{"id":14695,"date":"2016-08-17T07:00:14","date_gmt":"2016-08-17T06:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14695"},"modified":"2021-02-25T11:00:31","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:31","slug":"gradanske-opcije-u-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14695","title":{"rendered":"Politi\u010dka paraliza “gra\u0111anske” opcije"},"content":{"rendered":"

Stroga podjela na nacionalisti\u010dke i gra\u0111anske opcije i dalje predstavlja klju\u010dni okvir (samo)razumijevanja bosanskohercegova\u010dke politi\u010dke scene. Kao \u0161to se i dalje stalni “novi” gra\u0111anski politi\u010dki projekti nasukavaju na hridi postdejtonske arhitekture BiH. Premda povijest iluzija gra\u0111anskih alternativa tripartitnoj nacionalisti\u010dkoj podjeli glasova i resursa sugerira njihovu neprobojnost, prostora za politi\u010dki iskorak itekako ima. Za po\u010detak, nu\u017eno se obra\u010dunati s nao\u010digled samorazumljivim distinkcijama: gra\u0111ansko i individualno vs. nacionalno i kolektivno.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Pisanje o perspektivama “gra\u0111anskih”, “alternativnih”, ili “ne-nacionalisti\u010dkih” politi\u010dkih opcija u BiH lako po\u010dne i zavr\u0161i op\u0107im mjestima. Op\u0107a mjesta mogu biti, me\u0111u ostalim, multikulturalisti\u010dke, liberalno-individualisti\u010dke ili neoliberalne provenijencije, a prote\u017eu se u rasponu od poziva na vi\u0161e suradnje, tolerancije i povjerenja me\u0111u narodima<\/em>, preko insistiranja na emancipaciji pojedinca<\/em> i afirmaciji njegovih\/njenih prava, do tehnokratske promocije poslovno-poduzetni\u010dke pragmati\u010dnosti kao navodne protute\u017ee nacionalisti\u010dkoj “iracionalnosti”.<\/p>\n

Kroz aktivizam i dru\u0161tvenu kritiku na marginama se formiralo i radikalno lijevo stajali\u0161te, koje i nacionalisti\u010dke i “ne-nacionalisti\u010dke” strana\u010dko-politi\u010dke opcije odbacuje kao dvije ispostave kapitalisti\u010dkog sistema, te insistira na potrebi za antikapitalisti\u010dkom mobilizacijom kao primarnom obliku borbe. I mlada nestrana\u010dka ljevica nerijetko ispoljava manjak analiti\u010dnosti i svoje teorijske pozicije te\u0161ko samjerava sa situacijom u politici i dru\u0161tvu \u2013 \u0161to opet vodi u proliferaciju op\u0107ih mjesta i svojevrsnu paralizu. U takvoj situaciji, poku\u0161aji da ka\u017eemo ne\u0161to smisleno o mogu\u0107nostima i perspektivama “druga\u010dijeg” politi\u010dkog djelovanja na bh. sceni ve\u0107 su u po\u010detku vi\u0161estruko ote\u017eani.<\/p>\n

\u0160irok raspon “gra\u0111anskog”<\/strong><\/p>\n

Svakako bismo se najprije morali pozabaviti samim razlikovanjem izme\u0111u “nacionalisti\u010dkog” i “gra\u0111anskog”, koje se pri diskutiranju mogu\u0107ih alternativa za BiH uporno ponavlja. Binarna opozicija izme\u0111u nacionalisti\u010dkih barbara i civiliziranih, liberalnih, kozmopolitskih, rje\u010dju “gra\u0111anskih” snaga, na konstitutivan je na\u010din oblikovala dru\u0161tvenu, politi\u010dku i kulturnu situaciju u svakoj od postjugoslavenskih dr\u017eava ratnih devedesetih godina. Uz rijetke iznimke, takav se antagonizam konstruirao posvuda: zauzimao je sredi\u0161nje mjesto kako u diskursu zapadnog politi\u010dkog establi\u0161menta, tako i, primjerice, u diskursu opozicijskih medija ili u samopercepciji raznih “alternativnih” politi\u010dkih aktera.<\/p>\n

