{"id":14742,"date":"2016-08-26T07:00:38","date_gmt":"2016-08-26T06:00:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14742"},"modified":"2021-02-25T11:00:29","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:29","slug":"vjecna-enigma-pravog-lica-hdz-a","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14742","title":{"rendered":"Vje\u010dna enigma “pravog” lica HDZ-a"},"content":{"rendered":"

Nedavno postavljanje Andreja Plenkovi\u0107a na mjesto predsjednika Hrvatske demokratske zajednice brojnim je komentatorima olak\u0161alo posao: na \u010delu HDZ-a se redovito izmjenjuju sirovi nacionalisti i ugla\u0111eni evropejci, s tim da ovi potonji slu\u017ee samo kao krinka. Ta se teza prili\u010dno uru\u0161ava ve\u0107 na usporedbi Sanadera i Plenkovi\u0107a, dok je krajnje neodr\u017eivom \u010dine zanemareni kontinuiteti.<\/strong><\/p>\n

Netko se grubo \u0161ali s hrvatskim glasa\u010dima. Prije samo dva mjeseca \u2013 dok je dr\u017eavom jo\u0161 uvijek vladala kleronacionalisti\u010dka koalicija predvo\u0111ena pobje\u0161njelo pode\u0161njelim HDZ-om \u2013 \u010dinilo se da smo zauvijek zavr\u0161ili popularnu pri\u010du prema kojoj su liberalni SDP i konzervativni HDZ dvije strane istog potro\u0161enog nov\u010di\u0107a: strana\u010dki mastodonti razdvojeni dodu\u0161e sitnim svjetonazorskim distinkcijama, ali zato povezani krupnim klijentelisti\u010dkim interesima, neizlje\u010divim prora\u010dunskim parazitizmom, inertnom ekonomskom politikom\u2026 S tom smo pri\u010dom, naravno, zavr\u0161ili zato \u0161to je HDZ napokon pokazao svoje “pravo lice”: iske\u017eenu grimasu radikalne desnice.<\/p>\n

Godinama prikrivani usta\u0161luk, s mukom potiskivani antikomunizam, revizionisti\u010dka opsesija avetima Jugoslavije i ostale fekalije: sve je to isplivalo na povr\u0161inu no\u0161eno podzemnim valom tzv. konzervativne revolucije. Niti dva mjeseca kasnije, me\u0111utim, tek \u0161to je pomahnitala rekonkvista kleronacionalista utihnula, u televizijskom su\u010deljavanju SDP-ovog Zorana Milanovi\u0107a s novim predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovi\u0107em opet promatramo staru igru klonova. Netko se, rekli smo, grubo \u0161ali s hrvatskim bira\u010dima: pouka o tome koliko je pogre\u0161no i opasno izjedna\u010davati dvije najve\u0107e hrvatske stranke netom je apsolvirana, formula prema kojoj su “svi oni ionako isti” pospremljena je u prostranu arhivu ovda\u0161njih glasa\u010dkih zabluda, a na \u010delu partija ve\u0107 su, evo, svejednojaj\u010dani politi\u010dki blizanci.<\/p>\n

Teza o Plenkovi\u0107u<\/strong><\/p>\n

Nekada\u0161nji kolege, dva perspektivna slu\u017ebeni\u010dka kadra iz Ministarstva vanjskih poslova: obojica sabrani, pristojni i ugla\u0111eni, sli\u010dno po\u010de\u0161ljani, sli\u010dno odjeveni. Jedan je ne\u0161to suzdr\u017eaniji, drugi mrvicu arogantniji, jedan ima nao\u010dale, drugi ih ne nosi, jedan bira kravatu tamnoplave boje, drugi preferira svjetliju nijansu: tu, otprilike, zavr\u0161avaju razlike. Najmasovnija hrvatska stranka pre\u0161la je tako u samo nekoliko tjedana epohalni put od Karamarkovog poraza do Milanovi\u0107evog zrcalnog odraza: \u010dak se i Plenkovi\u0107ev predizborni program u osnovnim crtama lijepo preklapa s programom SDP-ove Narodne koalicije. I \u0161to da radimo sada? S jedne strane, jo\u0161 uvijek \u017eivimo posljedice nacionalisti\u010dkog divljanja iz prethodnog HDZ-ovog mandata; s druge vidimo uzornog briselskog birokrata. Koje je “pravo lice” stranke? Gdje joj je nali\u010dje? Je li Plenkovi\u0107ev predizborni program samo prozirni celofan u koji \u0107e privremeno zapakirati sirovo glasa\u010dko tijelo? Ili zbilja postavlja putokaz za povratak u okrilje odmjerenih, centristi\u010dki stabilnih evropskih demokr\u0161\u0107ana?<\/p>\n

