{"id":14552,"date":"2016-07-29T07:00:17","date_gmt":"2016-07-29T06:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14552"},"modified":"2021-02-25T11:00:35","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:35","slug":"drzava-za-nekretninsko-trziste","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14552","title":{"rendered":"Dr\u017eava za nekretninsko tr\u017ei\u0161te"},"content":{"rendered":"

Iako vi\u0161e od \u010detvrtine rumunjskog stanovni\u0161tva \u017eivi u stanju “te\u0161ke stambene deprivacije”, ne postoji sustavna dr\u017eavna politika koja bi ovaj problem nastojala adresirati. Dapa\u010de, \u010dini se kako situacija ne proizlazi iz nedostatka vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom, ve\u0107 upravo iz sustavne dr\u017eavne intervencije u korist nekretninskog biznisa i s njih povezanog financijskog sektora. Primjer iz grada Cluja to dobro ilustrira.<\/strong><\/p>\n

Prema podacima<\/a> EUROSTAT-a za 2010. godinu, Rumunjska je od svih zemalja \u010dlanica Europske unije imala najvi\u0161i postotak privatnog vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom (97,5%). Iste je godine stopa prenapu\u010denosti stambenog prostora tako\u0111er bila najvi\u0161a u u Uniji (54,9% naprama 17,6% na razini EU, pri \u010demu je ova stopa bila jo\u0161 vi\u0161a za one na rubu siroma\u0161tva, 65%). Nadalje, rumunjsko je stanovni\u0161tvo bilo suo\u010deno s najvi\u0161im razinama te\u0161ke stambene deprivacije u Europskoj uniji: u usporedbi s prosjekom od 5,7% u, s ovim je problemom bilo suo\u010deno 26,7% stanovnika Rumunjske.<\/p>\n

Stambene jedinice u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu \u010dine tek 1,3% ukupnog broja stambenih prostora u Cluju, drugom najve\u0107em rumunjskom gradu, \u0161to je znatno manje od nacionalnog prosjeka. Prema gradskim podacima, 2014. je godine u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu bilo ukupno 1554 stambenih jedinica, od \u010dega 1368 dr\u017eavnih i socijalnih stanova, 174 jedinica izgra\u0111enih u sklopu vladinog stambenog programa za mlade i 12 ku\u0107a “za izvanredne situacije”. Izme\u0111u 2007. i 2014. godine kroz vladin je stambeni program izgra\u0111eno 50 stambenih jedinica, dok je 421 izgra\u0111ena kroz program socijalnog stanovanja. Tijekom istog razdoblja, 249 je jedinica iz dr\u017eavne zalihe prodano, dok je 797 nekretnina vra\u0107eno prija\u0161njim vlasnicima kroz program povrata imovine.<\/p>\n

U ovom periodu, lokalna uprava nije uspjela nadoknaditi izgubljene dr\u017eavne stambene jedinice (ukupno 1046) gradnjom novih socijalnih stanova. Uz to, lokalna je uprava daleko od zadovoljavanja stambenih potreba dru\u0161tvenih grupa s niskim primanjima, onih koji nisu profitirali privatizacijom iz ranih devedesetih godina ili onih koji po tr\u017ei\u0161nim cijenama ne mogu priu\u0161titi najam stana niti mogu di\u0107i kredit kako bi kupili ku\u0107u, a koji \u017eive u uvjetima koji negativno utje\u010du na njihovo zdravlje i najizlo\u017eeniji<\/a> su radnom izrabljivanju. Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2011. godine, u Cluju se nalazilo 130.375 stambenih jedinica, od \u010dega su 129.837 bile konvencionalne gra\u0111evine, dok se u slu\u010daju preostalih 538 uglavnom radilo o stra\u0107arama na periferiji grada.<\/p>\n