Me\u0111utim, u BiH se pod “gra\u0111ansku” ili “antinacionalisti\u010dku” kapu podvodio vjerojatno naj\u0161iri raspon razli\u010ditih aktera, usmjerenja i opcija; budu\u0107i da su u ovoj zemlji krvavo pirovale tri etnonacionalisti\u010dke politike, gotovo svaka tendencija koja nije nosila \u017eig jedne od njih dobila bi \u0161ansu da je se promovira kao “anti-nacionalisti\u010dku”. Tako je i bosanskohercegova\u010dki patriotizam dugo vremena figurirao kao alternativa nacionalisti\u010dkim politikama, utoliko \u0161to se dr\u017eavotvornim integralizmom suprotstavljao teritorijalnoj podjeli zemje koju su ove (latentno ili manifestno) kreirale. Diskurs o distinktnom bh. identitetu \u2013 bilo da je postulirao “gra\u0111ansko dru\u0161tvo” kao protute\u017eu etni\u010dkom tribalizmu, ili je imitirao nacionalisti\u010dki identitetski kolektivizam i primordijalizam \u2013 tako\u0111er je percipiran kao opozicijski, unutar same BiH kao i, recimo, u Zagrebu i Beogradu.<\/p>\n

Dvadesetak godina kasnije, percepcija o suprotstavljenosti “nacionalisti\u010dkog” i “gra\u0111anskog” kao temeljnom antagonizmu u politi\u010dkom \u017eivotu BiH jo\u0161 uvijek je vrlo postojana. Dok se u medijima tu i tamo i pojavljuju druga\u010dije konceptualizacije dru\u0161tvene situacije, na nivou strana\u010dke politike spomenuta opozicija ostaje neprikosnovena: svaki akter koji djeluje na toj sceni mora se brandirati<\/em> kao jedan od “na\u0161ih” (jednih, drugih ili tre\u0107ih) ili kao “gra\u0111anski” orijentiran. Dugo je vremena mjesto sredi\u0161nje “anti-nacionalisti\u010dke” opcije u sferi strana\u010dke politike zauzimala Socijaldemokratska partija (SDP), s orijentacijom koja bi se mogla odrediti kao neka vrsta zaka\u0161njele “tre\u0107eputa\u0161ke” blerovske politike. Me\u0111utim, SDP se u proteklih desetak godina kontinuirano “lju\u0161ti”: njegovi biv\u0161i \u010dlanovi osnivaju nove, “gra\u0111anskije” stranke, obi\u010dno optu\u017euju\u0107i SDP za oportunizam i povla\u0111ivanje nacionalisti\u010dkom mejnstrimu.<\/p>\n

Primjer Na\u0161e stranke<\/strong><\/p>\n

Najnovija takva instanca<\/a>, deklarativno anga\u017eirana za “druk\u010diju BiH”, proklamira principe kao \u0161to su: “[princip] ‘jedan \u010dovjek, jedan glas’, smanjenje grupnih prava, razvoj ekonomije, podsticanje privatnog poduzetni\u0161tva te jednakost svih u svakom dijelu BiH”. Ovaj isje\u010dak dobro ilustrira ideolo\u0161ku smjesu koju nalazimo u programskim aktima i diskursu prosje\u010dne politi\u010dke stranke deklarativno “gra\u0111anskog” usmjerenja. Liberalna promocija prava pojedinca tu je uparena s ekonomskim (neo)liberalizmom i dr\u017eavno-teritorijalnim integralizmom, a pritom nam se ne nudi nikakav uvid niti o nacionalisti\u010dkoj diskriminaciji, niti o kapitalisti\u010dkoj eksploataciji, jo\u0161 manje o drugim oblicima tla\u010denja razli\u010ditih pojedinaca i kolektiva.<\/p>\n