Ako je vjerovati ve\u0107ini komentara iz medijskog mainstreama<\/em> i lijevo od njega, odgovor je nedvosmislen: Andrej Plenkovi\u0107 postavljen je na mjesto strana\u010dkog predsjednika samo zato da nakratko zamete nacionalisti\u010dke tragove svoga prethodnika i jo\u0161 jednom zavara bira\u010de iluzijom ulju\u0111enog, civiliziranog HDZ-a. On je takti\u010dka varka nakon Karamarka. Strana\u010dka baza \u2013 sastavljena mahom od neobrazovanih i zatucanih \u0161ovinista, ksenofoba, homofoba \u2013 glasat \u0107e dodu\u0161e za njega \u010deli\u010dnom disciplinom praznoglave servilnosti, ali \u0107e pritom strpljivo \u010dekati novu priliku da partiju preuzme netko s kim doista dijele planove i stavove.<\/p>\n

Zanimljiva je preciznost kojom ovakvo tuma\u010denje reprizira proces \u0161to se u HDZ-u ve\u0107 jednom bio odigrao: kao \u0161to je po\u010detkom tranzicijskih nultih godina neostvarenog diktatora Franju Tu\u0111mana zamijenio \u0161armantni Ivo Sanader kako bi “pred Evropom” odigrao liberalnu politi\u010dku predstavu i dr\u017eavu uveo u Uniju, tako sada neostvarenog premijera Tomislava Karamarka mijenja Andrej Plenkovi\u0107 da oprobanim trikovima jo\u0161 jednom zavara naivnu publiku. Tu\u0111manova i Karamarkova politika bila je pritom izraz stvarne volje HDZ-ovih glasa\u010da; Sanaderova i Plenkovi\u0107eva, igra skriva\u010da.<\/p>\n

Prevara “iskrenog” bira\u010da<\/strong><\/p>\n

Ovakva interpretacija, koja povijest HDZ-a vidi kao pravilnu izmjenu epizoda “autenti\u010dne” politi\u010dke sirovosti i lukave opsjene kojom se sanira u me\u0111uvremenu po\u010dinjena \u0161teta, na prvi je pogled uvjerljiva. Tu\u0111man i Karamarko doista jesu figure iz registra politi\u010dke groteske, sa samog ruba komedije i tragedije: podkapacitirani autokrati megalomanskih pretenzija. Sanader i Plenkovi\u0107, s druge strane, dopadljivi su diplomati, obrazovani poligloti, gra\u0111anski intelektualci verzirani u me\u0111unarodnim konstelacijama. Nije li uostalom Karamarkov program deklarativno po\u010divao na o\u017eivljavanju Tu\u0111manovog naslje\u0111a i nisu li ga kriti\u010dari odmah \u017eestoko napali kao “povratak u devedesete”? Nije li ve\u0107 pri kandidaturi Plenkovi\u0107a za predsjednika stranke ba\u0161 Sanader bio prva, neizbje\u017ena asocijacija?<\/p>\n

