{"id":14691,"date":"2016-08-15T07:00:26","date_gmt":"2016-08-15T06:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14691"},"modified":"2021-02-25T11:00:32","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:32","slug":"buducnost-jedne-iluzije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14691","title":{"rendered":"Budu\u0107nost jedne iluzije"},"content":{"rendered":"

Uo\u010di gotovo svakih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj nanovo se postavlja pitanje: ima li Socijaldemokratska partija kapaciteta za “lijevo skretanje”, barem na retori\u010dkom nivou? Krajnje siroma\u0161na bilanca lijevih tendencija u toj stranci zadnjih 25 godina, kao i ovisnost njenog izbornog uspjeha u prvom redu o nivou srednjoklasne zgro\u017eenosti politikama HDZ-a, jasno sugeriraju da je to pitanje ishodi\u0161no krivo postavljeno.<\/strong><\/p>\n

Prijevremeni kasnoljetni izbori u Republici Hrvatskoj zapravo su megdan dvojice biv\u0161ih zaposlenika Ministarstva vanjskih poslova, jednog koji u medijima i prema karakternom opisu stalnih analiti\u010dara politi\u010dkog polja slovi kao bezobrazan i neotesan, i drugog kojemu posljednjih tjedana svi priznaju odmjerenost i pristojnost. Neotesani Zoran Milanovi\u0107 predvodi navodno ponekad ljevicu, a naj\u010de\u0161\u0107e lijevi centar, i otjelovljuje u koaliciji s nezaobilaznim HNS-om lijevo-liberalni dio spektra hrvatskog dru\u0161tva i politike, a pristojni Andrej Plenkovi\u0107 predstavlja iznova aktualizirane mokre snove o napokon europski umivenom pu\u010dkom, demokr\u0161\u0107anskom i konzervativnom dijelu spomenutog spektra. Koliko god je svaka spomenuta odrednica problemati\u010dna, toliko je i simptomati\u010dna njezina upotreba u hrvatskom politi\u010dkom i medijskom polju.<\/p>\n

U slaganju ra\u010dunice za izbore, neotesani se nije otvorio strankama, inicijativama i idejama koje se obi\u010dno odre\u0111uju kao “lijevo od centra”, a pristojni je potjerao usta\u0161oidni desni folklor iz svoga hrama ili se pak trudi da mu se ono \u0161to je preostalo, zaostalo i zapravo neiskorjenjivo zasad \u0161to manje plete oko nogu. Tako je neotesani spram “radikalne ljevice” u prosje\u010dnom oku ispao centristi\u010dki pristojan, a pristojni se, sa stajali\u0161ta usta\u0161ofilske desnice ili supkulture \u0161to si tepa da je okupljena oko “prava\u0161ke dr\u017eavotvorne ideje”, ponio pomalo bezobrazno, grubo i neotesano, \u0161to se olako preska\u010de budu\u0107i da je upravo prava\u0161ki zdrug u nove izbore krenuo pogonjen<\/a> osnovnom idejom da sprije\u010di povratak “neokomunista Milanovi\u0107a” na vlast.<\/p>\n

I jedan i drugi, dakle, osnovnu razinu politike percipiraju kao higijensku djelatnost, grade\u0107i svojevrsne sanitarne kordone oko zauzete centristi\u010dke pozicije, pa je politika tako doslovce u prvom koraku svedena na etiketu. Plenkovi\u0107 dogra\u0111uje pristojnost inkluzivno\u0161\u0107u koja obuhva\u0107a HDZ-ove “otpadnike” poput Kujund\u017ei\u0107a i Prgometa, Milanovi\u0107 pak okre\u0107e glavu od, u politi\u010dkim bespu\u0107ima zagubljenih i onemo\u0107alih, Holy i Josipovi\u0107a, Laburista i ORaH-a, na primjer, ili na nj fiksirane Aleksandre Kolari\u0107, i nastavlja upravljati politi\u010dku o\u0161tricu spram HDZ-ova miljea nizom higijenskih kvalifikacija poput \u00a0svojedobno<\/a> “probisvijeti” i “polusvijet” koji mu “dijeli lekcije iz bontona”.\u00a0Lijeva politi\u010dka supkultura, kako god izgledala i trajala, bila zaostala ili projektivno zanimljiva, ionako nikad nije bila na njegovu radaru iz pristojnosti.<\/p>\n