Valja se zadr\u017eati na slu\u010daju Na\u0161e stranke. Za razliku od niza sli\u010dnih projekata, ova stranka nedvojbeno “gra\u0111anskog” profila nije nastala kao spin-off <\/em>SDP-a. Ona je formirana 2008. uz puno medijske pompe i sudjelovanje nekih od vi\u0111enijih figura iz sarajevskog kulturnog i intelektualnog \u017eivota. Isprva se\u00a0predstavila javnosti<\/a> kao “postideolo\u0161ki” politi\u010dki akter \u2013 stranka koja “depolitizira politi\u010dki sistem” i “depolitizira struku”, tj. da “bosansko-hercegova\u010dko dru\u0161tvo odbrani od velikih nacionalnih pri\u010da i da [ga okrene] onome \u0161to se naziva svakodnevni \u017eivot”. Premda bi se o\u010dekivalo da ovakav eklatantni poku\u0161aj “politike bez politike” bude kratkoga daha i poslu\u017ei prvenstveno kao platforma za medijsku promociju pojedinaca, Na\u0161a stranka do danas je prerasla u respektabilnog igra\u010da na strana\u010dkoj sceni BiH, usput i odustav\u0161i od “postideolo\u0161kog” i “postpoliti\u010dkog” izja\u0161njavanja.<\/p>\n

U novije vrijeme ona se predstavlja<\/a> kao “stranka socijal-liberalne orijentacije”, koja zagovara “dru\u0161tvo solidarnosti i socijalne pravde, vladavinu prava i \u0161irokih gra\u0111anskih sloboda”; \u010delnici Na\u0161e stranke tvrde da nude “konkretna rje\u0161enja za goru\u0107e probleme u zemlji i [preuzima] odgovornost za hrabre inicijative u lokalnoj zajednici”. Doista, na nivou rada u zajednici i lokalnih inicijativa, pogotovo kad su manje sredine u pitanju, Na\u0161a stranka pokazala se sposobnom za dobre inicijative<\/a>, a kontinuirani anga\u017eman njezinog \u010dlanstva na suprotstavljanju seksizmu, homofobiji, “kriminalnim privatizacijama” (ne i privatizaciji kao takvoj) i zatiranju radni\u010dkih prava (dakako, ne i kapitalizmu) zaslu\u017euje da bude primije\u0107en. Ipak, problemi s politi\u010dkim orijentiranjem stranke nisu stoga manje upadljivi.<\/p>\n

Trauma nedefiniranosti upadljiva je ve\u0107 u imenu: “Na\u0161a stranka” konotira lokalnu povezanost, umre\u017eavanje i izvjesnu humanizaciju politi\u010dkog prostora, ali osim \u0161to suprotstavlja “nas” i “njih” (nacionaliste) ne upu\u0107uje ni na nikakvu pozitivnu poziciju (npr. mo\u017eemo zamisliti i krajnje desnu, i tehonkratsko-neoliberalnu, i socijaldemokratsku stranku istog imena). Nadalje, zagovaranje “solidarnosti i socijalne pravde” s jedne, te “\u0161irokih gra\u0111anskih sloboda” s druge strane, nisu integrirane ni u kakav jedinstven politi\u010dki pravac; ne saznajemo, primjerice, kako Na\u0161a stranka razumijeva me\u0111uodnose i me\u0111udjelovanja individualnih, (etno)nacionalih, klasnih, dr\u017eavnih, itd. faktora i identifikacija, ili \u0161ta misli o neoliberalnom udaru na dru\u0161tvo uop\u0107e. Floskulama o “vladavini prava” i “pravnoj dr\u017eavi” \u017eongliraju svi strana\u010dki akteri, \u0161to je u “divljem” dru\u0161tvenom okru\u017eenju postdejtonske Bosne i Hercegovine itekako razumljivo \u2013 ali \u0161ta kad je i ako je pravni aparat modeliran po mjeri vladaju\u0107ih klasa, i upregnut u svrhu tla\u010denja? Na ovakva pitanja te\u0161ko \u0107emo na\u0107i odgovor i u programskim dokumentima, djelovanju i diskursu Na\u0161e stranke.<\/p>\n

