"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}