Politi\u010dki bovarizam<\/strong><\/p>\n

Upravo odmjeravanje ideolo\u0161kog profila i stila dviju klju\u010dnih figura hrvatskog strana\u010dkog duopola, kao i poteza koji ih oblikuju, vodi jednostavnom zaklju\u010dku: bira\u010di \u0107e, naime, naposljetku dobiti sadr\u017eajno politi\u010dki isto, samo je pitanje koja im je ambala\u017ea centristi\u010dkog paketa dra\u017ea, do koliko im je etikete stalo odnosno kojoj su od iluzija poklonili svoje povjerenje: europskoj socijaldemokraciji ili europskim konzervativcima demokr\u0161\u0107anima. Tako se u politi\u010dkom polju pojavljuje specifi\u010dna simptomatika bovarizma, svojevrstan flaubertovski u\u010dinak dinamike izme\u0111u fakticiteta zbilje i aktivne politi\u010dke iluzije o njoj. \u0160to se pak mejnstrima\u0161kih medija ti\u010de, oni su u Plenkovi\u0107u prona\u0161li svoga miljenika, a bili javni ili privatni, ionako su u rukama onih koji ne podnose ni iluziju o socijaldemokraciji.<\/p>\n

Dakle: politi\u010dki bovarizam. 1<\/a><\/sup>\u00a0Zami\u0161lja se da ne\u0161to u politici jest onakvim kakvim bismo \u017eeljeli da jest, pona\u0161amo se kao da tako jest, a u stvarnosti uop\u0107e nije tako. Me\u0111utim, ta \u017eelja za ne\u010dim \u0161to nadilazi stanje fakata, ali zapravo simboli\u010dki kao da upravlja politi\u010dkim procesima i mobilizira bira\u010dko tijelo, trajna je karakteristka SDP-a. Bira\u010d SDP-a kao Ema Bovary \u2013 spoznaja bi mogla imati raznovrsne posljedice. U tom smislu SDP doslovno reprezentira povijest jedne iluzije, kako bi mogao glasiti naslov pretpostavljene monografije koja bi eventualno historiografski obradila putanju te stranke od godine nulte hrvatskog parlamentarizma, iluzije da je SDP lijeva i socijaldemokratska stranka.<\/p>\n

Zato se pred svake izbore bovaristi\u010dki postavlja osnovno pitanje: za\u0161to se SDP ne otvara ulijevo, ne \u0161iri frontu, ne okrupnjava glasa\u010dku bazu, za\u0161to se ne otvara idejama i problematici koja dolazi iz lijevog spektra politi\u010dkog polja? Koliko god bilo osnovno i o\u010dekivano, to je pitanje pogre\u0161no i posve proma\u0161eno. SDP jednostavno nije adresa na koju bi to pitanje trebalo uputiti, jer SDP nikad, osim ranih 1990-ih kad je spa\u0161avaju\u0107i minimum ideolo\u0161ke supstancije prigrlio socijaldemokrate Antuna Vuji\u0107a, nije pokazao namjeru niti interes da pogleda ulijevo. Infrastrukturno osiguran, nikad se nije tro\u0161io u programsko-ideolo\u0161kom smislu osim \u0161to bi povremeno neki njegovi akteri, usput i kako je moda ve\u0107 svojedobno nalagala, referirali na Blairov “tre\u0107i put”, a socijaldemokraciju je zapravo uvezao iz stran\u010dice koju je apsorbirao 1994. Uostalom, za\u0161to bi se SDP ba\u0161 pred izbore otvarao nalijevo kad to ne \u010dini nikad? Za\u0161to bi okupljao kad ne okuplja? Za\u0161to bi politi\u010dki zao\u0161travao kad je mu je lijevi ili socijaldemokratski arsenal prazan? Za\u0161to bi se izlagao, kad je uostalom politi\u010dka pozicija Narodne koalicije jasno predstavljena programskim dokumentom<\/a> “Siguran smjer za Hrvatsku”: “Mi, c\u030clanovi Narodne koalicije, okupili smo se u s\u030ciroku progresivnu koaliciju ljevice, lijevog centra, centra i desnog centra…”.<\/p>\n

Poluga srednjoklasne pristojnosti<\/strong><\/p>\n

Zato se \u010desta analiti\u010dka (jo\u0161 jedna!) iluzija da SDP uvijek vabi bira\u010dko tijelo koje nije njegovo odnosno da se pred izbore dodvorava nacionalistima, desnom centru itd., pokazuje doslovno kao taktika mobilizacije \u0161ireg kruga svojih glasa\u010da koji raspola\u017eu ili srednjoklasnim higijenskim refleksom ili klijentelisti\u010dko-podani\u010dkim ulogom u rasponu do desnog centra. Naime, SDP se nikome ne dodvorava i ne \u0161iri se na tu\u0111i teritorij, nego se jednostavno obra\u0107a svojim glasa\u010dima podsje\u0107aju\u0107i ih da je tu zbog njih, vezali se oni uz europsko hrvatstvo, urbani rasizam ili ne\u0161to tre\u0107e. Me\u0111utim, ovaj se put apetiti prvih,\u00a0 onih kojima je stalo do srednjoklasne higijene, mogu lako namiriti Plenkovi\u0107evom pristojno\u0161\u0107u, jer je za potrebe reprezentacije higijenski kora\u010di\u0107 ve\u0107 na\u010dinjen (“Politika HDZ-a je da po\u0161tuje antifa\u0161izam, budu\u0107i je on spomenut i u hrvatskom Ustavu”), pa se s pravom javlja zebnja u izborni ishod koji se jo\u0161 prije nekoliko tjedana Karamarkovim krahom \u010dinio izvjesnim.<\/p>\n