Nacionalisti\u010dki prokaziva\u010di\u00a0<\/strong><\/p>\n

Naravno, atmosfera permanentne dru\u0161tvene krize, koju je globalna kriza kapitalisti\u010dkog sistema nakon 2008. samo zao\u0161trila, \u010dini svoje. O\u010daj raste, sentimenti se radikaliziraju i legitimitet deklarirano ne-nacionalisti\u010dkih opcija sve se drasti\u010dnije propituje. Uz ranije spomenutu lijevu kritiku “gra\u0111anskih” alternativa, sve je ra\u0161irenija i ona desna \u2013 koja nas uvjerava da je svako evociranje “gra\u0111anskoga” samo maska za nacionalizam, uglavnom onaj najbrojnijega naroda. Valja re\u0107i da potonje ponekad doista i jest slu\u010daj \u2013 simbioza liberalne retorike, bosanskog patriotizma i bo\u0161nja\u010dkog nacionalizma nije nov fenomen \u2013 ali kad se takva politika denuncira s nacionalisti\u010dkih pozicija, s ciljem diskreditacije i puke mogu\u0107nosti nenacionalisti\u010dke politike u BiH, problem se samo uslo\u017enjava.<\/p>\n

Pritom, manjak politi\u010dke artikuliranosti u diskursu, djelovanju i programu “gra\u0111anski” orijentiranih aktera daje \u0161lagvort apologetima nacionalizma u javnom \u017eivotu da tvrde kako poku\u0161aji da se izna\u0111u alternative nacionalizmu predstavljaju, u najmanju ruku, \u0161uplja posla. Pod apologetima ovdje ne podrazumijevam samo ostra\u0161\u0107ene nacionalisti\u010dke ideologe, nego mo\u017eda jo\u0161 i vi\u0161e one koji logiku nacionalizma prihva\u0107aju iz oportunisti\u010dkih pobuda, sa “zdravorazumskim” argumentima \u2013 poput nekada\u0161njeg posterboya\u00a0<\/em>mlade ljevice u BiH Vuka Ba\u010danovi\u0107a koji u “razdru\u017eivanju” BiH vidi “mudro” rje\u0161enje<\/a>.<\/p>\n

Ipak, sama \u010dinjenica da, pored rasprave o nacionalisti\u010dkim opcijama u\/za BiH, uop\u0107e mo\u017eemo raspravljati i o perspektivama onih “druga\u010djih” nije za zanemariti. Ona nam potvr\u0111uje da za razliku od, recimo, Srbije i Hrvatske, nacionalizam u BiH nije do kraja institucionalno legitimiran i naturaliziran u svakodnevici. Dakako, etnonacionalisti\u010dke identitetske politike agresivno su prisutne, njihov imaginarij napu\u010duje medije, institucije i svakodnevni \u017eivot\u2013 ali upravo ta vidljivost <\/em>dokazuje da nacionalizam nije trijumfirao u onoj mjeri u kojoj bi to htio i u kojoj to \u017eeli prikazati. U Srbiji i\/ili Hrvatskoj nacionalisti\u010dke politike ne moraju se na taj na\u010din “isturati”; u ovima u ogromnoj mjeri monoetni\u010dkim sredinama one si mogu priu\u0161titi da djeluju i reproduciraju se diskretnije, implicitnije i “prirodnije”.\u00a0Nemogu\u0107nost etnoteritorijalnog razgrani\u010denja u BiH ratnim sredstvima, te neuspjeh poratnih politika da do kraja izvedu svoje segregacijske projekte rezultirali su time da etni\u010dko i etnonacionalisti\u010dko na koncu ipak ne budu jedini show<\/em> u gradu.<\/p>\n