Imperativ privatizacije<\/strong><\/p>\n

Kada bi problem doista bio samo u “nekonvencionalnim” stambenim prostorima, gradska bi uprava mogla osmisliti program socijalnog stanovanja za ljude koji \u017eive u njima kao i za besku\u0107nike, kako bi objema kategorijama osigurala osnovne uvjete dostojnog stanovanja i \u017eivota (kao \u0161to su teku\u0107a voda, struja, kuhinja i zahod). No osim nekonvencionalnih ku\u0107a, i me\u0111u konvencionalnima jo\u0161 je 1,4% bez teku\u0107e vode, 1% bez struje, i 2,4% bez unutarnjeg zahoda. Uz institucionalni rasizam i ekonomske \u010dimbenike, i stambene politike djelomi\u010dno obja\u0161njavaju za\u0161to 41,34% gradskih Roma \u017eivi<\/a> u marginaliziranim urbanim podru\u010djima.<\/p>\n

Navedeni podaci odra\u017eavaju posljedice stambenih politika u postsocijalisti\u010dkoj Rumunjskoj. One su bile dio procesa promjene re\u017eima koji je podrazumijevao slo\u017eene i me\u0111uovisne transformacije dr\u017eave, dru\u0161tva i tr\u017ei\u0161ta, i doveo do formiranja kapitalizma. Te su stambene politike promicale privatno vlasni\u0161tvo nad stambenim prostorom kao jedini model stanovanja, \u0161to je trend koji je blisko povezan s op\u0107im porastom javnog zagovora prava na privatno vlasni\u0161tvo nau\u0161trb socijalnog prava na dostupno i adekvatno stanovanje za sve (koje se smatra dijelom “egalitarne”, nepo\u017eeljne komunisti\u010dke pro\u0161losti). Privatizacija stambenih jedinica koje su nekada bile u vlasni\u0161tvu dr\u017eave i dr\u017eavnih poduze\u0107a, 1<\/a><\/sup> kao i povrat privatnog vlasni\u0161tva nad zgradama koje je nacionalizirala socijalisti\u010dka dr\u017eava, odra\u017eavali su agendu “postsocijalisti\u010dke pravde” uglavnom usmjerene na privatizaciju.<\/p>\n

Usporedno s razvojem spomenutih politika, i unato\u010d minimalnim, ali postoje\u0107im regulativama koje se ti\u010du odgovornost u domeni stanovanja, dr\u017eava je drasti\u010dno ograni\u010dila svoju ulogu u dodjeljivanju javnih sredstava za gradnju socijalnih stanova ili ku\u0107a “za izvanredne situacije”. Ova je “odluka” dio op\u0107enitijeg povla\u010denja dr\u017eave od odgovornosti pru\u017eanja socijalnih usluga kategorijama gra\u0111ana koji su najte\u017ee pogo\u0111eni velikim ekonomskim transformacijama zemlje. I to unato\u010d tome \u0161to se Zakonom o sprje\u010davanju dru\u0161tvene marginalizacije (Zakon 116\/2012) kroz \u017eupanijske skup\u0161tine omogu\u0107uje financijska podr\u0161ka za gradnju ili kupnju domova mla\u0111ima od 35 godina koji ne mogu priu\u0161titi kupnju stambenih prostora na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Minimalna socijalna dr\u017eava<\/strong><\/p>\n

Naime, Zakon o stanovanju (Zakon 114\/1996) ustanovljuje socijalno stanovanje kao vrstu stambenog zbrinjavanja pod nadzorom op\u0107inskih i gradskih vije\u0107a koje mora biti omogu\u0107eno najranjivijim kategorijama stanovni\u0161tva s najmanjim primanjima. \u0160tovi\u0161e, lokalna je samouprava odgovorna i za gradnju novih stanova ako za njima postoji potreba. Ipak, uzimaju\u0107i u obzir mjere \u0161tednje i novu ideologiju i praksu upravljanja dr\u017eavom, lokalna je uprava slabo motivirana na ulaganje u socijalno stanovanje i potporu najugro\u017eenijima jer ono proturje\u010di njenom konceptu po\u017eeljnog urbanog razvoja (koji uklju\u010duje ideje o tome tko bi trebao posjedovati nekretninu ili pripadati gradu). Nakon \u0161to je minimizirana u svojoj socijalnoj odgovornosti u podru\u010dju stanovanja, dr\u017eava sada zapravo aktivno podupire privatne investitore i developere<\/em>.<\/p>\n