Pa ipak, postoji jedno zna\u010dajno pitanje na koje ova intuitivno prihvatljiva i lako probavljiva teorija nema odgovor: ako je Sanader svoju politi\u010dku predstavu odigrao isklju\u010divo “za Evropu”, ne bi li zadovoljio stroge standarde Unije i okon\u010dao dugotrajni pristupni proces \u2013 nakon \u010dega je, prema konsenzualnom stavu komentatora, Evropa prestala obra\u0107ati pa\u017enju na Hrvatsku pa su se na scenu mogli vratiti “pravi” HDZ-ovci, \u0161ovinisti i nacionalisti \u2013 pred kim onda svoju ulogu igra Plenkovi\u0107? Koga poku\u0161ava zavarati ako Evropi vi\u0161e nije osobito stalo do nas, a “prosje\u010dni” hrvatski glasa\u010d ionako podr\u017eava “iskreni”, prijesni, hardcore<\/em> HDZ? Po\u0161to za ovu enigmu nema rje\u0161enje, tezu o HDZ-ovom takti\u010dkom klackanju izme\u0111u kvarljivog nacionalizma i varljivog oportunizma mo\u017eda je bolje skloniti u stranu i posvetiti se \u2013 umjesto logici izmjene predsjedni\u010dkih kadrova \u2013 linijama kontinuiteta koje \u010dvrsto povezuju raznolike strana\u010dke paradigme.<\/p>\n

Moralisti \u0107e naravno re\u0107i da osnovna linija kontinuiteta koja spaja Tu\u0111mana i Sanadera (uz Jadranku Kosor kao finalnu egzekutoricu njegove “evropeizacijske” misije), a potom i Karamarska i Plenkovi\u0107a, zapravo po\u010diva na pukoj koristoljubivosti strana\u010dke baze, zbroju sitnih materijalnih interesa koji od nebrojenih uhljeba i karijeristi\u010dkih beski\u010dmenjaka stvaraju pouzdan bira\u010dki stroj: \u017eanr superiorne ridikulizacije i diskvalifikacije zatucanih HDZ-ovih glasa\u010da jedan je od razvijenijih u doma\u0107im medijima pa mu ovdje, na sre\u0107u, ne moramo nuditi nove priloge. Oprezniji \u0107e zaokru\u017eiti najmanji zajedni\u010dki naziv HDZ-ovih politika od po\u010detka devedesetih naovamo: konzervativni svjetonazor, tradicionalizam, “dr\u017eavotvorni” pe\u010dat\u2026<\/p>\n

Zaboravljeni kontinuiteti<\/strong><\/p>\n

U trenutku izbora aktualnog evroparlamentarca, “briselskog \u0111aka” Andreja Plenkovi\u0107a za novog predsjednika stranke, me\u0111utim, jedan odgovor \u2013 naizgled o\u010dit do banalnosti \u2013 vrijedan je pa\u017enje: rije\u010d je o proevropskoj orijentaciji stranke. Postoje najmanje dva razloga zbog kojih ga je lako previdjeti. Prvi je taj \u0161to se HDZ-ova ekstati\u010dna evrofilija artikulirala sasvim razli\u010dito u svakoj od \u010detiri uzastopne “paradigme”. Devedesetih, pri\u010da o vjekovnoj pripadnosti Hrvatske evropskom civilizacijskom krugu funkcionirala je kao jedan od glavnih oslonaca Tu\u0111manovog nacionalizma, uspostavljaju\u0107i liniju distinkcije spram balkanske civilizacijske kalju\u017ee i perpetuiraju\u0107i mit o “predzi\u0111u kr\u0161\u0107anstva” kako bi proevropsku orijentaciju uparila s agresivnom klerikalizacijom dru\u0161tva.<\/p>\n