Paradoksalni potencijal BiH<\/strong><\/p>\n

\u010cesto s pravom mo\u017eemo otpisati zamisao “gra\u0111anske alternative” nacionalizmu, onakvu kakva se nadaje ve\u0107 gotovo \u010detvrt stolje\u0107a, kao, u najboljem slu\u010daju, \u0161uplju retori\u010dku sklepotinu. Me\u0111utim, i naoko prazna forma ili formalnost ima vlastitu politi\u010dku te\u017einu, te i sama figurira kao odre\u0111eni sadr\u017eaj: ve\u0107 \u010dinjenica da se nacionalisti\u010dko prepoznaje kao dominantni, ali ne i podrazumijevani modus politi\u010dkog djelovanja (i svakodnevnog \u017eivljenja), vrijedna je na\u0161e pa\u017enje (u Hrvatskoj je, recimo, i na “najformalnijem”, “\u0161upljem” retori\u010dkom nivou, te\u0161ko zamisliti da SDP proziva HDZ kao kao nacionaliste). Razlozi za tu specifi\u010dnost ne le\u017ee u nekoj fundamentalnoj, misti\u010dnoj “bosanskoj posebnosti”, nego u nizu dru\u0161tveno-povijesno-geografskih faktora i okolnosti \u2013 me\u0111u kojima \u010dinjenica da se BiH kao politi\u010dki projekt i dr\u017eava po prvi put oblikovala u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi, me\u0111u ostalim i kao antikolonijalni i antifa\u0161isti\u010dki projekt, nije najmanje zna\u010dajna.<\/p>\n

Naravno, da bi rasute i (u sebi i me\u0111usobno) kontradiktorne “gra\u0111anske” forme otpora nacionalizmu prerasle i u kakvu politi\u010dku alternativu dostojnu tog imena, potrebno je puno rada, borbe i \u017ertvovanja. Govorimo li o sferi strana\u010dke politike, uvjerljiva antinacionalisti\u010dka opcija morala bi u najmanju ruku nastupati “intersekcionalno” \u2013 tj. odbaciti logiku prostih binarnih opozicija kakva je i ona izme\u0111u “gra\u0111anskog” i “individualnog” s jedne, te “nacionalnog” i “kolektivnog” s druge. Ta bi borba morala biti usmjerena protiv kompleksnog sistema eksploatacije, tla\u010denja i diskriminacije, \u010dak i onda kad je ograni\u010dena represivnim parametrima strana\u010dke politike.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, bila bi posrijedi ni\u0161ta manje borba za druga\u010dije shva\u0107anje politike negoli za konkretnu politi\u010dku promjenu. Nije isklju\u010deno u Bosni i Hercegovini, koja se u kontekstu ostalih postjugoslavenskih dr\u017eava pojavljuje kao “zemlja-slu\u010daj”, postoji najmanje lo\u0161 teren za takvo \u0161to.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stroga podjela na nacionalisti\u010dke i gra\u0111anske opcije i dalje predstavlja klju\u010dni okvir (samo)razumijevanja bosanskohercegova\u010dke politi\u010dke scene. Kao \u0161to se i dalje stalni “novi” gra\u0111anski politi\u010dki projekti nasukavaju na hridi postdejtonske arhitekture BiH. Premda povijest iluzija gra\u0111anskih alternativa tripartitnoj nacionalisti\u010dkoj podjeli glasova i resursa sugerira njihovu neprobojnost, prostora za politi\u010dki iskorak itekako ima. Za po\u010detak, nu\u017eno […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14697,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,25],"theme":[456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[17],"class_list":["post-14695","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-nacionalizam","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14695","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14695"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14695\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36747,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14695\/revisions\/36747"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14697"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14695"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14695"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14695"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14695"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14695"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14695"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14695"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}