Promatrano na razini grada Cluja, trendovi privatizacije udru\u017eeni s decentralizacijom odgovornosti vezane za odluke o broju dr\u017eavnih stambenih jedinica rezultirali su i uvo\u0111enjem selekcijskih kriterija za socijalno stanovanje koji su dodatno rasteretili lokalnu upravu. U posljednjih deset godina, gradska skup\u0161tina Cluja poigravala je sa “stalnim dohotkom” kao uvjetom pristupa procesu dodjeljivanja socijalnih stanova. Odluka Gradske skup\u0161tine br. 649\/2005 me\u0111u temeljnim kriterijima navodi “dokaz o stalnom dohotku tijekom proteklih 12 mjeseci”. Tijekom godina, ovaj se kriterij nekoliko puta ukidao i ponovo uvodio, ali ga je Skup\u0161tina 2008. godine odlu\u010dila postaviti kao eliminacijski kriterij, dok je dvije godine kasnije glasala o uvo\u0111enju skupa “kriterija pristupa, odabira i dodjele”, napokon potvr\u0111uju\u0107i da oni koji ne mogu dokazati da imaju stabilan dohodak nemaju pravo na dodjelu stanova.<\/p>\n

Ovaj isklju\u010divi pristup u\u010dvr\u0161\u0107en je kroz sukcesivne odluke Skup\u0161tine (br. 363\/2012, br. 150\/2013, i br. 434\/2015). Isklju\u010divanje osoba bez dohotka upriho\u0111enog na formalnom tr\u017ei\u0161tu rada (ili s dohotkom samo od takozvane sheme minimalnog dohotka, iako ona podrazumijeva te\u017eak fizi\u010dki rad), kao i potpuno isklju\u010divanje stambene deprivacije i nesigurnosti s popisa selekcijskih kriterija, politika je koja \u2013 umjesto da suzbija u\u010dinke klasnih nejednakosti \u2013 doprinosi njihovoj reprodukciji.<\/p>\n

Javna potpora fiskalizaciji<\/strong><\/p>\n

Ulogu koju je dr\u017eava odigrala u financiranju privatnog stambenog sektora u Rumunjskoj oslikavaju programi Dr\u017eavne stambene agencije (Agentia Na\u021bional\u0103 pentru Locuin\u021be, ANL), utemeljene 1998. godine, trenutno pod upravom Ministarstva regionalnog razvoja i javne uprave. Agencija je bila prva rumunjska institucija koja je nudila stambene kredite, time poti\u010du\u0107i stvaranje i \u0161irenje hipotekarnog tr\u017ei\u0161ta. U po\u010detku je sama gradila nove stambene jedinice ili obnavljala postoje\u0107e, a potom ih prodavala kroz sustav hipotekarnih kredita koji je cvjetao, da bi 2003. godine uspostavila javno-privatna partnerstva s nekolicinom banaka, tako da danas njen hipotekarni program u potpunosti financiraju banke.<\/p>\n

Od 2001. godine, Agencija je provodila i program za gradnju stambenih prostora namijenjenih mladima do 35 godine, koje raspodjeljuju op\u0107inska vije\u0107a. Potencijalni vlasnici nekretninu prvo mogu uzeti u najam, a nakon godine dana mogu je kupiti, \u0161to je postupak kojime se dalje nastavlja privatizacija stambenih prostora izgra\u0111enih dr\u017eavnim novcem. Sve u svemu, mo\u017ee se u\u010diniti da je u Agenciji do\u0161lo do zabune u nerazlikovanju socijalnih stanova namijenjenih ugro\u017eenim dru\u0161tvenim skupinama i stanova koje si mogu priu\u0161titi oni koji su i ina\u010de u mogu\u0107nosti podi\u0107i bankovni kredit, ili su op\u0107enito imu\u0107niji. Ali, dakako, zapravo se radilo o svjesnoj politici. Prakti\u010dna je posljedica Zakona o stanovanju bilo sna\u017eno podupiranje privatnog vlasni\u0161tvo nad stambenim prostorom (\u010dak i putem subvencioniranja hipoteka), nau\u0161trb programa socijalnog stanovanja.<\/p>\n