U periodu Sanaderovog upravljanja strankom, “evropeizacija” Hrvatske premjestila se iz sfere domoljubnog mitotvorstva na kudikamo prozai\u010dniju razinu predpristupnih procedura, otvaranja tr\u017ei\u0161ta, liberalizacije javnog diskursa i svega onoga \u0161to je bilo prepoznato kao kona\u010dno “ure\u0111ivanje” dru\u0161tva pod tutorskom paskom Unije. Najzanimljivija je bila artikulacija proevropske ideologije u kratkotrajnom Karamarkovom mandatu, dijelom i zbog toga \u0161to je ve\u0107ini kriti\u010dara njegove politike promaklo koliko su HDZ-ov nacionalizam, antikomunizam i revizionizam bili uskla\u0111eni s okvirom EU-a: ne samo stoga \u0161to radikalna desnica danas raste posvuda u Evropi, nego i zato \u0161to su najrazulareniji aspekti prethodne vlasti \u2013 poput kulturne politike \u2013 ostali ograni\u010deni na su\u017eeno “doma\u0107e” prora\u010dunsko polje, dok je vanjska politika slijepo slijedila diktate Bruxellesa i “signale tr\u017ei\u0161ta”, a potmula se revizionisti\u010dka teza o “dva totalitarizma” primjerice izravno pozivala na Rezoluciju o evropskoj savjesti i totalitarizmu Evropskog parlamenta.<\/p>\n

Iz ovakve perspektive, dolazak Andreja Plenkovi\u0107a na mjesto predsjednika stranke najednom se vi\u0161e ne doima kao usputno odstupanje od \u010dvrste strana\u010dke linije. Naprotiv: ako tra\u017eimo “pravo lice” HDZ-a, onda je povratnik iz briselskog parlamenta \u2013 politi\u010dki stasao tu\u0111manovskih devedesetih u glavnom institucionalnom kanalu proevropskih dr\u017eavnih te\u017enji, Ministarstvu vanjskih poslova \u2013 mo\u017eda i najbolji mogu\u0107i kandidat da nam ga predstavi.<\/p>\n

Pogled izvana kao diktat politike<\/strong><\/p>\n

Ali za\u0161to nam se onda teza o Plenkovi\u0107u kao “pravom licu” HDZ-a ve\u0107 na prvi pogled \u010dini tako pogre\u0161nom i proma\u0161enom? Odgovor na to pitanje ujedno je i drugi razlog zbog kojeg smo skloni previdjeti proevropsku orijentaciju HDZ-a kao zna\u010dajan faktor kontiuiteta stranke. Rije\u010d je naprosto o tome da su priklju\u010denje Uniji, taj temeljni dvodecenijski dr\u017eavni projekt, nadstrana\u010dkim konsenzusom prihvatili svi relevantni parlamentarni i brojni izvanparlamentarni politi\u010dki akteri, neovisno o tome \u0161to je on me\u0111u bira\u010dima imao tek relativnu podr\u0161ku. Gra\u0111ansko-liberalna opozicija HDZ-u tako se, znamo, jo\u0161 od devedesetih nipo\u0161to nije razvijala kroz osporavanje Tu\u0111manove evropske orijentacije, nego prokazivanjem nesposobnosti njegove stranke da dosegne svoj ono\u0161engenski cilj i isticanjem vlastitih kapaciteta da ga ostvari. Mi smo jedini legitimni zastupnici visokih evropskih vrijednosti \u2013 glasio je narativ ovda\u0161njih liberala \u2013 za razliku od zadriglih nacionalista, sirovih \u0161ovinista, musavih Hrvatina…<\/p>\n

Odavde do provincijalnog autorasizma tek je mali korak; ve\u0107 idu\u0107i vodi direktno prema konstrukciji mita o “autenti\u010dnom”, nepopravljivo primitivnom HDZ-u i njegovim u\u0161minkanim, sanadersko-plenkovi\u0107evskim krinkama. Osnovni problem s ovakvom interpretacijskom matricom sastoji se u tome \u0161to ona nakon ulaska u Uniju vi\u0161e naprosto ne funkcionira, ba\u0161 kao \u0161to se osnovni problem s dvadesetogodi\u0161njom kolektivnom te\u017enjom hrvatskih politi\u010dkih elita prema ulasku u EU sastoji u tome \u0161to se naposljetku ostvarila. Pretpostavljena politi\u010dka predstava kojom “glumimo civiliziranost” i skrivamo svoj uro\u0111eni primitivizam, naime, nema se vi\u0161e za koga igrati: odjednom se moramo suo\u010diti sa spoznajom da je strogi tutorski pogled Unije skoro \u010detvrt stolje\u0107a funkcionirao uglavnom kao projekcija na\u0161ih vlastitih autokolonijalnih fantazija, iluzija da “negdje tamo”, na Zapadu, postoji stabilna instanca sposobna slu\u017ebeno ovjeriti razinu civilizacijskog napretka.<\/p>\n