Dijelom razmontirana srednjoklasnom pobunom uime civilizacijskih ste\u010devina i obe\u0107ane modernizacije, u rasponu od Kulturnjaka 2016. do nekoliko desetaka tisu\u0107a javno okupljenih pobornika Cjelovite kurikularne reforme, smijenjena nomenklatura HDZ-a i njezini predstavnici u Vladi RH, nisu razumjeli (a zbog potkapacitiranosti nisu ni mogli razumjeti) da su pre\u0161li granicu srednjoklasne tolerancije. Jednako tako nisu doku\u010dili da je srednja klasa politi\u010dki faktor, jer su ili nasjeli na tranzicijski mit o njezinu nestajanju ili su povjerovali u uspjeh konzervativne kontrarevolucije, ili ih zapravo uop\u0107enije bilo briga. Upravo je to adresat kojemu se, zaobilaze\u0107i socijaldemokraciju, redovito pred izbore obra\u0107a SDP zazivaju\u0107i vlastitu pristojnost. Me\u0111utim, sad je pristojnost dobila konkurentsku pristojnost, a politi\u010dko iskustvo iz 2007. pamti kako u takvu odnosu prolazi SDP.<\/p>\n

SDP ne skre\u0107e sa svoga puta nego jasno kora\u010da zacrtanom stazom dok se ve\u0107ina onih koji vjeruju u iluziju SDP-ove socijaldemokracije ne\u0161to kao zgra\u017ea, upozorava i \u017eali za propu\u0161tenim \u0161irenjem fronte od centra ulijevo. Kad se i ako se ta iluzija proka\u017ee i shvati, mo\u017eda \u0107e se otvoriti prostor za ozbiljnije strana\u010dko-fronta\u0161ko formiranjelijeve politike. Zasad je to uvijek zihera\u0161ka higijenska igra u koju je kao najva\u017eniji koalicijski adut uklju\u010den HSS. SDP uop\u0107e ne zanimaju tzv. gubitnici tranzicije (\u0161to je olako potegnuta sintagma \u010dijim se socijalno-klasnim sadr\u017eajem rijetko ozbiljno pozabavilo) \u2013 radnici, nezaposleni, marginalizirani, ljeti eksploatirani prekarijat, povremeni gastarbajteri itd. jer svoju izbornu bazu uporno tra\u017ei i \u0161iri u srednjoj klasi kojoj je do socijaldemokracije stalo ovisno o tome jesu li joj ugro\u017eene civilizacijske namjere.<\/p>\n

Eksces socijaldemokratskih impulsa<\/strong><\/p>\n

Posljednji impuls<\/a> koji se oko SDP-a mogao nazvati socijaldemokratskim, bio je vi\u0161e medijske negoli sadr\u017eajne naravi. Naime, promocija knjige Antuna Vuji\u0107a “Hrvatska i ljevica. Prilog socijaldemokratskom gledi\u0161tu” donijela je potkraj 2014. minimum socijaldemokratskih motiva koji su, kako se sti\u0161ala pompa oko knjige i njezina autora, ishlapili iz javnog prostora, da bi Vuji\u0107, odjednom, u ljetnoj sezoni kiselih krastavaca 2015. zakratko pro\u0161etao izdanjima EPH-a kao tvorac novog programa SDP-a. Sve je, me\u0111utim, ostalo na “u\u010dinku najave” jer su uslijedili izbori i Hasanbegovi\u0107 u Vuji\u0107evu nekada\u0161njem resoru, \u0161to je kod svojedobnog socijaldemokratskog ministra kulture i pobornika “i \u2013 i” kulturne politike, neovisno u devastiraju\u0107im u\u010dincima desne “ili \u2013 ili” agende, izazvalo tek glasnu \u0161utnju.<\/p>\n