Posve\u0107ena slu\u017eenju interesa mladih iz srednje klase, spomenutim programima Agencija je, kao i cjelokupna rumunjska stambena politika, promovirala privatno vlasni\u0161tvo nad nekretninama, dok su lokalne vlasti prakticirale sustav raspodjele malog broja socijalnih stanova koji nije nu\u017eno slu\u017eio marginaliziranim skupinama. Tr\u017ei\u0161te nekretnina, osobito nakon cvjetanja bankovnog kreditnog sustava, postalo je vrlo profitabilna domena i za lokalne i nacionalne politi\u010dare-poduzetnike kojima reguliranje domene stanovanja na na\u010din koji bi koristio i skupinama u nepovoljnom polo\u017eaju nije bilo u interesu. Sasvim suprotno, mnogo su vi\u0161e bili zainteresirani za deregulaciju i spekulaciju, u\u017eivaju\u0107i u privilegiranoj poziciji u kojoj su bili obavje\u0161tavani o zemlji\u0161tima koja \u0107e biti privatizirana i\/li mogli odlu\u010divati o razvojnim ulaganjima koja su pove\u0107avala vrijednost odre\u0111enih urbanih podru\u010dja.<\/p>\n

Dominacija tr\u017ei\u0161ta<\/strong><\/p>\n

Bez ikakvog poja\u0161njenja strukture vlasni\u0161tva nad stambenim prostorima, publikacija grada Cluja (Bro\u0219ura imobiliar\u0103 Cluj-Napoca) navodi da je izme\u0111u 1977. i 1992. godine izgra\u0111eno gotovo 42.000 stambenih jedinica (od 70.865 jedinica 1977. do 112.813 1992. godine). Do 2011. godine ukupna se povr\u0161ina pogodna za stanovanje pove\u0107ala za 2,8 milijuna m\u00b2, \u0161to je stopa porasta od 72% (od 115.156 stambenih jedinica 2002. do 130.375 jedinica 2011. godine). Ove brojke odra\u017eavaju intenzitet (privatnog) ulaganja u stanogradnju, a u izvje\u0161taju se spominju kao povod za lokalpatriotski ponos.<\/p>\n

Ipak, izvje\u0161taj ne spominje 1,3% stambenih jedinica u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, izrazito nisku iskoristivu stambenu povr\u0161inu po stanovniku koja iznosi manje od 20m\u00b2 (u usporedbi s prosjekom Europske unije od 30m\u00b2 po stanovniku), \u010dinjenicu da grad zauzima vode\u0107e mjesto na ljestvici zadu\u017eenosti ili da su cijene na tr\u017ei\u0161tu nekretnina zna\u010dajno previsoke kada se usporede s plate\u017enom mo\u0107i lokalnog stanovni\u0161tva, \u010dak i ako su vlasnici ve\u0107eg broja nekretnina bogatiji zbog visokih iznosa najamnina koje generira potra\u017enja studenata koji se doseljavaju privu\u010deni sveu\u010dili\u0161nim \u017eivotom grada.<\/p>\n

Ukratko, stambeno je tr\u017ei\u0161te, koje konzistentno podupire dr\u017eava, postalo podru\u010dje akumulacije kapitala, dok su gra\u0111anima, osobito isklju\u010denima i marginaliziranima, oduzeta njihova prava na adekvatno i dostupno stanovanje. \u0160tovi\u0161e, u slu\u010dajevima prisilnih delo\u017eacija, ove osiroma\u0161ene kategorije stanovni\u0161tva protjeruju se iz vlastitih domova bez da im je pru\u017eena odgovaraju\u0107a alternativa, dok se gra\u0111evine u kojima su \u017eivjeli privatiziraju ili ru\u0161e, a zemlji\u0161te na kojima su se nalazile nudi “zaslu\u017enim” investitorima. Delo\u017eirani postaju besku\u0107nici, ili se sele na neadekvatne margine grada, i tako se ovim \u010dinom izvla\u0161tenja pove\u0107ava stupanj njihovog isklju\u010denja, dok se u isto vrijeme prozivaju zbog navodne nesposobnosti da se integriraju u dru\u0161tvo.<\/p>\n