Omerta o Evropi<\/strong><\/p>\n

Skoro \u010detvrt stolje\u0107a dinamiku ovda\u0161nje strana\u010dke scene diktirala je tako me\u0111usobna borba za titulu “pravog predstavnika” evropskih vrijednosti, zagovor priklju\u010denja ozna\u010davao je neslu\u017ebeni prag legitimnog politi\u010dkog djelovanja, ali sama Unija, njene perspektive i problemi, ostajali su izvan bilo kakve rasprave. Dolazak Andreja Plenkovi\u0107a na mjesto predsjednika HDZ-a garancija je da \u0107e tako i ostati, da \u0107emo evropske iluzije nastaviti \u017eivjeti i nakon \u0161to smo se uvjerili kako stvarnost \u017eivota u Evropskoj uniji \u010dine i Tomislav Karamarko i povampireni usta\u0161ofili, i revizionisti i nacionalisti, i obitelja\u0161i i \u0161atora\u0161i, i marki\u0107ke i bujanci.<\/p>\n

Ba\u0161 zato \u0107emo i sada, u novoj predizbornoj kampanji, slu\u0161ati o kalibriranju PDV-a, svjetonazorskim razmimoila\u017eenjima i prepu\u0161tanju povijesti povjesni\u010darima, ali ne\u0107emo \u010duti skoro ni\u0161ta o migracijskim politikama Unije, odnosu spram Turske, vjerovni\u010dkom maltretiranju Gr\u010dke, krizi eurozone, demokratskom deficitu evropskih institucija, vladama Poljske i Ma\u0111arske, Brexitu, najavama novih izlazaka iz zajednice, predstoje\u0107im njema\u010dkim i francuskim izborima\u2026 Postpristupni autizam ostavlja prostor tek za fantaziranje o evropskim fondovima kao rje\u0161enju svih ekonomskih problema. Ironija je pritom dvostruka. S jedne strane, nakon Karamarkove krahovlade plenkovi\u0107evsko-milanovi\u0107evska “evropeizacija” strana\u010dke scene do\u017eivljava se kao elementarni higijenski pothvat, neophodno rasku\u017eivanje javnog prostora nakon kojeg se napokon ne\u0161to lak\u0161e di\u0161e, ali se pritom previ\u0111a da ista ona Evropa koja mu daje legitimitet upravo puca po \u0161avovima u svojoj uvjerljivo najve\u0107oj krizi do sada.<\/p>\n

S druge strane, perpetuacija ovda\u0161nje kolektivne nezainteresiranosti za \u010dinjenicu vlastitog sudjelovanja u evropskom projektu pada u zadatak jednom politi\u010daru koji je zapravo evroparlamentarni zastupnik i drugom kojeg oponenti zovu “briselski Zoka”. Dva stara znanca, politi\u010dka blizanca: dovoljna garancija za normalizaciju politi\u010dkog \u017eivota u skladu s visokim evropskim standardima. I dovoljna garancija da nas jo\u0161 dugo nitko ne\u0107e obavijestiti kako te standarde odavno ne ispunjava ni sama Evropa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Netko se grubo \u0161ali s hrvatskim glasa\u010dima. Prije samo dva mjeseca \u2013 dok je dr\u017eavom jo\u0161 uvijek vladala kleronacionalisti\u010dka koalicija predvo\u0111ena pobje\u0161njelo pode\u0161njelim…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14746,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[243,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-14742","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-eu","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14742","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14742"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14742\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14747,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14742\/revisions\/14747"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14746"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14742"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14742"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14742"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14742"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14742"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14742"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14742"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}