Prije Vuji\u0107eve knjige socijaldemokracija je u resoru kulture pripremala ozbiljan dokument o medijskoj reformi, \u010diji se tragovi naslu\u0107uju i u programu Narodne koalicije. Me\u0111utim, medijska reforma na kojoj je sa suradnicima radio Milan F. \u017divkovi\u0107, kao eksplicitno barem socijaldemokratski dokument, nije nai\u0161la u seriji besprizornog javnog cipelarenja ni mininimum podr\u0161ke u stranci koja je u to doba obna\u0161ala vlast. Tek su naknadna pamet, u\u010dinak devastacije i predizborna atmosfera potaknule reakciju koje u jeku borbe za dokument nigdje nije bilo. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Okretanje socijaldemokraciji iz nu\u017ede, kao u slu\u010daju medijske reforme ili usamljeni respektabilni politi\u010dki stavovi<\/a> koji u stranci ne nalaze prate\u0107e vokale te\u0161ko da u sada\u0161njem rasporedu snaga mogu utjecati na smjer SDP. To okretanje socijaldemokraciji iz nu\u017ede posijano je i u programu Narodne koalicije, pa se povremeno mo\u017ee nai\u0107i na to da se planira “s\u030cire otvaranje vrata ulasku radnika u vlasnic\u030cke i upravljac\u030cke strukture poduze\u0107a u kojima su zaposleni” ili pak ideje koje \u0107e jednako tako zastati na u\u010dinku najave: “Izradit \u0107emo analizu rada radnic\u030ckih vije\u0107a i prijedlog izmjene zakonodavnog okvira u cilju unapre\u0111enja njihovog rada.”<\/p>\n

Ustrajnost iluzije<\/strong><\/p>\n

Bovarizam u historijatu SDP-u ima jo\u0161 nekoliko varijacija. Jedna od njih su javna skupna ili pojedina\u010dna pisma \u010delni\u0161tvu i predsjedniku stranke. Skupna uglavnom detektiraju pretpostavljenu glasa\u010dku bazu, a pojedina\u010dna drugarski apel ili kritiku, i svjedo\u010de o ozbiljnom manjku demokracije u stranci. Tako je Dra\u017een Lali\u0107<\/a> s na brzinu skupljenim dru\u0161tvancem upozoravao na slu\u010daj Milana Bandi\u0107a<\/a>, Aleksandar Hazivelkos<\/a> reagirao na afere ljudi iz stranke, a Gvozden Flego<\/a> veteranski upozoravao Milanovi\u0107a. Ali i bovarizam ljevice disperzirane oko SDP-a jednako je smije\u0161an, o \u010demu svjedo\u010di poku\u0161aj osnivanja<\/a> nove lijeve stranke koji je zavr\u0161io javnim proglasom i potpisima, a onda afericom oko poklonjenog povjerenja inicijative ba\u0161 SDP-u.<\/p>\n

Naposljetku, ho\u0107e li pretpostavljeni poraz na rujanskim izborima promijeniti stvari u i oko SDP-a i otvoriti ga mogu\u0107em pogledu ulijevo? Ne\u0107e. A i za\u0161to bi. Socijaldemokratski kapaciteti su tanki, ljudi koji ih zastupaju nalaze se u drugom ili tre\u0107em planu, a oni koji su raspore\u0111eni u prvom redu iza Milanovi\u0107a ionako dosad nisu bili zainteresirani. Budu\u0107nost jedne iluzije jest da i dalje ostane upravo to \u2013 iluzija.<\/p>\n

  1. Sintagma je razmjerno rijetko u optjecaju<\/a> i uglavnom pokriva ili varira\u00a0klasi\u010dan Flaubertov problem “poriva” i “privida” koji je svojevrsna semanti\u010dka podloga funkcioniranja naslovne junakinje u romanu “Ema Bovary”. Odrednica bovarizam, ina\u010de iznimno pogodna, u pravilu upu\u0107uje na disproporciju, nepodudaranje, nepoklapanje izme\u0111u uglavnom iluzije (da ne\u0161to jest takvim kakvim nam se \u010dini) koja pokre\u0107e djelovanje i stanja stvari u realitetu, a dijapazon upotrebe se\u017ee od knji\u017eevnosti do psihologije.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Usp. uvodne re\u010denice<\/a> nastupa Pe\u0111e Grbina na tematskoj raspravu Polo\u017eaj i potrebe neprofitnih medija u R\u00a0odr\u017eanoj 7. srpnja 2016. u zagreba\u010dkoj Ku\u0107i ljudskih prava.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prijevremeni kasnoljetni izbori u Republici Hrvatskoj zapravo su megdan dvojice biv\u0161ih zaposlenika Ministarstva vanjskih poslova, jednog koji u medijima i prema karakternom opisu…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14693,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-14691","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14691","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14691"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14691\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36749,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14691\/revisions\/36749"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14693"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14691"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14691"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14691"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14691"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14691"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14691"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14691"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}