Stambene i klasne nejednakosti<\/strong><\/p>\n

Ono \u010demu smo u proteklih 25 godina svjedo\u010dili u Rumunjskoj i Cluju jo\u0161 jednom pokazuje da su stambene politike centralna komponenta kapitalizma i da je trgovanje nekretninama privilegirano profitabilno ulaganje, osobito u eri financijaliziranog kapitalizma. Tr\u017ei\u0161te nekretnina podr\u017eano je izme\u0111u ostaloga kroz masovnu privatizaciju dr\u017eavnog stambenog fonda i druge inicijative dr\u017eave “stvarateljice” tr\u017ei\u0161ta (poput programa ANL-a i Programa prve nekretnine). Jedan od glavnih stambenih problema u Rumunjskoj \u2013 \u010dinjenica da javna uprava premalo ula\u017ee u razvoj socijalnih stanova \u2013 povezan je naposljetku s na\u010dinom na koji dr\u017eava podupire tr\u017ei\u0161te nekretnina i s njime povezan bankarski sektor kao predvodnike financijskog kapitalizma.<\/p>\n

Tako\u0111er, povezan je i s ignoriranjem u\u010dinaka koje ove politike imaju na porast stope siroma\u0161tva u Rumunjskoj i polarizaciju izme\u0111u onih koji imaju zadovoljavaju\u0107u kvalitetu \u017eivota te “prekarne” radni\u010dke klase li\u0161ene (izme\u0111u ostaloga) osnovnih uvjeta adekvatnog stanovanja. Stambena nejednakost i nepravda klasni su fenomeni, a stanovanje je klju\u010dna komponenta dru\u0161tvene reprodukcije rada. Stambeni uvjeti dio su materijalnih okolnosti koje odre\u0111uju mogu\u0107nosti individue, ali i njenu svijest. Dominantna ideologija kapitalizma utemeljena na idejama nepovredivosti privatnog vlasni\u0161tva, meritokracije i nadmetanja poti\u010de ulaganje kapitala u tr\u017ei\u0161te nekretnina \u0161to dovodi do komodifikacije stanovanja i stvaranja la\u017ene svijesti o tome da oni kojima nedostaju sredstva za kupnju ili najam stambenog prostora na privatnom tr\u017ei\u0161tu ne pripadaju “na\u0161em” gradu.<\/p>\n

S druge strane, ova dominantna ideologija opravdava nejednakosti izme\u0111u klasa koje posjeduju nekretnine, pripadnika srednje i radni\u010dke klase koji ve\u0107inu svojih prihoda i bankovnih pozajmica ula\u017eu u stjecanje i odr\u017eavanje vlastitih domova, te pripadnika prekarne radni\u010dke klase gurnutih u ekstremno (stambeno) siroma\u0161tvo koje ugro\u017eava ne samo njihovo ljudsko dostojanstvo, nego i njihov fizi\u010dki opstanak.<\/p>\n

Prema kompetitivnom gradu<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Cluja, trenutne procjene upu\u0107uju da \u0107e razvojna perspektiva “kompetitivnog grada” (pri \u010demu je kompetitivnost definirana dostupno\u0161\u0107u jeftine radne snage koja privla\u010di strana ulaganja) podrazumijevati i daljnji razvoj stanogradnje. U ovom kontekstu, ni lokalna uprava ni privatna poduze\u0107a ne\u0107e biti zainteresirana ulagati u subvencionirano stanovanje koje bi zadovoljavalo potrebe stanovni\u0161tva, ve\u0107 samo ono koje donosi profit ulaga\u010dima. Ovo obja\u0161njava i za\u0161to lokalna uprava nije zainteresirana ni za legalizaciju neformalnih stambenih prostora ni zabranu prisilnih delo\u017eacija ni pobolj\u0161anje stambenih uvjeta siroma\u0161nih: nesigurne ili neadekvatne gra\u0111evine uvijek lako mogu postati meta otimanja zemlji\u0161ta.<\/p>\n

Dakle, vrlo je vjerojatno da lokalna politi\u010dka elita \u017eeli izbje\u0107i socijalno stanovanje kao ono koje bi olak\u0161alo \u017eivot dru\u0161tveno marginaliziranih slojeva s najni\u017eim primanjima, a osobito onih koji rade u neformalnoj ekonomiji i nevidljivo pridonose bogatstvu i blagostanju mnogih u gradu. Gotovo da ne postoji potpora grupa civilnog dru\u0161tva ili lokalne politi\u010dke elite inicijativama koje se poku\u0161avaju boriti za razvoj grada za gra\u0111ane a ne za profit, pozivaju\u0107i se na model razvoja koji uklju\u010duje pove\u0107anje stambenog fonda u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. 2<\/a><\/sup> \u010cini se da su lokalne nevladine organizacije preoptere\u0107ene poku\u0161ajima da Cluj postane Europska prijestolnica kulture. No iako ovo natjecanje prepoznaje neke od dru\u0161tvenih problema grada (na primjer segregirano<\/a> romsko naselje Pata R\u00e2t smje\u0161teno na odlagali\u0161tu otpada), oni bivaju kulturalizirani, sublimiraju\u0107i proces pronalaska rje\u0161enja akcijama koje se provode pod egidom kulturne promjene kroz ve\u0107u participaciju gra\u0111anstva.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, \u010dak i ako projekti koji se trenutno provode za cilj imaju popraviti situaciju depriviranih gra\u0111ana (uklju\u010duju\u0107i uvjete stanovanja), oni su usredoto\u010deni na pove\u0107anje zaposlivosti tih ljudi kao preduvjeta za osiguravanje boljih i sigurnijih stambenih uvjeta. Ina\u010de, za one koji se “ne mogu integrirati” u grad, rje\u0161enje koje se kroz te programe nudi je preseljenje u okolno podru\u010dje, odnosno sela na marginama grada. Va\u017eno je primijetiti i da takvi projekti pridonose trendu uspostavljanja javno-privatnih partnerstva kao na\u010dinu rje\u0161avanja stambenog pitanja depriviranih, oja\u010davaju\u0107i i legitimiraju\u0107i nedostatak politi\u010dke odgovornosti lokalnih vlasti prema vlastitim gra\u0111anima u smislu osiguravanja adekvatnih i sigurnih uvjeta stanovanja.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n

  1. Na temelju Odluke Vlade br. 61\/1990 i Zakona 112\/1995 prema kojima su gra\u0111ani koji su nastanjivali stanove u vlasni\u0161tvu dr\u017eave i dr\u017eavnih poduze\u0107a iste mogli kupiti, privatizirano je oko 2,2 milijuna biv\u0161ih dr\u017eavnih stambenih jedinica namijenjenih iznajmljivanju, \u0161to predstavlja oko 27% ukupnog broja stambenih jedinica. Usp. Sasha Tsenkova, 2009 – Housing Policy Reforms in Post-Socialist Europe. Lost in Transition, Physica Verlag, Heidelberg.; J\u00f3zsef Heged\u00fcs, Martin Lux and N\u00f3ra Teller (eds.), 2013 – Social Housing in Transition Countries, New York, London: 2013.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Postoje dodu\u0161e izolirane inicijative koje poku\u0161avaju stasati u ve\u0107e pokrete, kao \u0161to je kampanja za socijalno stanovanje koju vodi Zaklada Desire<\/a>, “C\u0103\u0219i sociale acum!”, koja je preko svojih aktivista povezana s Zajedni\u010dkim frontom za pravo na stanovanje (Frontul Comun pentru Dreptul la Locuire) iz Bukure\u0161ta, i lokalnim pokretima protiv getoizacije i delo\u017eacija koji od 2010. godine djeluju u Cluj-Napoci.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prema podacima EUROSTAT-a za 2010. godinu, Rumunjska je od svih zemalja \u010dlanica Europske unije imala najvi\u0161i postotak privatnog vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom (97,5%). Iste je godine stopa prenapu\u010denosti stambenog prostora tako\u0111er bila najvi\u0161a u u Uniji (54,9% naprama 17,6% na razini EU, pri \u010demu je ova stopa bila jo\u0161 vi\u0161a za one na rubu siroma\u0161tva, 65%)…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":14561,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[259],"theme":[],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[279,278],"class_list":["post-14552","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-stanovanje","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14552","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14552"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14552\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36756,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14552\/revisions\/36756"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14561"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14552"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14552"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14552"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14552"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14552"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14552"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14552"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}